REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Domovinskog rata 4, Split
Broj: Pp-9261/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Drine Roščić, u prekršajnom postupku protiv okrivljene LR, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22, dalje u tekstu: Zakon o sigurnosti prometa na cestama); povodom prigovora okrivljene protiv obaveznog prekršajnog naloga Grada Šibenika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, Odsjeka komunalnog i prometnog redarstva (dalje u tekstu: Grad Šibenik), klasa: 211-03/23-01/14422 od 10. rujna 2024., nakon provedenog žurnog postupka, dana 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Okrivljena: LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. L i pok. ŠR dj. Š, rođena **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, trgovac, nezaposlena, udana, bez djece, lošeg imovnog stanja, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavana
k r i v a j e
što 5. lipnja 2024., odnosno u roku od 15 dana od 21. svibnja 2024., nije na zahtjev službene osobe Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Šibenika, kao vlasnica vozila registarske oznake [registarska oznaka], dostavila vjerodostojne podatke o identitetu osobe kojoj je vozilo dala na upravljanje 30. kolovoza 2023., kada je počinjen prekršaja iz članka 80. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
dakle, kao vlasnica vozila nije na zahtjev službene osobe jedinice lokalne samouprave, u roku od 15 dana dala vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja,
čime je počinila prekršaj opisan u članku 229. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po članku 229. stavku 7. istog Zakona.
Na temelju citiranog propisa, uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: Prekršajni zakon) okrivljenoj se
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 50,00 (pedeset) EURA
Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljena je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude. Ako okrivljena u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljena je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. Ovlašteni tužitelj Grad Šibenik izdao je pod gore navedenim brojem obavezni prekršajni nalog protiv okrivljene LR zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude; na koji nalog je okrivljena podnijela prigovor zbog poricanja prekršaja.
2. Rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-622/2025-2 od 23. svibnja 2025. ovaj sud je određen kao stvarno nadležan za vođenje postupka po predmetnom prigovoru.
3. Postupajući po prigovoru na obavezni prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 243. Prekršajnog zakona, Sud je utvrdio kako je prigovor podnesen u zakonskom roku te je nalog stavio izvan snage, nakon čega je na temelju članka 221. stavka 1. točke 6. i članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.
3. Očitujući se o optužbi pred sudom, okrivljena LR je izjavila kako se smatra krivom zbog prekršaja koji joj se stavlja na teret. U svojoj obrani je navela kako dopušta mogućnost da nehotično nije dostavila podatke o osobi koja je upravljala njezinim vozilom kada je počinjen prekršaj nepropisnog parkiranja. S obzirom na protek vremena ne može to sa sigurnošću tvrditi, ali ne želi odugovlačiti postupak pa će prihvatiti odgovornost za prekršaj. Sasvim sigurno ne bi riskirala kaznu od 660,00 eura zbog kazne za parkiranje od 30,00 eura. Moli sud da sve te okolnosti uzme u obzir prilikom odluke o kazni kako i činjenicu da je nezaposlena i da je narušenog zdravlja odnosno dijagnosticirana joj je ozbiljna neurološka bolest.
5. Tijekom postupka u dokazne svrhe pročitan je prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga, obrazac za dostavu podataka s pripadajućim dostavnicama -povratnicama, obavijest o počinjenom prekršaju i službena zabilješka o počinjenom prekršaju s fotografijama vozila. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, iz koje proizlazi da okrivljena nije prekršajno kažnjavana.
6. Na temelju ovako provedenog postupka, i to iz priznanja okrivljene koje je u cijelosti potkrijepljeno izvedenim materijalnim dokazima, u prvom redu sadržajem potpisanih dostavnica uz obavijest o počinjenom prekršaju; Sud smatra nesporno utvrđenim da je okrivljena LR počinila prekršaja za koji se tereti.
7. Odredbom članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno da je vlasnik vozila dužan na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.
7.1. Odredbom članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je kako će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako u roku od 15 dana ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.
8. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenoj, Sud je kao olakotne okolnosti uzeo u obzir njezino priznanje, kojim je pridonijela bržem okončanju postupka, zatim njezine loše imovinske prilike i narušeno zdravlje, stupanj krivnje koji je evidentno na razini nehaja te na koncu činjenicu da se do sada nije pojavljivala kao počinitelj prekršaja. Sud je u tom pravcu osobito vodio računa o težini inicijalnog prekršaja, za koji je propisana novčana kazna od svega 30,00 eura.
8.1. Kako od okrivljene nisu utvrđene nikakve otegotne okolnosti, Sud smatra da citirane okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne iz članka 37. Prekršajnog zakona koje služe kao temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne. Stoga je okrivljenoj izrekao novčanu kaznu nižu od posebnog minimuma propisanog za predmetni prekršaj, jer bi u protivnom postojao prevelik nerazmjer između stupnja ugrožavanja zaštićenog dobra i izrečene kazne. Na taj način će se prema stajalištu suda adekvatno postići svrha kažnjavanja, kako u smislu izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, tako i s aspekta ostvarivanja preventivnog efekta.
8.2. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, ako okrivljena u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavaka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.
Split, 16. travnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Drina Roščić, v.r.
ZR,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena. (Članak 244. Prekršajnog zakona)
Dostaviti: okrivljenoj, tužitelju, u spis
