Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2212/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice TN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Boris Jukić, odvjetnik u Zagrebu, Cesarčeva 5, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe PN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi odbačaja prijedloga za obnovu upravnog postupka, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/II-361- 05/23-26/275, Ur. broj: 531-034-24-3, od 14. ožujka 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III Nalaže se tužitelju TN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da zainteresiranoj osobi PN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućepetsto eura) u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-361-05/23-26/275, Ur. broj: 531- 034-24-3, od 14. ožujka 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice podnesena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo, Klasa: UP/I-350-05/22- 007/53, Ur. broj: 251-10-22-2/020-23-6 od 28. ožujka 2023. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje o izvedenom stanju klasa UP/I-350-05/18- 007/5516, ur. broj 251-13-22-2/014-20-8 od 9. lipnja 2020., koje je postalo pravomoćno 7. srpnja 2020.

Predmetnim rješenjem o izvedenom stanu ozakonjena je na prijedlog ovdje zainteresirane osobe nezakonito izgrađena stambena zgrada na č.k. br. 3047 k. o. [katastarska općina], [adresa].

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da javnopravna tijela nisu odlučila o biti predmeta te da nisu odlučivala u skladu sa stvarnim zahtjevom tužiteljice i stanjem spisa. Naveo je da je tužiteljica kao razlog za obnovu postupka isticala da je rješenje o izvedenom stanju doneseno na temelju isprava koje su izradile ovlaštene osobe, konkretno, projektant i geodet, no koji su u njima prikazali stanje koje u naravi ne postoji i nikada nije postojalo. Iz geodetske snimke izvedenoga stanja proizlazi da je ovlašteni geodet prikazao nepostojeću kuću na način da je u etažama prizemlje, prvi kat i tavan, tako gdje se nalaze pregradni zidovi i ugrađene su zajedničke instalacije, ucrtao međne oznake razgraničenja između dvaju slobodnostojećih zgrada, koje nikada nisu postojale. Naime, iz spisa jasno proizlazi da je PN, kao podnositeljica zahtjeva kojim se traži ozakonjenje, u dogovoru s geodetom, dala izraditi geodetski snimak kojim je, iako je bila svjesna da to u naravi ne postoji, prikazala da ozakonjuje nepostojeću stambenu zgradu s tri stana, koja u naravi predstavlja međno razgraničenje, odnosno da je tužiteljica stranka koja neposredno graniči s njezinim zemljištem i njezinom zgradom (koja je predmet ozakonjenja). Dalje, PN je u dogovoru s projektantom, dala izraditi snimak izvedenog stanja kojim se traži ozakonjenje stambene zgrade s tri stana usprkos tome što je, kako i sam taj snimak prikazuje, u stvari tražila ozakonjenje prenamjene zajedničkog tavana. Takvom dokumentacijom, koju su izradile ovlaštene osobe za potrebe ozakonjenja, dovela je u zabludu javnopravno tijelo i, temelju nje, ishodila rješenje za nepostojeću zgradu. Polazeći od navedenoga i stanja spisa, jasno proizlazi da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo, odlučujući o zahtjevu za obnovu, propustili utvrditi upravo ove (ključne) činjenice i izvršiti uvid u isprave koje je PN podnijela (radi ostvarenja svojih prava) te izvršiti nadzor po službenoj dužnosti, obnoviti postupak te takav njezin zahtjev odbaciti, podredno, postupak obustaviti. Prema Zakonu o postupanju o s nezakonito izgrađenim zgradama, ozakoniti se može samo i isključivo stvarno stanje koje je uspostavljeno prije 21. lipnja 2011. te da takvo stanje mora biti vidljivo na DOF-u 11 te da snimka izvedenog i geodetska snimka izvedenoga stanja mora odgovarati stvarno izvedenom stanju na česticama na kojoj je smještena građevina koja je predmet ozakonjenja. Međutim, oba su tijela grubo zanemarila tužiteljičin zahtjev čime je, u konačnici, materijalno pravo, koje se primjenjuje prilikom razmatranja o pretpostavkama za obnovu postupka, pogrešno primijenjeno i to tako da su oba rješenja navela da je tužiteljica govorila na temelju lažnih isprava, iako je ona tvrdila da se odlučivalo na temelju falsificirane dokumentacije. O tome je dostavila i dokaz te dokazala je da je PN ostvarila pravo na ozakonjenje za nepostojeću zgradu. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Zainteresirana osoba pridružila se navodima tuženika te navela da je tužba u cijelosti neosnovana. Ističe kako se na adresi [adresa] i [adresa] nalazi nekretnina sa dva zasebna ulaza i dva zasebna dvorišta koja se godinama zasebno koriste, te imaju zasebne priključke plina, vode, struje i kanalizacije. Za predmetnu nekretninu izdano Odobrenje za građenje dana 14.10.1975. godine no nekretnina nije izgrađena u skladu s istim nego je građena izvan dozvoljenih gabarita. S obzirom na to zainteresirana osoba legalizirala je svoj zasebni dio nekretnine, za koji je IN sklopio predugovor o kupoprodaji — desni dio nekretnine gledajući s ulice za koji je i formiran zaseban kućni broj [adresa] temeljem Rješenja o kućnom broju.

Iz obrazloženja rješenja o izvedenom stanju proizlazi da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da izvedeno stanje odgovara onom prikazanom u snimci izvedenog stanja. Pored toga, u pogledu navoda tužiteljice da opisana nekretnina iz rješenja o izvedenom stanju ne odgovara stvarnom stanju, zainteresirana osoba upućuje na potvrdu Girus arh. Studia, potpisanu od strane projektanta ĆN od dana 06.10.2022. kojom se potvrđuje da je predmetna zgrada stambena s 3 stana, da postoji ogradni zid između parcela koji isto upućuje da se radi o dvije građevinske cjeline. Također, i na Dopis odnosno mišljenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 11.11.2022. godine iz kojeg je razvidno kako rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasničkopravna pitanja, kao i da dvostruki zid prema susjednom objektu nije preduvjet za ishođenje rješenja o izvedenom stanju. Dakle, Zainteresirana osoba je postupila sukladno pozitivnim propisima te legalizirala svoj dio nekretnine.

Zainteresirana osoba ističe da se radi o kući koja postoji na tom mjestu već pedesetak godina i koja ima dva kuća broja jer se koristi i podijeljena je po pola sa zasebnim ulazom, dvorištem i priključnima. Nadalje navodi da su svi vještaci koji su sudjelovali u upravnim postupcima stručne osobe koji rade po pravilima struke, da je postupak proveden na način da je nadležno tijelo obavilo očevid na licu mjesta te da je osoba koje žive u nekretnini tužiteljice unuka tužiteljice, kao i kćer i zet tužiteljice koji su bili na licu mjesta bili o svemu upoznati te rekli da se tužiteljica sa time slaže, da bi sada tužiteljica ustala sa ovom tužbom.

Nadalje, u tužiteljica nije iznijela niti jedan dokaz niti činjenicu koja bi ukazivala na drugačije stanje, te niti ne stoji navod tužiteljice kako je postupak pokrenula radi novih činjenica i dokaza. Tužiteljica se ponovno poziva na postupak koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem R 1-196/2022, a za koji zainteresirana osoba ističe kako isti nema nikakve veze s ovim postupkom obnove. U odnosu na Nalaz i mišljenje građevinskog vještaka HN izrađeno u predmetnom izvanparničnom postupku osiguranja dokaza, ističe se daje zadatak predmetnog postupka bio utvrđenje izvedenih radova, a ne legalizacije.

Navela je da su sve prijave tužiteljice odbačene te da su sve osobe: i ovlaštena osoba prilikom sastavljanja dokumentacije za ozakonjenje/legalizaciju desnog dijela nekretnine (arhitekt), i nadležno upravno tijelo prilikom postupka ozakonjenja/legalizacije desnog dijela nekretnine (Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet), i ovlaštena osoba prilikom sastavljanja dokumentacije za utvrđenje građevne čestice desnog dijela nekretnine (geodet), i nadležno prvostupanjsko upravno tijelo prilikom postupka utvrđenja građevne čestice desnog dijela nekretnine (Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Prvi područni odsjek za prostorno uređenje), i nadležno drugostupanjsko upravno tijelo prilikom žalbenog postupka kod utvrđenja građevne čestice desnog dijela nekretnine (Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine) utvrdili isto činjenično stanje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika. Sud nije pribavljao daljnje isprave od nadležnih tijela, jer su ispravama u spisu dokazane sve odlučne činjenice te je sud mogao meritornu odluku donijeti na temelju provedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je sporno pitanje da li je pravilno odbačen prijedlog tužitelja za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem o izvedenom stanju, klasa: UP/I-350-05/18-007/5516, ur. broj 251-13-22-2/014-20-8 od 9. lipnja 2020., koje je postalo pravomoćno 7. srpnja 2020.

9. Sud je čitanjem prijedloga za obnovu postupka utvrdio da je isti podnesen pozivanjem na odredbe članka 123., stavka 1. točke 1. i stavka 2. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21, dalje ZUP). Tužiteljica je u istom navela da ne postoji zgrada koja je ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju za koje se predlaže obnova, već da postoji samo postojeća zgrada. Nadalje navodi da iz spisa nesporno proizlazi aktivna uloga službene osobe koja je svojim položajem omogućila nezakonit postupak

10. Odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21, dalje ZUP), propisano je da se postupak u kojemu je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može obnoviti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, između ostalog, ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Odredbom članka 123. stavka 2. točke 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka može predlagati bez vremenskog ograničenja ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela.

Prema članku 124. st. 2. ZUP-a, u prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

Nadalje, sukladno odredbi čl. 126. st. 1. ZUP-a, kada nadležno tijelo zaprimi prijedlog za obnovu, dužno je ispitati da lije prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom, pa ako utvrdi da ti uvjeti nisu ispunjeni, rješenjem će odbaciti prijedlog.

11. Iz pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju, klasa: UP/I-350-05/18-007/5516, ur. broj 251-13-22-2/014-20-8 od 9. lipnja 2020. razvidno je (stranica 2.) da su tijekom upravnog postupka na temelju odredbe članka 17. ZPNIZ-a bili pozvani vlasnici i nositelji drugih stvarnih prava na č. k. br. 3047 k. o. [katastarska općina], vlasnici i nositelji drugih stvarnih prava na česticama zemljišta koje neposredno graniče s predmetnom česticom te Grad Zagreb, da izvrše uvid u spis radi izjašnjenja, na koji poziv se nitko nije odazvao.

12. Iz prijedloga za obnovu postupka u ovoj upravnoj stvari proizlazi da je isti podnesen zbog saznanja za nove činjenice i nove dokaze, a što je propisano odredbom članka 123. stavak 1., točka 1. ZUP-a i zbog toga jer je rješenje o izvedenom stanju doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela, a što je propisano odredbom istog članka 123. stavka 2. točke 1. ZUP-a. Naime, tužiteljica tvrdi da ne postoji ozakonjena manje zahtjevna zgrada u kojoj su smještena tri stana, izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je ozakonjena nezakonitim rješenjem, već postoji samo postojeća zgrada izgrađena sukladno Odobrenju za građenje, broj UP/I-05/1- 123/1975 od 14.10.1975. Navodi da je službena osoba svojim položajem omogućila nezakoniti postupak. Tužiteljica je navela da je o osnovanoj sumnji o počinjenju kaznenog djela obavijestila tijelo kaznenog progona.

13. Javnopravna tijela su u osporenim rješenjima obrazložila da se lažnom ispravom ne smatra svaka isprava u kojoj su eventualno navedeni netočni podaci o određenim činjenicama, već samo ona isprava koja je lažna nastala počinjenjem kaznenog djela službene osobe ili druge osobe koja je takvu ispravu izdala u namjeri da se upotrijebi kao istinita. Naime, kad je rješenje u upravnom postupku doneseno na temelju kakve isprave ili iskaza za koje se poslije utvrdi da su bili lažni, odnosno rješenje je doneseno kao posljedica kakvog kaznenog djela, takva rješenja zapravo gube svoju činjeničnu osnovicu, te će to biti razlogom za obnovu postupka, jer je rješenje doneseno na temelju koji sadržava i kazneno djelo. Dakle, lažnost iskaza ili isprave odnosno postojanje kaznenog djela trebaju biti utvrđeni u kaznenom postupku pravomoćnom sudskom presudom, usprkos izričaju odredbe članka 124. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj je stranka u prijedlogu za obnovu postupka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu. Sukladno navedenom, utvrđeno je da okolnost na kojoj podnositeljica temelji prijedlog za obnovu postupka nije učinjena vjerojatnom.

Nadalje je utvrđeno da tužiteljica u prijedlogu nije izričito navela što smatra novim činjenicama u ovom postupku, a koje bi bile osnovan temelj za obnovu. Obrazloženo je da se pod novim činjenicama kao razlogom za obnovu postupka ne smatraju činjenice koje su nastale po okončanju prijašnjeg postupka, već samo one koje su postojale u vremenu vođenja prijašnjeg postupka, ali tada se za njih nije znalo te je i činjenično stanje u prijašnjem postupku utvrđeno bez tih činjenica.

14. Sud u cijelosti prihvaća stav tuženika kao osnovan.

14.1. Sud ističe da je pravilno utvrđeno da tužiteljica ne podastire nikakve nove činjenice i dokaze koji bi bili valjana osnova za obnovu postupka. Naime, novim činjenicama koje mogu biti razlog za obnovu postupka smatraju samo one činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja redovitog postupka u istoj upravnoj stvari, ali se u tijeku tog postupka za njih nije znalo (primjerice počinjenje kaznenog djela od strane vještaka ili službene osobe), pa je u trenutku donošenja rješenja činjenično stanje utvrđeno bez tih činjenica. Radi se o „starim činjenicama" koje su bile i u vrijeme prijašnjeg postupka, a „nove" su samo zbog toga što se za njih saznalo tek nakon okončanja redovitog, prije vođenog postupka. Nove činjenice za koje se nije znalo u prijašnjem redovitom postupku koji je okončan, moraju biti takve da bi same ili sa već upotrijebljenim u postupku mogle dovesti do drugačijeg rješenja stvari da su bile iznesene u tom postupku. Pod novim dokazima koji mogu biti razlog za obnovu postupka smatraju se dokazi (primjerice isprave, svjedoci, pravomoćna sudska presuda za kazneno djelo i drugo) za koje se u prijašnjem redovitom postupku u istoj upravnoj stvari nije znalo, kao i oni dokazi za koje se znalo, ali se nisu mogli pribaviti ili upotrijebiti za vrijeme vođenja redovitog postupka, već su pribavljeni nakon okončanja tog postupka. Novi dokazi trebaju biti takvi da bi sami ili s već upotrijebljenim u postupku mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su bili izneseni u prijašnjem redovitom postupku.

14.2. Ukoliko tužiteljica smatra da su nove činjenice i dokazi njezini navodi o navodno izrađenim lažnim ispravama/iskazima svjedoka/vještaka, odnosno ukoliko je donošenje rješenja doneseno posljedica kakvog kaznenog djela, ističe se da je tuženik pravilno utvrdio da takvi navodi tužiteljice moraju biti dokazani pravomoćnom sudskom kaznenom presudom.

Naime, odredbom članka 305. Kaznenog zakona (Narodne novine 144/2012, 125/2011, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025, dalje KZ) propisano je kazneno djelo „Davanje lažnog iskaza“ te je istom odredbom, između ostalog, propisano da vještak koji u postupku pred sudom ili u upravnom postupku dade lažni iskaz, nalaz ili mišljenje ili nešto lažno prevede, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Nadalje, odredbom članka 291. KZ-a propisano je kazneno djelo „Zlouporaba položaja i ovlasti“ te je istom odredbom, između ostalog, propisano da službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Dakle, jasno je da radnje koje ističe tužiteljica u svom prijedlogu predstavljaju kaznena djela. Budući da je načelo presumpcije nevinosti temeljno ljudsko pravo te da se prema njemu nitko ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže krivnja, pravilno tuženik navodi da se ovakvi navodi mogu dokazivati samo pravomoćnim sudskim kaznenim presudama.

15. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

16. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

17. Pravo na naknadu troškova odvjetničkog zastupanja u ovom sporu ima zainteresirana osoba, s obzirom na to da je uspjela u sporu, a trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25). Tako je zainteresiranoj osobi priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 27.1, Tbr. 46.) te za zastupanje na jednom ročištu u zatraženom iznosu od 1.250,00 eura za svaku radnju, odnosno ukupno iznos od 2.500,00 eura.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi

4. U spis