Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1649/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, pravnoj stvari tužiteljice ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 482/2024-16 od 10. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-482/2024-16 od 10. srpnja 2025.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-10123/03 od 25. kolovoza 2003. . Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 119,91 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv te presude žali se tuženik sadržajno zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 165/23-dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrdi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, prijedlozima i dokazima te da je nerazumljiva i proturječna. Tvrdi da nije osnovan prigovor tužiteljice o neodgovornosti za dugove ostavitelja te da bi podmirila dugove u većem iznosu od naslijeđene imovine. Tužiteljica da nije dokazala tu tvrdnju dok iz dokumentacije priložene uz tužbu to ne proizlazi. Izjavom od 03. siječnja 2013,. da se ne dokazuje dugovanje prednika i nije dokaz o podmirenju navedene tražbine jer da nije proveden dokaz saslušanjem potpisnika izjave PG.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu ne dostavljen..

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuo ovršni postupak protiv pok. UG radi prisilnog namirenja potraživanja u iznosu od 56,47 Eura te da je doneseno rješenje o ovrsi ovoga suda posl.br. Ovrvd-10123/2003,

- da je pok. UG preminuo **.**.2012. i da ga je naslijedila ovdje tužiteljica na temelju rješenja o nasljeđivanju od 12. studenoga 2012. te da su predmetom nasljeđivanja pokretnine, novčano potraživanje prema HZMO-u na ime razlike povišenja mirovine i novčana sredstva na računu kod Hrvatske poštanske banke i po toj osnovi da je tužiteljica naslijedila iznos od 2.618,92 kn (2.395,77 kn na ime mirovine i 259,15 kn iz računa),

-da je saslušanjem tužiteljice i uvidom u izjavu PG utvrđeno da je tužiteljica podmirila dugovanje svog pok. oca prema DG u iznosu od 3.500,00 kn,

-da ne odgovara za predmetno dugovanje, koje premašuje vrijednost naslijeđene imovine, u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju.

8. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica nasljednica pok. ostavitelja i da postoji dugovanje njezinog prednika prema ovdje tuženiku, kao i da je naslijedila iza svog oca iznos od 2.618,92 kn. Sporno je da li je podmirila trećoj osobi na ime dugovanja svog oca navedeni iznos (ili više od toga) te je li u obvezi podmiriti tuženicima ovrhom potraživani iznos.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje navedenih bitnih procesnih povreda. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. i može se ispitati.

10. Nije počinjena ni relativno bitnu povredu odredbe čl. 354. stavak 1. ZPP-a zbog povrede odredbe čl. 8. ZPP-a na koju povredu se tuženik sadržajno poziva. Sud prvog stupnja je pravilno analizirao sve provedene dokaze, utvrdio bitne činjenice i izveo pravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Protivno žalbenim tvrdnjama, sadržaj iskaza tužiteljice uz ovjerenu izjavu tužiteljice i PG kojom se potvrđuje da je na ime dugovanja svog pok. oca CG, ĐG isplatila DG iznos od 3. 500,00 kn, opravdava utvrđenje suda prvog stupnja da je ovdje tužiteljica doista i isplatila taj iznos DG.

12. Naime, na predmetnoj izjavi je ovjeren potpis stranaka 03. siječnja 2013. , odmah nakon smrti oca dok je nastavljen prekinuti ovršni postupak u odnosu na ovdje ovršenicu kao nasljednicu njezinog oca, osam godina nakon potpisivanja izjave, rješenjem od 03. rujna 2021. što govori u prilog tvrdnji da je tužiteljica doista podmirila dug koji je njezin otac imao prema fizičkoj osobi jer u vrijeme sastavljanja izjave, a kako nije živjela s ocem, nije ni morala znati za predmetno dugovanje svog oca koje nije značajno, iznosi 56,47 eura.

13. Nastavno treba kazati i da u konkretnoj situaciji u kojoj sadržaj materijalne dokumentacije, izjave na kojoj je ovjeren potpis dužnika kojemu je isplata izvršena, u cijelosti potvrđuje navode iz iskaza tužiteljice tuženik bi trebao dokazati da predmetna isprava nije istinita, dok uopćenim osporavanjem tuženik to nije učinio.

14. Budući da je tužiteljica vrijednošću naslijeđene imovine podmirila dug ostavitelja prema trećoj fizičkoj osobi pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da ne odgovara za predmetno dugovanje ostavitelja prema ovdje tuženiku te je iz tog razloga, osnovano, primjenom odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine”, br. 48/03., 163/03. i 35/05.dalje-ZN ), udovoljio tužbenom zahtjevu za proglašenjem ovrhe nedopuštenom.

15. Naime, odredbom tog čl. je propisano da nasljednik odgovara za ostavite- ljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

16. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanost i visinu troškova postupka tužiteljice, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

17. Slijedom navedenog, svi žalbeni navodi su neosnovani te je odlučeno kao u izreci ove presude, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Rijeci, 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić