REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1872-2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Drago Boras, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ITX Hrvatska d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 16, OIB: 48857810659, kojeg zastupa punomoćnik Marin Svić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Praljak & Svić u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon glavne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Billie Jean Boras, odvjetnice, te zamjenika punomoćnika tuženika Andrije Duvnjaka, odvjetnika, dana 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 20.5.2024., sklopljenom između tužitelja RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao radnika i tuženika ITX Hrvatska d.o.o., OIB: 48857810659, Avenija Dubrovnik 16, Zagreb, kao poslodavca dana 20.02.2023., te da radni odnos tužitelja RI nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku ITX Hrvatska d.o.o., OIB: 48857810659, Avenija Dubrovnik 16, Zagreb, vratiti tužitelja RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na radno mjesto na kojemu je kod tuženika radio ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ITX Hrvatska d.o.o., OIB: 48857810659, Avenija Dubrovnik 16, Zagreb, nadoknaditi tužitelju RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili

Poslovni broj: PR-1872-2025-21

granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ITX Hrvatska d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 16, OIB: 48857810659, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 20.2.2023. na radnom mjestu Regionalni menadžer za poslove održavanja. Dana 25. svibnja 2024. tužitelj je zaprimio Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 20.5.2024. sa obrazloženjem da je kod tuženika ukinuto radno mjesto Regionalni menadžer za poslove održavanja. Protiv navedene Odluke tužitelj je dana 5.6.2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika tuženiku, koji je tuženik zaprimio dana 10.6.2024., te na njega nije odgovorio. Tužitelj smatra da mu je, u slučaju ako se ukida radno mjesto Regionalnog menadžera za poslove održavanja odnosno Regional facility managera, trebalo biti ponuđeno novo radno mjesto na drugim odgovarajućim poslovima za koje zadovoljava uvjete stručne spreme i radnog iskustva. Isto tako, poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao ugovor o radu radniku ne smije 6 mjeseci od dana dostave odluke o otkazu radniku na istim poslovnima zaposliti drugog radnika. Nadalje, ističe da je poslodavac, ako u navedenom roku nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga. Također navodi da, iako se u Odluci o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navodi kako je kod poslodavca ukinuto radno mjesto Regionalni menadžer za poslove održavanja, radno mjesto Junior facility managera za koje je tuženik raspisao natječaj obuhvaća po vrsti poslova iste poslove, koji se odnose na održavanje odnosno iste poslove koje je obavljao tužitelj. Konačno, navodi da prije donošenja Odluke o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, tuženik nije proveo savjetovanje sa sindikatom niti sa predstavnikom radnika, odnosno radničkim vijećem niti je od istih zatražio mišljenje odnosno očitovanje koje je bio dužan provesti odnosno zatražiti. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi nedopuštenom Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu od 20.5.2024., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad i da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Čini nespornim da su tužitelj i tuženik dana 20.2.2023. sklopili Ugovor o radu temeljem kojeg je tužitelj kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta Regionalni menadžer za poslove održavanja. Nadalje, tuženik čini nespornim da je tuženik dana

Poslovni broj: PR-1872-2025-21

20.5.2024. donio Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja s obzirom da je tuženik prethodno ukinuo radno mjesto Regionalni menadžer za poslove održavanja na kojem je tužitelj bio zaposlen. Također, nesporno je da je tužitelj naprijed navedenu Odluku o otkazu primio dana 25.5.2024. te da je tužitelj protiv Odluke o otkazu podnio Zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik primio dana 10.6.2024. na koji tuženik nije odgovorio. Tuženik se također očituje kako je dana 3.5.2024. donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je kod tuženika ukinuto radno mjesto „Regionalni menadžer za poslove održavanja“, a radi smanjenja troškova i racionalizacije poslovanja. Ukidanjem radnog mjesta Regionalnog menadžera za poslove održavanja prestala je potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta Regionalni menadžer za poslove održavanja te je na taj način ispunjen razlog za otkaz iz čl. 115. st. 1. t.1. Zakona o radu. Tuženik posebno naglašava kako je prije donošenja Odluke kojom se ukida radno mjesto Regionalni menadžer za poslove održavanja i prije donošenja Odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom u smislu čl. 150. Zakona o radu. Tako je direktorica ljudskih resursa tuženika RIS dana 24.4.2024. sindikalnoj povjerenici uputila e-mail u svrhu savjetovanja o ukidanju radnog mjesta Regionalni menadžer za poslove održavanja s priloženim nacrtom Odluke o otkazu i prijedlogom Odluke o ukidanju radnog mjesta Regionalni menadžer za poslove održavanja. Sindikalna povjerenica tuženika je dana 29.4.2024. e-mailom dostavila svoje očitovanje. Tuženik ističe da nije bio u obvezi ishoditi izričitu suglasnost sindikalne povjerenice budući da tužitelj ne potpada pod kategorije radnika kojima je moguće ugovor o radu otkazati samo uz prethodnu izričitu suglasnost sindikalnog povjerenika. Osim toga, tuženik pojašnjava da se sindikalna povjerenica nije protivila donošenju Odluke o otkazu, već je samo ukazala na formalnu potrebu donošenja Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta pa je tuženik prihvatio sugestiju sindikalne povjerenice i umjesto Odluke o ukidanju radnog mjesta dana 3.5.2024. donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je i formalno ukinuto radno mjesto Regionalni menadžer za poslove održavanja. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je tuženik mogao tužitelju otkazati ugovor o radu samo pod prethodnim uvjetom da tužitelj ne može zaposliti tuženika na nekom drugom radnom mjestu, tuženik ističe kako su takve tvrdnje promašene i pravno neosnovane jer nemaju temelja u važećem Zakonu o radu. Naime, takva obveza je na strani poslodavca postojala u ranijem tekstu Zakona o radu koji je prestao važiti stupanjem na snagu „novog“ Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23). Tuženik ističe kako nije nikoga zaposlio na radno mjesto Regionalni menadžer za poslove održavanja prije donošenja Odluke o otkazu niti nakon njezinog donošenja. Štoviše, tuženik nije zaposlio radnika niti na bilo kojem drugom radnom mjestu koje bi suštinski predstavljalo radno mjesto Regionalni menadžer za poslove održavanja. Osim toga, tuženik ni prije donošenja Odluke o otkazu pa ni u trenutku davanja odgovora na tužbu nije zaposlio nikoga niti na radno mjesto Junior facility manager. Glede tvrdnji tužitelja da tuženik u roku od 6 mjeseci nakon dostave Odluke o otkazu tužitelju na poslovima radnog mjesta koje je obavljao tužitelj, ne smije zaposliti novog radnika, tuženik ističe kako ne spori navedenu zakonsku obvezu te naglašava kako uoči ni nakon donošenja

Poslovni broj: PR-1872-2025-21

Odluke o otkazu tuženik nije zaposlio radnika koji bi obavljao poslove na kojima je radio tužitelj. Slijedom svega iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U ovoj pravnoj stvari Općinski radni sud u Zagrebu je dana 11. travnja 2025. donio presudu poslovni broj: Pr-900/2024 kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koju presudu je Županijski sud u Zagrebu ukinuo u cijelosti rješenjem poslovni broj: Gž R-364/2025 od 23.9.2025. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca. U obrazloženju odluke Županijskog suda u Zagrebu navodi se da prvostupanjski sud ne ocjenjuje zašto se i na koji način navodno smanjenje budžeta tuženika i potreba ostvarivanja ušteda u poslovanju reflektiralo isključivo u odnosu na samo jedno jedino radno mjesto i to upravo na radno mjesto tužitelja i potrebu ukidanja isključivo tog radnog mjesta, kao što ne ocjenjuje niti je li prema novoj sistematizaciji u okviru nekog drugog odnosno drugih radnih mjesta pod nekim drugim nazivom i dalje ostala potreba za obavljanjem posla odnosno poslova koje je do tada obavljao tužitelj ili nije. Također se navodi da je, u smislu odredbe čl. 115. st. 2. – 5. ZR-a ukoliko poslodavac zapošljava više od dvadeset radnika (što je u konkretnom slučaju), poslovno uvjetovani otkaz dopušten tek u okolnostima u kojima je potrebno da se ispune i ostale pretpostavke iz tog članka pa da izostankom razloga o okolnostima postojanja svih prethodno izloženih zakonskih pretpostavki prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije mogao nedvojbeno zaključiti da je tuženik dokazao da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke zakonitog i dopuštenog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu. U odluci se ne navode razlozi vračanja predmeta na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, te proveo dokaz saslušanjem svjedokinja UI i RIS, te tužitelja.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj protiv Odluke o otkazu od 20.5.2024. koju je zaprimio 25.5.2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava 5.6.2024. koji je tuženik zaprimio 10.6.2024., te da se tuženik na njega nije očitovao. Kako je tužba podnesena 4.7.2024., to je tužitelj sudsku zaštitu zatražio u zakonom propisanim rokovima iz čl.129. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR).

7. Među strankama je također nesporno da kod tuženika ne postoji radničko vijeće, već sindikalni povjerenik s pravima i dužnostima istog.

8. Odredbom čl.115. st.1. t. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog

Poslovni broj: PR-1872-2025-21

gospodarskih, tehnoloških ii organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Člankom 135. st. 1. ZR-a propisano je da je, u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Prema tome, teret dokazivanja opravdanog razlog za otkaz je na tuženiku, dok je na tužitelju teret dokazivanja pretpostavki iz čl. 115. st. 2. – 5. ZR-a.

9. Uvidom u Ugovor o radu od 20.2.2023. sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o radu za radno mjesto "regionalni menadžer za poslove održavanja“.

10. Uvidom u Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20.5.2024. utvrđeno je da se u obrazloženju Odluke navodi da je poslodavac dana 3.5.2024. donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je ukinuto radno mjesto "regionalni menadžer za poslove održavanja“. Iz obrazloženja proizlazi da je tuženik kao poslodavac je u cilju racionalizacije troškova poslovanja i povećanja učinkovitosti bio primoran u cijelosti ukinuti radno mjesto "regionalni menadžer za poslove održavanja“, što je učinio donošenjem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta zbog čega će se dio poslova tog radnog mjesta prestati obavljati kod poslodavca, a dio će se ustupiti vanjskim suradnicima ili po potrebi rasporediti na više drugih postojećih radnih mjesta. Konačno, u Odluci se navodi da poslodavac nije uzeo u obzir kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR-a jer je tužitelj jedini radnik zaposlen na predmetnom radnom mjestu, te da se prilikom donošenja Odluke savjetovao sa sindikalnim povjerenikom.

11. Uvidom u Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 3.5.2024. utvrđeno je da je istim ukinuto radno mjesto "regionalni menadžer za poslove održavanja“.

12. Iz iskaza svjedokinje UI kojoj je sud u tom dijelu poklonio vjeru jer je iskazivala jasno, uvjerljivo i u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu, proizlazi da kod tuženika obavlja poslove sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća, da joj se tuženik e-mailom od 24.4.2024. koji joj je dostavila RIS, glavna u ljudskim resursima, obratio radi savjetovanja o namjeri donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju uz nacrt odluke o ukidanju njegovog radnog mjesta regionalnog menadžera za poslove održavanja, da tužitelj nije spadao u kategoriju radnika za koju treba suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikata, te da je tužitelj jedini radio na tom radnom mjestu kod tuženika. Iz iskaza i e-maila od 29.4.2024. proizlazi da se protivila namjeri otkazivanja tužitelju iz formalno pravnih razloga jer da je prvo potrebno izmijeniti Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji, a tek onda otkazati tužitelju. Iz iskaza također proizlazi da nije imala nikakvih dodatnih pitanja niti je što nedostajalo od dokumentacije.

Poslovni broj: PR-1872-2025-21

13. Sud ostalom dijelu iskaza svjedokinje u kojem navodi da ne može sa sigurnošću odgovoriti je li raspisan natječaj za to ili slično radno mjesto, da neka saznanja ima iz društvenih mreža o tome da bi se jedan kolega pripremao za radno mjesto tužitelja jer da je pisao na društvenim mrežama da će se tamo zaposliti, što nisu službene informacije i da ne zna što je točno pisalo u Pravilniku o izmjenama pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika, nije povjerovao jer se radi o spekulacijama te neuvjerljivim i paušalnim navodima.

14. Iz iskaza svjedokinje RIS kojoj je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je iskazivala jasno, životno i u skladu sa dokumentacijom u spisu i iskazom svjedokinje UI, proizlazi da je kod tuženika radila kao direktor ljudskih resursa, da je tužitelj dobio poslovno uvjetovani otkaz iz razloga efikasnosti poslovanja i smanjenja troškova, da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu regionalni menadžer za poslovno održavanje kao jedini izvršitelj te da je to radno mjesto prema izmjenama Pravilnika o sistematizaciji ukinuto, da je prije otkazivanja provedeno savjetovanje sa sindikalnom povjerenicom UI, koja se u svom očitovanju protivila odluci o otkazu tužitelja, da nakon otkazivanja tužitelju u svibnju 2024. radno mjesto tužitelja više nije postojalo jer je ukinuto, kao i da bi se tek krajem siječnja 2025. išlo se na ponovnu aktivaciju pozicija i sada ono ponovno postoji jer su dobili novi budžet. Iz iskaza jasno proizlazi da radno mjesto tužitelja nakon otkazivanja nije postojalo, već da su poslovi tog radnog mjesta bili preraspodjelni na druge radnike, kao i da tuženik u to vrijeme nije raspisivao natječaj za poslove koji bi bili isti ili slični poslovima koje je do tada obavljao tužitelj. Na poseban upit jesu li u travnju 2024. raspisali natječaj za radno mjesto junior facility managera svjedokinja navodi kako joj je poznato da je išao neki natječaj, ali da je to bilo u BiH radi zamjene kolegice koja je bila trudna i koja je radila na poslovima voditelja općih poslova, te da ne zna točno naziv mjesta za koji je išao natječaj. Međutim, objašnjava da dva radna mjesta koja je spomenula nisu ista radna mjesta jer je radno mjesto junior facility managera specijalizirano za određeni dio poslova, dok voditelj općih poslova nije, kao i da je tužitelj u okviru svojeg radnog mjesta pokrivao Hrvatsku i Sloveniju, a za vrijeme godišnjeg odmora su bile zamjene pa je onda u to vrijeme pokrivao i BiH. Ta pozicija junior facility managera nikada nije realizirana u BiH jer je kolegica koja je otišla na porodiljni dopust imala pobačaj pa se vratila na svoje poslove. To radno mjesto nisu ponudili tužitelju jer je do racionalizacije došlo slučajno istodobno kada je bio raspisan i taj natječaj. Ne sjeća se točno datuma kada je taj natječaj bio raspisan i kada se ta kolegica vratila natrag na svoje poslove, ali misli da je to bilo prije nego je tužitelju otkazano. Na poseban upit koje je mjesto rada za tu kolegicu za koje bio raspisan navedeni natječaj je li to bila Hrvatska ili BiH navodi kako je bila BiH, te da taj natječaj nije raspisao tuženik ITX Hrvatska d.o.o. već ITX BiH, odnosno podružnica u BiH.

15. Iz iskaza tužitelja u kojem dijelu mu je sud poklonio vjeru jer je iskazivao uvjerljivo i u skladu da dokumentacijom u spisu i iskazima svjedoka proizlazi da je kod tuženika bio zaposlen kao regionalni menadžer za poslove održavanja, da je obavljao poslove za Hrvatsku i Sloveniju što znači da je osobno s trgovinama dogovarao generalne i opće poslove održavanja, a indirektno je obavljao poslove i za ostatak regije što znači da je preko kolega, koji su bili zaposleni u drugim regijama, dogovarao takve poslove, Poslovni broj: PR-1872-2025-21

da je razlog za otkaz koji je tuženik naveo bilo ukidanje njegovog radnog mjesta, da mu je ponuđen sporazumni raskid radnog odnosa koji nije prihvatio, te da je negdje nakon šest mjeseci nakon otkaza kod tuženika ponovo oformljeno to radno mjesto o čemu ima saznanja od kolega i s društvenih mreža, da je razlog za ukidanje njegovog radnog mjesta bila sistematizacija odnosno štednja, da je on jedini bio zaposlen na tom radnom mjestu i da nije bilo drugih koji bi radili te iste poslove, odnosno da je samo to radno mjesto ukinuto kod tuženika, dok su druga radna mjesta ostala. Sud mu je poklonio vjeru i u dijelu iskaza u kojem navodi da se poslovi junior facility managera odnosi na manje zemalja, i na manji broj trgovina, a ne obuhvaćaju cijelu regiju nego manji broj trgovina odnosno jednu do dvije zemlje, dok osoba također ne mora biti tehničke struke za to radno mjesto, dok mu nije poklonio vjeru u ocjeni da su ti poslovi isti kao i regionalnog managera jer se radi upravo o ocjeni odnosno mišljenju, a iz njegovog objašnjenja poslova upravo je za zaključiti da nisu isti jer se odnose na manje zemalja, manje trgovina te se ne zahtijeva tehnička struka. Prema tome, sud zaključuje da se ne radi o istim poslovima. Na daljnji upit je li on bio osposobljen za te poslove junior facility managera i je li mu ponuđeno to radno mjesto navodi kako je bio osposobljen, ali mu nije ponuđeno, da je natječaj je išao negdje 26.4.2024., a mjesto rada za to radno mjesto obuhvaćalo je BiH, no moglo se raditi iz neke druge lokacije kao što je on radio iz Hrvatske za Hrvatsku i Sloveniju. Na upit je li mu poznato da to radno mjesto zapravo nije ni realizirano jer se kolegica vratila s porodiljinog tužitelj navodi kako mu to nije poznato službeno, ali da je čuo od kolega da se ta kolegica vratila na te poslove te dalje navodi da se ona vratila na poslove dok je on već dobio otkaz, a zna da je nakon što je otišla na bolovanje odmah nakon dva dana raspisan natječaj što je njoj stvorilo neugodnost jer se vratila brzo s tog bolovanja.

16. Iz iskaza svjedokinja UI, sindikalna povjerenice, te RIS te iz priležeće dokumentacije jasno proizlazi da je tuženik prije otkazivanja proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom u smislu čl. 150. ZR. Naime, iz e- maila od 24.4.2024. koji je tuženik dostavio sindikalnom povjereniku UI i njenog iskaza, proizlazi da je ista od strane poslodavca bila obaviještena o ukidanju radnog mjesta tužitelja, kao razlogu za poslovno uvjetovani otkaz, te da se ista e- mailom od 29.4.2024. očitovala na način da se protivi namjeravanoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju koja joj je dostavljena, i to iz formalno-pravnih razloga, navodeći da prije treba izmijeniti Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta umjesto ukidanja radnog mjesta Odlukom koja joj je dostavljena.

17. Po mišljenju ovoga suda, činjenica da je tuženik radno mjesto tužitelja namjeravao ukinuti Odlukom o ukidanju radnog mjesta koja je dostavljena sindikalnom povjereniku na savjetovanje i koja prileži spisu, te da je naknadno radno mjesto tužitelja ukinuo donošenjem Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 3.5.2024. sukladno prijedlogu sindikalne povjerenice, ne dovodi sumnju zakonitost njegovog postupanja u skladu sa zakonskom odredbom čl. 150. ZR-a. Ovo stoga što je Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 3.5.2024. stupio na snagu 14.5.2024., te se tuženik na njega pozvao u Odluci o otkazu. Nadalje, sud smatra da okolnost što je tuženik tim Pravilnikom, a ne posebnom odlukom (kao što je prethodno namjeravao) ukinuo radno mjesto tužitelja, nije odlučna za očitovanje sindikalnog povjerenika jer je

Poslovni broj: PR-1872-2025-21

sindikalni povjerenik u smislu odredbe čl. 150. ZR-a bio obaviješten o svim relevantnim podacima koji su važni za donošenje odluke pa tako i razlozima ukidanja radnog mjesta te je sam predložio izmjenu Pravilnika o sistematizaciji umjesto donošenja Odluke o ukidanju radnog mjesta koja mu je dostavljena. U konačnici, zakonske odredbe na zahtijevaju njegov pristanak, već savjetovanje. Osim toga, sindikalni povjerenik se i nije protivio otkazu u pogledu postojanja razloga za otkaz, već isključivo iz formalnih razloga, pri čemu je tuženik navedeni Pravilnik o ukidanju tužiteljevog radnog mjesta u konačnici i donio upravo sukladno zahtjevu sindikalnog povjerenika.

18. Prema tome, tuženik je u cijelosti postupio u skladu sa čl. 150. ZR-a jer je proveo potpuno i pravodobno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom prije otkazivanja tužitelju. Tako je i sam sindikalni povjerenik da naveo u vrijeme dok je traženo savjetovanje, u pogledu otkaza i ukidanja radnog mjesta, nije imao nikakvih dodatnih pitanja niti je što nedostajalo od dokumentacije.

19. Iz iskaza svjedoka i tužitelja te dokumentacije koja prileži spisu, proizlazi da je tužiteljevo radno mjesto ukinuo, te da je on bio jedini zaposlenik na tom radnom mjestu, pa ovaj sud smatra da tuženik nije imao zakonsku obvezu postupanja u skladu sa čl. 115. st. 2. ZR-a niti je tužitelj isto dokazao ili predložio izvođenje dokaza na tu okolnost (čl. 135. st. 1. ZR-a u vezi s čl. 219. ZPP-a).

20. Ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju na strani poslodavca, odnosno tuženika ispunjeni uvjeti za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužitelju smislu odredbe čl. 115. st. 1. ZR. Ovo stoga što iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja radi efikasnosti poslovanja i smanjenja troškova zbog čega je tuženik bio primoran reorganizirati svoje poslovanje i smanjiti troškove redovnog poslovanja, a preostali dio poslova rasporediti na druga radna mjesta ili ustupiti vanjskim suradnicima.

21. Tuženik nije imao obvezu tužitelju ponuditi novo radno mjesto jer takva zakonska obveza nije propisana odredbama ZR-a koje su bile na snazi u vrijeme otkazivanja tužitelju. Tako tuženik nije imao obvezu ponuditi radno mjesto junior facility manager tužitelju jer ne postoji takva zakonska obveza niti se radi o istim ili sličnim poslovima, kako je to sud prethodno u presudi obrazložio. U tom smislu, sud tek dodaje da je pravo poslodavca da odlučuje s kime će sklopiti Ugovor o radu, te da iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da radno mjesto za koje on smatra da mu je trebalo biti ponuđeno, nije niti realizirano, već da se radnica za čije je mjesto tuženik raspisao natječaj (a za koje nije niti dokazano da bi bilo odgovarajuće radnom mjestu tužitelja koje je ukinuto) vratila odmah na posao s bolovanja.

22. U odnosu na utvrđenje (iskaz svjedokinje RIS) da je kod tuženika krajem siječnja 2025. uslijed poboljšanja financijske situacije došlo do ponovne aktivacije pozicija zbog dobivanja novog budžeta, pa da sada ponovno postoji radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj, valja objasniti da isto ne dovodi u pitanje zakonitost odluke tuženika jer se opravdanost otkaza utvrđuje temeljem okolnosti koje su postojale u trenutku otkazivanja. Konačno, do ponovnog formiranja spornog radnog mjesta je došlo protekom roka od 6 mjeseci (8 mjeseci) iz čl. 115. st. 5. ZR-a u vezi sa

Poslovni broj: PR-1872-2025-21

st. 6., a i da nije, isto ne dovodi do nezakonitosti otkaza, već do prekršajne odgovornosti poslodavca pa tuženik nije imao obvezu ponuditi tužitelju sklapanje ugovora o radu.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud utvrdi nedopuštenom Odluku o otkazu, a posljedično i zahtjev za vračanjem na rad kod tuženika.

24. S obzirom da je u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to sud nije provodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne.

25. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen je jer je u cijelosti izgubila spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

26. Tuženiku je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

27. Tuženiku je sukladno Tbr. 7/2 i Tbr. 52/4 priznat trošak postupka Pr-900/2024 u vidu jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR (odgovor na tužbu, pristup na ročište 13.1.2025. i 10.2.2025., podnesak od 13.3.2025.) te pristupa na ročište 21.3.2025. (Tbr. 9/1) – 100,00 EUR, kao i trošak u vidu jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak nakon odluke Županijskog suda u iznosu od 500,00 EUR, što uz 25% PDV-a (275,00 EUR) ukupno iznosi 1.375,00 EUR.

28. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu jer taj trošak nije nastao, kao ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer ga sud nije pozvao na uplatu tog troška niti ga je tuženik platio (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. travnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

Poslovni broj: PR-1872-2025-21

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika