REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6899/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 (OIB:84397956623), protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 (OIB: 26187994862), radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu 24.023,10 eura sa zateznom kamatom od 5.2.2025. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28.10.2025. podnio regresnu tužbu protiv tuženika kao osiguratelja motornog vozila koje je 27.9.1981. skrivilo prometnu nesreću u kojoj je teško ozlijeđen osiguranik tužitelja RS, kojem je radi posljedica ove nesreće rješenjem tužitelja IN-561406 od 28.8.1985. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, a rješenjem od 12.2.1984. i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje. Tužitelj navodi kako isplatom predmetne mirovine i naknade za tjelesno oštećenje trpi štetu, koja za razdoblje od 1.1.2023. do 31.12.2024. iznosi 24.023,10 eura na ime invalidske mirovine i 1.320,72 eura na ime naknade za tjelesno oštećenje. S obzirom da je tuženik isplatio 1.320,72 eura, tužitelj predlaže donošenje presude citirane u izreci.

2. Tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost ni činjenicu da mu je zbog posljedica predmetne nesreće priznato pravo na invalidsku mirovinu, ali osporava osnovu i visinu zahtjeva. Poziva se na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu po kojima bi tuženik tužitelju bio dužan nadoknaditi samo stvarnu štetu. Predlaže zahtjev odbiti.

3. Sud je tijekom postupka pročitao presudu Okružnog suda u Zagrebu K-185/1982 od 16.9.1982., tužiteljeva rješenja IN-561406 od 28.8.1985. i 28.8.1985.dokaze o izvršenim uplatama i ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

4. Predmet je postupka regresni zahtjev tužitelja za isplate koje je na ime invalidske mirovine isplaćivao u razdoblju od 1.1.2023. do 31.12.2024. svome osiguraniku ŠS, nastradalom u štetnom događaju od 27.9.1981. krivnjom osiguranika tuženika.

5. Nije sporan nastanak navedene prometne nesreće 27.9.1981. ni odgovornost osiguranika tužitelja. Nesporno je, a proizlazi i iz obračuna isplata i izvatka iz banke podataka tužitelja u spisu, da je u utuženom razdoblju tužitelj svom osiguraniku uplatio ukupno 24.023,10 eura na ime mirovine i 1.320,72 eura naknade za tjelesno oštećenje, od čega tužbom potražuje prvi navedeni iznos.

6. Sporna je osnova i visina zahtjeva.

7. Tužitelj tužbu podnosi pozivajući se na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21). S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila u spornom periodu (1.1.2023. do 31.12.2024.), postojanje, opseg i visina tuženikove obveze moraju se utvrđivati primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje tužitelj u ovom postupku potražuje (1.7.2019. do 30.6.2021.). Ovo je pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 470/22, Rev 12/22, Rev-5292/19, Rev-x 388/20 od 25.8.2020.

8. Naime, tuženikova pasivna legitimacija izvire upravo iz odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojih je nesporno i sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za vozilo kojim je izazvan predmetni štetni događaj. Na temelju odredaba ZOOP-a tuženik je sklopio ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i odgovara u okviru odredaba toga zakona i preuzetih ugovornih obveza propisanih tim Zakonom. Po čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzeti iz ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Ovo znači da obveza tuženika postoji ako je razmjerni iznos mirovine osguranika tužitelja koji se isplaćuje veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.

9. Razmjerni iznos mirovine određuje se po čl. 27. st. 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Prema tome, prema citirani zakonskim odredbama obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

11. S obzirom da je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja RS zbog posljedica povređivanja u štetnom događaju rješenjem tužitelja sa 1.1.1985. priznato pravo na invalidsku mirovinu, i to jer je zbog ozljede na radu nastao gubitak sposobnosti za rad, primjenom čl. 27. st. 3. ZOOP proizlazi da ne postoji razlika mirovine koja bi predstavljala štetu koja je nastala tužitelju pa je sud, ocijenivši druge dokaze u spisu neodlučnima, zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pisanim putem u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje Županijski sud u Splitu.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku