REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-19/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članova vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FH, zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog FH, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 19. ožujka 2026. broj Kzd-1/2026-14, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude , u sjednici održanoj 16. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog FH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici je optuženi FH proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci. Na temelju članka 57. stavaka 1., 2. i 6. KZ/11. u vezi s člankom 64. KZ/11., optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom, tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava devet mjeseci, dok se dio kazne u trajanju devet mjeseci neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog FH iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, određeno je da istražni zatvor prema tom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi FH putem branitelja Davora Marčeca, odvjetnika u Velikoj Gorici, zbog "svih zakonom predviđenih razloga", s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za produljenje istražnog zatvora, odnosno istu mjeru zamijeniti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.
6. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.
6.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, a te okolnosti konkretno i valjano obrazlaže. Naime, optuženik je, prema činjeničnom opisu, nepravomoćno proglašen krivim da je od studenog 2020. do studenog 2025. pristupao i za sebe pribavljao te prenio i pohranio ukupno 264 fotografije i 66 videozapisa koji prikazuju djecu i maloljetne osobe u seksualno eksplicitnom ponašanju i u seksualno eksplicitnom ponašanju s odraslim osobama ili su iste fotografije fokusirane na njihove spolne organe, od kojih je podijelio šezdeset videozapisa i četiri fotografije. Imajući u vidu dugotrajnost inkriminiranog razdoblja te vodeći računa o tomu da se radi o velikoj količini dječje pornografije, opisane okolnosti nadilaze standardna obilježja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik nepravomoćno osuđen i upućuju na znatan stupanj njegove ustrajnosti, a stoga i na veću mjeru njegove kriminalne volje.
6.2. Ukupnost svih ovih pravilno utvrđenih okolnosti žalitelj neopravdano zanemaruje kada, upirući na optuženikovu dosadašnju neosuđivanost, tvrdi kako bi se svrha istražnog zatvora mogla učinkovito ostvariti mjerama opreza. Napominje se žalitelju kako je dosadašnja neosuđivanost samo jedna od okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti, a žaliteljev neosnovan zaključak kako se radi tek o optuženikovoj nepromišljenosti demantiran je dugotrajnošću inkriminiranog razdoblja i terećenom količinom dječje pornografije, koju žalitelj neopravdano minorizira.
6.3. Isto tako, tvrdnja žalitelja kako se zaključak o egzistenciji iteracijske opasnosti "svodi na prognozu budućeg vladanja optuženika koje u trenutku donošenja takvog zaključka nije niti započeto", ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti koje bi bile od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja, niti to predstavljaju neprimjereni žaliteljevi prigovori o nepostojanju direktnog ugrožavanja zaštićenog dobra, nego tek posrednog.
7. Izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti, imajući na umu i visinu kazne zatvora na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optužen ika. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela jer se ista svrha ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, kako to žalitelj predlaže, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
8. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene ostale povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 16. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
