REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: K-526/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje zapisničarke Ernele Dilber, u kaznenom postupku po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: KO-DO-671/2022 od 30. lipnja 2022., protiv okrivljenog TĆ nakon javno održane rasprave 13. travnja 2026., u nazočnosti Antona Hefera – zamjenika Općinske državne odvjetnice u Splitu, okrivljenog i njegovog branitelja odvjetnika Tonija Marinkovića, a presude javno objavljene 16. travnja 2026. u nazočnosti Antona Hefera i Tonija Marinkovića, donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08.)

Okrivljeni TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. KĆ i pok. T, rođen **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom visokom stručnom spremom, oženjen, otac petero djece, diplomirani pravnik, umirovljenik, dobrog imovinskog stanja, vlasnik obiteljske kuće i zemljišta u Segetu, zemljišta u Marini, broda tipa Pasara, vojsku služio u Somboru 1978., bez vojnog čina, neodlikovan, kazneno neosuđivan, drugi kazneni postupak u tijeku, brani se sa slobode,

oslobađa se optužbe

II. da bi dana 20. siječnja 2022. oko 12,00 sati kada ga je iz mjesta Duće novinar ĆĆ nazvao sa broja mobitela [broj telefona] na broj mobitela [broj telefona], pri čemu mu se predstavio imenom i prezimenom kao novinar "Slobodne Dalmacije", tražeći od njega informacije za članak kojeg je namjeravao pisati, a koji se odnosio na zapošljavanje njegovog sina KĆ za vrijeme dok je bio načelnik Općine Seget, revoltiran njegovim pitanjem, povišenim tonovima mu najprije uputio uvrede kazavši mu kako zna tko je on, da je đubre četničko, smeće, kosovsko udbaško smeće, a potom u nakani da kod njega izazove osjećaj straha, kazao mu kako zna da živi u [adresa], pri čemu mu je naveo adresu prebivališta, kazao mu kako zna da ima dvije curice, da će mu doći na vrata ponovivši mu: "Što bi ti napravio da ti ja dođem na adresu u [adresa] i da tvoje dvije curice…", a na koje riječi je ĆĆ reagirao i upitao ga: "Što biste napravili da mi dođete na vrata", a on mu je na to odgovorio: "Poljubio bi te u čelo", što je sve kod ĆĆ izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za njega i njegovu obitelj,

III. dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema novinaru u vezi s njegovim poslom,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano po članku 139. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. Kaznenog zakona.

IV. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci okrivljenika, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom uvodno navedenu optužnicu protiv okrivljenog TĆ, zbog kaznenog djela iz članka 139. st. 1. i 3. KZ/11.

2. Rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovni broj: Kov-444/2022-6 od 8. prosinca 2022. odbačena je citirana optužnica, na temelju odredbe čl. 355. st. 1. t. 1. ZKP708.

3. Prihvaćajući žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenu protiv citiranog rješenja optužnog vijeća, Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj: Kž-146/2026-5 od 28. veljače 2023. potvrdio je kao osnovanu predmetnu optužnicu.

4. Okrivljeni TĆ nije se smatrao krivim za kazneno djelo za koje se optužuje, pa imajući u vidu takav njegov stav o optužbi, izvodili su se dokazi.

5. U dokaznom postupku ispitan je kao svjedok oštećeni/žrtva ĆĆ. Na temelju odredbe članka 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08. pročitan je i pregledan zapisnik o ispitivanju svjedoka MĆ ispitanog na raspravi od 8. srpnja 2025. (list 71- 72 spisa). Pročitane su i pregledane potvrda iz prekršajne evidencije za okrivljenog od 13. travnja 2025. (u spisu list 85-86) i uvjerenje iz kaznene evidencije za okrivljenog od 13. travnja 2025. (u spisu list 87). Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni TĆ.

6. Na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08. na raspravi od 15. siječnja 2026. iz spisa su izdvojene službena zabilješka Policijske postaje Trogir o obavljenom razgovoru s okrivljenim od 20. siječnja 2002. (u spisu list 11) i službena zabilješka o obavijesnom razgovoru s okrivljenim od 31. siječnja 2022. (u spisu list 12). Prema čl. 208. st. 1. ZKP/08. policija može prikupljati obavijesti od građana. U prikupljanju obavijesti građani se ne mogu ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka. Stoga su iz spisa izdvojene citirane službene zabilješke, jer je riječ o obavijestima koje je policija prikupila od osumnjičenika bez prisutnosti branitelja, pa se stoga na tim pismenima ne može temeljiti sudska odluka, niti se mogu koristiti u postupku.

7. U obrani na raspravi pred sudom od 13. travnja 2026. okrivljeni TĆ se branio kao u iskazu kojeg je iznio pred sudom 15. siječnja 2026.

7. 1. Tada se naime okrivljeni branio kao prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja u ODO Split od 6. lipnja 2022. Dodatno naveo je i da je oštećenik na kraju ipak napisao članak koji je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, a iz kojeg se mogla zaključiti informacija da je njegov sin zaposlen u Općini Seget, a što nije točno. Točnu informaciju o zaposlenicima Općine Seget, oštećeni je mogao dobiti i od nadležnih službi da je to tražio. Ovo govori s obzirom na cijeli ovi razgovor i kako je protumačio njegovo pitanje u pogledu snimanja razgovora. Njegov dojam je da je oštećeni svakako želio objaviti informaciju da mu je sin zaposlen u Općini Seget pa i unatoč tome što to nije bila istina i nije ga zanimalo objektivno izvještavanje. Uvažavajući činjenicu da je bio dugo godina načelnik Općine Seget jasno je kakva se slika i poruka želi poslati objavljivanjem informacije da u toj općini radi njegov sin. Stoga pitanje da li me snimaš jest oštećenikova želja da sazna takvu činjenicu kako bi osigurao svoju verziju događaja, ali i prenošenje informacije o zaposlenju okrivljenikovog sina i ovom razgovoru onako kako ga je on želio prikazati.

7. 2. Prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, okrivljeni TĆ je negirao kazneno djelo. Inkriminirani događaj zbio se bitno drugačije od onoga kako se navodi u pouci o pravima. Tog 20. siječnja 2022. iz obiteljske kuće uputio se automobilom svoga sina registarske oznake i broja [registarska oznaka] ispred općine Seget kako bi se našao s poznanikom, negdje oko 12,00 sati. Razlog tog sastanka je njegova kćer koja ima zdravstvenih problema, a taj poznanik se ponudio pomoći. Parkirao se u neposrednoj blizini ovog poznanika i kada je uzimao medicinsku dokumentaciju sa stražnjeg sjedala zazvonio mu je mobitel. Radilo se o nepoznatom broju, a kako se uvijek svima javi, tako se javio i na ovaj broj i krenuo do poznanika. Nepoznata osoba mu se na mobitel predstavila kao novinar Slobodne Dalmacije ĆĆ. Tada mu je kazao da oprosti, ali je trenutno zauzet oko obiteljskih problema, uz molbu da nazove kasnije ili da će on nazvati njega. No osoba mu je preko mobitela kazala da će biti vrlo kratko, da neće dugo trajati, pa mu odgovorio da ga pita kada je već tako. Postavio mu je pitanje je li njegov sin zaposlen u Općini Seget. Bio je zatečen upitom i odgovorio mu je da ne radi, da nije nikada radio, niti hoće. Na to mu je odgovorio kako on ima saznanja od ljudi da ipak radi. Na to mu je kazao da pita neumjesna i glupa pitanja koja nisu točna, da bilo koga u Segetu može pitati za ovo što mu je odgovorio. No, nije se tu oštećenik zaustavio već ga je dalje pitao je li njegov sin M.Z. i na to mu je odgovorio da su to inicijali njegovog sina, pitao ga je dalje je li mu sin rođen 1991., i na mu je odgovorio da je, ali da je zamijenio identitete, jer u općini radi ženska osoba inicijala M.Z. koja je također 1991. godište i da to može provjeriti. Oštećenik je i dalje bio uporan govorio je "dajte, dajte, nemojte", iako mu je on rekao da ga pusti na miru da nemaju više što razgovarati i kako bi to bilo da je on na njegovom mjestu i da ga pita ako ima djecu takve lažne neistinite stvari. Na to mu je oštećenik odgovorio da mu djecu ostavi na miru. Okrivljenik je tada kazao "eto vidite kako se i vi ljutite kada ja vama spomenem djecu, a uopće ne znam imate li djecu, niti znam gdje živite, jeste li oženjeni niti znam vašu adresu, tko ste i vidite kako se ja imam pravo ljutiti" kada mu djecu spominje, pri čemu je opet rekao da njegovog sina ostavi na miru. U tom trenutku kao da je linija zastala, mislio je prekinuti liniju, a onda mu je ničim izazvan kazao: "kriminalac, lopove HDZ-ovski, svi ste vi HDZ-ovci lopovi. Na te se riječi nije puno osvrtao sve dok mu oštećenik nije kazao "pička ti materina". To ga je povrijedilo jer je neizmjerno volio svoju majku, ponijele su ga emocije jer je ljudsko biće. Odgovorio je oštećeniku na isti način, ali bez vrijeđanja majke. Istaknuo je kako ničim nije prijetio oštećeniku, niti je oštećenik prijetio njemu. Oštećenik je tada zastao a on je (okrivljeni) htio na kraju taj razgovor odvesti u neke mirne vode, na smijeh i šalu da se ne koriste ružne riječi. Kazao je kako je oštećenik započeo sa ružnim riječima na koje mu je on odgovorio samo zbog psovanja njegove majke. Laž je da bi mu u ijednom trenutku uputio prijetnje. Potom ga je oštećenik pitao da li se mogu naći, on je odgovorio da se mogu naći bilo gdje i kada god želi, a onda ga je oštećenik pitao da što će se nalaziti ako će opet tako pričati, pa mu je odgovorio da priča samo ono što je istina i da mu nije jasno zašto ga se uhvatio, da ga samo može zagrliti i poljubiti kada se nađu. Tu je nastalo malo smijeha, a onda ga je oštećenik priupitao "da li me snimaš?". Odgovorio mu je da što ga to briga, a po tom pitanju se vidi koliko je oštećeniku bilo stalo da li ga on snima ili ne. Linija se nakon toga prekinula. Istaknuo je kako u svojih 28 godina rada nikada nije imao ovakav susret sa pravosuđem, "Slobodna Dalmacija" je o njemu znala pisati i dobre i loše stvari, znao je putem odvjetnika i podići tužbu i dobiti odštetu zbog pisanja neistina. I njegov sin je tražio da se objavi demanti, jer su lažne stvari o njemu napisane. Oštećenik je unatoč tome što je od njega dobio informaciju za sina, što je od načelnika općine dobio informaciju da nije njegov sin taj koji je zaposlen, već da se radi o ženskoj osobi, napisao članak iz kojeg bi čitatelj mogao zaključiti da je on ipak zaposlio sina. Budući su novine odvjetnici njegovog sina odgovorili kako neće objaviti demanti, to će tražiti sudskim putem, jer oni ne žele da se sazna istina. U životu s nijednim novinarom nije dolazio u sukob, ovo mu je bio šok. Ne zna gdje oštećenik stanuje, koga ima, ima li djece, ne zna kako izgleda. Nije mu poznato za koga tako piše. Ovaj poznanik koji je bio u njegovoj blizini se zove MĆ. Čudi se što je do ovoga došlo i što uopće oštećenik hoće od njega. Nakon ovog događaja oštećenik je o njegovom sinu objavio članak iz kojeg bi čitatelj mogao zaključiti kako je njegov sin zaposlen u Općini Seget, iako je informaciju o tome da njegov sin nije zaposlenik dobio od načelnika ŽĆ. Stoga mu nije jasno koji su motivi oštećenika, je li on s nekim povezan, a tko utječe na njegovo pisanje. Upitan je li ikada ranije čuo za ĆĆ, kazao je da čita članke u novinama pa jest, a da je oštećenik ranije napisao jedan negativan članak o njemu koji se odnosio na njegove aktivnosti kao saborskog zastupnika. Na upit zašto nije prekinuo razgovor ako je po pitanju svoga sina već dao odgovor oštećeniku, kazao je kako je oštećenik bio taj koji je nasrtao govoreći da mu ne kazuje istinu po pitanju sina. Jedino što je rekao oštećeniku jesu neke ružne riječi i to nakon što ga je oštećenik prvi verbalno napao. Kazao je kako mu je odgovorio da je kriminalac i udbaš, da nema novinarske etike, ali da mu u nijednom trenutku nije prijetio, niti mu je uputio psovke. U jednom ga je trenutku oštećenik pitao mogu li se naći, okrivljenik je rekao da mogu bilo gdje i bilo kada, a onda je oštećenik kazao da čemu da se nađu ako će ponovno pričati iste stvari. Isto tako da ga je oštećenik pitao što će raditi kada se nađu, a on mu je odgovorio da će ga zagrliti i poljubiti. Upitan što je pod time mislio, okrivljenik je rekao da je to bila šala. Na kraju je kazao da nikada nikome nije prijetio, pa ni novinaru, i da se nijedan novinar prema njemu nije ponašao poput ĆĆ.

8. Oštećeni/žrtva ĆĆ u iskazu pred državnom odvjetnikom je kazao kako je zaposlen kao novinar u društvu Hanza media d.o.o. te piše za dnevne novine "Slobodna Dalmacija" i "Jutarnji list". Vezano uz posao kojeg obavlja iz novinarske nadležnosti da je 20. siječnja 2022. oko 12,00 sati iz svojeg obiteljskog doma na adresi prebivališta u mjestu [adresa] sa svog mobitela pozivnog broja [broj telefona] kontaktirao okrivljenika TĆ na njegov broj [broj telefona], a sve zato što je namjeravao napisati novinski članak koji se odnosio na njegovog sina KĆ. Istaknuo je kako je okrivljenika nazvao upravo iz razloga što se članak o kojem je trebao pisati, a koji se tiče njegovog punoljetnog sina KĆ, dijelom odnosio i na moguće sumnjive poslove u Općini Seget za vrijeme dok je okrivljenik tamo bio načelnik općine. Nekoliko dana prije ovog događaja kojeg je prijavio u dnevnim novinama "Slobodna Dalmacija" i "Jutarnji list" izašao je jedan novinski članak koji se odnosio na raspisivanje natječaja za radno mjesto za koje je imao informacije da ga je dobio upravo okrivljenikov sin KĆ. Ovo je ispričao iz razloga da se shvati nekakva pozadina i razlog pozivanja okrivljenika. Oštećenik navodi da se predstavio na mobitel okrivljeniku, kazao mu je svoje ime i prezime, da je novinar "Slobodne Dalmacije" i da ga zove jer pokušava doći do nekakvih informacija o članku kojeg piše, a koji bi se odnosio na zapošljavanje njegovog sina KĆ. Čim je rekao ovu rečenicu odnosno predstavio se i kazao razlog zbog kojeg zove, okrivljenik ga je vrlo agresivno verbalno vrijeđao, uopće mu nije u početku dao da dođe do riječi, govorio je kako zna tko je, da je đubre četničko, smeće, kosovsko udbaško smeće, da su mu oni poklali obitelj. Oštećenik tvrdi da ga je nastojao u tome prekinuti i kazao mu je da nema potrebe za takvom komunikacijom, ali on je i dalje ponavljao ove uvrede i nije se zaustavljao. U jednom trenutku ponovno mu je postavio pitanje je li njegov sin osoba koja je zaposlena u Općini Seget za vrijeme dok je on obnašao funkciju načelnika općine. Okrivljenik je na to doslovce ponovno počeo urlati, govorio mu je: "Što te briga za moga sina", da odakle pravo njemu udbašu da ga pita za sina, da odakle mu pravo da ga uopće išta pita, a onda je izgovorio nešto što je oštećenika toliko uznemirilo i prestrašilo jer je tada osjetio strah da je okrivljenik spreman poduzeti i nešto više od pukih prijetnji. Naime, on je u ovom razgovoru kazao kako on zna da živi u [adresa], naveo je njegovu adresu, kazao mu je kako zna da ima dvije curice, da će mu doći na vrata. Rekao mu je "Što bi ti napravio da ti ja dođem na adresu u [adresa] i da tvoje dvije curice… ". Oštećenik dalje navodi da je na takve njegove riječi reagirao povišenim tonom, točno je da ga je izvrijeđao i kazao mu kako ga nije sram spominjati mu djecu, kazao mu je da njemu predbacuje da je udbaš, a da se upravo on služi nekakvim udbaškim zastrašivanjem i metodama, zaista mu je kazao da se on služi istim metodama kao i njegova stranka HDZ u bezbroj dokumentiranih slučajeva. Ističe da je to izgovorio tek onda kada je okrivljenik njemu spomenuo djecu, da ga je to veoma uznemirilo, a pritom da treba imati na umu kako on s njime do ovog dana nije vodio nikakav razgovor, a okrivljenik je već na njegovo predstavljanje znao i njegovu adresu stanovanja. Kazao je kako okrivljenik o njemu očito sve zna i svatko bi na njegovom mjestu osjetio strah od ovakvih riječi, pri čemu on ovu rečenicu koju je maločas spomenuo nije uspio dovršiti jer ga je oštećenik u tome prekinuo. Dalje je naveo kako mu je u razgovoru kazao i „što bi učinio da dođeš na moja vrata“, a okrivljenik mu je na to odgovorio: "Poljubio bi te u čelo". Ove riječi je shvatio prilično ozbiljno, poznato mu je naravno da se radi o mafijaškim porukama i prijetnjama, a s obzirom da zna koliko je okrivljenik visoko pozicioniran u svojoj stranci, smatra da je on izuzetno moćan čovjek, pa ove prijetnje ozbiljno doživljava. Čak mu je rekao da izabere mjesto i vrijeme gdje će se naći, na što ga je on pitao je li to znači da želi dati intervju, a okrivljenik je ponavljao kako je udbaško smeće i da on takvima ne daje intervju, a onda je ponovio da će mu doći na vrata. Oštećenik dalje navodi da je prekinuo ovaj razgovor. On je trajao možda desetak minuta, a prije nego što je razgovor prekinuo okrivljeniku je kazao kako će podnijeti kaznenu prijavu protiv njega. S obzirom da ga je ovo sve veoma uznemirilo jer nije očekivao da će se razgovor ovako završiti, kazao je da je ovo ono čega se može sjetiti, misli da je detaljno i redoslijedom opisao kako je tekao ovaj razgovor. Posebno je na kraju kazao kako ima dvije kćeri od kojih jedna ima 15, a druga 19 godina, i da ja zbog ovog što je čuo od okrivljenika kao roditelj osjeća strah za njihovu sigurnost. Okrivljenik mu je pokušao kazati da što on ima spominjati njegovog sina, cijelo vrijeme dok je to govorio je doslovno urlao, iako mu je oštećenik jasno kazao da on za njegovog sina pita u poslovnom kontekstu, a okrivljenik njemu prijeti u razgovoru. Istaknuo je kako je zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika, jer smatra kako on na poziciji gdje se nalazi uvijek poznaje određene ljude koji su za njega možda spremni učiniti neke loše stvari. Oštećenik je naveo kako obavljajući posao novinara zna doživjeti i vrlo neugodne situacije, ali to uključuje nekakve uvrede i psovke, a na podnošenje ove kaznene prijave osim straha za svoju sigurnost i sigurnost njegove djece, odlučio se i iz razloga što je potpuno nedopustivo da njemu kao novinaru koji samo obavlja svoj posao i tako telefonski kontaktira određene osobe, netko može ovakvo ružno prijetiti, urlati na njega, iživljavati se, a sve samo zato što možda želi spriječiti pisanje o nekim temama. Svoj posao doživljava ozbiljno i profesionalno, a u konačnici želi kazati da je razlog pozivanja i traženja informacije i od okrivljenika bio isključivo radi javnog interesa.

