Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

P-677/2025-44

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Grguriću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB:23057039320, zastupana po punomoćnici Eva Habdija, odvjetnica u OD Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje odluke 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Nalaže se tuženoj ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, isplatiti tužitelju JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neopravdanih opomena po ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102499793 od 01.07.2005. godine iznos od 145,99 eura / 1.100,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 31.07.2013. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. ", kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, isplatiti tužitelju JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povišenog deviznog tečaja švicarskog franka za pojedine otplatne rate po ugovoru o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102499793 od 01.07.2005. godine iznos od 14.622,58 eura / 110.173,34 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dana dospijeća do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdobl je koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kako slijedi:

- na iznos od 18,13 eura/ 136,58 kn od dana 02.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 103,63 eura/ 780,80 kn od dana 02.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 115,75 eura/ 872,10 kn od dana 02.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 132,49 eura/ 998,23 kn od dana 02.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 128,67 eura/ 969,48 kn od dana 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 118,05 eura/ 889,46 kn od dana 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 171,71 eura/ 1.293,76 kn od dana 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 166,52 eura/ 1.254,65 kn od dana 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 167,58 eura/ 1.262,61 kn od dana 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 177,55 eura/ 1.337,75 kn od dana 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 166,88 eura/ 1.257,38 kn od dana 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 196,41 euro/ 1.472,32 kn od dana 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 229,84 eura/ 1.731,71 kn od dana 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 284,74 eura/ 2.145,41 kn od dana 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 303,06 eura/ 2.283,43 kn od dana 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 243,72 eura/ 1.836,32 kn od dana 01.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 216,96 eura/ 1.634,71 kn od dana 01.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 213,17 eura/ 1.606,17 kn od dana 01.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 234,07 eura/ 1.763,57 kn od dana 01.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 247,82 eura/ 1.867,23 kn od dana 01.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 252,30 eura/ 1.900,99 kn od dana 01.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 246,67 eura/ 1.858,55 kn od dana 01.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 248,88 eura/ 1.875,20 kn od dana 01.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 255,79 eura/ 1.927,27 kn od dana 01.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 253,31 eura/ 1.908,60 kn od dana 01.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 248,96 eura/ 1.875,79 kn od dana 01.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 242,40 eura/ 1.826,34 kn od dana 01.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 225,02 eura/ 1.695,45 kn od dana 01.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 246,44 eura/ 1.856,77 kn od dana 01.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 249,29 eura/ 1.878,29 kn od dana 01.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 246,44 eura/ 1.856,77 kn od dana 01.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 220,12 eura/ 1.658,48 kn od dana 01.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 236,91 euro/ 1.784,97 kn od dana 01.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 241,61 euro/ 1.820,39 kn od dana 01.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 246,86 eura/ 1.859,98 kn od dana 01.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 219,17 eura/ 1.651,35 kn od dana 01.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 221,77 eura/ 1.670,96 kn od dana 01.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 220,06 eura/ 1.658,01 kn od dana 01.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 222,91 euro/ 1.679,56 kn od dana 01.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 234,98 eura/ 1.770,48 kn od dana 01.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 235,39 eura/ 1.773,52 kn od dana 01.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 242,92 eura/ 1.830,28 kn od dana 01.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 244,11 eura/ 1.839,25 kn od dana 01.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 249,52 eura/ 1.880,02 kn od dana 01.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 251,70 eura/ 1.896,46 kn od dana 01.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 254,06 eura/ 1.914,22 kn od dana 01.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 245,99 eura/ 1.853,40 kn od dana 01.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 243,78 eura/ 1.836,78 kn od dana 01.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 244,26 eura/ 1.840,36 kn od dana 01.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 251,33 eura/ 1.893,69 kn od dana 01.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 253,98 eura/ 1.913,63 kn od dana 01.08.2014. godine do isplate,

- na iznos od 258,07 eura/ 1.944,40 kn od dana 01.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 263,85 eura/ 1.988,02 kn od dana 01.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 268,19 eura/ 2.020,65 kn od dana 01.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 266,78 eura/ 2.010,07 kn od dana 01.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 270,32 eura/ 2.036,75 kn od dana 01.01.2015. godine do isplate,

- na iznos od 270,32 eura/ 2.036,75 kn od dana 01.02.2015. godine do isplate,

- na iznos od 270,32 eura/ 2.036,75 kn od dana 01.03.2015. godine do isplate,

- na iznos od 270,32 eura/ 2.036,75 kn od dana 01.04.2015. godine do isplate,

- na iznos od 270,32 eura/ 2.036,75 kn od dana 01.05.2015. godine do isplate,

- na iznos od 270,32 eura/ 2.036,75 kn od dana 01.06.2015. godine do isplate,

- na iznos od 270,32 eura/ 2.036,75 kn od dana 01.07.2015. godine do isplate,

- na iznos od 270,32 eura/ 2.036,75 kn od dana 01.08.2015. godine do isplate i

- na iznos od 270,32 eura/ 2.036,75 kn od dana 01.09.2015. godine do isplate, u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, kao i s osnove razlike u depozitu, i to u ukupnom iznosu od kn 33.358,62, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 44,94 od 02.09.2005. pa do isplate,

- kn 15,34 od 02.03.2006. pa do isplate,

- kn 47,55 od 02.04.2006. pa do isplate,

- kn 38,75 od 02.05.2006. pa do isplate,

- kn 45,06 od 02.06.2006. pa do isplate,

- kn 82,50 od 02.07.2006. pa do isplate,

- kn 76,44 od 02.08.2006. pa do isplate,

- kn 54,68 od 02.09.2006. pa do isplate,

- kn 41,73 od 02.10.2006. pa do isplate,

- kn 87,26 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 76,91 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 140,40 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 169,05 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 132,55 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 203,88 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 282,34 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 295,41 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 339,04 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 295,41 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 257,25 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 346,18 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 304,09 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 319,31 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 165,48 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 157,40 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 3,69 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 127,20 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 246,32 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 214,81 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 216,84 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 306,47 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 274,02 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 150,14 od 02.10.2008. pa do isplate,

- kn 77,39 od 02.12.2008. pa do isplate,

- kn 27.722,79 od 13.04.2018. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u kamati i to u iznosu od kn 22.905,69 (CHF 3.635,49), zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- CHF 7,04 izraženo u kn 43,18 od 02.06.2011. do isplate,

- CHF 7,04 izraženo u kn 45,63 od 02.07.2011. do isplate,

- CHF 7,04 izraženo u kn 46,45 od 02.08.2011. do isplate,

- CHF 7,04 izraženo u kn 43,80 od 02.09.2011. do isplate,

- CHF 7,04 izraženo u kn 42,60 od 02.10.2011. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 193,31 od 02.11.2011. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 197,56 od 02.12.2011. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 200,35od 02.01.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 201,26 od 02.02.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 200,12 od 02.03.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 200,57 od 02.04.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 201,97 od 02.05.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 201,47 od 02.06.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 200,59 od 02.07.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 199,25 od 02.08.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 195,27 od 02.09.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 200,07 od 02.10.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 200,65 od 02.11.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 200,07 od 02.12.2012. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 194,72 od 02.01.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 198,13 od 02.02.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 199,09 od 02.03.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 200,16 od 02.04.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 194,53 od 02.05.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 195,06od 02.06.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 194,71 od 02.07.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 195,29 od 02.08.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 197,74 od 02.09.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 197,83 od 02.10.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 199,36 od 02.11.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 199,60 od 02.12.2013. do isplate,

- CHF 32,07 izraženo u kn 200,70 od 02.01.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 857,51 od 02.02.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 859,55 od 02.03.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 852,55 od 02.04.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 850,64 od 02.05.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 851,05 od 02.06.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 857,19 od 02.07.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 859,48 od02.08.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 863,02 od 02.09.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 868,04 od 02.10.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 871,79 od 02.11.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 870,57 od 02.12.2014. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 873,64 od 02.01.2015. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 873,64 od 02.02.2015. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 873,64 od 02.03.2015. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 873,64 od 02.04.2015. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 873,64 od 02.05.2015. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 873,64 od 02.06.2015. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 873,64 od 02.07.2015. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 873,64 od 02.08.2015. do isplate,

- CHF 136,72 izraženo u kn 873,64 od 02.09.2015. do isplate,

V. Nalaže se tuženoj ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, naknaditi tužitelju JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove u iznosu od 7.267,74 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana presuđenja 16. travnja 2026. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pa do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. ožujka 2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o stambenom kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102499793 dana 1.7.2005. na iznos od 172.959,25 CHF u kunskoj protuvrijednosti s početno ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom od 5,49 % godišnje, na rok otplate od 240 mjeseci u mjesečnim anuitetima od 1.188,79 CHF.

Zbog povećanja kamatne stope, te naglog rasta tečaja valute, rate u kunskoj protuvrijednosti značajno su porasle što je dovelo do velikih poteškoća u otplati dospjelih mjesečnih anuiteta. Dana 5. veljače 2016. sklopljen je dodatak ugovora kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora iz valute CHF u valutu EUR s mjesečnom ratom anuiteta u visini od 820,38 EUR. Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su poslovne banke, pa tako i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF,a da prije zaključenja nisu u cijelosti informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana odnosno da su banke postupale protivno odredbma Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje se poziva na raniju presudu Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrdio prvostupanjsku presudu P-1401/12 u dijelu u kojem je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu iznosa koje je tuženik neopravdano stekao na temelju ništetnih odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sve uz naknadu parničnog troška.

1.1. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja konačni tužbeni zahtjev specificirao u podnesku od 14. veljače 2023.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da tužitelju nedostaje pravni interes za vođenje ove parnice, što je u cijelosti razvidno iz činjenice da je tužitelj s tuženikom dana 5. veljače 2016. godine sklopio Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102499793 (dalje u tekstu: Aneks), a kojim Aneksom je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju NN 102/2015 ( u daljnjem tekstu: ZIDZPK 105/2015).

Tuženik naglašava da je tužitelj dobrovoljno prihvatio Izračun konverzije kredita te svojim slobodnim očitovanjem volje uredio ugovorni odnos na način kako je to gore opisano (tako da danas tužitelj ima EURski kredit), slijedom čega tuženik opetovano ponavlja da svako daljnje vođenje ovog postupka predstavlja isključivo obijesno parničenje tužitelja. Tuženik ističe prigovor zastare te smatra da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe članka 230 ZOO, u vezi s člankom 138.a Zakona o zaštiti potrošača, a imajući u vidu tužiteljevo saznanje o svakoj promjeni kamatne stope i visini anuiteta, odnosno plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak.Tuženik zaključuje da je tužitelj, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i švicarski franak.

Tuženik, nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute, isto tako nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba, pa tako i tužitelj se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sl.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj je svjestan i ne može postati nesvjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi ta trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.Svakoj osobi, a ne samo tužitelju trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazi ra na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije mogli ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu podnio prigovor radi prijeboja.

Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu CHF 2.343,04 na ime navodno preplaćenih kamata po kreditu za razdoblje od 1. veljače 2008. godine pa do 30. travnja 2011. godine.

Tuženik nadalje ističe da tužitelju kamatna stopa tijekom otplate kredita nije bila za cijelo vrijeme viša od početno ugovorene od 5,49%, nego je u svibnju 2011. godine snižena na 5,35%, a u siječnju 2014. godine snižena na 3,23%. Budući da tužitelj u ovom postupku zahtijeva djelomično utvrđenje ništetnim odredbe čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu, a koja odredba se odnosi na način promjene kamatne stope, to je tuženik stajališta kako bi, ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope, tuženik imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,49% ( postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). U tom slučaju tužitelj bi bio u obvezi vratiti tuženiku potplaćene iznose s osnove snižene kamatne stope te tužitelj više ne bi uživao zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3.23% iz razloga što se navedena kamatna stopa primjenjivala samo na ugovore s promjenjivom kamatnom stopom.

Naime, deklaratornom pravnom zaštitom suda koja djeluje na ex tunc tužitelj bi izašao iz režima pravne zaštite ustanovljen odredbom čl. 11.a. ZPK i imalo bi se smatrati kako je korisnik kredita s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom, pa prema tome i nema pravo na povlašteni anuitet u smislu cit. Zakonske odredbe.

S obzirom na navedeno tuženik predlaže naslovnom sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi CHF 5.926,04 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno specificirane mjesečne iznose koji dospijevaju od 1. lipnja 2011. mjesečno do 2. rujna 2015., pa do isplate.

Također se sudu predlaže da konstitutivnom odlukom izvrši preboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

Pored svega gore navedenog, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu u valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 744 eura / 5.605,64 kn (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), ali i s osnove razlike u depozitu koji je iskorišten za smanjenje glavnice kredita a koji je u trenutku kada je preusmjeren na podmirenje kredita dana 12.4.2018. godine iznosio 3.679,45 eura / 27.722,79 kn, više nego u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu.

Stoga, tuženik sudu predlaže presudom utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 4.423,43 eura / 33.328,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim za pojedinačno specificirane iznose i to od dospijeća 2. kolovoza 2005. pojedinačno mjesečno do 13. travnja 2018. i do isplate.

Također se sudu predlaže da konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i čitanje Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160 / 51400607-5102499793 od 1. srpnja 2005. (list 6 do 7 spisa), Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava ( hipoteke) na nekretnini od 1. srpnja 2005. ( list 8 do 9 spisa), Izjave suglasnosti o zapljeni ( list 10 spisa), Plana otplate ( list 11-12 spisa), Obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu ( list 13 spisa), Obavijesti o promjeni kamatne stope ( list 14, 15 spisa), Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102499793 od 5. veljače 2016. (list 16-18 spisa), Pregleda prometa po partiji kredita 5102499793 ( list 19 do 32 spisa), Izračuna konverzije kredita broj 5102499793 na dan 30. rujna 2015. (list 33 do 34 spisa), Obračuna (list 35 -36 spisa), Pregleda prometa (list 50 do 56 spisa), Ugovora o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom od 1. srpnja 2005. ( list 57 spisa), Pregleda prometa (list 58 do 65 spisa), Obavijesti o usklađivanju kamatne stope ( list 66 spisa), Obavijesti o promjeni kamatne stope ( list 67 spisa), Otplatnog plana ( list 68 do 69 spisa), Obavijesti o kreditu (list 70 spisa), Otplatnog plana ( list 71 spisa), Obavijesti o usklađivanju kamatne stope (list 72 spisa), Reklamni materijal (list 73 do 78 spisa), Dopisa (list 79 do 80 spisa), Obrasca (list 81 spisa), Reklamni materijal (list 82 do 87 spisa), Priopćenja za javnost HNB-a (list 88 do 92 spisa), Stambeni krediti s ostatkom vrijednosti (list 93 do 95 spisa), Uputa banke djelatnicima vezano uz kampanju za stambene kredite (list 96 do 97 spisa), Pitanja i odgovori za stambene kredite (list 98 spisa), Revizija (list 99 do 121 spisa), Obavijesti o izračunu konverzije kredita ( list 419 do 422 spisa), Izračuna konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (list 423 do 436 spisa), Obrazac za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 436 do 437 spisa), Nacrt aneksa (list 437 do 443 lista), Letak s informacijama ( list 444 do 445 spisa), Saslušana je svjedokinja UE ( list 595 spisa), te tužitelj kao stranka (list 597 spisa).

Provedeno je financijsko vještačenje (list 148 do 156 spisa), te i dodatno financijsko vještačenje ( list 403 do 417 spisa).

4. Nije sporno da su stranke sklopile 1. srpnja 2005. Ugovor o kreditu broj 5102499793 sa valutnom klauzulom u CHF i odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, te nije sporno da su stranke 5. veljače 2016. sklopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102499793, a temeljem prethodno prihvaćene konverzije kredita ponuđene od strane tuženika, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/2015).

5. Tužitelj prvenstveno smatra da tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije postupao u dobroj vjeri jer nije u cijelosti informirao tužitelja o mogućim rizicima i posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF ,te promjenjivosti kamatne stope, slijedom čega da su navedene odredbe ništetne. Stoga potražuje isplatu iznosa preplaćenih s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli.

6. Tuženik prvenstveno smatra da su zaključenjem Aneksa Ugovora o kreditu stranke stvorile novu pravnu osnovu kojim je tužitelj izjednačen sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u Eur, te da nema pravnog interesa tražiti navodna obeštećenja s te osnove. Također osporava da bi se radilo o ništetnim ugovornim odredbama, osporava tužitelju svojstvo potrošača, aktivnu legitimaciju te ističe prigovor zastare.

7. U ovom postupku saslušani su tužitelj i svjedokinja UE čiji iskaze ovaj sud cijeni iskrenim, te smatra nedvojbenim da je tužitelj u svemu postupao kao prosječni potrošač. Iz svega proizlazi da je tužitelj bio samo općenito informiran o proizvodima tuženika, ali o posebnim uvjetima i parametrima zbog kojih dolazi do promjene kamatne stope ili dodatnog pojašnjenja u odnosu na kredite sa valutnom klauzulom u EUR u smislu razlike i eventualne zaštite od strane HNB-a nije bilo govora. Glede osporavanje svojstva potrošača ističe se da je sukladno propisima važećim u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj je zaključio ugovor kao fizička osoba u svrhu kupnje stana, dok je tuženik visoko specijalizirana bankarska ustanova koja plasira novac potrošačima u vidu raznih "novčarskih" proizvoda. Stoga se prigovor tuženika da se ne radi o potrošačkom ugovoru nalazi neosnovanim.

8. Nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što su uplate vršene od strane tužitelja i drugih osoba budući da su sve uplate prihvaćene kao otplate predmetnog kredita u kojem je tužitelj stranka kao korisnik kredita.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. iznio je pravno shvaćanje da prema odredbi čl. 502. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu s Zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim Zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim Zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. c. ZPP - a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi Zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tuženik ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, odredbe ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope,a ta presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Revizije tužitelja i tuženika izjavljene protiv presude VTS pod brojem P-7129/13 odbijene su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14.

11. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom VTS-a pod brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem VSRH pod brojem Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako VSRH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka Ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

12. Kao odlučna činjenica u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva i radi utvrđenja ništetnosti i zahtjeva za povrat primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, jest okolnost da se tužitelj u tužbi pozvao na naprijed navedena pravna utvrđenja.

13. Zakonom o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje ZZP) uređen je učinak odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Prema članku 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Na bitno sličan način određeni su učinci presude donesene povodom kolektivne tužbe i prema ZPP -u i to u članku 502. c ZPP-a, prema kojem se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Dakle, prema citiranim odredbama za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potrebno je utvrditi da li je odluka na koju se tužitelj pozvao odluka donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 131. stavak 1. ZZP –a i članka 502.a stavka 1. ZPP-a i jesu li tom odlukom prihvaćeni zahtjevi iz takve tužbe, a potom i da li tužitelj ovom pojedinačnom tužbom traži zaštitu interesa odnosno prava koje je bilo predmetom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Ukoliko je odgovor na postavljena pitanja pozitivan,a u konkretnom slučaju jest, sud u pojedinačnom zahtjevu više nije ovlašten raspravljati o tome je li došlo do povrede ili ugroze prava čija se zaštita traži, već je dužan prihvatiti utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, onda kada je zahtjev iz takve tužbe prihvaćen odnosno kada je utvrđeno postojanje povrede propisa zaštite potrošača. Uz to se ističe kako prema članku 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava obvezuje sudove samo u postupku radi naknade štete, međutim tu odredbu treba teleološki tumačiti tako da se ima primijeniti u svakom individualnom postupku čija je svrha saniranje posljedica utvrđene povrede kolektivnih interesa potrošača, tako i u ovom postupku u kojem se zahtjev tužitelja temelji na vraćanju primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. U prilog tome govori i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u kojoj se ističe potreba vođenja računa o tome da potrošači trebaju moći ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu na temelju postupka kolektivne zaštite, a ujedno, referirajući se na presudu JER i ŠE Palacios Martínez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA, u spojenim predmetima C-154/15, C- 307/15 i C-308/15, navodi da je Europski sud u istoj utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, i to tako da prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora, da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, i da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, dok je treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, a tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13 EEZ.

15. Slijedom obrazloženog, nedvojbeno je da su ništetne odredbe Ugovora kreditu koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta švicarski franak.

16. Samo ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije nepošteno niti ništetno imajući u vidu da takvo postupanje potpada pod slobodu uređivanja obveznih odnosa, a nije protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05, 47/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a). Međutim, treba reći da u ovom sporu tuženik nije iznio niti jedan prigovor koji nije raspravljen presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosno presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7192/13 od 13. lipnja 2014.,presudom Visokog trgovačkog suda Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018., ali i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 .To znači da su zaključak o povredi kolektivnih interesa ti sudovi donijeli na činjeničnoj i pravnoj osnovi u kojoj su u obzir uzeti, preciznije otklonjeni, isti prigovori koje tuženik ovdje ističe. Prema tome, istaknuti prigovori kojim tuženik spori tužiteljevu tezu o ništetnosti prijeporne odredbe ni na koji način ne dovode u pitanje koneksitet utvrđene povrede kolektivnih interesa i konkretnog slučaja, niti predstavljaju nove okolnosti koje bi u ovom predmetu mogle dovesti do drukčije odluke. Svi navedeni sudovi pošli su od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne i uočljive. Međutim, iste nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije, te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Primjenom testa poštenosti zaključeno je da su te odredbe kod tih banaka bile dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da potrošač nije imao utjecaj na njihov sadržaj i da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Slijedom toga, takva odredba ugovora uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača, kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje, kao i načelu zabrane zlouporabe prava. Posebno je bitno da Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno navodi da u preostalom dijelu ugovornih odredbi o promjenjivoj ugovornoj kamatnoj stopi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, nisu nepoštene, a time ništetne odredbe, a zbog čega njihova valjanost, primjena i učinak nije dovedena u pitanje. Dakle, ovom su argumentacijom otklonjeni prigovori da su tužene banke postupale sukladno tadašnjim propisima, kao i prigovori da nije moguće utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope bez da to ima utjecaja na ostatak pravnog posla.

17. Ništetna je i nepoštena ugovorna odredba na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva jer prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kada su sklapani ugovori nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u EUR, odnosno priroda i specifičnost valute švicarski franak nije bila poznata prosječnom građaninu kojeg banka o tome ni na koji način nije informirala i potrošač nije bio i ne može biti svjestan rizika koji je preuzeo.

18. Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, prema čl. 323. st. 1. ZOO-a, je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stoga je tuženik tužitelju dužan vratiti ono što je primio na temelju kamatne stope koju je u odnosu na prvotno ugovorenu povisio jednostranom odlukom, kao i iznos koji je primio na temelju ništetne odredbe kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu CHF.

19. Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju i kamate i to od prvog dana nakon dana stjecanja preplaćenih iznosa od strane tuženika, budući da je isti, s obzirom na utvrđenu povredu interesa potrošača koja implicira svijest o nepripadnosti tako stečene imovine, bio nepošten, sve pozivom na članak 1115. ZOO-a. Visina zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

20. Prigovor zastare nije osnovan.

21. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO-a), koji zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. ZOO-a. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugom nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Pokretanjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO. Stav u tom smislu iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. navodeći da „pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe…“.

22. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sve s obzirom na činjenicu da je tužbeni zahtjev usmjeren i na utvrđenje ništetnosti. Povodom dvojbi i nedoumica koje se učestalo pojavljuju u praksi na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., slijedom čega nema dvojbe da ukoliko je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

23. Pravomoćnost odluke u kolektivnom sporu u odnosu na potraživanje s osnova ništetnosti kamatne stope nastupila je 13. lipnja 2014. kada je počela teći zastara koja je istekla je 13. lipnja 2019. U odnosu na potraživanje s osnova tečajne razlike, zastara je počela teći 14. lipnja 2018.,te je istekla 14. lipnja 2023., dok je tužitelj podnio tužbu 28. ožujka 2019., slijedom čega zastara nije nastupila.

24. Konačno, treba reći da se kao ključno pitanje u ovom postupku pojavljuje pitanje posljedica ZID ZPK.

25. Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR.

26. Citirani propis odredio je metodologiju izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK,a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale sa uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava, te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK).

27. Takav dodatak ugovora potpisao je i tužitelj, čime je po ocjeni ovoga suda osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

28. Dakle, cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF sa korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se, međutim, nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je u konačnici propisano i odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano).

29. U osnovi se može reći da je cilj ZID ZPK bio prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. Na to ukazuje činjenica da ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji,a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Dakle, primjenom citiranog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

30. Dakle, po ocjeni ovoga suda konverzija ima samo učinak promjene valute kredita,a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

31. Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku broj Gos 1/2019 dana 04. ožujka 2020. donio je odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim sa Ustavom Republike Hrvatske, te rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 04. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona.

32. U svojoj odluci Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera ,a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

33. Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako se ukazuje u citiranoj odluci na to presuda J ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republic i Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi,a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna. Kako je već ranije navedeno, iz presude C-452/18 Ibercaja Banco proizlazilo bi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

34. Može se reći da temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda J i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao,a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

35. Treba spomenuti i to da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019. izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

36. Drugostupanjski sud, u ovom predmetu, u pogledu materijalno pravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15, a u slučaju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz potrošačkog ugovora o kreditu, ukazuje na odluku Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se navodi da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 -dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Navedeno pravno shvaćanje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Rev-925/2023 od 8. travnja 2025. prema kojem potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZID ZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).

37. Ocjena je ovog suda da provedenom konverzijom tužitelj nije obeštećen i nije mu vraćena preplata s osnova ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Konverzija je prvenstveno imala svrhu da se osigura redovita otplata kreditnih zaduženja dužnika u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika pri tome se vodeći načelom da im se osigura ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovoril i zaštitni mehanizam u EUR. Ugovor o konverziji je posebno zakonsko uređenje koje na specifičan i nov način uređuje odnose između stranaka i njegovim je zaključenjem stvorena nova pravna osnova. Radi se o specifičnoj građanskoj pravnoj ponudi u kojoj je banka imala dužnost ponuditi ga potrošačima, a potrošači su imali pravo izbora prihvatiti ga ili ne. Pobuda na strani potrošača za zaključenje takvih ugovora nije bila odlučna i ne utječe na valjanost ugovora. Nadalje, način izračuna konverzije propisan je čl. 19. c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale sa uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao kredit i na takav način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita. Dakle, konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka u osnovi nije od značaja na utvrđenje u ovoj pravnoj stvari jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. To tim više što je razlog donošenja navedenog Zakona, kao što je već rečeno, bio da se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora o kreditu se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka. Činjenica da su stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi. U vrijeme sklapanja Aneksa pitanje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije niti bilo pravomoćno riješeno.

38. Glede visine tužbenog zahtjeva, iz Nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je Rješenjem suda određeno financijsko vještačenje te je Rješenjem naloženo očitovati se na sljedeće okolnosti:

- visina preplate po Ugovoru o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607- 5102499793 za vrijeme od dodjele Ugovora do utuženja 28. ožujka 2019., sve pod pretpostavkom ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja CHF u odnosu na kunu,

- konverzije, tj. jesu li sve uplate pa tako i navodna preplata koju tužitelj potražuje ovom tužbom uzete u obzir prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR,

- izračun novčanog iznosa izraženog u kunama po mjesecima, kao razlike između iznosa anuiteta koji bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF prema HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, i to za razdoblje kako je navedeno u točki 8.b prigovora radi prijeboja iz odgovora na tužbu,

- izračun novčanog iznosa izraženog u CHF po mjesecima kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa od 5,49 % i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama od 5,35 %, 5,00 % i 3,23 %, i to za razdoblje kako je navedeno u točki 8.a prigovora radi prijeboja iz odgovora na tužbu,

- izračun novčanog iznosa izraženog u kunama po mjesecima po isplatama iz računa oročenog depozita, kao razlike između iznosa koji bi se isplatio s računa oročenog depozita da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koji je zaista isplaćen po tečaju CHF spram HRK na dan isplate kada je korišten na ime podmirenja kredita, kao što je navedeno u točki 6d. (točka o valutnoj klauzuli), i 8.b prigovora radi prijeboja iz odgovora na tužbu.

Na temelju navedenog rješenja vještak je izvršio uvid u spis predmeta i priloženu dokumentaciju i to:

- Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102499793 od 1. srpnja 2005. (list 6. – 7. spisa),

- Početni otplatni plan (list 11. – 12. spisa),

- Obavijesti o promjenama kamatnih stopa (list 13. – 15. spisa),

- Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102499793 od 5. veljače 2016. (list 16. – 18. spisa),

- Promet po partiji kredita 5102499793 za razdoblje do 30. rujna 2015. (list 19. – 27. spisa),

- Promet po partiji kredita 5114141392 za razdoblje do 1. rujna 2015. do 9. prosinca 2018. (list 28. – 32. spisa),

- Izračun konverzije kredita broj 5102499793 na dan 30. rujna 2015. (list 33. – 34. spisa),

- Promet po partiji kredita 5102499793 za razdoblje do 29. rujna 2015. (list 50. – 56. spisa),

- Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom broj 2402006 - 1031262160 / 85406010-8300804944 od 1. srpnja 2005. (list 57. spisa),

- Promet po partiji kredita 5114141392 za razdoblje do 1. rujna 2015. do 12. travnja 2019. (list 58. – 65. spisa),

- Obavijesti po promjeni kamatne stope i pripadajući otplatni planovi (list 66. – 72. spisa).

Iz Nalaza vještaka proizlazi da su Erste&Steiermarkische Bank d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 1. srpnja 2005. Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607-5102499793 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 172.959,25 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj,

- rok otplate 240 mjeseci, otplata u jednakim mjesečnim anuitetima,

- promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,49 % godišnje,

- prema prometu po kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 1. rujna 2005., a sljedeće svakog prvog dana u mjesecu,

- otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja do 31. srpnja 2013., a od 1. kolovoza 2013. prema srednjem tečaju HNB-a.

Vještak napominje kako je u konkretnom slučaju zaključen Aneks broj 1 Ugovoru, kojim je ugovorena konverzija kredita iz valutne klauzule u valuti CHF u valutnu klauzulu u valuti EUR, s obračunskim datumom 30. rujna 2015., pa vještak u skladu s navedenim izračun sačinjava do zaključno 30. rujna 2015. Kredit je iskorišten 11. srpnja 2005., s kojim danom je srednji tečaj kreditora za valutu CHF iznosi 4,669100 kn za 1 CHF, pa je isplaćeni iznos od 172.959,25 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 807.564,03 kn. Erste&Steiermarkische Bank d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 5. veljače 2016. Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102499793 (u daljnjem tekstu: Aneks Ugovora), sa sljedećim osnovnim elementima:

- na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica konvertiranog kredita u EUR iznosila je 72.237,91 EUR,

- prema izračunu konverzije korisnik je uplatama po kreditu u CHF preplatio konvertirani kredit u EUR za iznos 17.386,33 kn.

Uvidom u dostavljene obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, kao i u specifikaciju prometa, razvidno je kako se u razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjala, te je iznosila:

- 5,49 % godišnje do zaključno anuiteta s dospijećem 1. siječnja 2008.,

- 5,55 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. veljače 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. travnja 2009.,

- 5,90 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. svibnja 2009. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. listopada 2010.,

- 5,65 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. studenog 2010. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. svibnja 2011.,

- 5,35 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. lipnja 2011. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. listopada 2011.,

- 5,00 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. studenog 2011. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. siječnja 2014.,

- 3,23 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. veljače 2014. do konca izračuna. Za odgovaranje na postavljene zadatke, u Tabeli 1 vještak daje otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate do 30. rujna 2015., kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima:

- glavnica u iznosu od 172.959,25 CHF,

- fiksna stopa ugovornih kamata od 5,49 % godišnje,

te usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova iskazuje razlike u visini obveza, i to:

- prvo se iskazuju razlike u visini anuiteta, koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate (stupac 'm' Tabele 1),

- zatim se te razlike iskazuju u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog srednjeg tečaja kreditora/HNB-a na dan plaćanja (stupac 'p' Tabele 1),

- konačno, iskazuju se razlike (povećanje obveze, smanjenje potraživanja) po osnovi promjene tečaja (stupac 'q' Tabele 1), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita (stupac 'd' Tabele 1), odnosno početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita i stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate, uz korekciju za dio tog iznosa sadržanog u razlici obveze po osnovi promjene kamatnih stopa.

U izračunima je vještak, u skladu s postavljenim zadatkom, obuhvatio i pozitivne i negativne razlike. Vještak napominje kako je u skladu s čl. 11.d Zakona o dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju1, za obveze plaćene od 27. siječnja 2015. nadalje primijenjen tečaj od 6,39 kuna za 1 CHF (koji tečaj se primjenjivao u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu navedenog Zakona). Što se tiče zadatka koji se odnosi na izračun tečajnih razlika po oročenom depozitu, vještak ističe kako se radilo o depozitu u visini od 10 % od iznosa kredita, dakle u iznosu protuvrijednosti od 17.295,93 CHF, kako to proizlazi iz Ugovora o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom broj 2402006-1031262160 / 85406010-8300804944 od 1. srpnja 2005. (list 57. spisa).

Prema srednjem tečaj kreditora za valutu CHF na dan 1. srpnja 2005. (4,676700 kn za 1 CHF), iznos depozita od 17.295,93 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 80.887,88 kn. Predmetni je depozit 12. travnja 2018. iskorišten za prijevremenu djelomičnu otplatu glavnice kredita, u iznosu od 108.610,67 kn, pa se dakle radi o tečajnim razlikama u odnosu na inicijalno deponirana sredstva u iznosu od 27.722,79 kn, koliko je tužitelju više priznato u odnosu na iznos koji bi bio priznat da je preračun depozita rađen primjenom tečaja važećeg za valutu CHF u vrijeme oročavanja. Iz mišljenja vještaka proizlazi da je vještak u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenih zadataka, mišljenja kako slijedi:

1. ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada slijedi:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do 30. 9. 2015., a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 808,26 CHF, odnosno 4.112,37 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza

(u kunama) (pozitivni iznosi razlika),

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do 30. 9. 2015., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 115.809,17 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza (pozitivni iznosi razlika),

2. ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj manje platio, tada slijedi:

- manje plaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do 30. 9. 2015., a koji proizlaze iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno - 3.635,490 CHF, odnosno 22.905,69 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama) (negativni iznosi razlika),

- manje plaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do 30. 9. 2015., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita i tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze), uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 5.635,83 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza (negativni iznosi razlika),

3. ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), tada slijedi:

- manje plaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do 30. 9. 2015., a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 2.827,23 CHF, odnosno 18.793,32 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama), o razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do 30. 9. 2015., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 110.173,34 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza,

4. Prema srednjem tečaj kreditora za valutu CHF na dan 1. srpnja 2005. (4,676700 kn za 1 CHF), iznos depozita od 17.295,93 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosi 80.887,88 kn, a kako je predmetni depozit 12. travnja 2018. iskorišten za prijevremenu djelomičnu otplatu glavnice kredita, u iznosu od 108.610,67 kn, proizlaze tečajne razlike u odnosu na inicijalno deponirana sredstva u iznosu od 27.722,79 kn, koliko je tužitelju više priznato u odnosu na iznos koji bi bio priznat da je preračun depozita sačinjen primjenom tečaja važećeg za valutu CHF u vrijeme oročavanja depozita.

39. Tužitelj je prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka te je konačni tužbeni zahtjev specificirao prema osnovnom nalazu i mišljenju ako se promatraju svi iznosi ( i pozitivni i negativni, prebijeno) na ukupan iznos 110.173,34 kuna a prema pojedinim mjesečnim iznosima razlike datim u stupcu ´q´ Tabele 1 iz Nalaza.

40. Tuženik u podnesku od 4. studenog 2020. ističe kako nema primjedbi na matematički izračun naveden u Nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na izračun razlike s osnove promjenjive kamatne stope i s osnove valutne klauzule. Međutim, tuženik ističe kako i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja.

Tuženik specificira prigovor radi prijeboja tako da isti sada glasi:

Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, kao i s osnove razlike u depozitu, i to u ukupnom iznosu od kn 33.358,62, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 44,94 od 02.09.2005. pa do isplate,

- kn 15,34 od 02.03.2006. pa do isplate,

- kn 47,55 od 02.04.2006. pa do isplate,

- kn 38,75 od 02.05.2006. pa do isplate,

- kn 45,06 od 02.06.2006. pa do isplate,

- kn 82,50 od 02.07.2006. pa do isplate,

- kn 76,44 od 02.08.2006. pa do isplate,

- kn 54,68 od 02.09.2006. pa do isplate,

- kn 41,73 od 02.10.2006. pa do isplate,

- kn 87,26 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 76,91 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 140,40 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 169,05 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 132,55 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 203,88 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 282,34 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 295,41 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 339,04 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 295,41 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 257,25 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 346,18 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 304,09 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 319,31 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 165,48 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 157,40 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 3,69 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 127,20 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 246,32 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 214,81 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 216,84 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 306,47 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 274,02 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 150,14 od 02.10.2008. pa do isplate,

- kn 77,39 od 02.12.2008. pa do isplate,

- kn 27.722,79 od 13.04.2018. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

b) U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,49% (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). U tom slučaju tužitelj bi bio dužan vratiti svaki manje plaćeni iznos od 01.05.2011. kada mu je kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene kamatne stope.

S obzirom na navedeno tuženik predlaže naslovnom sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, odnosno, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o kamatnoj stopi tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u kamati i to u iznosu od kn 22.905,69 (CHF 3.635,49), zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od: