Poslovni broj: 4Kzd-38/25-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu za mladež toga suda JB uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene JBI po optužnici ODO u Dubrovniku broj: Koz-DO-7/25 od 31. ožujka 2025. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenja odluka za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke – djela opisanog i kažnjivog po čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24,– dalje u tekstu: KZ/11) nakon rasprave održane 3. ožujka 2026. i 13. travnja 2026. kada je ista zaključena i objavljena 15. travnja 2026. na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08) donio je slijedeću

P R E S U D U

optužena JBI, kćer J i LB, rođene L, rođena **.**.1986. u [adresa], stanuje u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], razvedena, majka jednog djeteta, zaposlena, sa završenom VSS, liječnica, spec. ginekologije, zaposlena u Munchenu u ginekološkoj ordinaciji, s mjesečnim primanjima od oko 7.500,00 eura, nalazi se na slobodi.

k r i v a  j e

što je iako je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj P Ob - 70/2022 od 23. listopada 2023. Dubrovnik, određeno da će se osobni odnosi oca djeteta DB s djetetom ĐB, rođ. **.**.2018. ostvarivati na način da će otac djeteta komunicirati s djetetom putem video poziva na broj telefona majke djeteta, četiri puta tjedno, ponedjeljkom, srijedom, petkom i nedjeljom s početkom u 20,00 sati u trajanju okvirno 15 minuta u nazočnosti majke djeteta, u nakani da osujeti provođenje navedene sudske odluke, od travnja 2024. do 10. srpnja 2025. i od 19. veljače 2026. do 15. travnja 2026. nije postupila u skladu sa navedenim rješenjem te je onemogućila ostvarivanje komunikacije preko video poziva između oca i djeteta, na koji način pričinja štetu djetetu RB,

dakle, ne provodi i onemogućava provođenje odluka za zaštitu dobrobiti djece koju joj je odredio sud,

čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke - opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. Kaznenog zakona.

Pa se optužena JBI za predmetno kazneno djelo neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

te se potom istoj na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se kazna zatvora na koju je osuđena u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optužena u roku od 2 (dvije) godina po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju odredbe čl. 62. st. 1. t. 12. Kaznenog zakona optuženoj JBI se određuje

p o s e b n a o b v e z a

da ubuduće omogućuje djetetu ĐB susrete i druženja s ocem DB sukladno pravomoćnom rješenju ovog suda poslovnog broja P Ob-70/2022 od 23. listopada 2023.

Na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 sud će opozvati izrečenu uvjetnu osudu ukoliko optužena JBI ne izvrši posebnu obvezu da ubuduće omogućuje djetetu ĐB susrete i druženja s ocem DB sukladno pravomoćnom rješenju ovog suda poslovnog broja P Ob-70/2022 od 23. listopada 2023.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 8. ZKP/08 padaju na teret optužene i to paušalni troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura. Navedeni iznos optužena je dužna podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-3825 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 4Kzd-38/25) te je u narednom roku od 15 (petnaest) dana dužna sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na poslovni broj ove presude.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 31. ožujka 2025. optužnicu poslovnog broja KOZ-DO-7/25 protiv JBI zbog kaznenog djela neprovođenja odluka za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. KZ/11.

2. Upitana na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužbi, optužena JBI se očitovala da se ne smatra krivom.

3. Optužena je u svojoj obrani u bitnome navela da nije počinila ništa od onoga što ju se tereti, da njoj, tijekom prethodnog postupka dostava nije uredno išla tako da ona nije uopće znala da je protiv nje u Hrvatskoj pokrenut kazneni postupak jer da ona od 2022. živi u [adresa]. Nadalje je navela da je ona sve institucije obavijestila da se seli u Njemačku, primjerice HZSR tako da to nije moglo ostati da se ne zna. Tek da je 23. rujna 2025. doznala da se protiv nje vodi kazneni postupak iako da je već 23. prosinca 2024. ispitana pred policijom te je tada dala svoju obranu, ali da nije znala tada da se radi o kaznenom postupku. Da je tada shvatila da je bivši suprug prema njoj podigao neku tužbu i da je mislila da je to odbačeno. Dakle, da nakon toga nije poštivana dostava sukladno odredbi čl. 342. ZKP/08 kako je propisano za međunarodnu dostavu i da zato ona nije ni znala da je protiv nje u tijeku kazneni postupak niti da je optužnica potvrđena. U rješenju o potvrđivanju optužnice da stoji da se ona nije očitovala o optužnici što nije točno te je zamolila da se to provjeri i ako je moguće ispravi.

Što se tiče nalaza i mišljenja vještakinja Batina i Didić, da je njoj vrlo neprofesionalno da one daju svoj nalaz i mišljenje bez da su ikada kontaktirale dijete i nju, da misli da se to tako nikako ne bi smjelo raditi. Da je njihov nalaz i mišljenje takav da zanemaruje činjenicu da je otac nasilna osoba koji ju je tukao dok je bila trudna.

Dana 14. studenog 2025. da je Županijski sud u Puli ukinuo rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja P Ob-70/22 od 10. srpnja 2022. kojim je bila dužna omogućiti kontakt njihovog sina s ocem te da je to po njoj ispravna odluka i da smatra da sudac koji ju je donio u Dubrovniku nije dobro razumio predmet. Osim toga da njeno dijete uvijek ima mobitel sa sobom i da ona nikada nije imala ništa protiv toga da se ono čuje sa svojim ocem i da je dugo to tako i funkcioniralo i da ona i danas nema ništa protiv toga da se otac viđa sa svojim sinom, da je ona organizirala i da on osobno može doći u Njemačku da se vide. Međutim da je otac koristio te pozive kako bi vrijeđao nju što joj je bilo neprihvatljivo i da radi toga nije željela imati komunikaciju s njim, ali da nije zabranjivala djetetu da oni komuniciraju. Da može reći da danas D ima osam godina i da on ne želi kontaktirati s ocem jer da otac nije sudjelovao u njegovom odgoju i životu tako da on s njim nema emocionalnu vezu i da je radi toga jasno da se s njim ne želi viđati. Centar u [adresa], koji je vršio nadzor nad njihovom obitelji, da je predlagao da se oca potpuno onemogući u kontaktu s djetetom jer da njegovo ponašanje nije primjereno. Također, da smatra potrebnim navesti, a što je očito, da i dijete i ona žive u [adresa] te da smatra spornom uopće mjesnu nadležnost hrvatskog pravosuđa u konkretnom slučaju. Kada je ova mjera vezano za video pozive donesena da je DB zvao na video pozive i da su se oni uvijek odazivali međutim nakon nekog vremena da je otac počeo nju vrijeđati u tim pozivima, da bi govorio ĐB "Jadan ti sa tako bolesnom majkom" i sl. te da ona na to nije mogla pristati ni sudjelovati tako da se udaljila od obavljanja tih poziva, ali da je ĐB ostavila mobitel da njih dvojica slobodno komuniciraju i dalje. Nakon toga da D više nije htio javljati se na pozive jer da bi DB zvao na njen tadašnji hrvatski broj i da bi ona rekla da ga zove tata i da se javi, ali da to D nije htio i da smatra da ona ne može biti odgovorna za to. Što se tiče emocionalne veze ĐB s DB da ona nije postojala ni prije četiri godine, a da su to utvrdili stručnjaci centra za socijalnu skrb, a da sada to isto tvrde i stručnjaci u Njemačkoj koji su razgovarali s ĐB i da svi oni ističu da je interes djeteta da ne komunicira s ocem. Da ona nema ništa protiv da otac ima kontakt s djetetom međutim da treba još navesti i to da oni već dvije godine nisu bili u Hrvatskoj i da D više ne govori hrvatski već isključivo njemački.

Što se tiče vještačenja kolegica Batina i Didić da je ona dobivala njihove pozive u Njemačkoj ali da po njima nije mogla pristupiti jer da je zaposlena i radi u Njemačkoj i da je ona stalno kontaktirala suca Nikolića i opravdavala nedolazak i predlagala da se to vještačenje obavi u Njemačkoj gdje i ona i dijete žive.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju osumnjičene LBI od 23. prosinca 2024. s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 105-110).

4. Sud je tijekom dokaznog uz suglasnost stranaka pregledao i pročitao:

- zapisnik o ispitivanju svjedoka DB od 5. ožujka 2025. (list spisa 121 - 122),

- rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj P Ob-70/2022 od 23. listopada 2023. (list spisa 3-54),

- podnesak Sanje Batina i Danijele Didić od 24. listopada 2024. (list spisa 55 - 100),

- izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] od 10. veljače 2025. (list spisa 115-118),

- izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu od 28. ožujka 2025. (list spisa 124).

- spis ovog suda poslovnog broja P Ob-70/2022,

- dokumentacija koju je optužena dostavila u spis.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optužene, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra dokazanim da je optužena svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvarila sva zakonska obilježja kaznenog djela koje joj se predmetnom optužnicom stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano.

6. Naime, u odnosu na ispunjavanje obilježja kaznenog djela neprovođenja odluka za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173 KZ/11 to kazneno djelo čini osoba koja ne provodi, spriječi ili onemogući provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koje je odredio sud, Centar za socijalnu skrb ili državno tijelo.

7. Tijekom ovog kaznenog postupka nije bilo sporno da je predmetnim rješenjem ovog suda poslovnog broja: P Ob-70/22 od 23. listopada 2023. naloženo da optužena omogući osobni kontakt oca djeteta DB s djetetom ĐB na način da otac komunicira s djetetom putem video poziva na broj telefona optužene 4 puta tjedno ponedjeljkom, srijedom, petkom i nedjeljom s početkom u 20:00 u trajanju od oko 15 minuta u nazočnosti majke djeteta. Nadalje, ukazalo se nespornim i da je optužena prestala provoditi takve video pozive te da je na taj način prestalo provođenje osobnih odnosa oca djeteta DB s djetetom UB i da su se na taj način prestali ostvarivati osobni odnosi sukladno predmetnom rješenju Općinskog suda u Dubrovniku.

Međutim, ukazalo se spornim je li optužena u optuženom razdoblju postupala na način opisan u optužnici upravo kako bi s namjerom osujetila kontakte oca i sina protivno odluci suda i time ostvarila zakonska obilježja kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke ili je na opisani način postupala iz nekog drugog razloga, a bez namjere u počinjenje predmetnog kaznenog djela za koje se tereti.

8. Ispitani svjedok DB u bitnome je naveo da se sa svojom bivšom partnericom DBI razišao prije 4 godine i da imaju zajedničko malodobno dijete sina ĐB rođenog **.**.2018. Tijekom sudskog postupka da je dobio privremenu mjeru da će imati kontakte sa svojim sinom ĐB svaki ponedjeljak, srijedu, petak i nedjelju od 20:00 do kada će dijete htjeti pričati odnosno do kada će dijete imati energije. Da je dobio saznanje da će dijete napustiti Hrvatsku jer da je Đ subspecijalizantica ginekologije i da je dobila specijalizaciju u Münchenu. Privremena mjera da se poštivala od strane JBI 6 mjeseci odnosno do travnja 2024. godine, a od tada da ne zna niti gdje mu je dijete niti tko ga pazi i čuva , da nema nikakav kontakt s djetetom. Da je zvao JBI prema sudskoj odluci na video poziv i ona da se javljala, a to da je bilo kada je još imao kontakt s djetetom, a tada da je JBI vidjela kako ima dobar odnos s djetetom i da joj je to smetao pa da mu je počela govoriti da ne zove više u 20:00 nego u 21:00 , da je to bio početak trzavica. Da bi tada sin već bio umoran i da ga nije htio gnjaviti, da bi rekao da je pospan i da ide spavati. Da je nakon 6 mjeseci potpuno izgubio kontakt s djetetom, da pokušava uspostaviti kontakt s djetetom tako što je postupao prema sudskoj odluci i zvao određeno vrijeme idućih 6 mjesec no da se JBI uopće nije javljala na pozive, da nema nikakve informacije o svom djetetu niti preko članova obitelji ni drugih osoba samo da je od ranije znao adresu u Njemačkoj jer da je ondje slao poklone i stvari za dijete. Da je došlo vrijeme za psihološko i psihijatrijsko vještačenje njih troje i da je on dobio poziv za travanj 2024., a JBI da je odgovorila da zbog posla ne može i da je doktorica odgodila i da je ponovno zakazao za lipanj i da je JBI ponovno javila da zbog posla ne može doći, da su čekali dolazak na godišnji odmor u kolovoz no da ona nije primila taj poziv pa da je on sam obavio vještačenje u Splitu. Da je zvao sina za rođendan 8. veljača 2025 u 19:55 no također da se JBI nije javila te da nije uspio svojem djetetu ni čestitati rođendan. Da je tražio preko suda u Dubrovniku promjenu sudske odluke da dobije potpuno skrbništvo nad djetetom i da čeka odobrenje suda i da trenutno nema nikakvu drugu mjeru i odluku osim važeće privremene mjere te da smatra da je djetetu nanesena nenadoknadiva šteta u smislu da nije imalo kontakt s ocem dugi period. Još je naveo da nema nikakva potraživanja prema bivšoj supruzi, da je ovime oštećeno njegovo dijete te da samo želi ostvariti normalan kontakt i odnos sa svojim djetetom .

9. Naime, optužena iako navodi da se ne smatra krivom za kazneno djelo za koje ju se tereti u svojoj obrani u bitnome navodi da je u optuženom razdoblju svjesno i s namjerom ispunjavala zakonska obilježja kaznenog djela za koje se tereti. Tako, optužena u svojoj obrani koju je iznijela pred ovim sudom između ostalog navodi da je nju bivši suprug tijekom tih razgovora sa sinom znao vrijeđati tako da ona na taj način nije htjela sudjelovati u tim videopozivima i da je onda rekla sinu da ona više neće sudjelovati, a da njih dvojica slobodno komuniciraju i dalje. Još je rekla da je takvo viđanje dugo uredno funkcioniralo i da je prestalo onda kada je ona prestala u njemu sudjelovati. Nakon toga da se D više nije htio javljati na pozive jer da bi DB zvao na njen tadašnji hrvatski broj i da bi ona rekla da ga zove tata i da se javi, ali da to D nije htio i da smatra da ona ne može biti odgovorna za to i da nije mogla ni trebala utjecati na njega. Međutim, potrebno je napomenuti kako je maloljetni D u vrijeme kada je optužena odlučila više ne sudjelovati u predmetnim videopozivima, dakle u travnju 2024. tek bio napunio 6 godina i da kao takav samostalno nije mogao održavati videopozive sa svojim ocem sukladno predmetnoj sudskoj odluci niti je na razuman način mogao donositi odluke o tome želi li sudjelovati u tim pozivima ili ne tako da je odustajanje optužene od sudjelovanja u videopozivima zapravo značilo njihov prestanak, a što je ona u svojoj obrani i izričito navela budući da je bilo izvjesno da će njenim odustajanjem od sudjelovanja u videopoziv ima i dijete iz lojalnosti prema majci postupati na jednak način kao i ona iako samo, obzirom na uzrast, o tome nije moglo oformiti racionalno mišljenje. Da je optužena htjela da se djetetovi kontakti s ocem nastave sukladno predmetnoj sudskoj odluci mogla je svaki put odgovoriti na poziv, uspostaviti vezu i potom ostaviti maloljetnog ĐB da razgovara sa svojim ocem ili, ako joj je to bilo tako nepodnošljivo, tražiti od suda da promijeni način kontakta maloljetnog ĐB sa svojim ocem, ali optužena ništa od navedenog nije učinila već je odlučila jednostrano i samoinicijativno i bez obrazloženja, primjerice poruke ili emaila kojim objašnjava svoje postupanje, prestati izvršavati predmetnu sudsku odluku, a čime je ostvarila sva obilježja kaznenog djela za koje se tereti.

Optužena još u svojoj obrani navodi da bi ona sinu znala reći da ga zove otac i da mu se javi, ali da on to nije želio i da tako kontakti nisu ostvarivan i, a što je potpuno nevjerodostojno jer je maloljetni ĐB u to vrijeme imao tek nešto više od 6 godina i u situaciji kada postoji sudska odluke o opisanom načinu viđanja nije on bio taj koji je trebao odlučivati o tome hoće li se viđati s ocem ili ne već je optužena bila dužna to organizirati. Njenim namjernim izlaskom iz organiziranja viđanja sukladno odluci suda ona je svjesno sabotirala održavanje istoga i time po stajalištu suda nesporno s izravnom namjerom ostvarila zakonska obilježja kaznenog djela za koje se tereti. Predmetnom sudskom odlukom o viđanju ĐB putem videopoziva s njegovim ocem DB optužena je bila određena da bude prisutna ne kao osoba za koju je bilo nužno da kontaktira s bivšim partnerom DB nego je ona bila određena kako bi tehnički omogućila to viđanje i kako bi dijete, vidjevši da je to radnja u koju je uključena njegova majka s kojom živi i od koje uči na svaki način pa i oponašanjem, i samo željelo u istoj sudjelovati. U prilog zaključku suda o namjeri optužene da onemogući kontakt njenog sina ĐB s njegovim ocem DB ide i navod optužene da ĐB više uopće ne govori hrvatski jezik, a što je uistinu značajno otežavajuća okolnost za uspostavu njihovog kontakta putem videopoziva, a što je isključivo bilo u sferi svjesnog odlučivanja optužene. Optužena navodi da R nije sudjelovao u životu i odgoju svoga sina ĐB pa da on nema s ocem izgrađen emocionalni odnos, pravdajući time činjenicu da se ĐB nije javljao na videopozive svoga oca, a upravo je ponašanje optužene u optuženom razdoblju, bez obzira na njihovu obiteljsku dinamiku prije toga, nedvojbeno doprinijelo tome, te je upravo to bio i ratio predmetnog rješenja.

10. Što se tiče intervencije u činjenični opis predmetne optužnice za navesti je kako je predmetno rješenje ovoga suda poslovnog broja P Ob-70/22 doneseno 23. listopada 2023. te da je isto bilo na snazi do 10. srpnja 2025. kada je isti sud donio drugo rješenje istog poslovnog broja koje je na drugačiji način uređivalo odnose u obitelji optužene, njenog sina i njegova oca, a koje rješenje je ukinuto odlukom Županijskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Gž Ob-124/25 od 14. studenog 2025. i čime je ponovno na snazi bilo rješenje ovog suda navedeno u predmetnoj optužnici, dakle ono koje je bilo doneseno 23. listopada 2023. i koje je bilo na snazi do dana donošenja ove presude, a za što optužena pogrešno u svojoj obrani navodi da je i ono bilo ukinuto navedenom odlukom Županijskog suda u Puli. Upravo imajući gore navedeno u vidu sud je izvršio intervenciju u činjenični opis na način da je razdoblje u kojem nije bilo na snazi rješenje ovog suda poslovnog broja: P Ob-70/22 od 23. listopada 2023. izostavio iz vremena koje se optuženoj stavlja na teret kao vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje se optužena tereti jer ista, logično, nije ni mogla nepoštovati odluku suda koja u to vrijeme nije bila na snazi.

11. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog za pozivanje i ispitivanje Zorana Nikolića, suca koji je donio predmetno rješenje poslovnog broja P Ob-70/22 od 23. listopada 2023. kao i ono istog poslovnog broja od 14. studenog 2025. smatrajući njegov iskaz u ovom predmetu suvišnim budući da se njegovim iskazom nebi došlo do informacija relevantnih za ovaj kazneni postupak, a koje informacije su do trenutka iznošenja dokaznog prijedloga za njegovim ispitivanjem u spisu već bile pribavljene.

12. Što se tiče dokumentacije koju je optužena dostavila u spis razvidno je da se radi o dokumentaciji koja bi svojim sadržajem bila uputna za odlučivanje o tome kod koga će dijete ĐB u budućnosti boraviti i na koji način bi bilo najbolje da ubuduće ostvaruje kontakte s ocem, ali navedena dokumentacija ne daje relevantne informacije o predmetu ovog kaznenog postupka pa ju je ovaj sud na takav način i cijenio.

13. Dakle, što se tiče ispunjavanja obilježja kaznenog djela za koje se optuženu tereti, iako ona formalno negira da bi počinila predmetno kazneno djelo i očituje se da se ne smatra krivom za počinjenje predmetnog kaznenog djela, već iz njene obrane koju je iznijela pred sudom proizlazi da je u optuženom razdoblju ispunjavala sva zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela, a da je tome tako proizlazi i iz iskaza svjedoka DB koji iskaz ovaj sud smatra vjerodostojnim, logičnim i sukladnim drugim provedenim dokazima u ovom kaznenom postupku, prvenstveno sukladnim onom dijelu obrane optužene kada ona potvrđuje da ĐB s ocem više nema nikakav kontakt, odnosno da se kontakt ne ostvaruje sukladno predmetnom rješenju ovog suda.

14. Dakle, suprotno stajalištu optužene ona je kao roditelj svoga djeteta ĐB dužna provoditi odluke za zaštitu njegove dobrobiti, a što svakako jeste djetetov kontakt s njegovim ocem, a radi se o sudskom rješenju koje je bila dužna provoditi, neovisno o tome slaže li se sa sadržajem tog rješenja, koje može propisanim pravnim lijekom pobijati, te ta suradnja roditelja ne može biti uvjetovana time je li ona suglasna s radnjama naloženim u predmetnom rješenju, koje naravno ne može ni samovlasno mijenjati kako bi joj provedba rješenja više odgovara. Naime, kada bi nezadovoljstvo odlukama institucija bilo valjano opravdanje za ne postupanje po odlukama institucija i kada bi to bio legitiman razlog za ne postupanje po tim odlukama imali bismo u većini sudskih spisa situaciju da barem jedna od dvije suprotstavljene strane u postupku, ona koja primjerice nije uspjela u postupku ili nije uspjela u cijelosti, nezadovoljna ishodom sudske odluke odbija postupati po njoj smatrajući da na to ima pravo jer tom odlukom nije zadovoljna. Međutim, takav stav nije spojiv sa životom u institucionaliziranom društvu u kojem živimo i stoga ni stav optužene i odluka da više neće provoditi viđanje njenog sina s njegovim ocem ne može biti prihvatljiv, odnosno takav stav i postupanje u skladu s istim u svojoj ukupnosti ju je dovelo u poziciju ispunjavanja svih zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/11 s namjerom i time počinjenja predmetnog kaznenog djela. Sud je mišljenja kako za optuženu nije valjano opravdanje i ono što navodi da je DB prilikom predmetnih kontakata znao biti verbalno neugodan prema njoj te smatra da je to trebala riješiti s njim u odvojenom razgovoru ili pod posredovanjem suda koji je mjeru naložio, posebice što razlaz partnera po definiciji vrlo stresno razdoblje života za iste i takve stvari su vrlo česte i nebi smjere utjecati na pravo djeteta na kontakt s drugim roditeljem.

Ovdje je posebno potrebno napomenuti kako optužena navodi da bi dobrobit djeteta bila da ono uopće ne viđa svoga oca, sukladno mišljenju Centra za socijalnu skrb u Makarskoj koji je vršio nadzor nad njihovom obitelji i koji su tako smatrali i s čime da se i ona slaže, ali je u tom smislu potrebno napomenuti kako to nije predmet ovog kaznenog postupka, već da za to ista treba poduzeti pravne radnje u smislu izmjene predmetne odluke o viđanju njenog sina s njegovim ocem te da stoga takvi navodi u ovom predmetu nisu od utjecaja na donošenje odluke.

15. Za sud je u konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o ispunjavanju zakonskih obilježja kaznenog djela koje se optuženoj stavlja na teret presudno poštuje li optužena Zakon i sudske odluke, jer se u konkretnom slučaju radi o zaštiti malodobne osobe i njenih prava koja su ugrožena od strane optužene ostvarenjem zakonskih obilježja optuženog kaznenog djela na njihovu štetu, dok sud u ovom postupku ne preispituje je li sam sadržaj predmetne odluke koju optužena ne ispunjava optimalan u konkretnoj situaciji jer to i nije predmet ovog kaznenog postupka, ali ukazuju n a stav optužene o predmetnim mjerama koje svjesno i s namjerom odbija izvršavati.

16. Što se tiče ubrojivosti optužene u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela za koje se tereti predmetnom optužnicom ovaj sud smatra da je ista bila potpuno ubrojiva, jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njenu potpunu ubrojivost.

17. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optužene njenu dosadašnju neosuđivanost i korektno držanje pred sudom dok je od otegotnih okolnosti na njenoj strani cijenio dugotrajnost njenog protupravnog postupanja i time iskazanu upornost u činjenju navedenog kaznenog djela kao i društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela.

18. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na počiniteljicu da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

19. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve gore navedeno, može postići osudom optužene na kaznu zatvora i potom izricanjem uvjetne osude istoj te određivanjem posebne obveza istoj.

20. Naime, sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora potaknuti optuženu da ubuduće ne čini nova kaznena djela.

21. Stoga je sud optuženu DBI za predmetno kazneno djelo neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci te je potom istoj na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđena u trajanju od 6 mjeseci neće izvršiti ako optužena u roku od 2 godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

22. Nadalje, sud je na temelju odredbe čl. 62. st. 1. t. 12. KZ/11 optuženoj JBI odredio i posebnu obvezu da ubuduće omogućuje djetetu ĐB susrete i druženja s ocem DB sukladno rješenju ovog suda poslovnog broja P Ob-70/2022 od 23. listopada 2023. s tim da će sud na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 opozvati izrečenu uvjetnu osudu ukoliko optužena JBI ne izvrši posebnu obvezu da ubuduće omogućuje djetetu ĐB susrete i druženja s ocem DB sukladno pravomoćnom rješenju ovog suda poslovnog broja P Ob-70/2022 od 23. listopada 2023.

23. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 8. ZKP/08 padaju na teret optužene i to paušalni troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura. Navedeni iznos optužena je dužna podmiriti u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-3825 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 4Kzd-38/25) te je u narednom roku od 15 dana dužna sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na poslovni broj ove presude. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optužene.

U Dubrovniku, 15. travnja 2026.

Sudac za mladež:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka, a zakonski zastupnik oštećenika može podnijeti žalbu sukladno odredbi čl. 464. st. 4. ZKP/08 u odnosu na troškove kaznenog postupka te u odnosu na imovinskopravni zahtjev.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj KOZ-DO-7/25,

- Optuženoj JBI,

- DB,

- Punomoćniku DB Borisu Medoviću, odvjetniku u [adresa].

Nakon pravomoćnosti:

- Hrvatskom zavodu za socijalni rad,

Područni ured Metković

na broj: Klasa: 552-04/25-01/2,

Ur.broj: 139-049-12-25-2