REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-257/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E LJ U  P R I Z N A NJ A

I

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika: 1. ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], I [adresa] (nasljednica iza pok. KR), 4. FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćeniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, 5. BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćeniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, 6. PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, 7. OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8. ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 9. IRG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10. MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 11. VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Ici Škarpa, odvjetniku u Splitu, 12. ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenici Dijani Vulić, odvjetnici u Splitu, 13. Ivan Radonich Desmond, zastupan po privremenom zastupniku Ani Štrbac Agić, odvjetnici u Makarskoj, 14. ČRG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćenici Matei Burazin Lončar, odvjetnici u Imotskom, 15. SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 16. ŠRG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenici Matei Burazin Lončar, odvjetnici u Imotskom, 17. JR, 18. LR, 19. ZR, 20. CR, 21. UR, 22. NR, 23. TR, 24. HR, 25. RR, 26. AR, 27. ŽR, 28. DR i 29. ĆRG, ovi od 17. do 29. zastupani po privremenoj zastupnici Ani Štrbac Agić, odvjetnici u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 3. travnja 2026., dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužitelj IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 53 m2, pobliže prikazanog i označenog oznakama 1, 2, 3, 4, 14, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 i 13,1 na Geodetskom snimku – Skici s homogeniziranim katastarskim planom izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Radmana, dipl.ing.geod. od 27. studenog 2025. godine, kao sastavnom dijelu ove presude, pa je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od navedenog dijela formirati zasebna katastarska čestica, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj novoformiranoj čestici na svoje ime za cijelo, uz istodoban upis brisanja prava vlasništva s imena VR, GR i IH.

2. Utvrđuje se da je tužitelj IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 47 m2, pobliže prikazanog i označenog oznakama 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 30, 31, 32, 33, 37 i 38,22 na Geodetskom snimku – Skici s homogeniziranim katastarskim planom, izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Radmana, dipl.ing.geod. od 27. studenog 2025. godine, a kao sastavnom dijelu ove presude, pa je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od navedenog dijela formirati zasebna katastarska čestica, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj novoformiranoj čestici na svoje ime za cijelo, uz istodoban upis brisanja prava vlasništva s imena JR pok. Ivana, ČH pok. CR, ZR pok. CR, ŠR pok. Č, CR pok. CR, UR žena Š, NR žena Ć, KRG, FRG, BRG, ŠH žena K, ĆH pok. F, GR pok. 3 F, KH pok. Ante, KR pok. Ante, FH, BH ud. Ante, FR ud. KH, PH pok. KH, [adresa], OH pok. KH, GR, IRG, EH pok. Ivana.

3. Utvrđuje se da je tužitelj IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 36 m2, pobliže prikazanog i označenog oznakama 18, 19, 20, 21, 22, 38, 37, 33, 34, 35 i 36,18 na Geodetskom snimku – Skici s homogeniziranim katastarskim planom, izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Radmana, dipl.ing.geod. od 27. studenog 2025. godine, a kao sastavnom dijelu ove presude, pa je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od navedenog dijela formirati zasebna katastarska čestica, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj novoformiranoj čestici na svoje ime za cijelo, uz istodoban upis brisanja prava vlasništva s imena MH pk. Ivana, DR B, ĆRG, PRG, ORG,

SR ž. P, ČRG i ERG.

4. Utvrđuje se da je tužitelj IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 01 m2, pobliže prikazanog i označenog oznakama 15, 16, 17, 18 i 36,15 na Geodetskom snimku – Skici s homogeniziranim katastarskim planom, izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Radmana, dipl.ing.geod. od 27. studenog 2025. godine, a kao sastavnom dijelu ove presude, pa je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od navedenog dijela formirati zasebna katastarska čestica, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj novoformiranoj čestici na svoje ime za cijelo, uz istodoban upis brisanja prava vlasništva s imena ĐR.

5. Nalaže se tuženicima ad. 4., 5., 6. i 9. isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.498,50 EUR (pettisućačetiristodevedesetosam eura i pedeset centi), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. travnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 25. studenog 2020., tužitelj IR je naveo da je predmetne nekretnine stekao temeljem pravomoćnih odluka nadležnih upravnih tijela. Naime, konačnim rješenjem da je SO Makarska broj UP-IO- 635/1-76 od 09. lipnja 1976. godine Općini Makarska, dala kao novom korisniku neposrednom pogodbom na korištenje u svrhu realizacije provedbenog urbanističkog plana [adresa] - Zona 6 neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu označeno kao k. č. [katastarska čestica], u površini od 409 m2, koja je prijavnim listom Zavoda za katastar Makarska od 20.04.1976. godine broj 293/1-1976, formirana od dijela k. č. [katastarska čestica] u površini od 110 m2 i dijela k. č. [katastarska čestica] u površini od 299 m2, te da je iz navedenog prijavnog lista razvidno da je ova parcelacija provedena temeljem navedenog rješenja i urbanističke suglasnosti kao i da je u rubrici novo stanje kao novi ovlaštenik za zk.č. 6688/4 naveden tužitelj IR.Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, zemljišnoknjižnog odjela broj Z-418/76, ovaj prijavni list je proveden na način da je navedena novonastala čestica upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao DRUŠTVENO VLASNIŠTVO, dok je provedba istog u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] izostala. Međutim, presudom Vrhovnog suda Hrvatske broj U-430/1-67-6 od 16.03.1977. godine da je poništeno navedeno rješenje SO Makarska broj UP-IO- 635/1-76 od 09. lipnja 1976. godine, a rješenjem SO Makarska od 26.11.1980. godine odbijen je zahtjev Općine Makarska za dodjelu na korištenje čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 409 m2, no temeljem tog rješenja NIJE NIKADA USPOSTAVLJENO RANIJE ZEMLJIŠNOKNJIŽNO STANJE. Nakon toga Skupština Općine Makarska je pravomoćnim rješenjem broj UP-IO-03-239/1-83 od 08.studenog 1983. godine dodijelila tužitelju pravo korištenja zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 470 m2, koja je temeljem Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora Općinskog sekretarijata za opću upravu, Odsjek za urbanizam, građevinarstvo i komunalne stambene poslove broj 03-1097/1-82 od 8. prosinca 1982. godine, prijavnim listom Općinske uprave za katastarsko geodetske poslove broj UP/I- 4-24/1-83 od 15.04.1983. godine nastala od dijelova čest. zem. [katastarska čestica] (106 m2), 6688/3 (319 m2) i 6687/2 (45 m2). Na tom zemljištu da je prije 8. siječnja 1981. godine izgradio obiteljsku stambenu zgradu, za koju je potom ishodio uvjerenje o uvjetima uređenja prostora broj 03-1097/1-82 od 08. prosinca 1982. godine kao i građevinsku dozvolu broj UP-IO-10-13/1-85 od 26.02.1985. godine kojom mu je odobrena izgradnja obiteljske stambene zgrade, koju je u konačnici i izgradio. Zbog činjenice da u katastarskom operatu nije bio proveden prijavni list od 20.04.1976. kojim je formirana zk.č. 6688/4, u površini od 409 m2, prigodom izrade ovih prijavnih listova kao dosadašnje stanje navedeno je ono koje je bilo upisano u katastarskom operatu, dakle, bez uvažavanja stanja upisa u zemljišnoj knjzi. Navedeni prijavni listovi da nisu nikada provedeni ni u zemljišnoj knjizi, a ni u katastarskom operatu.

1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je u spis dostavio zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, skicu lica mjesta ovlaštenog inžinjera geodezije VH od 28. travnja 2020., građevinsku dozvolu od 26. veljače 1985., kopiju provedbenog urbanističkog plana od 11. kolovoza 1982., prijavni list (list 19-23 spisa), rješenje Skupštine Općine Makarska od 8. studenog 1983., rješenje Skupštine Općine Makarska od 26. studenog 1980., prijavni list (listovi 29 -33 spisa), rješenja Općinskog suda u Makarskoj o postavljanju privremenog zastupnika(listovi 34-37 spisa), rješenje Skupštine Općine Makarska od 9. lipnja 1976., rješenje o nasljeđivanju iza pok. BH, rješenje o nasljeđivanju iza pok. GR, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 5. prosinca 1997. između ĆH kao primatelja uzdržavanja i IRG kao davateljice uzdržavanja.

1.2. Tuženicima označenim u uvodu ove presude od 17. do 29., kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. ZPP -a postavio privremenu zastupnicu Anu Štrbac Agić, odvjetnicu u Makarskoj, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u Imotskom kao organ starateljstva i koja privremena zastupnica navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu navela da joj ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremena zastupnica tih tuženika te se za iste protivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 57 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužbeno traženje tužitelja nije osnovano i nije podržano dokazima budući iz priložene dokazne građe nije moguće nesporno utvrditi da bi tužitelju bila dodijeljena upravo čestica koje su predmet njegova tužbenog traženja, odnosno da bi tužitelju ova čestica koja je predmet tužbenog traženja bila dodijeljena upravo u traženoj površini.

2.2. Naknadno je tužena RH, podneskom od 6. kolovoza 2022. priznala tužbeni zahtjev u cijelosti, nakon što je u ovosudnom predmetu pod posl. br. P-604/2022 tužitelj uz treće osobe izvršio svoje obveze ugovorene sudskom nagodbom zaključenom u tom predmetu. U odnosu na tuženu, pod navedenim poslovnim brojem donesena je presuda na temelju priznanja.

2.3. Tuženici BR, PR i FR u odgovoru na tužbu ističu da je u rješenju Skupštine Općine Makarska od 31. siječnja 1984. navedeno da će se po pravomoćnosti istoga, utvrđena naknada isplatiti bivšim korisnicima, a da do današnjeg dana naknada nije isplaćena, Navode da će po utvrđivanju i isplati naknade predati vlasništvo tužitelju.

2.4. Tuženica IRG u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj ni s čim nije dokazao zakonitost svog posjeda kao ni istinitost, a iz dokumentacije koju prilaže nesporno je da isti nije ni pošten jer je vođenjem postupaka sredinom 1980-ih znao da nekretnine tuženice nisu njegove. Nadalje navodi da u slučaju kada bi tužitelj bio zakonit i istinit posjednik sa presumiranim poštenjem, tada bi mu za stjecanje vlasništva nedostajao protek vremena. Naime, rok za dosjelost na nekretninama ako su zadovoljeni svi uvjeti iznosi 20 godina. Nesporno je iz priložene dokumentacije da su predmetne nekretnine bile nacionalizirane te su predstavljale javno dobro, odnosno bile su društveno vlasništvo. U periodu nacionalizacije nekretnina rok za dosjelost se ne računa u protek vremena već isti miruje. Stoga u rok za dosjelost ne ulazi period od 1980-ih do samostalnosti Republike Hrvatske. Navodi da je tužitelj trebao znati da ŠR nije jedini vlasnik nekretnine koju je kupio od njega.U odnosu na česticu br. 6687/2, tužitelj da je cijelo vrijeme znao da nekretnina nije njegova, što da je vidljivo iz same građevinske dozvole. U prijavnom listu za katastar priloženom uz građevinsku dozvolu da je jasno navedeno da je posjednik ĐH (prednik tuženice) te da je samo površina iste korigirana (s 432 m2 na 397 m2) ali ne i posjednik, a kasnije denacionalizacijom i vlasništvo. Ista tužitelju nikada nije bila dana na korištenje, niti je on bio posjednik iste, niti se čestica spominje u građevinskoj dozvoli i ostaloj dokumentaciji, a niti ju je tužitelj mogao „kupiti“ od 2.tuženog ŠR obzirom da isti nije ni suvlasnik na navedenoj parceli.

2.5. Tuženik ĐR se protivio tužbi navevši da je on isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] i suvlasnik za 1/4 dijela čest. zem. [katastarska čestica]. Pravo vlasništva da je stekao kupoprodajom od OR rođ. ĐH, a koja ih je stekla darovanjem od strane GR. Naknadno, podneskom od 14. listopada 2021., isti je priznao tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.6. Tuženik ŠR je podneskom od 13. listopada 2021. priznao tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.7. Tuženik VR se protivio tužbi ističući da nije sudjelovao prilikom mjerenja na terenu kao ni pri izradi skice, pa da se ne može detaljno očitovati, ali da bi stanje na terenu, što se tiče posjedovanja i vlasništva trebalo biti nesporno.

2.8. Tuženik EH je u odgovoru na tužbu naveo da se ne slaže ni s čim navedenim u predmetnoj tužbi te da je smatra potpuno neosnovanom.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao dokumentaciju navedenu u točki 1.1. obrazloženja, kao i dokumentaciju koju su dostavili tuženici IRG i ĐR uz svoje odgovore na tužbu, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Antu Radmana (listovi 285-287 spisa), saslušani su svjedoci SH, JH i LH, tuženici ER i ŠR, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ante Radmana od 29. srpnja 2025., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 293-322 spisa), ispravak tekstualnog dijela skice predmetnog vještaka od 27. studenog 2025.

5. Prema pisanom nalazu i mišljenju Ante Radmana, sudskog vještaka za geodeziju, utvrđeno je da je je prvi obuhvat u naravi dio koji predstavlja pristupni put i dio parkinga, a označen je žutom ispunom i brojvima od 1 do 13. Taj obuhvat se nalazi na dijelu zk. č. zem. [katastarska čestica] i na cijeloj zk. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a sve kako je prikazano i raspisano u pogledu površine na skici. Drugi obuhvat je prikazan zelenom bojom i predstavlja dio vrtova koji se nalaze sa južne strane kuće od tužitelja, a koji nisu unutar č. zem. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužitelja. Ti djelovi vrtova se nalaze na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a sve kako je prikazano i raspisano u pogledu površine na skici.

5.1. Vještak u nalazu i mišljenju nadalje navodi da je unatoč službenom stanju službenog katastarskog plana na predmetnom obuhvatu utvrdio da postoji neusklađenost katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja, zatim da je utvrdio da službeno stanje plana ne odgovara stanju koje proizlazi iz službenih arhivskih skica (elaborata) na temelju kojih se provode promjene na katastarskom planu. Stoga da je predmetnu skicu izradio ne samo koristeći katastarski plan, nego upravo arhivske elaborate (skice) koje prikazuju položaj predmetnih čestica na predmetnom obuhvatu. Nadalje, prilikom izrade ove skice utvrđeno je da se predmetni obuhvat nalazi dijelom na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 53 m2. Navedena čestica u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi ima upisanu površinu od 11 m2, a iz čega je vidljivo da postoji neusklađenost između knjižnog i grafičkog dijela katastarskog plana jer prema položaju, obliku i grafičkoj površini predmetne čestice u katastarskom planu vidljivo je da mora imati veću površinu te da se radi o gruboj pogrešci nastaloj prilikom održavanja katastarskog plana. Detaljnom analizom arhivske građe utvrđen je položaj i oblik predmetne č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te je kao takav prikazan na skici izmjere. Kako bi se navedena pogrška ispravila potrebno je po rješavanju imovinsko- pravnih odnosa izraditi geodetski elaborat za diobu i ispravljanje podataka katastarskog plana uz suglasnost svih nositelja prava na predmetnim i susjednim česticama.

5.2.Tužitelj je podneskom zaprimljenim 23. siječnja 2026. uredio tužbeni zahtjev, odnosno precizirao isti, sukladno predmetnom nalazu i mišljenju.

5.3. Utvrđeno je da je prijavnim listom za zemljišnu knjigu, klasa: 932-06/2021- 02/724 od 12.11.2021. godine, a koji je temeljem rješenja Naslovnog suda pod brojem Z-6304/2021 proveden u zemljišnu knjigu, izvršena dioba kčbr. [katastarska čestica] pašnjak lopatinovac 235 m2 na: - kčbr. [katastarska čestica] pašnjak lopatinovac 85 m2, - kčbr. [katastarska čestica] pašnjak lopatinovac 41 m2, - kčbr. [katastarska čestica] pašnjak lopatinovac 11 m2. Iako k. č. [katastarska čestica] ima u zk upisanu površinu od 11 m2, dok je vještačenjem utvrđeno da se predmetni obuhvat nalazi dijelom na toj čestici u površini od 52 m2.

6. U ovom postupku sporno je vlasništvo predmetnih nekretnina, odnosno je li tužitelj iste stekao i na koji način.

7.Nesporno je da je konačnim rješenjem SO Makarska broj UP-IO-635/1-76 od 09. lipnja 1976. godine Općini Makarska, dala kao novom korisniku neposrednom pogodbom na korištenje u svrhu realizacije provedbenog urbanističkog plana [adresa]

- Zona 6 neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu označeno kao k. č. [katastarska čestica], u površini od 409 m2, kao i da je presudom Vrhovnog suda Hrvatske broj U-430/1-67-6 od 16.03.1977. godine da je poništeno navedeno rješenje. Također, nesporno je i da je Skupština Općine Makarska pravomoćnim rješenjem broj UP-IO- 03-239/1-83 od 8.studenog 1983. godine dodijelila tužitelju pravo korištenja zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 470 m2.

8. Sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta te saslušanjem tuženika ER i ŠR, svjedoka SH, ZH i LH .

8.1.Tuženik ER naveo je da je njegov otac pok. [adresa].-vršio zamjenu nekretnina s tužiteljem te da je na taj način tužitelu pripao predmetni prolaz. Tužitelju da je isti trebao za pristup kući. Taj dio nekretnina da e starina njegove obitelji. Prilikom navedene zamjene, a ni nakon da nije bilo nikakvih sporova ili problema.

8.2.Tuženik ŠR je iskazivao u odnosu na nekretnine koje se nalaze južno od kuće tužitelja. Ističe da je riječ o starini njegove obitelji te da ih nitko nikada nije ometao. Tužitelju da je 1990. -ih prodao vrtove koji s tužiteljevim čine cjelinu. Smatrda je pok. GR bio vlasnik nekretnine koja se nalazi sjeverno od kuće. Što se tiče GR, da nije znao da su u trenutku kupoprodaje bili upisani kao zemljišnoknjižni suvlasnici niti mu je poznato po kojem osnovu su upisani. Oni da imaju nekretnine koje se nalaze zapadno od obiteljske kuće tužitelja.

8.3.Svjedok SH živi u blizini predmetnih nekretnina od 1978. i navodi da je već tada predmetna kuća bila izgrađena. Predmetni prolaz da je bio dosta uzak, a da ga je proširio tužitelj osobno. Poznato mu je da je vrtove koji se nalaze južno od predmetne kuće tužitelj kupio od ŠR.

8.4.Svjedok JH osobno je koristio predmetni prolaz jer da je koristio struju i vodu tužitelja dok je gradio svoju kuću. Nije viđao na predmetnom prolazu nikoga osim ER, njegovog oca i tužitelja.

8.5.Svjedok LH, nećak tužitelja živi u [adresa] od 1980., u drugom dijelu obiteljske kuću tužitelja te navodi da predmetni prolaz nije koristio nitko osim njegovog oca i tužitelja.

8.6. Saslušani tuženici i svjedoci u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da su nekretnine koje su predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta bile u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Po iskazima svjedoka prednike tužitelja kao i tužitelja u načinu posjedovanja i korištenja nekretninom nije nitko nikada ometao niti se suprotstavio korištenju nekretnina od strane prednika tužitelja i samog tužitelja.

8.7.Otac tuženika ER osobno je sudjelovao u pravnom poslu zamjene nekretnina s tužiteljem na temelju kojeg je ovom pripao dio nekretnine koji predstavlja pristupni put kuće tužitelja.

9. Tuženici ad.4, 5. i 6. naveli su da tužitelj nije mogao steći čest. zem. [katastarska čestica] jer da mu odlukom upravnog tijela nije dodijeljen bilo koji dio navedene čestice

10. Tuženica IRG se očitovala na iskaz tuženika ER navodeći da GR nije mogao samostalno raspolagati tim dijelom nekretnine jer su u tom dijelu participirali i njegova braća ĆH i OH (O).

11. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

12. Sud je u prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka i tuženika u smislu nesmetanog posjedovanja od tužitelja i njegovih prednika, a isto tako navodi saslušanih svjedoka i tuženika na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

13. Predmetno rješenje o davanju na korištenje zemljišta je od 8. studenog 1983. U to su vrijeme na snazi bila pravna pravila Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90 i "Narodne novine" br. 53/91, 9/92 i 77/92) dalje ZOVO, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. godine, a prema odredbi članka 28. stavak 2. tog Zakona propisano je da je za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika rok dosjedanja je 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina. Također je za napomenuti kako je do 8. listopada 1991. godine bila propisana izričita zabrana dosjedanja nekretnina u društvenom vlasništvu sukladno odredbi članka 29. ZOVO-a. Time je dakle zakonom isključeno stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu od 1. rujna 1980. godine ( dan stupanja na snagu ZOVO-a) do 8. listopada 1991. godine kada je odredba članka 29. ZOVO-a stavljena izvan snage sukladno odredbi članka 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91). No i prije 1. rujna 1980. godine postojala je zabrana dosjedanja na zemljištima u društvenom vlasništvu u smislu odredbe članka 113. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ( "Službeni list SFRJ" br. 25/65, 12/67 i 14/70 te "Narodne novine" br. 52/71 i 52/73), osim ako je vrijeme dosjelos ti bilo dovršeno prije 6. travnja 1941.godine.

13.1. Mogućnost izgradnje na podruštvovljenom građevinskom zemljištu bila je uređena kroz institut prava korištenja. Naime, neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu nad kojim nije bilo utvrđeno prvenstveno pravo građenja, država, odnosno jedinice lokalne uprave bi dodjeljivale na korištenje trećim osobama radi izgradnje zgrade, kroz institut prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu radi izgradnje. Uvjeti, način stjecanja, svrha, prestanak i zaštita ovih prava nad građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu bili su regulirani Uredbom o izgradnji stambenih zgrada za potrebe radnika i službenika iz 1951., Zakonom o davanju na korištenje građevinskog zemljišta iz 1969. godine, Zakonom o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta iz 1973., te na kraju najpotpunije Zakonom o građevinskom zemljištu iz 1980. ("Narodne novine" br. 54/80., 42/86., 41/88., 16/90. i 53/90.) čije je odredbe (makar znatno izmijenjene i prilagođene novom sustavu stvarnog prava u Republici Hrvatskoj utemeljenom na Ustavu Republike Hrvatske) stavilo izvan snage tek stupanje na snagu ZVDSP-a. Prema Uredbi o izgradnji stambenih zgrada radnika i službenika pravo davanja neizgrađenog građevinskog zemljišta imali su mjesni, kotarski i gradski narodni odbori (članak 5. stavak 1.). Prema Zakonu o prometu zemljišta i zgrada iz 1954. pravo davanja neizgrađenog građevinskog zemljišta na korištenje pripadalo je narodnom odboru kotara (članak 43.). Ovo ovlaštenje prema Noveli iz 1965. preneseno je na općinsku skupštinu. Sadržaj prava izgradnje (građenja) predstavljalo je ovlaštenje da se uz odobrenje nadležnog tijela na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu izgradi trajna zgrada koja je bila pravno odvojena od zemljišta kao samostalni objekt prava. Ovo pravo nije se moglo otuđiti, naslijediti niti opteretiti. No, kada je temeljem ovog prava došlo do izgradnje zgrade, tj. pri formiranom trajnom pravu korištenja, to se sada trajno pravo korištenja prenosilo, nasljeđivalo i opterećivalo kao pratitelj prava vlasništva na zgradi. Zabrana prijenosa postojala je sve do završetka izgradnje građevinskog objekta tj. sve dok se ne bi iscrpio sadržaj prava izgradnje (građenja), a kada je nastajalo trajno pravo korištenja. Pravo izgradnje (građenja) stjecalo se temeljem konačnog akta o dodjeli neizgrađenog građevinskog zemljišta radi građenja, nakon čega je slijedio ugovor između stjecatelja i općine o međusobnim pravima i obvezama, te konačno upisom u zemljišne knjige. Rješenje o davanju zemljišta na korištenje donosila je skupština općine. Sadržavalo je podatke o građevinskoj parceli, naznaku korisnika, iznos naknade za zemljište te obvezu i rok zaključenja ugovora. Rješenje se donosilo nakon provedenog natječaja, odnosno u precizno određenim slučajevima, neposrednom pogodbom. Ovo rješenje predstavljalo je upravni akt protiv kojeg bi se mogao voditi upravni spor.

13.2. Prema pravnom shvaćanju ovog suda rješenje koje je bila ovlaštena donijeti Skupština Općine ima konstitutivni značaj i dodijeljeno pravo korištenja prestaje tek njegovim donošenjem.

13.3. U konkretnom slučaju nadležna skupština nikada nije donijela rješenje da je tužitelju prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta, a i nesporna je činjenica da je on izgradio obiteljsku kuću u kojoj i danas živi, na nekretnini u odnosu na koju je Republika Hrvatska priznala tužitelju vlasništvo na temelju kojeg priznanja je donijeta presuda na temelju priznanja, kao što je već ranije navedeno.

13.4. Nadalje, tužitelj tvrdi da je osamdesetih godina prošlog stoljeća, odnosno nakon što mu je dodijeljeno pravo korištenja novoformirane k. č. [katastarska čestica] u površini 470 m2, u koju je uključen i dio k. č. [katastarska čestica] u površini od 45 m2, s braćom CH i UH kao stvarnim vlasnicima kako te čestice tako i k. č. [katastarska čestica] sporazumno uredio među između njihovih nekretnina, na način da im je on ustupio dio dodijeljene površine te k. č. [katastarska čestica] koja se protezala uzduž zapadnog dijela njegove kuće, a da su mu oni zauzvrat utuženi ustupili dio k. č. [katastarska čestica], kako bi mogao osigurati kolno - pješački prilaz iz sadašnje [adresa] do svog zemljišta, nakon čega je tužitelj taj dio uredio u tu svrhu te u sjevernom dijelu izgradio i garažu, u čemu ga nitko do sada nije ometao ili mu osporavao tu faktičnu vlast koju je izvršavao na van jski vidljiv način kao da je vlasnik. I tuženik ER, sin pok. GR potvrdio je da je njegov otac mijenjao nekretninu s tužiteljem i da nakon te zamjene nikada nije bilo nikakvih problema, a svjedok NH je naveo da nitko nije koristio predmetni prolaz osim tužitelja i njega.

13.5. Što se tiče navoda tuženika da GR nije mogao raspolagati tom nekretninom samostalno jer da su u tom dijelu participirala i njegova braća, prvotno se ukazuje na sadržaj odgovora na tužbu u kojem ti tuženici ističu da njima nije isplaćena naknada do današnjeg dana koja im je trebala pripasti budući da je rješenjem od 1984. tužitelju dato zemljište na korištenje, i da će po utvrđivanju i isplati naknade predati vlasništvo tužitelju prema predmetnom rješenju. Dakle, nesporno je da je rješenjem nadležnog tijela tužitelju dato na korištenje i dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 45 m2, ali tuženici spore zamjenu nekretnina koju je u odnosu na tu nekretninu vršio tužitelj s CH, odnosno navode da tu nisu sudjelovala njegova braća, a njihov i prednici. Opetovano se napominje da sam nasljednik GR u iskazu navodi da nakon zamjene nije bilo nikakvih problema s korištenjem predmetnog prolaza.