8. 1. Ispitan na raspravi pred sudom, svjedok je iskazivo kao prilikom svojeg ispitivanja pred Općinskim sudom u Splitu od 17. svibnja 2022. u (spisu list 25-17) s izmjenom: tragom informacija da je firma čiji je vlasnik sin okrivljenog dobila posao u Općini Seget bez provedbe javnog natječaja za vrijeme dok je okrivljeni bio načelnik te općine, želeći istražiti takvu informaciju, a po njemu je bila od javnog interesa, nazvao je okrivljenog i to ga pitao. Razgovarali su 15-ak minuta. Prethodno, telefonom i to barem 5 puta kontaktirao je aktualnog načelnika općine ŽĆ, no on mu se nije javljao na poziv. Zbog toga je kontaktirao okrivljenog. Upitan zašto je prilikom svojeg ispitivanja pored državnim odvjetništvom govorio o zapošljavanju okrivljenikovog sina KĆ u [adresa], a danas u iskazu govori o poslovima koje bi firma okrivljenikovog sina dobila u Općini Seget, svjedok pojašnjava da je od događaja prošlo 4 godine, moguće se najbolje ne sjeća svih detalja iz razgovora, no ostaje pri onom što je rekao pred državnim odvjetnikom.

8. 2. Na upit zastupnika optužbe svjedok je odgovorio nakon ovog događaja više nije kontaktirao s okrivljenim, niti se okrivljeni njemu obraćao.

8. 3. Na upit suca svjedok je odgovorio kako tijekom ovog razgovora okrivljeni TĆ u niti jednom trenutnu nije dao odgovor na njegov novinarski upit. U razgovoru okrivljeni mu nije kazao da njegov sin nije zaposlen u Općini Seget, niti da bi neka druga osoba inicijala imena i prezimena i godine rođenja kao njegovog sina bila zaposlena u Općini Seget. Na daljnji upit svjedok je odgovorio da nije siguran je li prije i za potrebe posla i članaka kojeg je prethodno pisao razgovarao s okrivljenim. Moguće da je, to bi se dalo utvrditi pregledom prethodno objavljenih članaka. Koliko se sjeća okrivljeni ga nije nikada zvao povodom članaka kojeg je pisao o njegovom radu, a koji su bili objavljeni, a misli na njegov profesionalni rad i politički angažman.

9. Svjedok MĆ prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom je kazao kako s obzirom da živi u malom mjestu poznaje TĆ dugo godina, on je bio načelnik Općine Seget, ali nisu u prijateljskim već u poznaničkim odnosima. To znači da bi se možda svega dva do tri puta godišnje sreli i zajedno popili piće, to ne bi trajalo dulje od deset do petnaest minuta, najdulje po pola sata. Dana 19. siječnja 2022., odnosno dan prije nego se našao sa TĆ zaprimio je njegov poziv sa mobitela, ima ga memoriranog u svojim kontaktima, a on ga je tada zvao jer mu je kazao kako njegova kćer ima određenih zdravstvenih problema, da se radi o anemiji odnosno slabokrvnosti, te ga je pitao poznaje li nekoga tko bi mu za kćer dao liječnički savjet. Pretpostavlja da je on možda smatrao da svjedok poznaje nekog liječnika iz razloga što je njegova sestra zaposlena u računovodstvu KBC-a Split, ali mu je svjedok rekao da ne poznaje osobno nikoga tko bi mu mogao pomoći ali da će se pokušati raspitati. Nakon što ga je to pitao dogovorili su se sutradan naći. Svjedok se i raspitao ali mu nije mogao pronaći nikakvu pomoć. Sutradan po dogovoru su se našli ispred Općine Seget, bilo je negdje oko 12,00 sati. Svoje vozilo marke "VW Polo" parkirao preko puta općine i to na parkingu koji pripada kafiću kojem se ne može sjetiti sada imena, ali je u vlasništvu osobe prezimena K. TĆ je vozilo parkirao ispred općine, došao je bijelim "Audijem", nije siguran je li to vozilo u njegovom vlasništvu ili vlasništvu njegovog sina. Svakako ne zna registraciju tog vozila. Potom je prešao preko ceste koja ih je jedina dijelila i došao do TĆ. Koliko se može sjetiti u trenutku kada mu se približavao, njemu je zazvonio mobitel i čuo je da on s nekim razgovara. Cijelo vrijeme njegovog razgovora nalazio se neposredno uz njega. Čekao je da TĆ završi taj razgovor i da mu kaže kako mu ne može pomoći i ne poznaje nikoga tko bi mu pomogao oko zdravstvenog stanja njegove kćeri, a nakon toga je planirao otići do grada. Čuo je kako TĆ u jednom trenutku govori: "Kako bi se vi kao čovjek osjećali da netko govori laži o vašem djetetu", a također je čuo da je osobi s kojom je razgovarao u jednom trenutku rekao: "Bolje bi bilo da smo se kao ljudi našli u Segetu, zagrlili, popričali i popili piće", svakako je ova zadnja rečenica bila u tom nekakvom prijateljskom kontekstu, odnosno ova posljednja rečenica je bila u pomirljivom tonu, a zna da je TĆ bio uznemiren u trenutku kada je izgovarao ovu rečenicu: "Kako bi se vi kao čovjek osjećali da netko govori laži o vašem djetetu". Taj razgovor je po njegovoj procjeni trajao nekoliko minuta, nakon toga mu je TĆ uznemiren kazao da ga je ovo zvao neki novinar, da mu je govorio laži o tome kako njegov sin radi u općini, a to nije istina i zbog toga je bio uznemiren. Misli da je bio uznemiren zbog tih neistina koje mu je ova osoba rekla preko mobitela. Svjedoku je također poznato da Vinkov sin KĆ nije zaposlen u Općini Seget, zna da tamo radi jedna ženska osoba istih inicijala, a zove se GĆ. Nakon što mu je TĆ ovo ispričao, vratili su se na temu njegove kćeri, rekao mu je kako nije uspio pronaći nikoga tko bi mu mogao pomoći oko stanja njegove kćeri, s time što se ponudio da će mu onda kada šparoge budu prispjele iste ubrati i dati jer zna da su one dobre za slabokrvnost. Nakon toga su se rastali, svjedok je otišao i odvezao se svojim vozilom u [adresa], a ne zna je li TĆ otišao odmah ili je eventualno navratio još u Općinu. O ovoj temi nije nakon ovoga događaja pričao s TĆ, da su pričali samo onda kada ga je TĆ i predložio za svjedoka jer ima određenih saznanja od ovog dana. Na posebno pitanje kazao je da ove prigode 20. siječnja 2022. nije čuo da bi TĆ uputio bilo kakve prijeteće riječi osobi s kojom je razgovarao. Nije čuo da bi TĆ uputio bilo kakve psovke ili ružne riječi osobi s kojom je razgovarao, a ponovio je da je samo bio uznemiren i da je naravno uslijed toga možda malo glasnije kazao kada je govorio "kako bi se vi osjećali da netko govori laži o vašem djetetu". Svjedok ne zna tko je završio odnosno prekinuo ovaj razgovor. Svakako, okrivljenik je zaista na jedan lijep i pomirljiv način govorio ovu rečenicu "Bilo bi bolje da smo se našli u Segetu…". Na posebno pitanje je li mu TĆ kazao kako se zove njegova kćer za koju je tražio pomoć, svjedok navodi da mu je poznato kako TĆ ima tri kćeri, a da se sada ne može sjetiti je li mu TĆ ove prigode kazao o kojoj točno se radi.

9. 1. Prilikom ispitivanja na raspravi pred sudom svjedok je iskazivao kao prilikom svojeg ispitivanja pred ODO Split 8. lipnja 2022. Na upit suca je li čuo da je ove prigode okrivljeni kazao "Đubre četničko, smeće, kosovsko udbaško smeće", svjedok je odgovorio da to nije čuo jer takvo nešto okrivljeni nije kazao. Na upit suca je li okrivljeni u razgovoru kazao ovoj osobi da zna da živi u [adresa], da mu zna adresu prebivališta, da zna da ima dvije curice i da će mu doći na vrata, svjedok je odgovorio da to nije čuo jer takvo nešto okrivljeni nije kazao. Ton razgovora kojim je okrivljeni govorio je bio uredan, pristojan, no kada je okrivljeni kazao "Kako biste se vi kao čovjek osjećali da netko govori laži o vašem djetetu", to je kazao uznemiren i povišenog tona. U nastavku ton razgovora okrivljenog je bio pomirljiv, to je ocijenio što zbog mirnog tona, što zbog sadržaja rečenice kada je kazao "Bilo bi bolje da smo se kao ljudi našli u Segetu, zagrlili i popili piće". U ovom razgovoru također je čuo da je okrivljeni na telefon govorio kako njegov sin nije zaposlenik Općine Seget. Spominjao je da u Općini radi osoba istoimenih inicijala kao njegov sin i godine rođenja kao njegov sin, toga se dobro sjećam.

9. 2. Na upit suca zašto prilikom svojeg ispitivanja pred ODO Split nije prenio ovaj dio koji se odnosi da je okrivljeni u razgovoru objašnjavao da njegov sin nije zaposlenik Općine Seget, svjedok je odgovorio da je njegov prvi susret s državnim institucijama bio prilikom ispitivanja u ODO Split, u sjećanje mu se posebno urezala ova rečenica koju je okrivljeni kazao: "Kako bi se vi kao čovjek osjećali da netko govori laži o vašem djetetu?", jer je to okrivljeni kazao vidno uznemiren i povišenog toga. To je dobro zapamtio. Baš zbog činjenice što je u nastavku snizio ton i pomirljivo razgovarao i to mu se posebno urezalo u sjećanje, zbog čega je zapamtio onu rečenicu: "Bolje bi bilo da smo se kao ljudi našli u Segetu, zagrlili, popričali i popili piće". No sada i s odmakom vremena u odnosu na taj događaj, s obzirom da je to okrivljeni kazao u razgovoru, sada je to i naveo. S druge strane, kada je prethodno bio ispitivan, ona osoba koja ga je ispitivala nije ga pitala je li još išta okrivljeni u razgovoru kazao, a on je naveo ono što mu se najviše urezalo u sjećanje.

10. Uvažavajući obranu okrivljenog TĆ i izvedene dokaze, u postupku nije sporno vrijeme i mjesto događaja. Nije sporno ni da su okrivljeni i oštećeni ĆĆ razgovarali putem mobitela brojeva navedenih u činjeničnom opisu. Nije sporno ni da se oštećeni predstavio imenom i prezimenom kao novinar "Slobodne Dalmacije" i da je od okrivljenog tražio informacije za članak kojeg je namjeravao pisati, a koji se odnosio na zapošljavanje okrivljenikovog sina KĆ za vrijeme dok je okrivljeni bio načelnik Općine Seget. To okrivljeni ne osporava, a to proizlazi iz iskaza oštećenog i dijelom iz iskaza svjedoka MĆ. Nije sporno ni da je okrivljeni u razgovoru oštećenog vrijeđao i kazao mu da je udbaš, jer to okrivljeni navodi u obrani, s time da mu je tvrdi to kazao nakon što je oštećeni njega izvrijeđao i opsovao mu majku. S obzirom na obranu okrivljenog sporan je ostali sadržaj i smisao spornih riječi, kao i slijed izrečenih riječi za koje se tereti.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući izvedene dokaze, sud nije mogao s potrebnim stupnjem sigurnosti utvrditi da je okrivljeni TĆ počinio djelo za koje se optužuje, slijedom čega je okrivljenika oslobodio optužbe primjenom članka 453. točke 3. ZKP/08.. Sud je pri tome imao u vidu da se prema ZKP/08. dvojba o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona mora riješiti na način povoljniji za optuženika, dok se osuđujuća presuda može izreći samo ako je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

12. Analizirajući iskaz oštećenika ĆĆ, budući optužba upravo u tom iskazu nalazi svoju glavnu činjeničnu osnovu, u odlučnim dijelovima sud nije mogao prihvatiti kao dostatno pouzdanu osnovu za osuđujući zaključak. Naime, oštećenik je iskazivao da je sporni razgovor trajao možda desetak ili petnaestak minuta, a istodobno je tvrdio da nije dobio odgovor na novinarski upit koji se odnosio na zaposlenje sina okrivljenika, zbog kojeg ga je i kontaktirao. Sam okrivljenik u obrani tvrdi da je na to pitanje odgovorio i to više puta, objašnjavajući oštećenomu da njegov sin nije zaposlenik Općine Seget te da je došlo do zamjene identiteta s drugom osobom istih inicijala, dok svjedok MĆ potvrđuje da je okrivljenik nakon razgovora bio uznemiren upravo zbog, kako je rekao, neistinitih tvrdnji da mu sin radi u općini. Okrivljenik po logici stvari nema razloga ne odgovoriti oštećeniku na upit, štoviše kod okolnosti da njegov sin nije bio zaposlenik općine (neovisno što nije činjenični navod, to u postupku nije osporeno) bio je motiviran na to odgovoriti, pa navod oštećenog da okrivljenik po takvom upitu o sinu nije odgovorio i da ga je odmah vrijeđao, životno nije logično. Sud takav prikaz tijeka razgovora ocjenjuje životno neuvjerljivim, osobito imajući u vidu da se radilo upravo o temi koja je za okrivljenika bila očito osobno osjetljiva, a uz to je bila i povod čitavog razgovora. Sud je nadalje imao u vidu da iz iskaza oštećenika, ali i okrivljenika, a dijelom i svjedoka MĆ proizlazi da je razgovor bio povišenog tona, međusobno konfliktan i opterećen uzajamnim vrijeđanjem, pri čemu je došlo i do spominjanja djece. Sud smatra notornim da je svakom roditelju pitanje vlastitog djeteta osobito osjetljivo i emocionalno opterećujuće, slijedom čega takva okolnost objektivno može utjecati na način percepcije, doživljaja i naknadne interpretacije sadržaja razgovora. Oštećenik navodi da je reagirao povišenim tonom nakon što su mu spomenuta djeca, dok okrivljenik u obrani također opisuje razgovor kao međusobno verbalno eskaliran i tvrdi da su ružne riječi izgovarane obostrano, nakon što mu je oštećenik opsovao majku (zbog čega je i odgovorio na uvredu). U takvim okolnostima sud nije mogao s potrebnom sigurnošću rekonstruirati točan redoslijed spornih izjava, njihov puni sadržaj i njihovo stvarno značenje. Upravo zato sud nalazi da postoji realna mogućnost da oštećenik nije pouzdano interpretirao točan tijek razgovora, redoslijed spornih izjava i njihovo stvarno značenje, osobito u dijelu u kojem inkriminirane riječi tumači kao ozbiljnu prijetnju. Takva okolnost, sama za sebe, ne isključuje vjerodostojnost iskaza oštećenika u cijelosti, ali uz njegov navod da nije dobio odgovor na pitanje, ozbiljno umanjuje njegovu pouzdanost u dijelu koji se odnosi na precizan tijek i sadržaj razgovora. Sud nema razloga zaključiti da bi oštećenik svjesno, neistinito teretio okrivljenog, niti dovoditi u pitanje da je sporni razgovor kod njega izazvao stvarnu uznemirenost. Ipak, polazeći od okolnosti da je inkriminirani razgovor bio povišenog tona, međusobno konfliktan i opterećen međusobnim vrijeđanjima, pri čemu su se spominjala i djece, analizirajući iskaz oštećenog i da je tada okrivljeni kazao "Poljubio bi te u čelo" pri čemu oštećenik toj izjavu daje značenje prikrivene prijetnje, takvo tumačenje u navedenim okolnostima, sud ne može prihvatiti nedvojbeno. Sama izjava ne sadrži izričitu prijetnju kakvim zlom, dok njezino značenje u odlučnoj mjeri ovisi o kontekstu u kojem je izrečena. Kako taj kontekst zbog proturječnih i nepodudarnih iskaza oštećenika, obrane okrivljenika i svjedoka MĆ nije moguće pouzdano utvrditi, sud ne može isključiti mogućnost da je ova izjava izrečena u ironičnom, sarkastičnom ili afektivnom smislu, a ne kao ozbiljna prijetnja kakvim zlom. Pri tome sud je cijenio i iskaz svjedoka MĆ. Taj svjedok navodi da se u vrijeme razgovora nalazio neposredno uz okrivljenika, da nije čuo da bi okrivljenik uputio bilo kakve prijeteće riječi, ni uvrede osobi s kojom je razgovarao, nego da je čuo tek rečenice poput „Kako bi se vi kao čovjek osjećali da netko govori laži o vašem djetetu“ te „Bolje bi bilo da smo se kao ljudi našli u Segetu, zagrlili, popričali i popili piće“, koje je doživio kao pomirljive, a što je i u skladu s obranom okrivljenog. To što svjedok navodi da nije čuo da bi se okrivljenik uvredljivo obraćao oštećeniku, ne znači samo po sebi da takvih izraza nije bilo, osobito imajući u vidu da i sam okrivljenik priznaje da je tijekom razgovora izgovarao neprimjerene riječi. Zato sud iskaz svjedoka MĆ ne prihvaća u smislu potpunog i preciznog prijenosa razgovora (onog dijela što je govorio okrivljeni, jer svjedok i nije mogao čuti i nije čuo što je govorio oštećenik), nego ga cijeni prvenstveno u dijelu u kojem potvrđuje da se radilo o verbalno konfliktnoj i afektivnoj komunikaciji. Dokazna vrijednost iskaza ovog svjedoka dodatno produbljuje razumnu dvojbu u odnosu na odlučne činjenice, osobito u pogledu točnog sadržaja spornih riječi i njihove kaznenopravne naravi . Polazeći od tako ocijenjenog dokaznog stanja, sud nije mogao s potrebnom sigurnošću utvrditi da su riječi koje oštećenik pripisuje okrivljeniku bile izrečene upravo kao ozbiljna prijetnja kakvim zlom u smislu članka 139. stavka 1. KZ/11. Za postojanje tog kaznenog djela nije dovoljna sama verbalna agresija, vrijeđanje, afektivna reakcija ni neprimjerena komunikacija, nego mora biti pouzdano utvrđeno da je optuženik drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom upravo s ciljem da ga ustraši ili uznemiri. Ako sud nije siguran u točan sadržaj, kontekst i značenje spornih riječi, ne može sigurno utvrditi to obilježje djela. Sud u ovom predmetu nije mogao nedvojbeno utvrditi ni objektivni sadržaj ozbiljne prijetnje ni subjektivni element takve namjere. I kada bi se prihvatilo da su pojedine grube i neprimjerene riječi bile izgovorene, iz provedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da su iste bile izrečene baš u značenju ozbiljne prijetnje, a ne u sklopu afektivnog, verbalno neprihvatljivog i međusobno konfliktnog razgovora izazvanog sadržajem novinarskog upita i načinom na koji se razgovor dalje razvijao. Sud je imao u vidu i da optužba terećeno djelo kvalificira kao prijetnju počinjenu prema novinaru u vezi s njegovim poslom. Nije sporno da je oštećenik razgovor vodio kao novinar i da ga je inicirao radi prikupljanja informacija za novinski članak, što proizlazi iz optužnice i iskaza oštećenika. Po stavu suda nije pouzdano dokazano kazneno djelo prijetnje u svom osnovnom sadržaju. Budući da sud nije mogao s potrebnom sigurnošću utvrditi da je okrivljenik ostvario objektivna i subjektivna obilježja prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11., nije bilo osnove ni za prihvaćanje kvalificiranog oblika iz stavka 3. istoga članka. Slijedom navedenoga, sud nalazi da provedeni dokazi ne omogućuju nedvojben zaključak da je okrivljenik ozbiljno prijetio oštećeniku kakvim zlom s ciljem da ga ustraši ili uznemiri, već ostavljaju razumnu dvojbu je li se radilo o kaznenopravno relevantnoj prijetnji ili o verbalno neprihvatljivom, ali afektivnom i međusobno konfliktnom razgovoru. Kako se takva dvojba, sukladno članku 3. ZKP/08, mora riješiti u korist optuženika, sud je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. donio oslobađajuću presudu.

13. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 149. stavku 1. ZP/08., prema kojem, kad se donese presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. toga Zakona, kao i nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu 16. travnja 2026.

S U D A C

Mila Kragić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

okrivljenom TĆ,

branitelju odvjetniku Toniju Marinkoviću,

ODO Split,

u spis,