REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3340/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja HDŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Ureku odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika Osnovne škole Alojzija Stepinca, Zagreb, Palinovečka ulica 42, OIB: 40723003638, zastupane po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. Zagreb, Capraška ulica 6 , OIB: 00432869176, zastupane po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika I. tuženika i zamjenika punomoćnika II. tuženika, a po objavi presude dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku Osnovnoj školi Alojzija Stepinca, Zagreb, Palinovečka ulica 42, OIB: 40723003638 i II. tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 , da tužitelju HDŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 1.800,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2021. do isplate te iznos od 147,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2026. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se II. tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, da tužitelju HDŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.800,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2021. do 29. prosinca 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojem od I. i II. tuženika potražuje da mu solidarno isplate zatezne kamate na iznos 147,00 EUR tekuće od 20. travnja 2021. do 16. travnja 2026.

IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojem od I. i II. tuženika potražuje da mu solidarno isplate iznos od 2.300,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. travnja 2021. do isplate.

V. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojem od I. tuženika potražuje da mu solidarno sa II. tuženikom isplati iznos od 1.800,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2021. do 29. prosinca 2021.

VI. Nalaže se I. tuženiku Osnovnoj školi Alojzija Stepinca, Zagreb, Palinovečka ulica 42, OIB: 40723003638 i II. tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 , da tužitelju HDŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.118,85 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.606,65 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. travnja 2026. do isplate.

VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. travnja 2026. do isplate.

IX. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da mu je dana 9. studenog 2020. u 11:00 sati, u školskoj dvorani za vrijeme nastavnog sata tjelesnog odgoja prilikom izvođenja vježbe odskoka-doskoka, uslijed zaleta drugi učenik podmetnuo nogu, slijedom čega je tužitelj pao i zadobio tjelesnu ozljedu prema priležećoj dokumentaciji koja prileži spisu. Na dan štetnog događaja, I-tuženik je imao s II-tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000008138. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 32.000,00 kuna sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (list spisa 72) tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 1.947,00 EUR sa zateznim kamatama od 20. travnja 2021. do isplate. Tužitelj je dakle tim podneskom, a u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 2.300,13 EUR. S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. II. tuženik se u zakonskom roku od dana kada mu je dostavljen predmetni podnesak tužitelja usprotivio povlačenju tužbe. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja II. tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se II. tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe, već će o tom dijelu sud odlučiti ovom presudom pa je predmet tužbenog zahtjeva isplata iznosa od 4.247,13 EUR (32.000,00 kuna) sa zateznim kamatama na iznos od 20. travnja 2021.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik se u cijelosti pridružuje navodima iz odgovora na tužbu II. tuženika te ostaje kod prigovora koje je iznio II. tuženik kada se očitovao na odštetni zahtjev tužitelja, a kojim prigovorom II. tuženik prigovara da nastala ozljeda kod tužitelja nije posljedica štetnog događaja već da se radi o prirođenoj bolesti. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu II. tuženik priznaje nastanak štetnog događaja dana 9. studenog 2020., kao i činjenicu da je I. tuženik predmetnog dana bio osiguran kod II. tuženika policom osiguranja od odgovornosti, no osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, tako i za sve posljedice proizašle iz istoga te osporava visinu svih iznosa pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu koju tužitelj potražuje tužbom, obzirom da iz historijata tužbe proizlazi da je štetni događaj prouzročila druga osoba. Naime, tužitelj u tužbi navodi da mu je za vrijeme nastavnog sata tjelesnog odgoja prilikom izvođenja vježbe odskoka - doskoka, uslijed zaleta drugi učenik podmetnuo nogu, slijedom čega je tužitelj nastradao te slijedom navedenog ne postoji odgovornost osiguranika II. tuženika. Nadalje, II. tuženik smatra da se u predmetnom slučaju ne radi o nezgodi, već prirođenoj bolesti, tj. spontanim, habitualnim pomacima - luksacijama ivera, što nije pokriveno policom osiguranja od odgovornosti. Obzirom na činjenicu da je tužitelj otprilike godinu dana prije predmetnog štetnog događaja nastradao prilikom treninga košarke te pretrpio istu ozljedu, samo na desnom koljenu, a što je vidljivo iz medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu, II. tuženik drži da se u konkretnom slučaju ne radi o nezgodi, već prirođenoj bolesti, tj. spontanim, habitualnim pomacima - luksacijama ivera. Prigovara i tijeku kamate kako je postavljen tužbenim zahtjevom. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

4. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 5-7 spisa), odštetni zahtjev (list 8-10 spisa), uvjeti za osiguranje od odgovornosti (list 22-28 spisa), proveo saslušanje tužitelja (list 40 spisa), saslušanje svjedokinje (list 41 spisa), medicinsko vještačenje (list 57-58 spisa), usmeno saslušanje vještaka (list 90 spisa).

5. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja te da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio učenik Osnovne škole Alojzija Stepinca u Zagrebu , kao i da je I. tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod II. tuženika policom osiguranja od odgovornosti. Između stranaka je sporna odgovornost I. i II. tuženika da tužitelju nadoknadi štetu. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporan je i tijek zateznih kamata na utuženi iznos štete.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Radi utvrđivanja odgovornosti za štetu, sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu te saslušao svjedokinju BDŠ i tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja.

8. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako je konkretne zgode sudjelovao na satu tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi Alojzija Stepinca te su učenici bili podijeljeni u dvije grupe radi izvođenja nastave. Prva grupa je imala trening košarke u sklopu kojeg treninga se izvodila vježba odskok – doskok, dok je druga grupa gledala prezentaciju na laptopu zajedno sa profesoricom. Profesorica je bila prisutna sa drugom grupom, dok su tužitelj i učenici iz prve grupe sami izvodili vježbe za trening košarke pa i vježbu odskok-doskok. Tužitelj je sudjelovao u prvoj grupi. Kada je tužitelj bio u punom zaletu prema košu radeći vježbu odskok-doskok, drugi učenik HD koji je završio sa svojom vježbom je ležao na klupi te mu je tom prilikom podmetnuo nogu nakon čega je pao. Tužitelj je nakon toga pao na pod ,s time da je pao na leđa. Najprije nije uopće primijetio da mu se to sve dogodilo sa koljenom, već je ostao ležati, došla je profesorica, nakon toga je pozvana hitna pomoć koja se jako dugo čekala, budući da se radilo o vremenu kada je bila korona. Hitnom je tužitelj prebačen u Klaićevu bolnicu gdje je ostao ležati, doktor mu je vratio koljeno na mjesto i stavio longetu. Na posebno pitanje da li je ikada prije ovog štetnog događaja imao kakvih problema sa lijevim koljenom, odnosno da li je ikada imao luksaciju lijeve patele odgovorio je kako nije i kako je normalno igrao košarku, nogomet i ostale sportove. Na daljnje pitanje da li je ikada tražio oslobođenje od pohađanja tjelesne nastave odgovorio je kako nije. Na pitanje da li je ikada poduzimao ikakve pravne korake glede učenika koji mu je podmetnuo nogu odgovorio je kako nije. Na pitanje tužitelju da li je ikada imao ili ozljedu na desnom koljenu prije štetnog događaja odgovorio je kako je imao ozljedu na desnom koljenu, ali nije imao problema.

9. Iz iskaza svjedokinje RDŠ proizlazi kako se konkretne zgode radilo o redovnoj nastavi tjelesne kulture sa sadržajima koji su predviđeni za taj sat , a učenici su bili podijeljeni u dvije grupe. Tužitelj je bio u prvoj grupi. Izvodili su vježbu rada s loptom niskog intenziteta, dok je svjedokinja bila prisutna u drugoj grupi učenika koji su radili nastavu posve drugog sadržaja. Iz tog razloga nije niti vidjela sami štetni događaj, odnosno način na koji se dogodio , već su ju o tome obavijestili učenici. Na pitanje da li je za vrijeme štetnog događaja bila u istoj prostoriji sa mldb. tužiteljem odgovorila je kako jest, radilo se o sportskoj dvorani koja po sredini ima nosivi stup pa iz tog razloga nije bilo moguće vidjeti sve što se događa u dvorani u istom momentu.

10. Dakle, na osnovu naprijed provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio kako se tada mljt. tužitelj 27. listopada 2018. ozlijedio na satu tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi Alojzija Stepinca u Zagrebu čiji je tada bio učenik. Na satu tjelesnog odgoja su učenici bili podijeljeni u dvije grupe radi izvođenja nastave. Prva grupa, u kojoj je bio i tada mljt. tužitelj je imala trening košarke, u sklopu kojeg se izvodila vježba odskok-doskok, dok je duga grupa gledala prezentaciju na laptop zajedno sa nastavnicom tjelesnog odgoja te da je ona bila prisutna u ovoj drugoj grupi učenika, kao i da sportska dvorana u kojoj se odvijala nastava po sredini ima nosivi stup. Do ozljede je došlo na način da je tada mljt. tužitelj koji je sudjelovao u izvođenju vježbe u prvoj grupi učenika bio u zaletu prema košu radeći vježbu odskok-doskok, kada mu je drugi učenik HD koji je završio sa svojom vježbom i ležao na klupi podmetnuo nogu, nakon čega je pao na pod i ostao ležati te zadobio ozljedu lijevog ivera uz spontanu repoziciju (namještanje), a hitna pomoć ga je odvela u Klaićevu bolnicu. Utvrđeno je i da je nastavnica tjelesnog odgoja nije vidjela štetni događaj, već su je o tome obavijestili učenici. Pri tome ovaj sud glede načina nastanka štetnog događaja prihvaća iskaze svjedokinje i tužitelja u cijelosti, ocjenjuje ih uvjerljivim i istinitim, budući da oni imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadrža ji njihovih iskaza nisu ničim dovedeni u sumnju.

11. I. tuženikovu odgovornost za štetu treba raspraviti prema odredbi čl. 1058. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO), a II. tuženik kao osiguratelj I tuženika odgovara na temelju ugovora o osiguranju sukladno odredbama čl. 964. i 965. ZOO. Odredbom čl. 1058. st. 1. ZOO propisano je da za štetu koju drugome prouzroči maloljetnik dok je pod nadzorom skrbnika, škole ili druge ustanove odgovara skrbnik, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor obavljali na način na koji su obvezani ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora. Odredbom čl. 964. st. 1. ZOO propisano je kako u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu. Odredbom čl. 965. st. 1. ZOO propisano je kako u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. I. tuženik dakle odgovara po načelu pretpostavljene krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO). Dakle, krivnja škole se pretpostavlja, a škola se može u potpunosti ili djelomično osloboditi od odgovornosti za štetu samo ako dokaže da je obavljala nadzor na koji je obvezana ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora. Ovaj sud smatra da je I. tuženik, na kojem je bio teret dokazivanja, tijekom postupka nije dokazao da je nadzor obavljao na način na koji je obvezan ili bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora. Obzirom da se na satu tjelesnog odgoja nastava u konkretnom slučaju istovremeno odvijala u dva dijela, odnosno da su učenici bili podijeljeni u dvije grupe, pri čemu je jedna grupa učenika koja je igrala košarku i pri tome obavljala vježbu odskok-doskok bila bez nadzora nastavnice tjelesnog odgoja, a drugi dio učenika je istovremeno sa nastavnicom tjelesnog odgoja gledao prezentaciju na laptopu, a koju (drugu) grupu učenika je ona nadzirala, sud smatra da je s obzirom na navedeno, prva grupa učenika bila bez direktnog nadzora nastavnice tjelesnog odgoja, iako je ona fizički bila prisutna u dvorani u kojoj se odvijala nastava. Ovaj sud smatra da je pravo nastavnika tjelesnog odgoja da nastavu na satu organizira na navedeni način, odnosno da učenike podijeli u dvije grupe koje na različiti način sudjeluju u nastavi, ali da je nastava trebala biti organizirana na način da obje grupe učenika budu pod nadzorom nastavnika tjelesnog odgoja ili drugog nastavnika ili odgovorne osobe I. tuženika. Nastavnik tjelesnog mora kontinuirano nadzirati učenike, osobito tijekom fizičkih aktivnosti koje nose povećan rizik (poput vježbe odskok– doskok). Sud drži da nije dovoljno da je nastavnik tjelesnog odgoja fizički prisutan u sportskoj dvorani u kojoj se izvodi nastava i nadzire samo jednu grupu učenika dok istovremeno druga grupa učenika izvodi potencijalno rizičnu vježbu (odskok-doskok) bez nadzora. Okolnost da se na sredini sportske dvorane u kojoj se odvijala nastava nalazio nosivi stup, uslijed čega svjedokinja H (nastavnica tjelesnog odgoja) nije vidjela štetni događaj, kako to sama navodi, nije okolnost koja utječe na odgovornost I. tuženika u konkretnom slučaju. Upravo je i zbog navedenog razloga, dakle jer nosivi stup na sredini sportske dvorana zaklanja pogled na grupu učenika koja obavlja vježbu odskoka-doskoka, nastava na satu trebala biti organizirana na način na obje grupe učenika budu pod kontinuiranim nadzorom nastavnika tjelesnog odgoja, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Na ovakav način je jedna grupa učenika koja je izvodila rizičnu aktivnost (vježbu odskoka-doskoka) ostavljena bez nadzora, odnosno kontrole nastavnice tjelesnog odgoja koja je u konkretnom slučaju bila fizički prisutna u dvorani, ali je nadzirala samo drugu grupu učenika, a prva grupa učenika (koja je je izvodila vježbu odskoka-doskoka) je bila bez kontinuiranog nadzora, uslijed čega je i došlo do štetnog događaja, odnosno podmetanja noge i ozljede tužitelja u konačnici. Pritom valja ukazati kako je do štetnog događaja došlo upravo u vrijeme kada su tužitelj i grupa učenika koja je je izvodila vježbu odskoka-doskoka bili bez nadzora (jer je nastavnica tjelesnog odgoja bila fizički prisutna na satu, ali nije nadzirala spomenutu grupu učenika), a koji nadzor nad učenicima je I. tuženik dužan provoditi i organizirati tijekom nastave pa tako i u okolnostima kada su učenici na satu tjelesnog odgoja podijeljeni u dvije različite grupe sa različitim zadacima. Valja istaknuti kako je škola dužna u svakom trenutku tijekom trajanja nastave osigurati kontinuirani nadzor nad učenicima (tako i VSRH u Rev-x-1009/2012-2 od 5.12.2012.). Stoga je I. tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu jer je propustio vršiti dostatan nadzor nad učenicima tijekom nastave, a u vrijeme kojeg propusta se dogodio štetni događaj. Ovaj sud smatra da je odštetna odgovornost I. tuženika kao štetnika i osiguranika te II. tuženika kao osiguratelja solidarna pa da dakle II. tuženik kao osiguratelj I. tuženika u vrijeme štetnog događaja solidarno odgovara sa osiguranikom (I. tuženikom) do svote osiguranog iznosa, a koja svota u konkretnom slučaju nije niti dovedena u pitanje (tako i VSRH u Rev-915/08-2 od 24. lipnja 2010., Rev-x-493/09-2 od 14. siječnja 2010. i Rev-2616/2018-2 od 10. prosinca 2024.).

12. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je pročitao medicinsku dokumentaciju, izveo je dokaz saslušanjem tužitelja te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića od 8. svibnja 2025. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu lijevog ivera uz spontanu repoziciju (namještanje). Nakon odgovarajuće inicijalne dijagnostičke obrade, RTG-a uslijedila je konzervativna terapija, imobilizacija tutor longetom. Kod tužitelja je došlo do iščašenja lijevog ivera uz spontanu repoziciju (namještanje). Radi se lakoj tjelesnoj ozljedi. Trajanje i intenzitet bolova jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 3 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 30 dana. Trajanje i intenzitet straha tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je kratkotrajan i jakog intenziteta. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 4 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. Navedena ozljeda lijevog koljena nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 14 dana po 2 sata dnevno te još 7 dana po 1 sat dnevno u vidu dodatne brige za ozlijeđenu maloljetnu osobu, pratnju liječniku i slično. Liječenje je završeno tj. stanje se stabiliziralo nakon kontrole ortopeda 13.1.2021. Postroji uzročno posljedična veza između opisa samog štetnog događaja i zadobivene ozljede lijevog koljena malodobnog tužitelja.

12.1. Radi prigovora I. tuženika istaknutih na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, sud je usmeno saslušao vještaka. U svom usmenom saslušanju vještak je naveo da je procjena trajanja intenziteta bolova i straha dana sukladno postojećom medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu te tijeku samog liječenja. Pri procjeni smanjenja životnih aktivnosti te procjeni trajanja intenziteta bolova i straha uzeto je u obzir da je tužitelj imao ranije ozljedu desnog koljena prije predmetnog štetnog događaja, a uvidom u zdravstveni karton nema podataka o ozljedama lijevog koljena. Pri kliničkom pregledu malodobni tužitelj je došao u pratnji majke koja je izjavila da zbog teškoća i tegoba sa lijevim koljenom kasnije rađen i MSCT lijevog koljena te prema tome uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju i zadobivenu ozljedu lijevog koljena procijenjeni su svi vidovi štete s tim da je u konačnici ozljeda bila takva da nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Na pitanje da li ranija ozljeda desnog koljena predstavlja predispoziciju za zadobivanje ozljede odgovara da kada bi se radilo o predispoziciji za zadobivanje iščašenja u području ivera tada bi se radilo o učestalim iščašenjima ivera odnosno patele, a ne pojedinačnim. Kada bi se radilo o predispoziciji za zadobivanje ozljeda u vidu iščašenja patele tada bi se radilo o učestalim iščašenjima kod bilo kojeg fizičkog napora, a u zdravstvenom kartonu nije bilo podataka o učestalim iščašenjima ivera.

12.2. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka tako i usmeno očitovanje vještaka koje je dano na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Usmenim saslušanjem vještaka su u potpunosti otklonjene primjedbe II. tuženika da se u predmetnom slučaju ne radi o nezgodi, već prirođenoj bolesti, tj. spontanim, habitualnim pomacima - luksacijama ivera, što nije pokriveno policom osiguranja od odgovornosti. Osim toga, navedeni vještak je, osim uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton, izvršio i pregled tužitelja. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

13. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka te iskaza tužitelja, a koji su sukladni pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da je tužitelj povodom ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju trpio fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužitelju utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 35 sati.

15. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužitelj pretrp io, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl. 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (longeta, mirovanje, korištenje analgetika i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (14 godina), njegov preostali životni i radni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi. Ujedno se ističe kako su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), povišeni su za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (tako i Ustavni sud RH u U-III- 7796/2014 od 11. veljače 2016., ŽS u Dubrovniku Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., ŽS u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024., ŽS u Zagrebu Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024.).

17. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 1.800,00 EUR.

18. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata kroz 14 dana te u trajanju od 1 sat kroz 7 dana. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužitelj s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpio štetu u visini od 175,00 EUR (35 sati x 5,00 EUR). No, kako tužitelj s tog osnova potražuje u konačnici iznos cijene sata od 4,20 EUR, to mu je dosuđeno kako je zatražio, odnosno dosuđen mu je iznos od 147,00 EUR (35 sati x 4,20 EUR).

19. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 14. prosinca 2015. zauzeo pravno shvaćanje da sukladno odredbi čl. 1103. ZOO obveza plaćanja neimovinske štete dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zateznih kamata na naknadu neimovinske štete dospijeva istoga dana, ako prije toga nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi ili šteta nije nastupila kasnije. Tužitelju na dosuđenu neimovinsku štetu (ali samo glede zahtjeva prema II. tuženiku) pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (20.4.2021.) pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužitelja i neovisno o danu presuđenja jer se sve ozljede koje se spominju u medicinskoj dokumentaciji, a koje su detaljno opisane u nalazu i mišljenju vještaka, bile predvidive u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva II. tuženiku pa je neimovinska šteta koju tužitelj potražuje u ovom postupku u odnosu na II. tuženika nastala u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva ili je makar u tom trenutku po redovnom tijeku stvari bila predvidiva (tako i VSRH Rev-27/2022-2 od 16.11.2022.). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke, a odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojem od I. tuženika potražuje da mu solidarno sa II. tuženikom isplati iznos od 1.800,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2021. do 29. prosinca 2021. jer se tužitelj I. tuženiku nije obratio odštetnim zahtjevom već samo II. tuženiku pa zatezne kamate na dosuđeni iznos u odnosu na I. tuženika ne mogu početi teći od dana kada je podnesen odštetni zahtjev II. tuženiku pa je stoga odlučeno kao u toč. V. izreke presude. Ujedno valja ukazati kako je odredbom čl. 43. st. 2. ZOO propisano kako od više solidarnih dužnika svaki može dugovati s drugim rokom ispunjenja, pod drugim uvjetima i uopće s različitim odstupanjima. Na dosuđeni iznos neimovinske štete čija isplata je solidarno naložena I. i II. tuženiku zatezne kamate teku od podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 1103. ZOO jer kako je navedeno, I. tuženiku nije podnesen odštetni zahtjev pa pa je odlučeno kao u toč. I. izreke. Odredbom čl. 1086. ZOO određeno je da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. U situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećeni nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete teku od donošenja sudske odluke pa tako tužitelju na dosuđenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od presuđenja pa do isplate (tako i VSRH u Rev 702/2022 od 6.7.2022.). Stoga je valjalo tuženicima naložiti da tužitelju prema odredbi čl. 1086. ZOO na dosuđeni iznos od 147,00 EUR solidarno isplate zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (16. travnja 2026.) do isplate (toč. I. izreke). Slijedom navedenog, tužitelj je odbijen sa zahtjevom u dijelu u kojem od tuženika solidarno potražuje isplatu zateznih tekućih na iznos 147,00 EUR od 20. travnja 2021. do 16. travnja 2026. (točka III. izreke). Pritom se napominje kako u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje u tekstu: ZOOP) jer se ne radi o šteti u prometnoj nesreći.

20. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari za iznos od 2.300,13 EUR, a II. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu pravno shvaćanje navedeno u toč. 1.1. obrazloženja ove presude nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe, već je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za navedeni iznos i odlučio kao u toč. IV. izreke ove presude.

21. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužitelj je u parnici uspio u mjeri od 72,92 % (osnov 100 % + visina 45,84 %, podijeljeno sa 2), a tuženici u mjeri od 27,08 % (osnov 0 % + visina 54,16 %, podijeljeno sa 2). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelja) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) pa su tuženici u obvezi solidarno naknaditi tužitelju trošak u omjeru od 45,84 %. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 13.2.2022., 23.6.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 9.3.2023., 18.4.2023., 3.3.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za ročište od 20.11.2025. priznat mu je trošak u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen. Za sastavljanje podnesaka od 13.6.2025. i 5.2.2026. priznat mu je trošak u trošak u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku . Priznat mu je trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. Tarife). Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25%. Ukupno priznati troškovi tužitelja s osnova poduzetih radnji po punomoćniku iznose 1.812,50 EUR. Kako su tuženici u obvezi solidarno naknaditi tužitelju trošak u omjeru od 45,84 %, tako je parnični trošak tužitelju dosuđen u istom omjeru pa iznosi 830,85 EUR. Tužitelju je, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP kao potreban u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 44,46 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 44,46 EUR (koliko je zatraženo) te trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR. Ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.118,85 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.

21.1. Nije mu priznat trošak sastavljanja podneska od 17.2.2022. u kojem se očituje na navode iz odgovora na tužbu II. tuženika jer je te navode mogao istaknuti u podnesku od 13.2.2022. u kojem se očitovao na navode iz odgovora na tužbu I. tuženika, a za koji mu je priznat trošak. Nije mu priznat trošak sastavljanja podneska od 3.1.2022. kojim izvještava kako je uplatio sudsku pristojbu na tužbu, budući da uplatu sud provjerava putem e spisa. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 11.5.2023. kojim izvještava sud kako je uplatio predujam za vještačenje, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 19.12.2022. kojim požuruje sud u postupanju jer je taj podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Odluka o visini troškova koji tužitelju nisu priznati sadržana je pod točkom VII. izreke presude.

21.2. Budući da tuženici nisu uspjeli u sporu, imajući u vidu omjer uspjeha tužitelja u parnici (72,92 %), to su odbijeni za zahtjevom za naknadom troškova postupka pa je odlučeno kao u toč. VIII. i IX. izreke presude.

U Zagrebu, 16. travnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 66,36 EUR

2. I. tuženoj po punomoćniku

3. II. tuženoj po punomoćniku