Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Pagu
Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag
Poslovni broj P-2055/2021-84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Ivi Peričić Pejar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Teuti Palčić, odvjetnici u Zagrebu i po punomoćniku Draženu Šmajgelu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, radi utvrđenja da kupoprodajni ugovor nema pravni učinak, podredno radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 5. ožujka 2026., u prisustvu tužiteljice i punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženice, 16. travnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„I. Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji zaključen između ŠU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prodavatelja i tužene, FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika Marko Jurlina od dana 30.12.2019.g. broj OV-13203/2019, ne proizvodi pravni učinak.
II. Uspostavlja se ranije zemljišno-knjižno stanje nekretnine, tako da se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, zk odjel Pag, nalaže brisanje prava vlasništva na zkč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], DUBAC-VARSAN, BRNEŠTRE, površine 1183 m2 , dvorište površine 1031m2 KUĆA, DUBAC-VARSAN, BRNEŠTRE 15, površine 152 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ( a prema ranijoj oznaci nekretnine prije provedbe obnove pod brojem Z-3289/20, za zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak Varsan, ukupne površine 1250 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ) s imena FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a kakvo je bilo prije provedbe pojedinačnog ispravnog postupka provedenog temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 30.12.2019.g. ovjeren kod Javnog bilježnika Marko Jurlina dana 30.12.2019.g. broj OV-13203/2019, provedenog pod posl.br. Z-5659/2020 odnosno Z-12663/2020.
III: Nalaže se tuženici da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
II. Odbija se kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi
„I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji zaključen između ŠU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prodavatelja i tužene, FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika Marko Jurlina dana 30.12.2019.g. broj OV-13204/2019, ništetan.
II. Uspostavlja se ranije zemljišno-knjižno stanje nekretnine, tako da se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, zk odjel Pag, nalaže brisanje prava vlasništva na zkč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], DUBAC-VARSAN, BRNEŠTRE, površine 1183 m2 , dvorište površine 1031m2 KUĆA, DUBAC-VARSAN, BRNEŠTRE 15, površine 152 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ( a prema ranijoj oznaci nekretnine prije provedbe obnove pod brojem Z-3289/20, za zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak Varsan, ukupne površine 1250 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ) s imena FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a kakvo je bilo prije provedbe pojedinačnog ispravnog postupka provedenog temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 30.12.2019.g. ovjeren kod Javnog bilježnika Marko Jurlina dana 30.12.2019.g. broj OV-13203/2019, provedenog pod posl.br. Z-5659/2020 odnosno Z-12663/2020.
III. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
III. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 4.917,75 Eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi i u daljem tijeku postupka navodi kako je sa svojim ocem, pokojnim ŠU sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 19.03.2019.g. ovjeren i solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Malekovića iz [adresa] pod brojem OV-2785/2019, kojim ugovorom se tužiteljica, kao davateljica uzdržavanja obvezala uzdržavati svog oca kao primatelja uzdržavanja. Za uzvrat, pok. ŠU se obvezao svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu navedenu u ugovoru, ostaviti iza svoje smrti tužiteljici, a među kojima je i navedena nekretnina zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak Varsan, ukupne površine 1250 m2. Tužiteljica je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 05.02.2020.g. predala na provedbu pri zemljišno knjižnom odjelu suda u Pagu radi zabilježbe postojanja Ugovora koji je predmet zaprimljen dana 05.02.2020.g. pod posl.br. Z-2980/20. Dana 30.12.2019. godine tuženica FU je s pokojnim ŠU sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je ŠU prodao predmetnu nekretninu ovdje tuženici iako je ista znala da je u zemljišnim knjigama zaprimljen prijedlog za provedbu ugovora o doživotnom uzdržavanju, a jednako tako je znala i za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju između oca i kćerke, jer je s istim bila u intimnoj vezi pa je pokojnog HU nagovarala na raskid Ugovora s kćerkom. Tužiteljica je u trenutku kupnje znala da je pokojni ŠU smrtno bolestan ( umro dana **.**.2020.) jer je o dijagnozi ( rak gušterače) pokojnog ŠU komunicirala upravo s tužiteljicom. Iz otpusnog pisma KBC Zagreb, Klinike za kirurgiju, dana 19.12.2019.g. utvrđeno je da pokojni ŠU boluje od neoperativnog karcinoma gušterače jer se karcinom proširio tj metastazirao i kao jedino potencijalno izlječenje pokojnom ŠU se sugeriralo „kemoterapiju“ a što je on odbio, prema sugestijama tužene koju je tek upoznao i s kojom je bio u intimnoj vezi. Budući da je tužena bila u vezi s pokojnim ŠU, ista je znala i bila svjesna da ga neće naslijediti jer je pokojni ŠU s tužiteljicom sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju ali i Oporuku od dana 19. ožujka 2019.g., zbog čega ga je tužena nagovorila da podigne tužbu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju protiv kćerke, ovdje tužiteljice, koji postupak je tužena preuzela legitimirajući se novom oporukom kojim je pok. ŠU za slučaj svoje smrti raspolagao svom svojom pokretnom i nepokretnom imovinom u korist tužene. Dakle, između tužene i pokojnog ŠU nije bilo namjere niti htijenja sklopiti Kupoprodajni Ugovor već je osnovna namjera bila lišiti ŠU imovine prije smrti, te je upravo ta činjenica bitno utjecala na pobudu tuženice da sklopi upravo Ugovor o kupoprodajni nekretnine od dana 31.12.2019.g. Sukladno odredbi članka 273 st.2 ZOO, takav ugovor je bez pravnog učinka. Naposljetku kada je tužena s pokojnim ŠU, sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine za zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak Varsan, ukupne površine 1250 m2 dana 30.12.2019.g. a zatim i Ugovor o kupoprodaji nekretnine za zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak Kostić, površine 976 m2 dana 14.02.2020.g., tužena je pokojnog ŠU smjestila u Dom za starije i nepokretne osobe iako je prethodno njegova kćer, ovdje tužiteljica organizirala njegu i skrb o ocu. Povrh svega navedenoga, zk odjel Pag, proveo je protivno odredbama zakona o zemljišnim knjigama pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak pod brojem Z-5659/2020 te je upisao tuženicu kao vlasnicu novoformirane čestice zkč. br. [katastarska čestica], ( temeljem poništenog elaborata Rn- k. o. [katastarska općina] DUBAC-VARSAN, BRNEŠTRE, površine 1183 m2 , dvorište površine 1031m2 KUĆA, DUBAC-VARSAN, BRNEŠTRE 15, površine 152 m2, pod poslovnim brojem Z- 12663/2020, raniji broj Z-5659/2020, dok je prije toga pod poslovnim brojem Z- 3289/2020, provedeno brisanje čestice zkč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pašnjak Varsan ukupne površine 1250 m2, uslijed obnove. Ovdje je odlučna činjenica, da je Tuženik s pokojnim ocem Tužitelja, sklopio pravni posao (30.12.2019.) 10 dana nakon što je ŠU otpušten iz bolnice (19.12.2019.) s smrtnom dijagnozom – neoperativni sindrom gušterače koji je metastazirao, a što je Tuženik znao i pristao sklopiti takav pravni posao, čime je pobuda Tuženika protivna moralu društva. Tuženik je znao da ŠU neće živjeti još dugo, te je pristao na sklapanje posla s smrtno bolesnom osobom, a da mu čak nije isplatio niti ugovorenu vrijednost iz ugovora. Nije životno niti logično da bi Tuženik koji je bio u intimnoj vezi s ŠU, patio istom 200.000,00 EUR za nekretnine u gotovom novcu pred svjedokom. Ujedno ističe se kako Tuženik nikada nije niti raspolagao gotovim novcem u iznosu od 200.000,00 EUR kojim bi platio ŠU obveze po ugovoru, jer je iz izvoda prometa po računu ŠU plaćao pozajmice Tuženiku. Da je tome tako, ne bi Tuženik montirao Izjavu ŠU o primitku iznos kupoprodajne cijene, ako je već tu istu količinu svote primio i potvrdio u samom ugovoru i to tri mjeseca nakon primitka. Upravo je izjava kojom se potvrđuje primitak iznosa, na kojoj je kao svjedok naveden ĐU, afirmativni dokaz montiranog procesa nemoralno i bezdušnog pokušaja otimanja nekretnine, čovjeku koji će nakon 6 mjeseci od potpisa ugovora umrijeti. Tužitelj ističe kako je predmetni Ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 30.12.2019.godine. Pokojni ŠU je u prosincu (12. mjesecu) 2019. godine bio hospitaliziran u Klinici za kirurgiju KBC Zagreb od 6. do 19. prosinca 2019. U planu hospitalizacije je bilo da se izvede Whippleov zahvat s ciljem usporavanja progresije karcinoma gušterače od kojeg je ŠU bolovao. Od planiranog zahvata se odustaje zbog zatečenog lošeg stanja pacijenta prilikom samog operativnog zahvata jer se pronalaze metastaze unutar čitavog abdomena i samo se izvodi palijativna operacija gastroentero i hepatikojejuno anastomoza. Nakon operacije i liječenja, ŠU je 19. prosinca 2019. otpušten iz bolnice, u teškom psihološkom stanju nakon dobivene informacije od liječnika kako više ne postoji nada u njegovo izlječenje jer se karcinom proširio po cijelom tijelu uz preporuke za daljnju onkološku kontrolu i liječenje te mjere poštede od tjelesnih napora i prilagođenu prehranu. Kada se takvo zdravstveno stanje stavi u kontekst i vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji, proizlazi kako je isti sklopljen neposredno nakon otpuštanja iz bolnice teško bolesnog ŠU. Samo 7 mjeseci ranije, točnije 19.05.2019. godine, pokojni ŠU je kupio upravo tu predmetnu nekretninu. Tužitelj navodi da je Tužena bila upoznata sa cijelom obiteljskom i zdravstvenom situacijom ŠU te da je ista dolazila u njihov obiteljski dom u ulozi partnerice ŠU i to još od veljače 2019. godine. Posebno ističe, kako je tijekom jednog zajedničkog obiteljskog ručka na kojem je prisustvovala i FU bilo riječi o tome kako je otac tužiteljice sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tužiteljicom a s obzirom na njegovu dijagnozu. Tuženik FU „nagovorila“ je oca Tužitelja PU koji je bio u teškom psihološkom stanju nakon dobivene informacije od liječnika kako više ne postoji nada u njegovo izlječenje, da sklopi Ugovor o kupoprodaji dana 30.12.2019. godine, samo 7 mjeseci od trenutka stjecanja za manji iznos od iznosa koji je isti platio za tu nekretninu, samo s ciljem da se predmetna nekretnina liši vlasništva pokojnog IU. Naime, FU je saznala za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to u periodu između travnja – lipnja 2019. godine na zajedničkom ručku. Dakle, Tužena je znala u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji i bilo joj je poznato da je ŠU raspolagao sa nekretninom na Pagu u koristi Tužiteljice. Upravo je i svrha svih ugovora koji su sklopljeni krajem 2019. i početkom 2020. godine Tuženik je sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine s ciljem da Tužitelja zaobiđe s Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. A kako je pokojni ŠU znao da je predmetnom nekretninom raspolagao upravo u korist svoje kćeri, time je isti bio svjestan i znao je da tim pravnim poslovnom svjesno i namjerno lišava vlastitu kćer imovine. Upravo je i predmetna namjera i bila jednoznačna i kod Tuženika i kod pokojnog ŠU, jer je predmetni Ugovor o kupoprodaji sačinjen u neznanju Tužiteljice, svjedoka KU („…kako mi nije poznato da bi HU prodao nekretninu bilo kome pa niti toj ženskoj osobi koja se spominje…“, svjedoka MU („Gospodin ŠU nikada mi nije spominjao da bi sklopio kupoprodajni ugovor i da bi predmetnu nekretninu prodao gđi FU. Čisto sumnjam da bi ŠU prodao nekretninu odnosno sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30.12.2019.g. s gđom FU. Začuđen sam kad vidim ovaj ugovor između ŠU i FU iz razloga jer je meni govorio o ishođenju građevinske dozvole i gradnji.", te svjedoka SU ("… da li mu je ŠU išao pričao o toj kupoprodaji isti odgovara; isti nikada nisam vidio niti čuo da gospodin ŠU želi to zemljište prodati, nego je kupio za potrebe sebe i svoje obitelji.“), sve odreda ljudi s kojima je pokojni ŠU kontaktirao u kritično vrijeme. Jedino su takvim Ugovorom, za koji nitko nije znao od ljudi bližnjih pokojnom ŠU, Tuženik i pokojni ŠU mogli lišiti imovine Tužitelja, jer da se je o istome pričalo poznanicima, isti bi ga odgovorili čega je bio svjestan te se je i zato maknuo iz odnosa sa svim svojim bližnjima (kumulativni iskaz gotovo svih svjedoka). Upravo je to bila odlučujuća pobuda za sklapanja Ugovora. Tuženik ističe kako je glede plaćanja cijene koja je navedena na Ugovoru od 124.600,00 EUR značajno manja od cijene koju je platio ŠU od 161.980,00 EUR. ŠU je nekretninu kupio za 130 eura/m², a prodao FU za 100 eura/m², odnosno za 76,92% cijene koju je sam platio. Dok je drugu nekretninu (koja nije predmet ovog postupka) prodao je za 70 eura/m², odnosno za 53,85% cijene koju je platio i to svega samo nakon 7 mjeseci od kupnje, o čemu detaljno svjedoči svjedok NU. Predmetno je ne životno i nelogično da bi osoba dala preko 330.000,00 eura i za sedam mjeseci za iste nekretnine „primila“ tek samo 200.000,00 eura, a u međuvremenu je predmetno zemljište prenamijenjeno u građevinsko. Posebno se ističe činjenica da je pokojni ŠU u vrlo dobrom financijskom stanju bez ikakve potrebe za prodajom nekretnine, jer se sve to vrijeme Tužiteljica brinula o svom ocu i isplaćivala mu velike iznose novca sa trgovačkog društva koje je bilo u vlasništvu Tužiteljice. Činjenica da Tužena nije imala vlastitih sredstava za kupnju jer da je imala kupila bi šest mjeseci ranije. To naročito dolazi do izražaja kako je temeljem provedenog postupka Porezne uprave utvrđena nepravilnost jer iz zakonito stečenih sredstava ista nije imala mogućnost steći toliko iznos, koji je plaćen mimo računa, bez materijalnog dokaza podrijetla novca i s materijalnim dokazom – porezne uprave – kojim se dokazuje da je utvrđen značajan nesrazmjer između novčanih primitaka i kupljene imovine da ista nije mogla imati navedeni iznos za plaćanje. (obje nekretnine u njenom vlasništvu su već godinama pod zalogom hipotekarnog kredita). Osim ovoga Ugovora, a u cilju lišenja imovine PU, između Tuženika i ŠU sklopljena su još dva ugovora i to u veljači 2020. godine, dakle 50-ak dana nakon sklapanja Ugovora od 30.12.2019. godine, sklopljen je i ugovor za drugu zemljišnoknjižnu česticu koja je bila obuhvaćena ugovorom o doživotnom uzdržavanju (spor pred naslovnim sudom pod P-212/22), kao i za automobil, koji je sklopljen dva tjedna prije smrti ŠU (spor pred sudom u [adresa] pod Z- 1295/20), a što je navela Tužitelja u svom iskazu. Ujedno ističe se kako je pokojni ŠU promijenio i policu životnog osiguranja te naveo Tuženika za korisnika njegovog životnog osiguranja i to mjesec dana prije smrti, a za što je Tuženik tužio osiguravatelja koji se postupak vodi pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem P-1317/2020. Osim ta dva dodatna ugovora pokojni ŠU sastavio je i Oporuku, kao dodatni osigurač da svu imovinu nakon njegove smrti pripadne Tuženiku iako je već prethodno imao Oporuku iz 2019. godine kojom je raspolagao u koristi Tužitelja. Dakle, sve radnje koje je poduzimao, za iste je znao i mogao znati da time liši imovine PU, a svakako je djelovao u cilju da se tim pravnim poslovima postiže svrhu kojoj je lišenje imovine Tužitelja i to je činio sa Tuženikom zadnjih 6 mjeseci svog života, te je isti i pokrenuo parnični postupak protiv Tužitelja u cilju rušenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, sve radnje usmjerene na lišenje imovine, dakle sklapanje svih ugovora i sačinjavanje Oporuke, nastali su u zadnjih 6 mjeseci života pokojnog ŠU, a s kojim je vješto „manipulirala“ Tuženica, obećavajući mu zajednički život kad ozdravi, iako je bila svjesna i nije joj moglo ostati nepoznato da isti neće dugo živjeti. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je ŠU bio u lošem zdravstvenom i psihičkom stanju, da je bio pod utjecajem Tužene, te da je bio nesvjestan ozbiljnosti svoje situacije, a čemu je uvelike pridonijela Tužena. Sagledavši širu sliku cjelokupnog odnosa te kroz sve okolnosti i motive koji su doveli do sklapanja Ugovora o kupoprodaji, postupanje između Tuženika i ŠU nedvojbeno se može zaključiti da je nedopuštena pobuda postojala koja je bitno utjecala na tu odluku o sklapanju takvog ugovora, a sve u cilju lišenja imovine PU. Tužiteljica ističe kako je sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prodavatelja i tužene kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika Marko Jurlina dana 30.12.2019. godine broj Ov-13203/2019, protivno moralu, budući su ugovorne strane znale da time onemogućuju pravo tužiteljice na ostvarenje prava iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer su bile svjesne da je predmetni ugovor na snazi, konzumiran i da isti nije raskinut
2. ŠU, prijašnji prvotuženik je u odgovoru na tužbu Naveo kako je istina je da su tužiteljica i I. tuženik zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 19.03.2019. godine i isti je solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Maleković u [adresa]. Međutim, neistinita je tvrdnja iz tužbe da se je predmetnim ugovorom I. tuženik obvezao svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu navedenu u ugovoru ostaviti iza svoje smrti tužiteljici uključujući i nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , u naravi pašnjak Varsan ukupne površine 1250 m2. Naprotiv, u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju jasno piše u čl. I da primatelj uzdržavanja nakon svoje smrti pronosi tužiteljici – davateljici uzdržavanja : „PRAVA IZ PREDUGOVORA O KUPOPRODAJI NEKRETNINA zaključen sa JU iz [adresa] i to čkbr. [katastarska čestica] u naravi pašnjak Kostić , površine 976 m2, čkbr. [katastarska čestica] Pašnjak Varsan površine 1250 m2.“ Dakle, I –vo tuženik se nije obvezao ostaviti vlasništvo navedene nekretnine tužiteljici, nakon svoje smrti, kao se tvrdi u tužbi , već se ugovor odnosi samo na prava iz predugovora. Nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima , a I-vo tuženik u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio vlasnik navedene nekretnine te stoga s istom nije mogao niti valjano raspolagati. (što je vidljivo iz zk. izvatka od 19.03.2019.) U vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj je imao samo prava koja su proizlazila iz Predugovora o kupoprodaji nekretnina i samo je u tom dijelu mogao i raspolagati sa svojim pravom što je i učinio. Također su neistiniti navodi izneseni u tužbi oko navodnog „posebnog odnosa „ između I. i II. tužene u kojoj se od strane tužiteljice manipulira izmišljotinom da su isti životni partneri i da se namjeravaju vjenčati. II. tužena ima u odnosu na I-vo tuženog samo status kupca predmetne nekretnine i ništa više od toga . Nadalje neistiniti su navodi da se tužiteljica brine o II. tuženom kako se je obvezala citiranim ugovorom . Naprotiv tužena je prekinula sve kontakte s I-vo tuženim i ne vodi brigu o njemu, te je temeljem svega ŠU pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pokrenuo parnični postupak radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju pod brojem P-113/2020. Istina je da je I-vo tuženik dana 30.12.2019. zaključio Kupoprodajni ugovor s II. tuženom za nekretnine u k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica]. Tuženik ŠU upisao se kao vlasnik navedene nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog pod brojem Ov-1389/2019 kod Javnog bilježnika Elizabete Škunca dana 15.05.2019. , a prijedlog za upis u zemljišne knjige predan je dana 20.05.2019. Dakle, tuženik ŠU je dana 30.12.2019. godine bio upisan kao vlasnik navedenih nekretnina i s istima je moga valjano raspolagati kako god je želio. Činjenica da su glede navedenih nekretnina u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju navedena prava iz predugovora o kupoprodaji nekretnina , koja će po smrti prijeći na davatelja uzdržavanja ničime ne ograničavaju niti sprječavaju, prava vlasnika nekretnine da s njima valjano raspolaže po svom nahođenju. (O tome presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-4973/2011 ). Nadalje, sama činjenica da je I. tuženik otuđio svoje nekretnine, a glede kojih je temeljem Ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagano samo pravom iz predugovora, a ne vlasništvom može eventualno biti razlog za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice i I. tuženika, ali svakako nema apsolutno nikakvog utjecaja na valjanost Kupoprodajnog ugovora od 30.12.2019. Navod iz tužbe da se u ovom predmetu radi o višestrukom otuđenju iz čl. 125 ZV je pravni nonsens budući kako smo već naveli Ugovorom o doživotnom uzdržavanju navedena nekretnina nije otuđena niti predana u posjed tužiteljice. Budući se tužiteljica poziva na čl. 125 ZV , podsjećamo da je pretpostavka za bilo kakva prava davateljice uzdržavanja iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju smrt primatelja uzdržavanja. Podsjećamo da je otac tužiteljice , ovdje I-vo tuženi još uvijek živ. ŠU je posjed nekretnine stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji dana 15.05.2019. (Ugovor o doživotnom je zaključen 19.03.2019). Tužiteljica je znala da I-vo tuženik ima namjeru prodati navedene nekretninu i s istim je bila suglasna iako I-vo tuženiku njena suglasnost nije bila potrebna. Apsolutna je neistina da bi tužiteljica bila u posjedu nekretnine ,odnosno da joj je navedena nekretnina otuđena i predana u posjed i to iz lako provjerljivog razloga što u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju I-vo tuženika nije bio niti vlasnik nekretnine niti je bio u posjedu iste. Dakle radi se o providnoj manipulaciji tužiteljice s ograničenim dosegom usmjerenoj isključivo za potrebe ovog postupka. Navodi tužiteljice o navodnoj nedopuštenoj pobudi je u cijelosti promašen, te se u tom dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva zbog nedopuštene pobude ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice. U ovom predmetu se radi o naplatnom pravnom poslu temeljem kojeg je isplaćena kupoprodajna cijena koju je prodavatelj – vlasnik otuđene nekretnine primio i nema nikakvog govora o navodnoj manipulaciji ili čak fiktivnom pravnom poslu. I. tuženik je nakon davanja odgovor na tužbu **.**.2020. preminuo.
3. Tužena je u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka istakla prigovor prekluzije prava i traženja ovakve pravne zaštite. Tužena je predmetnu nekretninu stekla po osnovi pravomoćne odluke donesene u pojedinačnom ispravnom postupku. Tužena ukazuje da na temelju rješenja suda o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka u dijelu zemljišne knjige na koji se ispravak odnosi zabilježit će se da je otvoren pojedinačni ispravni postupak. Ta će se zabilježba izbrisati po službenoj dužnosti istodobno s brisanjem prijava i prigovora zaprimljenih u postupku, a navedena zabilježba ne sprječava daljnje upise u zemljišnu knjigu (članak 210. stavak 1. 2. ZZK- a). Upisi provedeni nakon zabilježbe da je otvoren pojedinačni ispravni postupak brisat će se po službenoj dužnosti, ako njihov sadržaj bude suprotan upisu koji će se odrediti u povodu rješenja. Rješenje o otvaranju ispravnog postupka dostavit će se podnositelju prijedloga, osobama iz čijeg se upisa nedvojbeno zaključuje da bi dostava bila moguća te osobama koje su upise u zemljišnu knjigu zahtijevale nakon zabilježbe otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka i to isključivo radi obavijesti, a neuredna dostava ne sprječava daljnji postupak (članak 212. ZZK-a). Prema tome, neće se dostavljati rješenje o otvaranju postupka osobama za koje je iz zemljišne knjige vidljivo da je dostavu nemoguće provesti. Uz rješenje o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka dostavit će se i prijedlog predlagatelja, kao i svi prilozi koje je predlagatelj priložio uz prijedlog. Dostava rješenja o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka provest će se i osobama koje su upise u zemljišnu knjigu zahtijevale nakon zabilježbe da je otvoren pojedinačni ispravni postupak. Pritom je izrijekom navedeno da se dostava vrši isključivo radi obavijesti, a da neuredna dostava ne sprječava daljnji postupak. Predmetna odredba o dostavi rješenja o otvaranju ispravnog postupka sada je usklađena s podzakonskim pravilima Zemljišnoknjižnog poslovnika o dostavi rješenja o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka. Prigovori i prijave mogu se podnijeti u roku od 30 dana računajući od dana objave oglasa na e-oglasnoj ploči. U točki IV izreke rješenja je navedeno da navedeno rješenje koje u sebi sadrži i oglas sukladno odredbi 211. st. 1. ZZK-a objaviti će se na E-oglasnoj ploči, oglasnoj ploči nadležnog katastra i jedinice lokalne samouprave. Dakle, rok za podnošenje prigovora od 30 dana počeo je teći 18. ožujka 2020.g.,a dok sama tužiteljica navodi kako je tužiteljica podnijela prigovor dana 10. studenog 2021.g. Kako je tužiteljica nije podnijela pravodoban prigovor gotovo (podnijela ga je sa zakašnjenje od jedne godinu i 7 mjeseci nakon isteka roka), onda tužiteljica ne može u ovom postupku tražiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provođenja rješenja o pojedinačnom ispravnom postupku jer osnova stjecanja više nije kupoprodajni ugovor već pravomoćna sudska odluka. Istina je da su tužiteljica i pok. ŠU zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 19.03.2019. godine i isti je solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Maleković u [adresa]. Međutim, neistinita je tvrdnja tužiteljice da se je predmetnim ugovorom ŠU obvezao svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu navedenu u ugovoru ostaviti iza svoje smrti tužiteljici uključujući i nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naprotiv, u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju jasno piše u članku I da primatelj uzdržavanja nakon svoje smrti pronosi tužiteljici – davateljici uzdržavanja: „PRAVA IZ PREDUGOVORA O KUPOPRODAJI NEKRETNINA zaključen sa JU iz [adresa] i to čkbr. [katastarska čestica] u naravi pašnjak Kostić , površine 976 m2, čkbr. [katastarska čestica] Pašnjak Varsan površine 1250 m2.“ Dakle, ŠU se nije obvezao ostaviti vlasništvo navedene nekretnine tužiteljici, nakon svoje smrti, kao se tvrdi u tužbi, već se ugovor odnosi samo na prava iz predugovora. Nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima, a ŠU u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio vlasnik navedene nekretnine te stoga s istom nije mogao niti valjano raspolagati. (što je vidljivo iz zk.izvatka od 19.03.2019.) U vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju tužitelj je imao samo prava koja su proizlazila iz Predugovora o kupoprodaji nekretnina i samo je u tom dijelu mogao i raspolagati sa svojim pravom što je i učinio. Činjenica da su glede navedenih nekretnina u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju navedena prava iz predugovora o kupoprodaji nekretnina, koja će po smrti prijeći na davatelja uzdržavanja ničime ne ograničavaju niti sprječavaju prava vlasnika nekretnine da s njima valjano raspolaže po svom nahođenju i ne dovodi do ništavosti. (O tome presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž4973/2011). Nadalje, sama činjenica da je ŠU otuđio svoje nekretnine, a glede kojih je temeljem Ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagano samo pravom iz predugovora, a ne vlasništvom može eventualno biti razlog za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice i ŠU, ali svakako nema apsolutno nikakvog utjecaja na valjanost Kupoprodajnog ugovora od 14.02.2020. Usmjeravanje da se u ovom predmetu radi o višestrukom otuđenju iz čl. 125 ZV je pravni nonsens budući, kako smo već naveli, Ugovorom o doživotnom uzdržavanju navedena nekretnina nije otuđena niti predana u posjed tužiteljice. Dakle, ŠU je posjed nekretnine stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji dana 15.05.2019. (Ugovor o doživotnom je zaključen 19.03.2019). Tužiteljica je znala da ŠU ima namjeru prodati navedene nekretninu i s istim je bila suglasna iako ŠU njena suglasnost nije bila potrebna. Tužiteljica nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine i to iz lako provjerljivog razloga što u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju ŠU nije bio niti vlasnik nekretnine niti je bio u posjedu iste. Navodi tužiteljice o navodnoj nedopuštenoj pobudi je u cijelosti promašen, te se u tom dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva zbog nedopuštene pobude ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice
. U ovom predmetu se radi o naplatnom pravnom poslu temeljem kojeg je isplaćena kupoprodajna cijena koju je prodavatelj – vlasnik otuđene nekretnine primio i nema nikakvog govora o navodnoj manipulaciji ili čak fiktivnom pravnom poslu. U spisu već postoji Izjava, ovjerena od ŠU, pod brojem OV-3222/2020, od 30.12.2019.g., (u spis predana 04.04.2022.g.) u kojem GU potvrđuje primitak kupoprodajne cijene od strane tužene. Postoji navedeni Sporazum ovjeren od ŠU **.**.2020.g., vezano za predmetne nekretnine, a u korist tužene. Postoji oporuka koju je ŠU sačinio pred Odvjetničkim društvom Bučanac i partneri. Postoji Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 30.12.2019.g. (zaveden pod brojem Z- 12038/2019) potpisan od strane ŠU u korist tužene. Sve su to isprave koje ukazuju da ŠU je bio sposoban za rasuđivanje, da se ne radi o jednom jedinom dokumentu, te da je tužena stekla nekretnine, a dokaz tome je i ulazak u posjed i izgradnja kuće na navedenoj nekretnini. Kontradiktoran je stav tužiteljice da njezin Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19.03.2019. je ok jer je otac tada bio zdrav, a sve ostale isprave koje idu u prilog tuženoj i samo su malo kasnije potpisane, nisu uredu jer je baš tada otac bio bolestan i nesposoban za rasuđivanje. Dostavljeni vlasnički listovi od strane tužiteljice za K. O. [katastarska općina] gdje se vidi da su isti opterećeni hipotekama na nekretninama tužene, samo ide u prilog tužene gdje se vidi da kroz ugovore o kreditu istoj isplaćeno 45.000,00 Eura te 54.434,37 Eura. Međutim nagađanja tužiteljice od kud tuženici novac za kupnju i dalje se svode na puka nagađanja i u suprotnosti je sa materijalnim ispravama spisu, posebno potvrde ŠU o primitak kupoprodajne cijene od strane tužene u cijelosti. Posebno se ukazuje da predloženi svjedoci od strane tužiteljice nikada ni na koji način nisu sudjelovali baš ni o kakvom dogovoru niti o bilo kojem sastanku ŠU i tužene, niti su sudjelovali potpisivanju isprava niti primitku novca niti su ikada bili skupa sa ŠU i tuženom u bilo kojem obliku i bilo kada.
4. Glavni kao i alternativni tužbeni zahtjev tužitelja nisu osnovani.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da Ugovor o kupoprodaji zaključen između ŠU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prodavatelja i tužene, FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika Marko Jurlina od dana 30.12.2019.g. broj OV-13203/2019, ne proizvodi pravni učinak, kao i uspostava ranijeg zk stanja na predmetnoj nekretnini.
6. Činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva čini teza tužiteljice da je predmetni ugovor ništetan jer je tuženik znao da ŠU neće živjeti još dugo, te je pristao na sklapanje posla s smrtno bolesnom osobom, isključivo s ciljem da se tužiteljicu kao nasljednika isključi iz nasljeđivanja, dakle, da je sklopljen s nedopuštenom pobudom i kao takav da je suprotan moralu društva, tj. ništetan.
5. Tužitelj je na temelju odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19-dalje u tekstu: ZPP) postavio i eventualne tužbene zahtjeve tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati, ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Ovim eventualnim tužbenim zahtjevima tužitelj je predložio da se utvrdi da je Ugovor o kupoprodaji zaključen između ŠU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prodavatelja i tužene, FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika Marko Jurlina dana 30.12.2019.g. broj OV-13204/2019, ništetan, kao i uspostavu ranijeg zk stanja na predmetnoj nekretnini.
6. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno.
- da je tužiteljica sa svojim ocem, pokojnim ŠU sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 19.03.2019.g. ovjeren i solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Malekovića iz [adresa] pod brojem OV-2785/2019, kojim ugovorom se tužiteljica, kao davateljica uzdržavanja obvezala uzdržavati svog oca kao primatelja uzdržavanja.
-da je je ŠU dana 30.12.2019. zaključio Kupoprodajni ugovor s II. tuženom za nekretnine u k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica].
-da se ŠU upisao se kao vlasnik navedene nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog pod brojem Ov-1389/2019 kod Javnog bilježnika Elizabete Škunca dana 15.05.2019. , a prijedlog za upis u zemljišne knjige predan je dana 20.05.2019.
- da se tužena na predmetnu nekretninu kao zk vlasnica uknjižila temeljem pravomoćne odluke donesene u pojedinačnom ispravnom postupku.
7. Sporno je da li je Ugovor o kupoprodaji zaključen između ŠU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prodavatelja i tužene, FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika Marko Jurlina od dana 30.12.2019.g. broj OV-13203/2019, ništetan, odnosno da li proizvodi pravni učinak.
8. Odredbom čl. 273. st. 1. ZOO propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je drugi ugovaratelj to znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (stavak 2.).
9. Pretpostavke ništetnosti određene su odredbom čl. 322. st. 1. ZOO po kojoj je ništetan onaj ugovor koji je protivan: 1. Ustavu Republike Hrvatske, 2. prisilnim propisima ili 3. moralu društva. To pod uvjetom ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
10. Polazeći u konkretnom slučaju od odgovora na tužbu samog ŠU, ovaj sud zaključuje da su se u predmetnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke iz čl. 322. st. 1. ZOO, nalazeći da se nije radilo o nedopuštenoj pobudi, koja je upravo bitno utjecala na odluku ugovornih stranaka na sklapanje spornog ugovora.
11. Naime, sam ŠU, kao vlasnik imovine koja je predmetnom prijepornog ugovora, je u odgovoru na tužbu jasno naveo da u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju jasno piše u čl. I da primatelj uzdržavanja nakon svoje smrti pronosi tužiteljici – davateljici uzdržavanja : „prava iz predugovora o kupoprodaji nekretnina zaključen sa JU iz [adresa] i to čkbr. [katastarska čestica] u naravi pašnjak Kostić, površine 976 m2, čkbr. [katastarska čestica] Pašnjak Varsan površine 1250 m2.“ Dakle, ŠU se nije obvezao ostaviti vlasništvo navedene nekretnine tužiteljici, već da se ugovor odnosi samo na prava iz predugovora, te kako nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima , a ŠU u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio vlasnik navedene nekretnine te stoga s istom nije mogao niti valjano raspolagati, pa je već iz ove njegove tvrdnje jasan zaključak da se ne bi radilo o nedopuštenoj pobudi za koju su znale sve stranke spornog ugovora, a što ovaj ugovor ne čini protivnim moralu, a time ni ništetnim u smislu odredbe čl. 322. ZOO.
12. Na ove okolnosti osim uvida i čitanja dokumentacije u spisu sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka MU, KU, EU, DU, NU, ČU, te tužiteljice i II. tuženice, budući je I. tuženik tijekom postupka preminuo.
13. Iz otpusnog pisma KBC Zagreb od 19. prosinca 2019.(l.s.14-16) proizlazi kako je ŠU otpušten na kućnu njegu u dobrom općem stanju, sa preporukom poštede od težih tjelesnih napora i laganije prehrane s manjim i češćim obrocima.
14.Iz potvrde o primitku novca za prodaju nekretnine od 30.12.2019. ovjerene od strane javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa] broj OV-3223/2020 od 20.3.2020.(l.s.61), proizlazi kako istom ŠU potvrđuje da je primio iznos od 124.500,00 Eura od tužene za kupnju zemljišta kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je iznos plaćen u cijelosti.
15. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da oni nemaju neposredna saznanja o predmetnoj kupoprodaji, osim EU koji je iskazao kako je sudjelovao u više navrata u razgovorima s imenovanima i bio je prisutan kada su navedeni postigli dogovor i kada je gđa platila gospodinu ŠU kupoprodajnu cijenu, misli da je isplata išla u dva navrata jer su bila i dva ugovora. Ugovori su potpisani koliko mu je poznato, poslije su ovjereni kod javnog bilježnika. Našli su se u stanu od gospodina ŠU u [adresa], u više navrata, 3,4 navrata, i to uvijek u Zagrebu. To je bio stan novogradnja, na drugom katu, ako se ne vara. Normalan stan; soba, dnevni boravak, kuhinja, kupaona. Primopredaja kupovine se obavila za stolom u blagovaoni, pobrojali su se novci dva puta i to je bilo to. Slijedom navedenog, sud iskaze svjedoka, osim iskaza svjedoka EU nalazi subjektivnim i pristranim razmišljanjima i pretpostavkama ovih svjedoka, koje oni ne potkrjepljuju konkretnim argumentima, a sam tužitelj u svom odgovoru na tužbu ne dovodi u pitanje dobru vjeru II. tuženika. Nadalje, na temelju iskaza navedenih svjedoka nije se moglo zaključiti o sposobnosti za rasuđivanje I. tuženika u trenutku sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, te bi tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti iz ovog razloga ponovno bio neosnovan, budući da je na ovu okolnost nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem, kojim dokazom bi se moglo utvrditi da li je I. tuženik bio nesposoban za rasuđivanje
16. Ovdje je međutim, u pogledu uopćenog pozivanja tužitelja na mane volje kod I. tuženika navesti i to da mane volje: prijetnja, bitna zabluda i prijevara, uzrokuju pobojnost, a ne ništetnost, o čemu, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev sud u konkretnom slučaju nije ovlašten ni raspravljati (čl. 2. st. 1. ZPP).
17. Sporni kupoprodajni ugovor, po ocjeni ovog suda, nije kako zbog svog trajanja tako ni tuženikovih namjera koje je htio ostvariti zaključenjem tog ugovora, protivni moralu, ni načelu savjesnosti i poštenja.
18. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza, po ocjeni ovog suda, slijedi zaključak da je prava volja ugovornih strana bila upravo sklapanje predmetnog kupoprodajnog ugovora.
19. Dakle, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju postojalo je suglasno očitovanje volje svih ugovornih stranaka te među njima nije postojao nesporazum o pravnoj naravi ugovora niti o bilo kojem bitnom sastojku ugovora, već je volja ugovornih stranaka bila ugovoriti upravo navedena prava i obveze iz predmetnog ugovora, a što zakon niti ne zabranjuje, pa se stoga radi o dispoziciji stranaka koju valja kao takvu prihvatiti.
20. Naime, načelo dispozitivnosti je jedno od osnovnih načela građanskog prava i ono znači da građansko-pravni odnos nastaje, prestaje i mijenja se u prvom redu voljom stranaka. To načelo prije svega podrazumijeva slobodu da svaki sudionik u prometu, procjenjujući svoje interese i mogućnosti odluči hoće li ući u neki obvezni odnos ili ne, kao što znači i slobodu izbora vrste ugovornog odnosa, kao i naposljetku slobode utvrđivanja sadržaja, izbora ili oblika ugovornog odnosa. Kod toga sloboda uređivanja obveznih odnosa nije neograničena, jer su te granice ustanovljene ograničenjima prema kojima sudionici u prometu ne mogu uređivati obvezne odnose suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.
21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), a s obzirom na VPS u iznosu od 6.636,14 Eura po kojima je tuženici valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 Eura ( Tbr. 8. toč. 1.) za sastav podneska od 23.1.2021., 25.10.2021., 5.6. 2022, 9.7.2022., svaki u iznosu od u iznosu od 250,00 Eura( Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 18.10.2023, 28.4.2024., 16.6.2024., svaki u iznosu od 125,00 Eura(Tbr 8.toč.3), za sastav podneska od ., 4.9.2023., i od 10.4.2024, svaki u iznosu od 62,50 Eura (Tbr 8toč. 4), za zastupanje na ročištu 3.7.2020., 5.7.2022., 19.9.2022., 24.10.2022.,2.12.2022., 31.3. 2023, 15.5. 2024., 25.2. 2025., 15.12.2025. i 5.3.2026., svaki u iznosu od 250,00 Eura, (Tbr 9. toč 1). zastupanje na ročištu od 7.9.2020.u iznosu od 125,00 Eura(Tbr. 9 toč.2), zastupanje na ročištu od 23.11.2021., 17.12.2021., svaki u iznosu od 62,50 Eura(Tbr. 9toč. 2), te za pristup ročištu na očevid na licu mjesta od 5.5.2023. u iznosu od 250,00 Eura (Tbr. 9toč.1), trošak izbivanja iz ureda u iznosu od 125,00 Eura (Tbr 8toč.4 i toč 50), naknadu troškova prijevoza punomoćnika u iznosu od 42,75 Eura (Tbr 50), sto ukupno iznosi 4.917,75 Eura, dok se zahtjev za trošak iznad dosuđenog odbija kao neosnovan.
U Pagu, 16. travnja 2026.
Sudac
Iva Peričić Pejar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženici po punomoćniku.