13.6. Dakle, u konačnici je tužitelj taj pristupni put i dio parkinga stekao na temelju dosjelosti. On je sagradio obiteljsku kuću, za koju mu je bio potreban pristup, a iz kojeg razloga je uređivao među s CH i UH, za kojeg tuženici nisu pružili nikakav dokaz na temelju kojeg bi se dalo zaključiti da nije sudjelovao u tom pravnom poslu. Iz iskaza svih saslušanih, a i prema navodima tuženika, tužitelj je bio u nesmetanom posjedu u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica]. Napominje se da je svjedok SH koji živi u blizini predmetnih nekretnina naveo da mu je poznato da je stric ER imao svoju kuću zapadno od kuće tužitelja pa je životno i logično da bi isti bio upoznat s činjenicom da tužitelj koristi predmetni prolaz.

13.7. Tuženica IRG je u odgovoru na tužbu navela da je tužitelj cijelo vrijeme znao da nekretnina nije njegova, što da je vidljivo iz same građevinske dozvole. U prijavnom listu za katastar priloženom uz građevinsku dozvolu jasno je navedeno da je posjednik ĐH (prednik tuženice) te je samo površina iste korigirana (s 432 m2 na 397 m2) ali ne i posjednik, a kasnije denacionalizacijom i vlasništvo. Ista tužitelju nikada nije bila dana na korištenje, niti je on bio posjednik iste, niti se čestica spominje u građevinskoj dozvoli i ostaloj dokumentaciji, a niti ju je tužitelj mogao „kupiti“ od 2.tuženog ŠR obzirom da isti nije ni suvlasnik na navedenoj parceli. Tužitelj ne samo da nema konst itutivnih elemenata za stjecanje vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine već iz dostavljene dokumentacije po istome indirektno i priznaje da je upoznat sa stvarnim stanjem i činjenicom da nema prava prema istoj. Sve ovo tuženica je navela u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica].

13.8. Člankom 107. st. 2. Zakona o gradnji propisano je da građevinska dozvola nema pravni učinak na vlasništvo i druga stvarna prava na nekretnini za koju je izdana i ne predstavlja pravnu osnovu za ulazak u posjed nekretnine pa su navodi tuženice u tom smislu irelevantni. Što se tiče ostalih navoda tuženice, tužitelj nije ni naveo da je tu nekretninu kupio od ŠR. U odnosu na činjenicu da je u prijavnom listu priloženom uz građevinsku dozvolu navedeno da je ĐH posjednik, ističe se da se provedbom prijavnom lista ne uređuje ni vlasništvo ni posjed, već se mijenja oblik, površina ili kultura čestica.

13.9. Tužitelj je svakako na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] (formirana tijekom postupka od čest. zem. [katastarska čestica]) stekao pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina takvog neprekidnog savjesnog posjeda, odnosno 10 godina kvalificiranog (savjesnog i zakonitog) posjeda, računajući od 8 . listopada 1991., od kada je Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80. i 36/90.), („Narodne novine“ broj 6/80., 53/91., 9/92. i 77/92. – dalje: ZOVO) bila propisana mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću i na nekretninama u društvenom vlasništvu. Ovo temeljem čanka 28. stavka 2. i 4. ZOVO, koji je bio na snazi u vrijeme kada je počeo teći navedeni rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a kojim odredbama je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, dok savjestan i zakonit posjednik na takvoj stvari stječe pravo vlasništva protekom 10 godina, te članka 388. stavka 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP), koje glase: „2) Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. 3) Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.“

13.10. Dakle, budući da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama počeo teći 8. listopada 1991., tj. prije stupanja na snagu ZVDSP, ako je tužitelj bio samo savjestan, imao se je primijeniti rok od 20 godina iz članka 28. stavka 4. ZOVO, istekom kojeg, 8. studenog 2011., je tužitelj stekao pravo vlasništva na navedenim nekretninama. Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da je u odnosu na predmetnu nekretninu tužitelj bio zakonit posjednik, budući da je posjed stečen temeljem valjane pravne osnove, uslijed čega je pravo vlasništva na istima stečeno 8. studenog 2001., temeljem članka 28. stavka 2. ZOVO.

14. Nadalje, tužitelj ističe da je sredinom devedesetih godina, u namjeri da proširi svoju okućnicu s jugozapadne strane, kupio od tuženog pod 2/ ŠR utužene dijelove k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] i odmah stupio u njihov samostalni posjed u čemu ga nitko do sada nije ometao ili mu osporavao tu faktičnu vlast koju također izvršava na vanjski vidljiv način kao da je vlasnik tako što je to zemljište ogradio i uredio kao vrtove koristeći ih za uzgoj povrća i sl.

14.1. Tuženici pod 4. FR, 5. BR i 6. Ante (Antun) Mrkušić, prema stavu ovog suda, nisu u pravu kada tvrde da tužitelj nije mogao steći vlasništvo na zemljištu koje je prije podruštvljenja bilo u njihovom vlasništvu, a koje je im je oduzeto i uključeno u novoformiranu k. č. [katastarska čestica] te tužitelju dodijeljeno neposrednom pogodbom, jer da im nije isplaćena naknada za to oduzeto zemljište, obzirom da je tužitelj pravo korištenja stekao odlukom državnog organa odnosno pravomoćnim rješenjem tadašnje Skupštine općine Makarska broj UP-IO-03-239/1-83 od 08. studenog 1983. godine i da stoga ta okolnost, kao ni okolnost da to pravo nije upisano u zemljišnu knjigu, nije od značaja za stjecanje tog prava kao ni njegovu kasniju pretvorbu u pravo vlasništva, jer nemaju konstitutivni značaj. Eventualne greške koju su počinila državna tijela ne smiju se ispravljati na teret pojedinca, ovdje tužitelja, već tuženici mogu posebnim postupcima rješavati to pravno pitanje.

15. Kako je navedeno u predmetnom nalazu i mišljenju, drugi obuhvat prikazan zelenom bojom predstavlja dio vrtova koji se nalaze sa južne strane kuće od tužitelja, a koji nisu unutar č. zem. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužitelja. Ti d ijelovi vrtova se nalaze na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Dakle, na licu mjesta utvrđeno je da ti dijelovi nekretnina čine cjelinu i predstavljaju okućnicu tužitelja. Tuženik ŠR, čovjek od 73 godine, potvrdio je da su dijelovi nekretnine koje je prodao tužitelju sredinom 1990.-ih starina njegove obitelji te da u trenutku kupoprodaje nije znao da su E upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici, te da su vrtove koristili isključivo članovi njegove obitelji.

16. Dakle, priloženom dokumentacijom u spisu kao i izvedenim dokazima, sa sigurnošću se može zaključiti da je tužitelj što osobno, što preko pravnih prednika u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od 8. listopada 1991. Tuženici nisu ni na koji način u ovom postupku dokazali nepoštenje tužiteljevog posjeda.

17. Ocjena je ovog suda, da je tužitelj stekao vlasništvo na nekretninama koje je predmet ovog postupka, koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika, budući da se u posjedu tog zemljišta kao pošteni posjednik nalazi najkasnije od 8.listopada 1991. Svakako, dio čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica](sada 6687/10) stekao je na temelju odluke nadležnog tijela i zamjenom s braćom CH i TH.

18. Dakle, tužitelj se u ovom postupku predlaže uknjižiti na pristupni put svojoj obiteljskoj kući te kao vlasnik vrtova koji se nalaze ispred iste, a s obzirom na dostavljenu dokumentaciju, iskaze svjedoka i tuženika, ovaj sud je stava da nema zapreke za utvrđenjem tužitelja vlasnikom predmetnih nekretnina.

19. Budući da su tuženici ĐR i VR priznali tužbeni zahtjev u cijelosti, sud je u odnosu na njih donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a sve u smislu odredbe članka 331. stavka 1. i odredbe članka 338. stavka 5. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan .

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a. Obistinjeni trošak tuženiku u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife se odnosi se na trošak sastavljanje tužbe i podnesaka od 25. studenog 2020., 18. listopada 2021., 13. rujna 2024., 10. listopada 2024., 6. prosinca 2024., 4. veljače 2025., 23. siječnja 2026., sve po 100 bodova, sastav podneska od 2. veljače 2021., 15. studenog 2022., 13. prosinca 2022., 25. siječnja 2023., 20. ožujka 2023., sve po 25 bodova, sastav podneska od 26. srpnja 2021., 13. listopada 2021., 29. lipnja 2022., 25. kolovoza 2022., 29. studenog 2024., 21. siječnja 2026., sve po 50 bodova, zastupanje na ročištu 5. svibnja 2025., 26. svibnja 2025., 1. srpnja 2025., 20. studenog 2025., sve po 150 bodova kao i zastupanja na ročištima od 3. veljače 2020., 24. lipnja 2025., 26. rujna 2025., 20. listopada 2025., 10. studenog 2025., 3. veljače 2026., 17. veljače 2026. Sve navedeno iznosi 3.750,00 eura što uvećano za PDV iznosi 4.687,50 eura. Također, obistinjen je tužitelju trošak i za pristojbu za tužbu u iznosu od 106,18 eura, objavu oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,73 eura, trošak očevida na licu mjesta u iznosu od 450,00 eura kao i trošak za sudskog vještaka u iznosu od 195,00 eura, dok je za više traženo tužitelj odbijen.

Imotski, 16. travnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. tužitelju

2. tuženicima