REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-94/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi priznanja prava na invalidsku mirovinu, 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141-02/25-03/03245019078, URBROJ: 341-99-06/2-25- 007583 od 12. prosinca 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141-02/25-03/03245019078, URBROJ: 341-99-06/2-25- 007583 od 12. prosinca 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli – Pola, KLASA: UP/I 141- 02/24-03/03245019078, URBROJ: 341-13-06/2-24-6698 od 30. listopada 2024., kojim je tužitelju, kao pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u nastavku teksta ZOHBDR), uz obrazloženje da tužitelju nije utvrđena invalidnost po osnovi bolesti te da tužitelj nije osoba navedena u članku 142. stavak 2. ZOHBDR-a.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 141-02/25-03/03245019078, URBROJ: 341-99- 06/2-25-007583 od 12. prosinca 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu ovome Sudu, kod kojeg je zaprimljena 21. siječnja 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da tuženik nije postupio po pravnom shvaćanju i primjedbama iznesenim u presudi ovog Suda poslovnog broja Us I- 1538/2025-5 od 23. listopada 2025. istaknuvši, da je u izvršenju navedene presude ovog Suda od 23. listopada 2025., Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Središnji ured u Zagrebu ( u nastavku teksta Zavoda), zatražio od tužitelja da dostavi raspoloživu medicinsku dokumentaciju dopisom kojeg je tužitelj zaprimio 12. prosinca 2025. te je traženu dokumentaciju tužitelj i dostavio sljedećeg radnog dana 15. prosinca 2025., a dokaz o zaprimanju iste 15. prosinca 2025. od strane Zavoda tužitelj je dostavio uz tužbu. Međutim, navodi da je osporavano rješenje tuženika doneseno već 12. prosinca 2025., a iz čega je razvidno, da mu tuženik nije dao mogućnost da u zakonskom roku dostavi dokumentaciju koju smatra relevantnom za rješavanje ove upravne stvari, odnosna da ista nije bila uzeta u obzir prilikom rješavanja ove upravne stvari.

3. Nadalje, tužitelj navodi da je predmetno rješenje tuženika od 12. prosinca 2025. sadržajno jednako ranije donesenom od 1. srpnja 2025., koje je ovaj Sud poništio i predmet vratio tuženiku na ponovan postupak, jer je iz obrazloženja osporavanog rješenja razvidno, da novih dokaza i bitnih medicinskih nalaza o bolesti bubrega, tužitelj nema.

4. U svezi s tim navodi, da je Zavod donio Nalaz i mišljenje 9. prosinca 2025., dakle prije nego li je zaprimio medicinsku dokumentaciju tužitelja koja je Zavodu dostavljena 15. prosinca 2025., a tekst tog Nalaza i mišljenja da je potpuno identičan Nalazu i mišljenju Zavoda od 24. lipnja 2025., pa se tužitelj pita je li uopće provedeno novo medicinsko vještačenje od strane Zavoda s cjelokupnom medicinskom dokumentacijom tužitelja vezanom za bolest bubrega dostavljenom uz tužbu iz kolovoza 2025. i ostalom medicinskom dokumentacijom na koju se ovaj Sud pozvao 23. listopada 2025., jer je tuženik u osporavanom rješenju spomenuo samo jedan jedini nalaz, a to je ultrazvuk abdomena iz studenog 2024., gdje se navode nefroliti, a gdje je izostavljeno sve što je navedeno u tom istom nalazu od 27. studenoga 2024., u kojem je potvrđena kronična upala oba bubrega s redukcijom širine parenhima i obostranom neopstruktivnom nefrolitijazom te kortikalnim cistama, inicijalna BHP, a koji Nalaz je tužitelj dostavio i uz tužbu podnesenu ovom sudu 21. siječnja 2026.

5. Tvrdi da je u osporavanom rješenju tuženika navedeno, da u spisu predmeta upravnog postupka nema nalaza urološkog praćenja niti se u brojnim nalazima neurologa, fizijatra i liječnika obiteljske medicine igdje navodi dijagnoza pijelonefritisa ili nefrolitijaze ili općenito bolesti bubrega, što da je neistina, jer je uz tužbu podnesenu ovome Sudu u kolovozu 2025. dostavio medicinsku dokumentaciju od različitih specijalista kako bi dokazao postojanje kronične upale bubrega od 1994. godine trajno, a druge nalaze je dostavio 15. prosinca 2025. koje Zavod nije mogao imati u vidu, kada je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda zavoda u Zagrebu donesen 9. prosinca 2025.. a osporavano rješenje tuženika 12. prosinca 2025., dok da se drugi nalazi koje je Sud spomenuo u gore citiranoj presudi od 23. listopada 2025. uopće ne spominju u osporavanom rješenju tuženika.

6. Ističe da se u novom donesenom Nalazu i mišljenju Zavoda od 9. prosinca 2025. uopće ne navodi medicinska dokumentacija tužitelja iz 1994. koja je relevantna da bi se potvrdila uzročno posljedična veza bolesti bubrega sa ratom i invalidnošću tužitelja pa mu nije jasno zašto je tuženik iste ignorirao. Tvrdi da iz navedenog razloga činjenično stanje nije niti pravilno, a niti potpuno utvrđeno.

7. Napominje, da se tuženik nije uopće osvrnuo na Nalaz i mišljenje, prof. dr. sc. CS, od 5. kolovoza 2025. u kojem je navedeno izvještaj o dosadašnjem liječenju tužitelja: pacijent se liječio od bolesti bubrega nakon dijagnoze Pyelonephritis chr. bill i Nephrolithiasis bill. krajem 1994. u Poliklinici Matuzić Doboj Jug, a nakon toga u ordinaciji Medicusa, Gračanica, a liječen je od 1994. do 2012. redovno, te poslije povremeno. te tužitelj navodi da je upravo navedena doktorica ga liječila i u doba rata i nakon rata, što potvrđuje priloženi nalaz od 14. rujna 2025.

8. Ukazuje, da je upravo iz tog razloga, 9. veljače 2024. prvostupanjskom tijelu podnio Zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu temeljem ZOHBDR-a zbog bolesti bubrega, koju je zadobio u ratu 1994. te tužitelj smatra s obzirom na cjelokupnu priloženu medicinsku dokumentaciju, da bi mu se trebalo priznati pravo na invalidsku mirovinu kako jamči ZOHBDR, jer je dokazao postojanje bolesti, uzročno posljedičnu vezu i priložio je svu potrebnu medicinsku dokumentaciju.

9. Naveo je, da ukoliko je potrebno, predlaže da se u ovom upravnom sporu izvede dokaz medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku medicinske struke te uz tužbu dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju od broja 1 do 26, pobrojanu u tužbi, kao i svoje saslušanje, dok u tužbenom zahtjevu predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika od 12. prosinca 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 30. listopada 2024. te usvoji zahtjev tužitelja od 9. veljače 2024. za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu temeljem ZOHBDR-a, zbog bolesti bubrega.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 10. veljače 2026. u bitnome naveo, da je rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine - Službe stručnih, općih poslova i društvenih djelatnosti, općine Usora, broj 05-03-41- 612/07 od 8. svibnja 2007. tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX. grupe s 30 % vojnog invaliditeta trajno, po osnovi oboljenja koje se manifestiralo i pogoršalo u ratu zadobivene kao pripadnika HVO-a počevši od 1. travnja 2007., da prema uvjerenju Federalnog Ministarstva za pitanje branitelja i invalida Domovinskog rata, Samostalnog izvršitelja za pitanje evidencija iz oblasti vojne obveze za područje općine Usora, broj 07/82-45/3-26-8/24 od 23. rujna 2024. tužitelj je bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 3. svibnja 1992. do 14. srpnja 1993. i od 10. svibnja 1994. do 19. travnja 1996. i obolio je 1994.

11. Istaknuo je, da je prvostupanjskim rješenjem od 30. listopada 2024. odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu uz obrazloženje da kod tužitelja nije utvrđena invalidnost po osnovi bolesti te on nije osoba iz članka 142. stavak 2. ZOHBDR-a, a doneseno je na temelju Nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka od 0.10.2024., a datum vještačenja je bio 30. rujna 2024. provedbom kojeg je utvrđeno, da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

12. Napomenuo je, da je potrebno razlikovati pojmove invalidnost od oštećenja organizma te da je priznavanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju ranjavanja samo zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja Nalaza i mišljenja o tome postoji li invalidnost kod tužitelja prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 96/25 u nastavku teksta ZOMO).

13. Naveo je, da je u žalbenom postupku doneseno pobijano rješenje tuženika na temelju Nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, Središnjeg ured Zavoda u Zagrebu od 8. svibnja 2025.u kojem je utvrđeno da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrok je 20 % bolest od ZOHBDR-a i 80 % bolest koja nije u svezi ZOHBDR-a, dok je Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti, Ministarstva hrvatskih branitelja u postupku revizije donijelo Nalaz i mišljenje od 12. lipnja 2025. prema kojem Povjerenstvo nije suglasno s Nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 8. svibnja 2025. i predmet je vraćen na ponovni postupak, navodeći da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prouzročen bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a u svezi čega je Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 24. lipnja 2025. donijelo novi Nalaz i mišljenje u kojem je navedeno da je uzrok invalidnosti kod tužitelja Parkinsonova bolest i degenerativne promjene lokomotornog aparata koje nisu posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i nisu predmetom ocjene sukladno odredbama članka 142. ZOHBDR-a, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

14. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 18. veljače 2026. tužitelj je očitujući se na navode tuženika iz Odgovora na tužbu u bitnome naveo kako nikakvo vještačenje u siječnju 2025. nije provedeno kao što je to tuženik naveo u odgovoru na tužbu, jer su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a postupajući po zahtjevu tužitelja od 9. veljače 2024., doneseni slijedeći Nalazi i mišljenja od 3. listopada 2024., datum vještačenja je 30. rujna 2024., nadalje nalaz i mišljenje od 8. svibnja 2025. datum, vještačenja je 23. travnja 2025., nalaz i mišljenje od 24. lipnja 2025., datum vještačenja 23. lipnja 2025. i nalaz i mišljenje od 9. prosinca 2025., datum vještačenja je 8. prosinca 2025. te je dostavljen u spis predmeta nepoznati Nalaz i mišljenje od 9. travnja 2025., zbog čega navođenje nepostojećeg vještačenja iz siječnja 2025. ukazuje na to da tuženik ne poznaje činjenice vlastitog predmeta.

15. Također, tužitelj navodi da se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Nalaze i mišljenja Zavoda od 8. svibnja 2025. i 24. lipnja 2025., iako je ovaj Sud presudom donesenom 23. listopada 2025. već poništio rješenje tuženika od 1. srpnja 2025. temeljeno na navedenim Nalazima i mišljenjima, pa ponovno pozivanje na te poništene akte da predstavlja kršenje pravnih shvaćanja Suda i ignoriranje sudske odluke, dok se tuženik uopće nije očitovao na ovdje osporavano rješenje tuženika 12. prosinca 2025. koje je doneseno u izvršenju gore navedene presude i koje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

16. Naposljetku, tužitelj navodi da je u posljednjem Nalazu i mišljenju Zavoda od 9. prosinca 2025. navedeno na samom kraju tog Nalaza i mišljenja da nadležno Povjerenstvo pri Ministarstvu hrvatskih branitelja ne smatra da su nalazi dostavljeni uz tužbu, ultrazvuk abdomena od studenog 2024. i rujna 2024. te nalaz interniste 2005. i 2007 i novi Nalaz od 2025. dovoljno mjerodavni za utvrđivanje uzročne veze prema članku 142. ZOHBDR-a radi pijelonefritisa i da je to jedina razlika u odnosu na prethodno donesene nalaze i mišljenja.

17. Tužitelj ističe da ne posjeduje niti je priložio nalaz ultrazvuka iz rujna 2025. kao niti nalaz internista iz 2005. što znači da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje.

18. Tuženik da se uporno osvrće na nalaze vezane za C ili njemu nepoznate nalaze koji nisu vidljivi niti u spisu predmeta upravnog postupka, dok je uz navedeni podnesak dostavio nove nalaze pobliže pobrojane na stranici petoj od 1 .do 4., ustrajući pri svim navodima iz tužbe, tužbenom zahtjevu i predloženim dokaznim prijedlozima.

19. U podnescima zaprimljenim kod ovog Suda 12. i 20. veljače 2026. tuženik je očitujući se na navode iz podneska tužitelja od 18. veljače 2026. naveo, da je Nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka od 2. listopada 2024., datum vještačenja 30. rujna 2024., utvrđeno, da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, zbog čega i nadalje u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu.

20. U ovom upravnom sporu 9. travnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika te supruge tužitelja kao javnost pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

21. Na istom ročištu za raspravu, stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, jer su odlučne činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari medicinske prirode te se ne bi mogle utvrditi saslušanjem stranaka, a također je i odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu u ovoj fazi upravnog spora, jer iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu proizlazi da u izvršenju presude ovoga Suda, poslovnog broja Us I-1538/2025-5 od 23. listopada 2025., prilikom donošenja novog Nalaza i mišljenja od 9. prosinca 2025. Vijeće viših vještaka, Središnjeg ureda u Zavodu, odnosno tuženik nije imao u vidu medicinsku dokumentaciju tužitelja, koju je tužitelj dostavio tuženiku 15. prosinca 2025. , a kako to proizlazi iz potvrde o zaprimljenim dokumentima, stoga je provođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu preuranjeno.

22. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

23. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine - Službe stručnih, općih poslova i društvenih djelatnosti, općine Usora, broj 05-03-41-612/07 od 8. svibnja 2007. tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX. grupe s 30 % vojnog invaliditeta trajno, po osnovi oboljenja koje se manifestiralo i pogoršalo u ratu zadobivene kao pripadnika HVO-a počevši od 1. travnja 2007., da prema uvjerenju Federalnog Ministarstva za pitanje branitelja i invalida Domovinskog rata, Samostalnog izvršitelja za pitanje evidencije iz oblasti vojne obveze za područje općine Usora, broj 07/82-45/3-26-8/24 od 23. rujna 2024. tužitelj je bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 3. svibnja 1992. do 14. srpnja 1993. i od 10. svibnja 1994. do 19. travnja 1996. i obolio je 1994., da je tužitelj 9. veljače 2024. podnio prvostupanjskom tijelu Zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama ZOHBDR-a, da je prvostupanjskim rješenjem od 30. listopada 2024. odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama ZOHBDR-a, uz obrazloženje da tužitelju nije utvrđena invalidnost po osnovi bolesti te da tužitelj nije osoba navedena u članku 142. stavak 2. ZOHBDR-a.

24. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno rješenjem tuženika od 1. srpnja 2025. na način, da je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 4. lipnja 2025. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno, da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja od 30. rujna 2024. čiji uzrok je Parkinsonova bolest i degenerativne promjene lokomotornog aparata koje nisu posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i nisu predmetom ocjene sukladno odredbi članka 142. ZOHBDR-a.

25. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 1. srpnja 2025. tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem Us I-1538/2025 i koji je okončan donošenje presude od 23. listopada 2025. na način da je poništeno rješenje tuženika od 1. srpnja 2025. i predmet je vraćen tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je tuženik bio obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju navedene odluke, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je ostalo upitno je li kod tužitelja nastala invalidnost iz članka 39. ZOMO-a, po osnovi bolesti bubrega, a za koju tužitelj tvrdi da ima trajno od 1994. i liječi se od tada, a o čemu je u spis predmeta upravnog spora dostavio medicinsku dokumentaciju, te je li navedena bolest u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, a sve imajući u vidu medicinsku dokumentaciju tužitelja koju je priložio u spis predmeta upravnog spora koji se vodio pred ovim Sudom pod gore navedenim poslovnim brojem Us I-1538/2025,.

26. Nastavno, iz spisa predmeta kojeg je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu proizlazi, da je Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu 9. prosinca 2025. donijelo Nalaz i mišljenje, utvrdivši da kod tužitelja nema gubitka niti smanjenja radne sposobnosti temeljem pijelonefritisa i nefrolitijaze čime ostaje potpuni gubitak radne sposobnosti 100 % radi Parkinsonove bolesti, koja nije u svezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

27. U nalazu je između ostalog navedeno da tužitelj ima priznat ratni vojni invaliditet radi bolesti bubrega kao bolest koja se pogoršala u sudioništvu, a nalazi nisu potkrijepljeni odgovarajućim medicinskom dokumentacijom te da Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti pri Ministarstvu hrvatskih branitelja od 12. lipnja 2025. cijeni da se bez relevantne medicinske dokumentacije iz razdoblja sudioništva u obrani suvereniteta ne može predmetna bolesti ili njeno pogoršanje povezati s ratnim aktivnostima, zbog čega je uzrok invalidnosti kod tužitelja i dalje Parkinsonova bolest i degenerativne promjene lokomotornog aparata koje nisu posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te nadležno Povjerenstvo pri Ministarstvu hrvatskih branitelja ne smatra da su nalazi dostavljeni uz tužbu, ultrazvuk abdomena iz studenog 2024. i rujna 2025. te nalaz interniste iz 2005. i 2007. kao i novi nalaz iz 2025. dovoljno mjerodavni za utvrđivanje uzročne veze prema članku 142. ZOHBDR-a, radi Pijelonefritisa, zbog čega nije cijenilo niti jedan oblik gubitka radne sposobnosti po članku 142. ZOHBDR-a. kod tužitelja, navodeći da nema protokola, stalnog praćenja bolesti kojom je ostvaren ratni vojni invaliditet, nakon čega je ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 12. prosinca 2025. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 30. listopada 2024. kao neosnovana, a koje rješenje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

28. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz niže obrazloženih razloga.

29. Prema članku 142. stavku 1. ZOHBDR, pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju, ako mu tijela stručnog vještačenja u Republici Hrvatskoj utvrde postojanje invalidnosti po navedenoj osnovi, umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

30. Odredbom članka 142. stavka 2. ZOHBDR, propisano je, da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

31. Prema stavku 4. navedenog članka ZOHBDR-a, pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

32. Odredbom članka 13. st. 1. Uredbe o metodologiji vještačenja („ Narodne novine“ broj 96/23) propisano je, da Vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti osobe koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe.

33. Iznimno, od stavka 1. ovoga članka, Vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači, ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje (članak 13. st. 2.).

34. Osnovano tužitelj u tužbi ukazuje kao i u tijeku upravnog spora, da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a sve imajući u vidu da iako je tuženik pozvao tužitelja na dostavu medicinske dokumentacije, a kako to proizlazi iz navoda tužitelja iz tužbe, jer spisu predmeta upravnog postupka ne prileži zaključak tuženika o pozivanju tužitelja na dostavu nove medicinske dokumentacije, razvidno je, da je tužitelj medicinsku dokumentaciju relevantnu za rješavanje ove upravne stvari dostavio tuženiku 15. prosinca 2025., a ovdje osporavano rješenje tuženika doneseno je 12. prosinca 2025., dok je Vijeće viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu, Nalaz i mišljenje donijelo 9. prosinca 2025. pa nije imalo u vidu medicinsku dokumentaciju tužitelja koju je tužitelj na traženje tuženika dostavio tuženiku 15. prosinca 2025., (a datira od 26. studenog 2024., 27. studenog 2024., 22. studenog 2024., 5. kolovoza 2025., 14. listopada 2024., 23. rujna 1994., 1. do 31. listopada 2024., 14. listopada 2024., 17. listopada 2024., 28. rujna 2004., 7. veljače 2005., 14. rujna 2005., 7. veljače 2007., 28. veljače 2007., 28. ožujka 2007., 6. veljače 2013., 16. siječnja 2017.), te u svezi koje se tuženik opetovano u odgovoru na tužbu uopće nije osvrnuo, kao ni na onu dostavljenu u daljnjem tijeku upravnog spora uz podnesak ovome Sudu od 18. veljače 2026., dok dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz tužbu ovome sudu, kao dokaz da je istu dostavio tuženiku 15. prosinca 2025., odnosno Središnjoj službi Zavoda uopće ne prileži spisu predmeta upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio ovome sudu uz odgovor na tužbu.

35. Pri takvom stanju spisa predmeta tuženik, odnosno Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda zavoda u Zagrebu nije moglo donijeti pravilnu ocjenu, niti pravilan zaključak o postojanju ili nepostojanju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja po osnovi bolesti bubrega pa će tuženik u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda izraženim u ovoj odluci, kao i u odluci Suda Us I-1538/2025-5 od 23. listopada 2025. zatražiti novi Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu, koje će imajući u vidu cjelokupnu dostavljenu medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te onu dostavljenu Zavodu 15. prosinca 2025., kao i onu koja prileži spisu predmeta ovog upravnog spora, a koju je tužitelj dostavio uz tužbu ovome sudu, kao i uz podnesak od 18. veljače 2026., donijeti novi nalaz i mišljenje koji će biti obrazložen i u kojem će se Vijeće viši vještaka osvrnuti na cielokupnu dostavljenu medicinsku dokumentaciju tužitelja, što je propustio učiniti u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, kao i u ovom upravnom sporu, sve kako bi pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno odlučne medicinske činjenice o tome postoji li ili ne kod tužitelja smanjenje radne sposobnosti, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti temeljem bolesti bubrega zadobivene u Domovinskom ratu, a za koju tužitelj tvrdi da ima trajno od 1994. i liječi se od tada, a u prilog svojih navoda dostavlja mnogobrojnu medicinsku dokumentaciju datiranu iz razdoblja od 1994. do 2025.

36. Stoga će tuženiku ponovnom postupku, u postupku izvršenja presude u roku od 60 dana od dana primitka presude biti u mogućnosti donijeti novo rješenje koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. ZUP-a., a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom čl. 98. stavak 5. ZUP-a.

37. Slijedom navedenog, na temelju članak 117. stavak 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 16. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- tužitelju JS u [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A.

Mihanovića 3