Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1204/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka, d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupan po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 5.1. Ugovora o kreditu broj 312598, sklopljenog dana 25. travnja 2008.g između tužiteljice VG i prednika tuženika Volksbank d. d., a koja glasi: „Korisnik kredita se obvezuje Kreditoru platiti temeljem ovog Ugovora sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama , a naročito sljedeće naknade: naknada za odobrenje kredita 1,25% (slovima: jedancijelihdvadesetpetposto), jednokratno na iznos odobrenog kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d. d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da tužiteljici VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 275,79 eura na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 26. svibnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 9.20. Ugovora o kreditu broj 312598, sklopljenog dana 25. travnja 2008.g između tužiteljice VG i prednika tuženika Volksbank d. d., a koja glasi: „Korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene s Kreditorom sukladno Odluci o kamtama i naknadama Kreditora.“

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d. d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da tužiteljici VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 1.152,84 eura na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 17. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.204,65 EUR sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 16. travnja 2026., po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 25. travnja 2008. godine s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 312598, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 73.585,00 CHF. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 5. točka 1. ugovorena je i naknada za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 1,25% od iznosa kredita a naplaćuje se jednokratno na iznos odobrenog kredita , te je člankom 9. t. 20. ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita. Tužiteljica drži da su predmetne naknade ništetne jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti ove naknade osim toga da su sporne naknade neodređene i neodredive, te da se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer su naknade kao takve proizvoljno nametnute tužiteljici ponudom ugovora, te ona na nju nije mogla utjecati niti pregovarati o istoj, a osim toga osporavane naknade ne odgovoraju nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik i ista je na strani tužiteljice izazvala samo dodatne nepotrebne troškove. Tužiteljica predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da je visina naknade za osiguranje potraživanja kao i naknade za prijevremenu otplatu kredita bila propisana ugovorom o kreditu, pa predlaže stoga odbiti tužitelj icu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. Tuženik ističe i prigovor mjesne nenadležnosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužiteljicu.

4. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) u kojem je između ostalih i implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, našao neosnovanim. Naime, odredbom članka 49. stavak 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako ju tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 51. ZZP je propisano da će se prilikom ocjene je li određena odredba poštena uzeti u obzir priroda proizvoda ili usluge, koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je člankom 55. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

5. Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom u dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlo iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj.

6. Budući da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], zatim da je glavni ugovor zaključen 25. travnja 2008. godine u Osijeku, te da bi tužiteljica ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu trebao putovati na sud u Zagreb, te bi time za tužitelja nastali znatni troškovi, to ovaj sud zauzima stav da bi iz gore obrazloženih razloga primjenom odredbe članka 10. Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile dana 25. travnja 2008. godine u Osijeku godine došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu članka 49. i članka 51. ZZP, te članka 3. Direktive Vijeća EEZ od 5. travnja 1993. godine čime se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.

7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 25. travnja 2008. godine sklopile ugovor o kreditu broj312598, te da je tužiteljica po sklopljenom ugovoru dana 26. svibnja 2008. platila tuženiku po osnovu naknade za odobrenje kredita iznos od 2.077,94 kn / 275,79 eura, te je dana 17. srpnja 2017. platila također tuženiku na ime naknade za zatvaranje kredita iznos od 8.686,07 kn / 1.152,84 eura.

8. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

9. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

10. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

11. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

13. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

14. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika realizirala kredit radi kupovine nekretnine, da joj je od strane tuženika ponuđen kredit u valuti CHF koji je bio najpovoljniji u tom trenutku, da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu te se nije moglo pregovarati o ugovornim odredbama već je tužiteljica ukoliko želi realizaciju predmetnog ugovora ista mogla samo potpisati. Tužiteljica iskazuje kako je imala povjerenja u banku i kako je morala potpisati ugovor da bi dobila novac za kupovinu stana a dodaje kako joj osobni bankar nije ništa posebno pojašnjavao ugovorne odredbe pa tako niti odredbe vezane za naplatu obrade zahtjeva kredita te naknadu vezanu za prijevremenu otplatu kredita. Tužiteljica iskazuje kako je stan koji je kupljen kreditnim sredstvima koristila i koristi za obiteljske potrebe, isti ne iznajmljuje na tržištu a u vrijeme realizacije kredita nije bila vlasnik niti OPG-a, niti obrta niti trgovačke firme. Tužiteljica iskazuje i to da nije uočila odredbu o naknadi za obradu kredita .

15. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarala o ugovornim odredbama iz čl. 5. t. 1. Ugovora o kreditu broj 312598, sklopljenog dana 25. travnja 2008. godine, kao i o odredbi članka 9. t. 20. istoga ugovora, te su navedene odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika, a tužiteljica kao korisnica kredita nije imala utjecaja na njihov sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita, kao i naknada za obradu kreditnog zahtjeva nije bila određena te je po navedenim ugovornim odredbama tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa su iste nepoštene jer se o istima nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužiteljica kao korisnica kredita nije mogla utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je kao takva ništetna u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

16. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi od tužiteljice primio iznos od 275,79 eura dana 26. svibnja 2008., te iznos od 1.152,84 eura dana 17. srpnja 2017. godine, to je sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici tražene iznose počevši od 26. svibnja 2008. i 17. srpnja 2017., a temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

17. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

18. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženog podneska od 7. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 22. siječnja 2026. i 24. ožujka 2026. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu 26,55 eura i presudu 53,10 eura daje konačni iznos troška od 1.204,65 eura.

Osijek, 16. travnja 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika