REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-839/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2026., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja SH, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika IH, savjetnice u OGDO Zagreb, dana 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, platiti tužitelju KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.427,29 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

-2.148,41 eura, od 21.10.2019. do isplate,

- 278,88 eura, od 15.04.2026. do isplate, sve u roku od 15 dana. II Odbija se tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a da mu tuženik zateznu kamatu na iznos od 278,88 eura, tekuću od 21.10.2019. do 14.04.2026.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u visini od 2.394,31 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 5.3.2019. na radnom mjestu poskliznuo na sklizak pod i uganuo koljeno, odnosno da je radi toga došlo do tjelesnih povreda opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Nadalje da je zbog ozljede trpio velike bolove i strah a u razdoblju liječenja mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, koju su mu pružali ukućani. Odštetnim zahtjevom se obratio tuženiku, ali mu na isti nije odgovoreno. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 16.12.2024. potražuje iznos pravične novčane naknade od ukupno 2.427,29 eura, a radi pretrpljenih bolova, straha i tuđe pomoći i njege. Potražuje i zateznu kamatu, te parniči trošak sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u osnovi tako i visini. Ističe da je u mirnom postupku odgovorio tužitelju na njegov zahtjev, dopisom od 4.12.2019. Ističe da je iz Prijave o ozljedi na radu i medicinske dokumentacije vidljivo da je ozljeda kod tužitelja nastala djelovanjem više sile, zbog učinjenog krivog pokreta prilikom hodanja, uslijed čega je došlo do uganuća lijevog koljena. Ozljeda je kvalificirana kao lakša, a tijekom čitavog razdoblja liječenja i rehabilitacije, tužiteljevo koljeno je bilo blago ili blaže te vrlo diskretno natečeno dok je blaža šepavost s početka ozljeđivanja u potpunosti prestala već sredinom liječenja a tužitelju nije preporučeno uzimanje psihofarmaka. Stoga, tužitelj neosnovano navodi da je zadobio težu ozljedu te da je trpio veće bolove i veći strah. Također izjave tužitelja i jednog svjedoka koje su dane neposredno nakon štetnog događaja tuženik ne prihvaća kao vjerodostojne jer je tužitelj u Centru za hitnu medicinsku pomoć KBC Zagreb opisao nastanak ozlijede kao krivi pokret. Tuženik ističe kako je osposobio tužitelja za rad na siguran način te su bila korištena sva osobna zaštitna sredstva i primijenjena sva osnovna i posebna pravila zaštite na radu, dakle da je tuženik kao poslodavac osigurao i provodio rad u skladu sa svim propisima zaštite na radu. Stoga tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da tuženoj plati parnični trošak sa zateznom kamatom.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Zahtjev za mirno rješenje spora, Prijavu o ozljedi na radu od 11.03.2019., medicinsku dokumentaciju, odgovor tužene na zahtjev za mirno rješenje spora od 04.12.2019. s povratnicom, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Tomislavu Trajbaru koji vještak je i saslušan tijekom postupka, saslušan je svjedok ĐH te tužitelj u svojstvu stranke u postupku. Izvršen je i uvid u liječničku potvrdu od 01.04.2025. Za ukazati je da je rješenjem predsjednika Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Su-221/2024 od 13.09.2024. dopušteno pokretanje postupka za obnavljanjem ovog spisa, koja obnova spisa je provedena na ročištu održanom 23.10.2024.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika te da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja obavljao poslove pravosudnog policajca.

6. Iz Prijave o ozljedi na radu Zatvorske bolnice u Zagrebu od 11.3.2019. proizlazi da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu dana 5.3.2019., kada se u obavljanju svojih poslova (zatvorskog policajca) prigodom hodanja poskliznuo i uganuo koljeno. O samom štetnom događaju i njegovom nastanku jasno iskazuje tužitelj, navodeći da je tog dana imao zadatak da sprovede zatvorenika iz vanjske bolnice u Zatvorsku bolnici u Svetošimunskoj ulici. Zatvorenika je trebao sprovesti u sobu, a morao se kretati na način da bude neposredno iza zatvorenika jer nikad nisu znali da li će ih zatvorenici napasti, zbog čega nije mogao obraćati pažnju na pod hodnika kojim su se kretali. Tužitelj jasno iskazuje da se u jednom trenutku okliznuo, te da je pao na koljena. Tada je uočio da je pod mokar. Nakon ozljeđivanja mu je u pomoć priskočio ĐH koji je tada također radio kao pravosudni policajac. Svjedok ĐH potvrđuje iskaz tužitelja navodeći da mu je poznato da se tužitelj ozlijedio na poslu u ožujku 2019. Osobno nije vidio sam štetni događaj, međutim tužitelj se neposredno prije ozljeđivanja vratio iz vanjske bolnice dovodeći zatvorenika iz iste i svjedok mu je tada dao ključ od sobe gdje će odvesti tog zatvorenika. Dalje je vidio da tužitelj leži na podu u hodniku ispred ćelija te je opazio da je pod oko tužitelja bio mokar, odnosno da je bio zaliven vodom. Naime, svjedok je neposredno prije toga pustio zatvorenike na tuširanje. Kada je došao do tužitelja on mu je rekao da je pao i da se poskliznuo na mokar pod. Nadalje mu je pomogao da se podigne s poda i da iziđe iz odjela Zatvorske bolnice gdje su bili smješteni psihijatrijski bolesnici, te da je u konačnici medicinska služba u Zatvorskoj bolnici, pružila pomoć tužitelju.

7. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 89/19 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR -a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. U konkretnom slučaju sud ne nalazi da je tužitelj doprinjeo nastanku štetnog događaja, niti da je isti nastao isključivo krajnjom nepažnjom tužitelja, budući iz jasnog iskaza svjedoka i tužitelja slijedi da je prilikom obavljanja radnog zadatka pravosudnog policajca, prilikom dovođenja zatvorenika iz vanjske bolnice, tužitelj zadobio ozljede radi poskliznuća po mokrom i zalivenom podu. Stoga je tuženik dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju. Osobito jer se mokar pod u ovoj situaciji kada je tužitelj morao pratiti kretanje zatvorenika, ima smatrati i opasnom stvari. Navode tužene, a da je tužitelj prilikom pregleda u Centru za hitinu medicinu KBC Zagreb opisao nastanak ozljede kao "krivi pokret" kako to slijedi iz specijalističkog nalaza KBC Zagreb, Klinike za ortopediju od 29.03.2019., sud ocjenjuje samo eventualnim paušalnim navodima tužitelja koje je dao liječniku, a bez posebnog pojašnjenja stvarnog nastanka štetnog događaja, koje je sud utvrdio tijekom ovog postupka, prema navedenim iskazima tužitelja i svjedoka.

8. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Navedenom vještačkom nalazu dr. Tomislava Trajbara, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja. Vještak se i usmeno očitovao na primjedbe tužene na njegov pisani nalaz i mišljenje u kojem je istaknuo da je vještvo sačinjeno temeljem priložene medicinske dokumentacije te osobnog pregleda tužitelja te njegovih navoda tijekom pregleda. U odnosu na medicinsku dokumentaciju istu smatra korektnom te u potpunosti u skladu sa strukom i kliničkim nalazima koje su kolege u toku liječenja tužitelja konstatirali. Provedena je kompletna klinička obrada gdje je dokazano zadobivanje ozljeda u lijevom koljenu-meniska. Nadalje, pri pregledu je osim iskaza tužitelja kojem je povjerovao, našao i smanjenu pokretljivost lijevog koljena lakšeg stupnja, te je nakon svega donio u mišljenju ocijene svih vidova nematerijalne štete. Ponavlja, da su iste donesene i temeljem medicinske dokumentacije i temeljem kliničkog pregleda. Nije imao prilike izvršiti uvid u osobni zdravstveni karton, budući da isti nije bio priključen spisu, međutim vještak uvid u podatke u zdravstvenom kartonu ne smatra odlučnom činjenicom, kraj podatke iz Prijave o ozljedi na radu, medicinske dokumentacije kako je priložena u spis te kraj osobnog pregleda tužitelja, što smatra dovoljnim da se donese nalaz i mišljenje, bez posebnog uvida u osobni zdravstveni karton tužitelja. Nadalje valja ukazati da spisu prileži i potvrda liječnika dr. OH od 01.04.2025. iz koje slijedi da je liječnica uvidom u zdravstveni karton tužitelja utvrdila da nema zapisa o ozljedama ili bolesti koljena prije 2019. Tuženik je stoga odustao od dodatnog vještačenja podneskom od 14.04.2025., pa sud više nije našao potrebnim, imajući u vidu usmene navode vještaka, zvati istog da se posebno očituje u smislu da li je tužitelj imao i ranijih zdravstvenih problema u odnosu na koljeno.

10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće lijevog koljena i prekinuće medijalnog meniska lijevog koljena, iza kojih su nakon propisno provedenog konzervativnog ortopedskog liječenja i fizikalne terapije zaostale trajne posljedice u vidu bolne i smanjene pokretljivosti lijevog koljena lakšeg stupnja. Između mehanizma nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza.

11. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta kroz 4 tjedna. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.122,96 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

12. Vještak nalazi da je tužitelj nakon adaptacije na novonastalo stanje trpio sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 4 dana, srednjeg intenziteta kroz 10 dana, te slabijeg intenziteta kroz 3 tjedna. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu straha, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.025,45 eura.

13. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 2.148,41 eura.

14. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno kroz 4 tjedna. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 84 sati, tužitelju pripada iznos u visini od 278,88 eura. Naime, tužitelj jasno iskazuje da su mu pomoć pružali supruga i sin koji su mu pomagali pri odijevanju i obuvanju, nabavi namirnica te su ga vozili liječniku i na fizikalne terapije. Pri tome sud uzima u obzir visinu cijene jednog neto sata za pružanje pomoći i njege od 3,32 eura primjenom odredbe članka 223. stavka 1. ZPP.

15. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Iz odgovora tužene na Zahtjev za mirno rješenje spora proizlazi da je tužitelj Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu podnio Zahtjev za mirno rješenje spora 21.10.2019. od kada tužitelj potražuje i zateznu kamatu na utuženu naknadu štete. Od tada je tužitelju priznat tijek zatezne kamate na iznos od 2.148,41 euro, dakle od 21.10.2019. do isplate.

16. Kada je sud iznos imovinske novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO -a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 278,88 eura, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu tekuću od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva 21.10.2019. do 14.04.2026.

17. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 2.427,29 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištu od: 16.03.2021., 26.03.2025. i 27.02.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za zastupanje na ročištu za obnovu spisa 23.10.2024. u visini od 50 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.2.), za sastav podnesaka od 18.02.2021. i 16.12.2024. za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), za sastav podneska od 03.04.2025. u visini od 25 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.4.), za pristup na ročište za objavu odluke u visini od 50 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.3.), što ukupno iznosi 825 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.650,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 412,50 eura, te troškove medicinskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat u visini od 2.394,31 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 30.03.2021. i 24.12.2024., jer istim dostavlja dokaz o uplati troškova predujma za medicinsko vještačenje što nije bilo potrebno jer je isto vidljivo u evidencijama s kojima sud raspolaže. Također mu nije priznat troška za sastav podneska od 23.10.2024., jer je punomoć za zastupanje trebao dostaviti ranije prilikom ročišta za rekonstrukciju spisa. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 15. travnja 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku