REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Ć 5
Poslovni broj: Us I-90/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ĆF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, (OIB: 02958272670) Zagreb, Margaretska 3, radi šutnje uprave – prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 16. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. U ovome je Sudu zaprimljena tužba tužitelja podnesena 21. siječnja 2026. radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika da u propisanom roku odluči o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja u ovoj upravnoj stvari.
2. Za vrijeme trajanja spora tuženik je donio rješenje, KLASA: UP/II-502-03/25- 01/847, URBROJ: 338-01-06-05-26-05 od 27. veljače 2026., kojim rješenjem je odbijena tužiteljeva žalba. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava da o žalbi tužitelja nije odlučio u propisanom roku.
3. Tuženik je donošenjem rješenja od 27. veljače 2026. u tijeku spora postupio prema tužbenom zahtjevu.
4. Sud je, stoga, na temelju članka 103. stavka 1. i članka 106. stavka 1. točke
2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Tužitelj je do donošenja ovog rješenja zatražio naknadu troškova spora, u iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen), uvećano za zatezne kamate.
5.1. U roku koji mu je za to odredio Sud, ni do donošenja ovog rješenja, tužitelj nije dostavio izjašnjenje iz članka 100. ZUS-a.
5.2. Visoki upravni sud Republike zauzeo je u rješenju, poslovni broj: Usž- 4481/2025-2 od 5. ožujka 2026. sljedeća stajališta:
„14. S obzirom na citirane odredbe zakona, kao i stanje spisa, ovaj Sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na naknadu troškova upravnog spora u skladu s člankom 147. stavkom 6. ZUS-a.
15. Ovo iz razloga jer iz stanja spisa proizlazi da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao stvarni interes za osporavanje merituma upravne stvari, već mu je cilj bio isključivo podnošenje tužbe zbog šutnje uprave radi stvaranja procesne situacije u kojoj bi mogao ostvariti naknadu troškova upravnog spora. Tužitelj nije pokazao interes za osporavanje odluke u meritumu, nego je odmah prihvatio negativno rješenje tuženika kao zadovoljavajuće. Time je jasno pokazano da mu cilj nije bio ispravljanje nezakonitosti u upravnoj stvari, već stjecanje troškova zastupanja. Ovaj Sud zaključuje da takvo ponašanje ukazuje na zlouporabu prava jer tužitelj pravo na tužbu u upravnom sporu ne koristi radi zaštite svojih prava, nego radi pokušaja ostvarivanja financijske koristi.
16. Takvo procesno ponašanje tužitelja nije u skladu sa svrhom instituta tužbe zbog šutnje uprave koji institut služi osiguranju učinkovite sudske zaštite u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela, a ne stvaranju okolnosti u kojima bi se moglo ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja bez postojanja stvarnog interesa za rješavanje upravne stvari.
17. Stoga su u konkretnom predmetu ostvareni elementi zlouporabe prava u objektivnom smislu jer način na koji je tužitelj koristio pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta i usmjeren je prema stjecanju financijske koristi, a ne prema zaštiti subjektivnih prava. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi naknade troškova, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora.
18. Ovaj Sud stoga zaključuje da tužitelju na temelju članaka 147. stavka 8. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova ovog upravnog spora te je o žalbi tuženika odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ovog rješenja u skladu s člankom 135. stavkom 2., a u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a.“
5.3. U predmetnom slučaju ovdje tužitelj također nije pokazao interes za osporavanje odluke u meritumu, iako je drugostupanjsko rješenje nepovoljno po tužitelja. Pritom je odlučno to što tužitelj tužbeni zahtjev nije proširio na osporavanje zakonitosti po tužitelja nepovoljnog rješenja tuženika od 27. veljače 2026. godine. Sud dodatno primjećuje da bi tužitelj u slučaju uspjeha u sporu vođenom po proširenom tužbenom zahtjevu ostvario pravo na naknadu svih opravdanih troškova spora. Provjerom u sudskoj pisarnici utvrđeno je da tužitelj nije podnio tužbu protiv tuženikova rješenja od 27. veljače 2026. godine. Usto, da je tužitelj proširio tužbeni zahtjev, ne bi bila utvrđena zlouporaba prava, te bi tužitelju čak i u slučaju konačnog neuspjeha u sporu pripalo pravo na naknadu troška sastava tužbe zbog šutnje uprave (ako bi bilo utvrđeno postojanje šutnje), eventualno i naknada troška još koje radnje koja bi bila opravdana u kontekstu osporavanja šutnje uprave.
5.4. Predmetni slučaj u ključnim je elementima usporediv sa slučajem iz rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske spomenutog u podtočki 5.2. ovog obrazloženja. Sud, stoga, na temelju članka 147. stavka 8. ZUS-a, utvrđuje da tužitelju, zbog zlouporabe prava, ne pripada pravo na naknadu troškova ovog upravnog spora.
U Rijeci 16. travnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).
Dostaviti:
- Odvjetniku Toniju Primorcu, Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3
