Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-821/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mireli Džoja Petrlić, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Grada Osijeka, Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642, zastupani po punomoćnici Tihani Ranđelović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku, radi isplate, nakon javne rasprave održane i zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 15. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku, Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642 da tužitelju RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 13.756,63 EUR-a (trinaesttisućasedamstopedesetšesteuraišezdesettricenta) uvećano za zatezne kamate i to kako slijedi:

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.08.2013. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.09.2013. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.10.2013. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.11.2013. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.12.2013. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.01.2014. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.02.2014. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.03.2014. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.04.2014. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.05.2014. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.06.2014. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.07.2014. do 31.07.2015.,

- na iznos od 1.019,01 eur od 16.08.2014. do 31.07.2015.,

- na iznos od 509,50 eur od 16.09.2014. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB- a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku da tužitelju RŠ isplati iznos od

829,52 EUR-a (osamstodvadesetdeveteuraipedesetdvacenta) uvećano za zatezne kamate od 28.5.2015. do 31.7.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku da tužitelju RŠ naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.552,97 EUR (tritisućepetstopedesetdvaeuradevedeset sedamcenti) sa zateznim kamatama od 15. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja RŠ za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 845,15 EUR (osamstočetrdesetpeteurapetnaestcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako ima potraživanje prema Javnoj ustanovi za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije – ZOIS, Osijek u iznosu od 14.586,15 eura, uvećano za zatezne kamate, a kako je to utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom ovog suda od 28.5.2015., broj Pr-237/2015-10, koja je pravomoćna i ovršna 24.6.2015. Tužitelj je pokušao naplatiti predmetno potraživanje u postupku izravne naplate pred FINA-om koji se vodio pod brojem IZNA-PR- 237/2015-10. Uslijed nedostatka novčanih sredstava, tužitelj nije uspio naplatiti svoje potraživanje, a uslijed brisanja ZOIS-a iz sudskog registra obustavljen je i postupak izravne naplate. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-966/2016-73 od 1. travnja 2019. otvoren je stečajni postupak nad dužnikom Javna ustanova za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije. Tužitelju je u stečajnom postupku rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-966/16-78 od 27.6.2023. priznata tražbina u cijelosti, međutim zbog nedostatka stečajne mase, nije uspio naplatiti svoju tražbinu. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-966/2016-143 od 11. svibnja 2020. obustavlja se i zaključuje stečajni postupak nad dužnikom ZOIS jer stečajna masa nije dostatna ni za pokriće troškova stečajnog postupka. Nakon zaključenog stečajnog postupka, ZOIS je brisan iz sudskog registra dana 18.8.2020. Ovdje tuženik je jedan od pet osnivača - članova javne ustanove ZOIS, te kao osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze, sukladno čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama. Tužitelj je ovlašten zahtijevati ispunjenje solidarne obveze od bilo kojeg sudužnika u smislu čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Iznos tražbine sadržan pod točkom I. i II. tužbe utvrđen je pravomoćnom presudom ovog suda broj Pr- 237/2015-10 od 28.5.2015. Sukladno Zakonu o uvođenju eura iznosi su iz kuna preračunati u eure prema fiksnom iznosu konverzije 7,53450.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prije svega, tužitelj uz tužbu nije priložio nikakve dokaze kojima bi dokazao osnovu i visinu svoga tužbenog zahtjeva, nego samo presudu ovog suda broj Pr- 237/2015-10 od 28.5.2015., kojom je naloženo ZOIS-u platiti tužitelju iznos utužene naknade. Tuženik nije sudjelovao u tom postupku te nije vezan navedenom presudom, a svakako nema uvida u dokaze priložene tom spisu. Iz priložene presude je razvidno da tuženik ZOIS nije odgovorio na tužbu niti osporio tužbeni zahtjev, pa tuženik tim više nema saznanja o bitnim činjenicama. Tuženik se slaže s tvrdnjom da osnivač ustanove odgovara za obveze ustanove, kako to propisuje članak 59. stavak 1. Zakona o ustanovama. Prema stavku 2. istog članka, osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze. U tom smislu, tužitelj je imao pravo izbora tužiti Grad Osijek kao osnivača ustanove ili solidarno tužiti osnivača i ustanovu. Tužitelj se odlučio za treću varijantu pa je tužio samo ustanovu, za što je 2015. godine ishodio pravomoćnu presudu koju nije mogao naplatiti zbog insolventnosti ustanove. Kako su osnivač i ustanova u položaju solidarnih dužnika, tuženik smatra da je tužitelj u zastari s podnošenjem tužbe prema tuženiku kao osnivaču. Naime, tužiteljevo potraživanje se temelji na neisplaćenoj naknadi za obavljanje funkcije ravnatelja ustanove, a kako uz tužbu nije priložena dokumentacija kojom tužitelj dokazuje osnovu i visinu svog potraživanja, nije razvidno radi li se u konkretnom slučaju o primjeni zastarnih rokova iz Zakona o radu ili Zakona o obveznim odnosima. U svakom slučaju, da se primijeni i petogodišnji rok, u vrijeme podnošenja ove tužbe prema tuženiku je nastupila zastara potraživanja. Sukladno članku 51. Zakona o obveznim odnosima, ako zastara ne teče ili je prekinuta prema jednom dužniku, ona teče za ostale solidarne dužnike i može se navršiti. To u konkretnom slučaju znači da ukoliko se uzme u obzir petogodišnji zastarni rok, u odnosu na najranije tužiteljevo mjesečno potraživanje zastara je nastupila u mjesecu kolovozu 2018. godine, a za najkasnije potraživanje u mjesecu rujnu 2019.godine. Upravo u navedenom roku je tužitelj bio dužan podnijeti tužbu protiv Grada Osijeka kao osnivača ustanove, vezano za članak 59. Zakona o ustanovama. Tužitelj je bio ravnatelj ustanove ZOIS i imao je uvida u solventnost ustanove te je znajući za lošu financijsku situaciju mogao pretpostaviti da svoj dug neće moći naplatiti, zbog čega je već tada trebao tužiti i Grad Osijek kao solidarnog dužnika. Tužitelj je svoje potraživanje prijavio u stečajnom postupku te mu je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku br. St-966/2016-78 od 27. lipnja 2019. isto i priznato. Rješenjem istog suda br. St-966/2016-143 od 11. svibnja 2020. je obustavljen i zaključen stečajni postupak nad ZOIS-om, sukladno članku 293. Stečajnog zakona. U obrazloženju toga rješenja se između ostalog navodi kako osnivači nisu postupili sukladno odluci skupštine vjerovnika i pozivu stečajnog upravitelja te uplatili obveze po utvrđenim tražbinama. S obzirom da se nisu mogli namiriti iz postojeće stečajne mase javne ustanove, vjerovnici su trebali postupiti sukladno članku 172. Stečajnog zakona te za vrijeme stečajnog postupka podnijeti tužbu za skupnu štetu protiv osnivača ustanove. Podnošenjem takve tužbe, vjerovnici bi svoju tražbinu koju imaju prema ustanovi kao glavnom dužniku, usmjerili na njenog osnivača koji temeljem Zakona o ustanovama solidarno i neograničeno odgovara za njene obveze. Odšteta koju osnivač/član plati ulazi u stečajnu masu stečajnog dužnika za namirenje vjerovnika. Brisanjem iz sudskog registra nakon zaključenja stečajnog postupka, ustanova kao glavni dužnik prestaje postojati, zbog čega je bitno takvu tužbu podnijeti upravo za vrijeme stečajnog postupka. Za zaključiti je kako nedvojbeno postoji odgovornost osnivača za obveze ustanove, ali je vjerovnik dužan tužiti osnivača unutar zastarnog roka koji bi se prema redovitom tijeku stvari primjenjivao i prema glavnom dužniku. Podnošenjem tužbe protiv osnivača 10 godina nakon nastanka obveze, te nekoliko godina nakon što je glavni dužnik brisan iz sudskog registra, svakako dovodi do zastare tužiteljevog potraživanja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška.

2.1. Tužitelj je na raspravi održanoj kod ovog suda 20. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev budući da je omaškom u glavnom dijelu tražbine iz točke I. tužbenog zahtjeva zbrojena i tražbina u točki II. tužbenog zahtjeva, stoga je uredio pod točkom I. tužbenog zahtjeva na način da se umjesto iznosa od 14.586,15 eura naznačuje iznos od 13.756,63 eura.

3. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u spis i pročitao svu priležeću materijalnu dokumentaciju i to presudu ovog suda od 28.5.2015., broj Pr-237/2015-10 (stranice 10-19 spisa), rješenja Trgovačkog suda u Osijeku od 27.6.2019., broj St- 966/16-78 (stranice 20-24 spisa i stranice 77-81 spisa) i od 11.5.2020., broj St- 966/2016-143 uz potvrdu pravomoćnosti (stranice 25-29 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku (stranice 30-34 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (stranice 35-37 spisa i stranice 83-84 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (stranice 38-39 spisa), rješenje ovog suda od 23.3.2017., broj Pr-237/2015- 36 (stranice 55-62 spisa), žalba tužitelja od 13.4.2017. (stranice 63-65 spisa), zapisnik od 22.5.2015. (stranica 66 spisa), rješenje Županijskog suda u Splitu od 4.4.2019., broj Gž R-556/2017-2 (stranice 67-69 spisa), presuda ovog suda od 28.5.2015., Pr- 237/2015-10 (stranice 74-76 spisa i stranice 86-88 spisa), osnova za plaćanje (stranica 82 spisa), dokumentacija Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Sjedište [adresa] (stranice 89-93 spisa). Izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Osijeku broj St-966/2016 i spis ovog suda broj Pr-237/2015. Provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dariju Dumančiću, dipl.oec. (Posrednik d.o.o.), te je pročitan nalaz i mišljenje od 11. rujna 2025. (stranice 113-122 spisa). Saslušan je vještak financijsko-knjigovodstvene struke Darijo Dumančić, dipl.oec.

4. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Dariju Dumančiću, dipl.oec. (Posrednik d.o.o.) od 11. rujna 2025. (stranice 113-122 spisa) proizlazi kako visina iznosa koji je pravi prednik tuženika bio dužan tužitelju isplatiti, a koji se odnosi na mjesečnu naknadu za razdoblje od srpnja 2013. godine, a zaključno s kolovozom 2014. godine u EUR iznosi 13.756,63 eura.

4.1. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

5. Saslušan na raspravi, vještak financijsko-knjigovodstvene struke Darijo Dumančić, dipl.oec., iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 11.9.2025., te nije imao ništa drugo za dodati.

6. Iz presude ovog suda od 28.5.2015., broj Pr-237/2015-10 (stranice 10-11 spisa, te 74-76 spisa i 86-88 spisa) proizlazi da je Javnoj ustanovi za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije, Osijek naloženo isplatiti tužitelju ukupan novčani iznos od 103.649,08 kuna zajedno sa zateznim kamatama. Navedena presuda je postala pravomoćna i ovršna.

7. Iz rješenja Trgovačkog suda u Osijeku od 1.4.2019., broj St-966/16-73 (stranice 12 -18 spisa) proizlazi kako je nad Javnom ustanovom za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije, Osijek otvoren stečajni postupak.

7.1. Iz rješenja Trgovačkog suda u Osijeku od 27.6.2019., broj St-966/16-78 (stranice 20-24 spisa i stranice 77-81 spisa) proizlazi kako je tužitelj u stečajnom postupku prijavio tražbinu u iznosu od 179.324,13 eura, a koja tražbina mu je priznata u cijelosti u stečajnom postupku.

7.2. Iz rješenja Trgovačkog suda u Osijeku od11.5.2020., broj St-966/2016-143 uz potvrdu pravomoćnosti (stranice 25-29 spisa) proizlazi kako je nad dužnikom Javna ustanova za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije, Osijek obustavljen i zaključen stečajni postupak.

8. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku (stranice 30- 34 spisa) proizlazi kako je Javnu ustanovu za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije, Osijek (dalje u tekstu: ZOIS) trgovački sud brisao istog iz registra.

9. Iz zahtjeva za izravnu naplatu (stranice 35-37 spisa i stranice 83-84 spisa) proizlazi kako je tužitelj podnio Agenciji na naplatu presudu ovoga suda broj P-237/2015 i to kao ovrhovoditelj i to protiv ZOIS-a.

10. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (stranice 38-39 spisa) proizlazi kako se po presudi ovoga suda broj P-237/2015 tužitelj nije naplatio od ZOIS-a, a radi trajne nemogućnosti izvršenja – obustave.

11. Iz rješenja ovog suda od 23.3.2017., broj Pr-237/2015-36 (stranice 55-62 spisa) proizlazi kako u postupku pred ovim sudom broj Pr-237/2015 je donijeto rješenje kojim se odbija prijedlog ZOIS-a i ne dopušta se ponavljanje postupka, a na koje rješenje je izjavljena žalbe tužitelja od 13.4.2017. (stranice 63-65 spisa).

11.1. Iz rješenja Županijskog suda u Splitu od 4.4.2019., broj Gž R-556/2017-2 (stranice 67-69 spisa) proizlazi kako je potvrđeno rješenje ovog suda od 23.3.2017., broj Pr-237/2015-36, a kojim nije dopušten prijedlog ZOIS-a za ponavljanje postupka okončanog presudom ovog suda broj Pr-237/2015 od 28. svibnja 2015.

12. Iz zapisnika od 22.5.2015. (stranica 66 spisa) proizlazi kako tužitelj, kao bivši ravnatelj ZOIS-a vrši primopredaju HŠ, kao novom v.d. ravnatelj ZOIS.

13. Iz dopisa Financijske agencije od 12. lipnja 2023. (stranica 82 spisa) proizlazi kako je tužitelju, kao vjerovniku, vraćena osnova za plaćanje broj Pr-237/2015, sukladno članku 21. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

14. Iz dokumentacije Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Sjedište Osijek (stranice 89-93 spisa) proizlazi kako naslovnik dostavlja tužitelju obračun poreza, prireza i doprinosa iz plaće u virmane.

15. Iz izvršenog uvida u spis Trgovačkog suda u Osijeku broj St-966/2016 proizlazi kako je nad ZOIS-om otvoren stečajni postupak, te je tužitelj prijavio predmetnu tražbinu u stečajnom postupku, a rješenjem broj St-966/16-78 od 27. lipnja 2019. ista je u cijelosti priznata tužitelju. Tijekom stečajnog postupka donijeto je rješenje o obustavi i zaključenju stečajnog postupka nad ZOIS-om, a sve iz razloga jer stečajna masa nije niti dostatna za namirenje troškova postupka. Iz svega toga razvidno je kako se u tom stečajnom postupku tužitelj nije niti djelomično namirio.

16. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda broj Pr-237/2015 proizlazi kako je tužitelj pokrenuo postupak radi isplate mjesečne naknade za obavljanje dužnosti ravnatelja, a koja nije isplaćena njemu od strane ZOIS-a i to u razdoblju od srpnja 2013. do kolovoza 2014. u ukupnom iznosu od 103.649,08 kuna, odnosno 13.756,60 eura/fiksni tečaj konverzije 7,53450. U tom postupku je donijeta pravomoćna i ovršna presuda broj Pr-237/2015-10 od 28. svibnja 2015., a po svojoj naravi se radi o presudi zbog ogluhe. Podnijet je i prijedlog za ponavljanje postupka, a koji je pravomoćno odbijen.

17. Temeljem provedenih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.–dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od strane tuženika, kao jednog od pet osnivača ZOIS-a.

19. Sporna je odgovornost tuženika za obveze Javne ustanove za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije – ZOIS, kao jednog od osnivača iste, a koja Ustanova je brisana iz sudskog registra. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, te je li nastupila zastara.

20. Nije sporno da je tuženik jedan od osnivača Javne ustanove za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije – ZOIS.

21. Sud je u ovom postupku utvrdio sljedeće:

- da je tuženik jedan od pet osnivača ZOIS-a,

- da je tužitelj kod ZOIS-a obnašao dužnost ravnatelja ustanove, a radi čega je od tuženika dobivao mjesečnu naknadu u ukupnom iznosu od 7.677,71 kunu, bruto,

- da je ZOIS bio u višegodišnjoj blokadi, te je, zbog toga, tužitelj vodio postupak pred ovim sudom, broj Pr-237/2015,

- da je u navedenom predmetu donijeta presuda broj Pr-237/2015-10 od 28. svibnja 2015., a temeljem koje je ZOIS-u naloženo da isplati tuženiku predmetni novčani iznos,

- da je tužitelj 20. srpnja 2015. pokrenuo zahtjev za izravnu naplatu predmetne tražbine protiv ZOIS-a, kao ovršenika,

- da je se pri provedbi ovršnog postupka tužitelj nije naplatio, a isti je obustavljen od strane Agencije zbog trajne nemogućnosti izvršenja,

- da je nad ZOIS-om, a rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-966/16-73, dana

1. travnja 2019. otvoren stečajni postupak,

- da je u tom stečajnom postupku tužitelj prijavio svoju tražbinu i koja tražbina je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-966/16-78 od 27. lipnja 2019. u cijelosti priznata,

- da je u stečajnom postupku nad ZOIS-om obustavljen i zaključen stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-966/2016-143 od 11. svibnja 2020., te je

ZOIS brisan iz sudskog registra,

- da je tužitelj radi naplate svoje tražbine prema ZOIS-u pokrenuo ovaj parnični postupak protiv tuženika, kao solidarnog dužnika.

22. Sukladno članku 59. stavku 2. Zakona o ustanovama je propisano osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze. Člankom 43. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) je propisano svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Člankom 233. stavkom 1. ZOO-a je propisano sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

23. Kod ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud zaključuje kako tuženik odgovara kao solidarni dužnik u odnosu na tražbinu koju tužitelj ima prema ZOIS-u, a sve na temelju članka 59. stavka 2. ZU. Solidarni dužnik, ovdje tuženik odgovora vjerovniku, ovdje tužitelju za cijelu obvezu i vjerovnik je zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće, a sve dok obveza ne bude ispunjena, članak 43. stavak 1. ZOO-a (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revt-47/08-2 od 2. travnja 2008.).

24. Prema tome, nema sumnje da je tuženik odgovoran za obveze ustanove koje je bio jedan od osnivača pa tako i za sporni novčani dug koji potječe iz radnog odnosa tužitelja kod te ustanove. Dakle, odgovornost osnivača ustanove, ovdje tuženika, je solidarna i neograničena i to na temelju specijalnog zakona pa je tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici za isplatu tražbine, koju radnik (odnosno raniji ravnatelj ustanove) ima prema ustanovi čiji je osnivač tuženik. Solidarna obveza i neograničena odgovornost osnivača primjenjuje se na sve obveze ustanova, bez izuzetaka (tako i u svojoj odluci Ustavni suda Republike Hrvatske broj U-III-4601/2008 od 7. ožujka 2012. i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr-1348/13-2 od 24. siječnja 2017.).

25. U odnosu na prigovor tuženika kako je pravo naplate osigurano u članku 172. Stečajnog zakona, te da je tužitelj propuštanjem korištenja svojega prava, propustio isto ostvarivati u ovome postupku, valja istaknuti kako navedeni prigovor tuženika nije osnovan. Naime, takva obveza nije propisana ZU, već upravo suprotno, uređena je jasno člankom 59. stavkom 2., a kojim je propisana solidarna odgovornost za obveze upravo osnivača, ovdje tuženika. Jednako tako, a budući da je odgovornost osnivača ustanove regulirana potpuno jasno navedenom odredbom, a iz te odredbe nikako ne proizlazi ni da bi brisanje ustanove iz sudskog registra imalo utjecaj na obvezu osnivača ustanove kao solidarnog dužnika, a niti proizlazi da bi brisanjem ustanove iz sudskog registra te brisanjem osnivača kao osnivača te ustanove, prestajala obveza osnivača ustanove (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revd-4748/2022-4 od 13. prosinca 2023.), pa je i takvim tumačenjem za zaključiti kako niti takva obveza se ne može odnositi na obvezu korištenja naplate tražbine sukladno odredbama stečajnog zakona.

26. Ovaj sud napominje da iako je tužitelj prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku i ista mu je priznata, razvidno je iz dostavljene dokumentacije kako se isti zapravo nije niti provodio, odnosno isti je obustavljen, a to iz razloga jer stečajna masa nije niti dostatna za pokriće troškova stečajnog postupka (list 25 spisa), a također se tužitelj nije niti naplatio i iz ranije vođenog ovršnog postupka, pokrenutog prije stečajnog postupka, a radi naplate svoje tražbine, te je isto također razvidno iz dostavljene dokumentacije da se tužitelj niti u tom postupku nije naplatio (list 39 spisa).

27. U odnosu na prigovor zastare tuženika, sud napominje kako je isti neosnovan. Naime, sukladno članku 59. stavku 2. ZU tuženik odgovara za obveze ustanove solidarno i neograničeno, a obveza te ustanove je bila pravomoćna i ovršna sudska odluka (list 10-11 spisa, odnosno list 86-88 spisa). Ta je obveza proizašla iz pravomoćno okončanog sudskog spora, pa prema tome i rok za njezinu zastaru prema ustanovi je 10 godina, a time i prema solidarnom dužniku. Odredbe članka 51. ZOO- a, a na koje se poziva i tuženik se odnose na zastoje i prekide zastare, ali ne i na računanje roka za zastaru, koji rok je propisan člankom 233. stavkom 1. ZOO-a, a to iz razloga jer se radi o tražbini koja je utvrđena sudskom odlukom. Stoga kako je sudska odluka donijeta 28. svibnja 2015., to nije protekao rok od deset godina za zastaru tražbine, a kako to propisuje članak 233. stavak 1. ZOO-a, budući da je tužba u ovome predmetu podnijeta 12. lipnja 2023., pa time i pozivanje tuženika na odredbe članka 51. ZOO-a koje se odnose na prekid i zastoj zastare nisu od utjecaja na samu zastaru budući da nije niti protekao zakonski rok propisan za zastaru tražbine.

28. Činjenicu da li će se moći naplatiti ili ne tužitelj od ZOIS-a, pa da već ranije mogao tužiti tuženika nije od utjecaja na ovaj postupak, budući da tužitelj kod solidarnosti obveze može sam birati od kojega će dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, pa time što je to prvo pokušao od ZOIS-a, a u ovome postupku od tuženika, nije od utjecaja na obvezu tuženika za ispunjenje obveze, kao solidarnog dužnika.

29. Budući da tuženik nije sudjelovao u ranije vođenom sudskom postupku, a nije niti obavješten o tom postupku, sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), pa time nije niti mogao u tom postupku sudjelovati kao umješač i sve sukladno odredbi članka 208.a ZPP-a, ovaj sud je proveo i vještačenje, a radi utvrđenja visine tražbine koju potražuje tužitelj.

30. Kako je ovaj sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darija Dumančića, dipl.oec., a koji je proveo vještačenje u ovom postupku, a tuženik niti nije imao prigovore na provedeno vještačenje, to je ovaj sud, utvrdio i visinu tražbine u ovom postupku.

31. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga, a temeljem članka 59. stavak 2. ZU, a u svezi članka 43. stavka 1. ZOO, u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, te presuditi kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, naloženo je tuženiku naknaditi trošak tužitelju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav tužbe u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 13.2.2024. (kojim se očituje na navode iz odgovora tuženika na tužbu), 13.10.2025. (kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka) za svaki u visini od po 250 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 20.11.2024. i 17.2.2026. za svako u visini od po 250 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno 1250 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda (1 bod-2 eura) i uvećano za PDV 25%, ukupno iznosi 3.125,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe u iznosu od 96,16 eura i troška predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 eura, a što sveukupno iznosi 3.552,97 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 15. travnja 2026. pa do isplate, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točci III. izreke ove presude.

33. Tužitelj je djelomično odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 845,15 eura, i to za trošak sastava obrazloženog podneska od 22. listopada 2025. u iznosu od 625,00 eura, budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, sukladno članku 155. ZPP-a, a također u istom je samo ponavljao već ranije iznesene navode dane tijekom ovog postupka. Tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke u visini od 125,00 eura, budući da na isto nije pristupio. Također je odbijen i sa zahtjevom za naknadu razlike troška pristojbe na tužbu u iznosu od 95,15 eura, budući da u spisu postoji dokaz o plaćenoj pristojbi u iznosu od 96,16 eura (list 40 spisa), a kolika je i priznata pristojba tužitelju, dok je za preostalu razliku isti i odbijen. Slijedom istaknutog, sud je odlučio kao u točci IV. izreke ove presude.

34. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.259,62 eura, budući da je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

35. S obzirom na naprijed navedeno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 15. travanj 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćniku tuženika