REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23, 21260 Imotski

P-783/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužiteljice OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Matei Burazin Lončar, odvjetnici u Imotskom protiv tuženika 1. RŠ pok. O, [adresa], 2. FŠ, [adresa], 3. Prolazac R, [adresa], 4. Prolazac F, [adresa], 5. Matković Ć ž. B, [adresa], 6. P ĆŠ ž. N, [adresa], 7. BŠ ž. Cvitkova, Lovreć, 8. PŠ pok. Ž, 9. NŠ pok. Ž, 10. ŽŠ ud. Ž, svi odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Silviji Đerek Matković, odvjetnici u Imotskom, 11. Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vlasnica nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u pov. od 883 m2 prikazane u nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju VŠ od 10.3.2026.godine točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-1 , č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u pov. od 294 m2 prikazane u nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju VŠ od 10.3.2026.godine točkama 6-11-12- 13-14-15-16-17-7-6 i d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u pov. od 159 m2 prikazane u nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju VŠ od 10.3.2026.godine točkama 12-18-19-20-21- 13-12 , a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove odluke, sve K. O. [katastarska općina] , a koja će nekretnina nakon izrade parcelacijskog elaborata nositi novoformiranu oznaku, pa je stoga tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva nad predmetnom nekretninom na svoje ime , uz istodobno brisanje imena tuženika ili pak tereta u njihovu korist.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica i posjednica nekretnina opisanih u izreci presude, koje u naravi čini jednu cjelinu, jasno omeđenu od susjednih nekretnina. Tužiteljica tvrdi da je ovu nekretninu stekla nasljeđivanjem i darovanjem, a samo greškom da su u zemljišnim knjigama upisani tuženici, iako sa navedenom nekretninom nemaju nikakvog dodira, pa tužiteljica imajući pravni interes predlaže sudu da prihvati tužbeni zahtjev prikazan u izreci presude.

2. Tužena ad.1. Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu usprotivila se istoj u cijelosti.

3. Tuženicima ad. 1.- ad.10. , za koje tužitelj tvrdi da su odsutni i nepoznatog boravišta, a ta činjenica je utvrđena u tijeku postupka, postavljen je temeljem članka 84. stav 1. i stav 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) privremeni zastupnik u osobi Silvije Đerek Matković, odvjetnice u [adresa], (to rješenje, odnosno Oglas o postavljanju objavljeno je u «Narodnim novinama»), koja se u odgovoru na tužbu opreza radi usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, pridržavajući pravo iscrpniji odgovor na tužbu dati do potrebe, nakon provedenih dokaza.

4. U tijeku postupka u dokazne svrhe sud je pročitao zk izvatke ovoga suda od 31. ožujka 2025., izvadak iz posjedovnog lista, situaciju s katastarskim stanjem sa ucrtanom nekretninom koju je sačinio vještak VŠ od 10. ožujka 2026., obavljen je očevid na licu mjesta u [adresa], dana 12. siječnja 2026., čitanjem Ugovora o darovanju zaključenog između HŠ kao darovatelja te OŠ kao daroprimatelja, sklopljenog 18. lipnja 2025., ovjerenog od strane Tatjane Perić, javnog bilježnika iz Kaštel Starog, čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Petra Ujevića O-192/13 iza pok. ĆŠ izveden je dokaz saslušanjem HŠ pok. VŠ, ZŠ, ŠŠ i HŠ pok. V kao svjedoka u postupku.

5. Osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi vlasnicom nekretnina označenih u izreci presude. Položaj i narav parcela opisanih u izreci presude utvrđen je očevidom na licu mjesta kojeg je sud obavio dana 12. siječnja 2026. u [adresa], pregledom kopije katastarskog plana sa situacijom s katastarskim stanjem, dok je upis prava vlasništva tuženika na ovoj parceli utvrđen i čitanjem z.k. izvatka ovoga suda od 31. ožujka 2025.

7. Predmet ove uknjižbe je nekretnina položena u [adresa], jugozapadno od asfaltne ceste koja prolazi kroz mjesto i koja u naravi predstavlja parking, a nekad je u naravi bila oranica koja je po kazivanju tužiteljice sa svih strana bila ograđena suhozidom koji se vidi u sjevernom dijelu nekretnine kao i kamenim međnim znacima koji su položeni s južne strane, a na tom dijelu je sada betonski zid. Dakle, nekretnina je u cijelosti ograđena, a u istočnom dijelu položena je pomična kapija i na nekretnini se nalazi autobus i automobili. Dio na koji je upisana RH položen je unutar opisanog prostora i to u jugoistočnom dijelu pored kapije. Sve ovo na skici mjernika vještaka označeno je i prikazano točkama te fotografirano.

8. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka VŠ stranke nisu iskazale primjedbe, a tužiteljica je u skladu s istim uredila tužbeni zahtjev podneskom od 12. ožujka 2026.

9. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka HŠ pok. VŠ, ZŠ, ŠŠ i HŠ pok. V.

Svjedok HŠ pok. VŠ iskazao je da je nekretnina zvana Dolac ili Podlokva njegova starina koju je naslijedio iza smrti ĆŠ, svoje majke, zajedno sa svojim bratom F i u diobi s bratom PŠ njega je zapala ova nekretnina koju je on darovao svojoj kćeri. Iskazao je da je njegova majka naslijedila njegovog oca VŠ, a njegov otac VŠ naslijedio je ovu nekretninu od svog oca F, tako da je ona u njihovom posjedu i vlasništvu sigurno više od 150 godina, što se može zaključiti po suhozidovima koji su vidljivi na nekretnini i kojima je ona bila ograđena, osim u južnom dijelu, dok je bila u naravi oranica i dok se obrađivala, a što je bilo unazad dvije godine kada su se sagradili betonski zidovi i stavila kapija i nekretnina od tada služi kao parking. Iskazao je da njegove pravne prednike nitko nije ometao u posjedovanju i vršenju vlasničkih prava na ovoj nekretnini pa ni RH koja je upisana na sjeveroistočnim dijelu koji je položen unutar opisanih međa nekretnine, te da njegov brat H nije naslijedio ovu nekretninu, nego druge koje nisu predmet ovoga postupka. Svjedok ZŠ iskazao je da je ovu nekretninu naslijedio zajedno sa svojim bratom PŠ iza smrti njihove majke ĆŠ, a koja je naslijedila njihovog oca VŠ i on je ovaj dio nekretnine ustupio svom bratu PŠ, odnosno oni su se podijelili i njega je zapala ova nekretnina te on na istu ne polaže nikakva prava, a poznato mu je da je PŠ ovu nekretninu darovao svojoj kćeri. Svjedok ŠŠ iskazao je da u neposrednoj blizini predmetne nekretnine ima u vlasništvu svoje nekretnine i tako zna da je ova nekretnina starina tužiteljičine obitelji koju je njoj darovao njezin otac, a on je istu stekao nasljedstvom i diobom s bratom, u ostalom dijelu iskazao je isto kao i HŠ pok. VŠ i ZŠ. Svjedok HŠ pok. V iskazao je isto kao i ŠŠ.

10. Tako izvedeni dokaz u tijeku postupka upućuju na zaključak da bi se nekretnina na koju se odnosi tužbeni zahtjev nalazila u posjedu pravnih prednika tužiteljice kroz zakonom propisano vrijeme. Ocjena je ovog suda, da su pravni prednici tužiteljice dosjelošću stekli vlasništvo na nekretninama koje su predmet ovog postupka, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr. - dalje ZOV), stekli vlasništvo na istoj. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. st. 4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava. Dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na nedvojben zaključak da su tužiteljica i njeni pravni prednici kao pošteni posjednici, koristili spornu nekretninu znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem naprijed navedenih propisa stekli vlasništvo nad istom. Ovakav zaključak proizlazi iz isprava priloženih u spis, kao i iskaza svih saslušanih svjedoka. Prema odredbi članka 18. st. 3. ZOV, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema stavku 5., iz tog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kako je već navedeno, svi dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je tužiteljica poštena posjednica sporne nekretnine, da se ona i njeni pravni prednici u nesmetanom posjedu iste nalaze znatno duže od 40 godina, od 17. studenog 1959., te su stoga dosjelošću stekli vlasništvo nad istom. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan, jer je očigledno da se zbog nesklada koji postoji između stvarnog vlasničkog stanja i zemljišnoknjižnih upisa, ova nekretnina pogrešno u zemljišnim knjigama vodi upisana kao vlasništvo tužene Republike Hrvatske, iako je stvarni vlasnik baš tužiteljica.

U Imotskom, 15. travnja 2026.

SUDAC

Nevenka Kolovrat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.