Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Povrv-314/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg zemljišnoknjižnog sudskog savjetnika-specijalista SĐ, u pravnoj stvari tužitelja ALFA CREDIT SL, OIB 57768789523, C/ Principe Devergara 109/2, 28002 Madrid, Španjolska, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice HĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Tihomiru Rožmariću, odvjetniku iz Varaždina, radi isplate, nakon zaključenog prethodnog postupka i održane glavne i javne rasprave dana 5. ožujka 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Andreje Štefan, odvjetnice iz Čakovca, te objave presude 16. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Mihinjač, poslovni broj Ovrv- 11518/2024 od 21. listopada 2024. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženici HĐ namiriti tužitelju ALFA CREDIT SL glavni dug u iznosu od 1.500,00 EUR (tisućupetsto eura), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2024. godine do isplate, u roku od 15 dana,

dok se ukida navedeni platni nalog u preostalom dijelu preko dosuđenih 1.500,00 EUR, a koji se odnosi na iznos od 1.050,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se HĐ da tužitelju ALFA CREDIT SL naknadi troškove postupka u iznosu od 148,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ALFA CREDIT SL, podnio je putem punomoćnika dana 1. listopada 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – Izvatka iz poslovnih knjiga za Ugovor o zajmu br. AC-2024-3249 i prateće specifikacije duga. Javni bilježnik Lana Mihinjač izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-11518/2024 od 21. listopada 2024., kojim je tuženici naloženo plaćanje ukupnog iznosa od 2.550,00 EUR sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Tuženica HĐ pravovremeno je podnijela prigovor protiv navedenog rješenja, čime je rješenje stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženica u cijelosti pobija istaknuti zahtjev ovrhovoditelja ALFA CREDIT SL, tvrdeći da tražbina u iznosu od 2.550,00 EUR nije osnovana niti u pogledu samog postojanja duga, niti u pogledu njegove visine. Posebno se osporava vjerodostojnost "Izvatka iz poslovnih knjiga" (otvorenih stavki) na kojem se prijedlog za ovrhu temelji, uz tvrdnju da takva jednostrana isprava nema snagu javne isprave i ne dokazuje nedvojbeno nastanak obveznog odnosa.

4. U podnesku dostavljenom tijekom postupka, tužitelj ALFA CREDIT SL detaljno odgovara na navode tuženice HĐ, ustrajući u cijelosti kod tužbenog zahtjeva i predloženog rješenja o ovrsi. Tužitelj pojašnjava da je ugovorni odnos zasnovan na temelju Ugovora o zajmu koji je sklopljen elektroničkim putem, pri čemu je tuženica svjesno koristila njihovu digitalnu platformu, prošla proces identifikacije te prihvatio Opće uvjete poslovanja i Standardne europske informacije o potrošačkom kreditu. Kako bi osporio tuženičine navode o nevjerodostojnosti isprava, tužitelj dostavlja konkretne materijalne dokaze, prvenstveno bankovni izvadak koji potvrđuje da je iznos zajma od 1.500,00 EUR doista isplaćen na tuženikov IBAN račun otvoren kod njezine poslovne banke. Nadalje, tužitelj opravdava potraživanje pristojbi u ukupnom iznosu od 1.050,00 EUR, tvrdeći da se ne radi o nedopuštenoj kamati, već o ugovorenoj naknadi za usluge obrade i upravljanja rizikom, s kojom je tuženica bila unaprijed upoznata. Podnesak je dodatno potkrijepljen iscrpnim ispisom dnevnika digitalne komunikacije koji sadrži logove SMS poruka poslanih na broj tuženice te e - mail poruka, čime tužitelj nastoji dokazati da je tuženica bila u stalnom kontaktu s njihovim sustavom, da je bila obaviještena o svim fazama dospijeća duga te da je svjesno izbjegla ispunjenje svoje ugovorne obveze, zbog čega tužitelj predlaže sudu da u cijelosti održi na snazi izdani platni nalog. U prilog svojih tvrdnji tužitelj je priložio:

Ugovor o zajmu br. AC-2024-3249 – sklopljen elektroničkim putem, Standardne europske informacije o potrošačkom kreditu, Bankovni izvadak (potvrda o isplati), Ispis dnevnika digitalne komunikacije (tzv. "Logovi"), Opće uvjete poslovanja tužitelja i Potvrdu o identifikaciji korisnika.

5. Također, tužitelj je naveo da u cijelosti ostaje kod svojih ranijih navoda i predloženih dokaza u sporu protiv tuženice HĐ. Tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi iz listopada 2024. godine. Prema tom nalogu, tuženica je dužna isplatiti glavni dug od 2.550,00 EUR temeljem izvatka iz poslovnih knjiga, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2024. godine. Osim glavnice, tužitelj zahtijeva i naknadu svih dodatnih parničnih troškova nastalih tijekom ovog sudskog postupka, također uvećanih za pripadajuće zatezne kamate.

6. Tijekom ovog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju tužitelja (list 8, 9-21, 43- 108, 115-129 spisa).

7. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 ~ dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Iz provedenih dokaza je utvrđeno sljedeće:

- da su tužitelj ALFA CREDIT SL i tuženica HĐ dana 24. srpnja 2024. godine sklopili Ugovor o zajmu broj AC-2024-3249 putem sredstava daljinske komunikacije,

- da se tužitelj obvezao tuženici isplatiti iznos zajma od 1.500,00 EUR, dok se tuženica obvezala vratiti ukupni iznos od 2.550,00 EUR (glavnica uvećana za pristojbe od 1.050,00 EUR) u ugovorenom roku,

- da je tužitelj svoju ugovornu obvezu ispunio isplatom iznosa od 1.500,00 EUR dana 24. srpnja 2024. godine, što je vidljivo iz dostavljenog bankovnog izvoda,

- da su tuženici prije sklapanja ugovora dostavljene Standardne informacije o zajmu te nacrt ugovora, sukladno Direktivi 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkim kreditima,

- da je tuženica prilikom podnošenja zahtjeva na web stranici tužitelja dostavila osobne podatke te prihvavila Opće uvjete poslovanja,

- da je sukladno Općim uvjetima ugovor smatrao sklopljenim u trenutku potvrde zahtjeva digitalnim putem, što ima pravni učinak elektroničkog potpisa,

- da je iz dostavljene log-prepiske razvidna komunikacija stranaka i tuženicina suglasnost s uvjetima zajma u trenutku podnošenja zahtjeva,

- da je tužitelj 1. listopada 2024. pokrenuo postupak prisilne naplate na što je tuženica uložila prigovor,

- da tužitelj smatra navode iz prigovora tuženice neosnovanima, dok tuženica osporava visinu duga koja premašuje isplaćenu glavnicu,

- da tuženica nije dokazala da je podmirila dugovanje u bilo kojem dijelu, zbog čega je nesporno da dug po osnovi glavnice postoji.

9. Uzevši u obzir prijepore stranaka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim budući da je uvidom u dokaze tužitelja, a vodeći računa da tuženica poslije isticanja prigovora uopće nije dostavila sudu nikakav dokaz o isplati niti je pristupila ročištu, to je ovaj sud prihvatio dokaze koje je sudu dostavio tužitelj glede same isplate glavnice.

10. Dakle, prema ocjeni ovoga suda doista je tužitelj sa svim dokazima uvjerio sud kako je nastao obvezno pravni odnos između tužitelja i tuženice, no s druge strane prema ocjeni ovoga suda je zahtjev tužitelja za isplatom predmetnog iznosa tek djelomično osnovan. Naime, uzevši u obzir da se u ovom predmetu radi o tražbini od 1.500,00 EUR i još dodatnih 1.050,00 EUR s osnove pristojbi i da je tuženica potrošač, to je ovaj sud zaključio, kako u postupcima koji proizlaze iz ugovora o zajmu sklopljenih između stranih trgovačkih društava i domaćih fizičkih osoba (kao u ovom predmetu), primarno je pitanje određivanje mjerodavnog prava. Iako se tužitelj poziva na ugovorne odredbe o primjeni stranog prava (prava Kraljevine Španjolske), takva se praksa mora otkloniti primjenom članka 6. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008 (Rim I). Prema navedenoj Uredbi, na potrošačke ugovore primjenjuje se pravo države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da trgovac obavlja svoju djelatnost u toj državi ili je na bilo koji način usmjerava prema toj državi (kao što tužitelj čini putem web stranice na hrvatskom jeziku). Odredba o izboru mjerodavnog prava sadržana u tipskim, unaprijed sastavljenim ugovorima, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom odredbom u smislu Direktive 93/13/EEZ i članka 53. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP). Kako je istaknuo Sud Europske unije (npr. u predmetu C - 191/15), takva odredba dovodi potrošača u zabludu stvarajući privid da se na ugovor primjenjuje isključivo strano pravo, čime se prikriva činjenica da potrošač uživa zaštitu prisilnih normi domaćeg prava od kojih se ne može odstupiti sporazumom. Slijedom navedenog, na predmetni odnos mjerodavno je isključivo hrvatsko pravo, napose Zakon o obveznim odnosima (ZOO) i Zakon o zaštiti potrošača (ZZP). Također, u sudskoj praksi, uključujući i stavove Županijskog suda u Varaždinu (Gž-182/2025-2), utvrđeno je da svojstvo transparentnosti ugovorne odredbe (činjenica da je ona jasna, uočljiva i razumljiva) ne podrazumijeva automatski i njezinu poštenost. Čak i kada potrošač u trenutku sklapanja ugovora može precizno izračunati visinu naknade (npr. fiksne pristojbe), sud je ovlašten i dužan ispitati uzrokuje li ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

11. Shodno navedenome, predmetna ugovorna odredba kojom se nameće obveza plaćanja izuzetno visoke "pristojbe" koja iznosi 1.050,00 EUR na glavnicu od 1.500,00 EUR (što predstavlja trošak od čak 70% u odnosu na posuđeni iznos), podložna je ocjeni ništetnosti. Ako tužitelj tijekom postupka ne dokaže da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo (sukladno presumpciji iz članka 53. stavka 2. ZZP-a), te ako ne obrazloži da ista odgovara stvarnim, dokumentiranim troškovima obrade zajma, takva se odredba smatra nepoštenom. Znatna neravnoteža očituje se u ekonomskom nesrazmjeru između primljenog iznosa i nametnute obveze. Ugovaranje naknade koja iznosi ovako značajan postotak glavnice predstavlja nametanje dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima o zajmu (čl. 499. – 508. ZOO-a). Takva odredba ozbiljno oštećuje pravni položaj potrošača jer stvara obvezu vraćanja iznosa koji je u potpunom nesrazmjeru s ekonomskom vrijednošću pružene usluge, što je u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere. Budući da je nepoštena ugovorna odredba ništetna (članak 59. ZZP-a), ona ne proizvodi pravne učinke od samog početka. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti (članak 327. ZOO -a). U situacijama gdje je ugovor o zajmu sklopljen na daljinu, sud mora održati na snazi samo onaj dio platnog naloga koji se odnosi na stvarno primljenu glavnicu (uz zakonske zatezne kamate od dospijeća), dok se u dijelu koji se odnosi na ništetnu pristojbu, platni nalog mora ukinuti, a tužbeni zahtjev odbiti. Ovakvim pristupom osigurava se uspostava ravnoteže između ugovornih strana: zajmoprimac je dužan vratiti ono što je stvarno primio (čime se sprječava njegovo neopravdano obogaćenje), dok se zajmodavcu uskraćuje pravo na ostvarivanje dobiti temeljem nepoštenih odredbi koje su u suprotnosti s javnim poretkom i standardima zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji. Upravo stoga, je ovaj sud tako i presudio kao u izreci.

12. Što se tiče odluke o troškovima, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP. S obzirom na to da je tužitelj djelomično uspio u sporu, sud je troškove odmjerio razmjerno postignutom uspjehu. Tužitelj je potraživao iznos od 2.550,00 EUR, a uspio je s iznosom od 1.500,00 EUR, što predstavlja 59% uspjeha u ovoj parnici, dok uspjeh tuženice iznosi 41%, dakle razlika ovih postotaka uspjeha stranaka iznosi 18%. Kako je, dakle, tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici, valjalo je u postotku od 18% odmjeriti njegove troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud je tužitelju priznao nužne i opravdane troškove sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT), shodno postotku od 18%, tako da je za sastav prijedloga za ovrhu obvezao tuženicu na plaćanje iznosa od 45,00 Eur zajedno s pripadajućim PDV-om, za predujem javnog bilježnika u iznosu od 2,25 Eur zajedno s pripadajućim PDV-om, za sastav obrazloženog podneska te za zastupanje na ročištu, što u razmjernom dijelu od 18% iznosi. Primjenom tog postotka od 18% na specificirane troškove iz troškovnika tužitelja od 3. ožujka 2026. godine, koji obuhvaćaju sastav očitovanja na prigovor od 19. veljače 2025. godine (200,00 EUR), zastupanje na ročištu 27. siječnja 2026. godine (50,00 EUR) te zastupanje na ročištu 5. ožujka 2026. godine (200,00 EUR), što sa obračunatim porezom na dodanu vrijednost od 25% (112,50 EUR) čini sveukupni iznos od 562,50 EUR, sud nalaže tuženici HĐ da tužitelju ALFA CREDIT SL naknadi trošak u visini od 101,25 EUR (stojedan euro i dvadesetpet centi), što predstavlja točno 18% zatraženog sveukupnog iznosa, odnosno 148,50 EUR. Shodno svemu navedenome presuđeno je kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 16. travnja 2026.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Tužitelj, po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba

2/ Tuženica, po punomoćniku Tihomiru Rožmariću, odvjetniku iz Varaždina