REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
XIV P-2210/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) ZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Šime Mrdeža odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 1, protiv tuženika (imena u nominativu): ad.1 Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupa je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku Građansko upravni odjel, Šibenik, Stjepana Radića 81, ad.2 Hrvatske Šume, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik, OIB 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, tuženu ad.2 zastupa punomoćnica VJ dipl. prav. djelatnica tužene ad.2, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. veljače 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Josipa Petkovića odvjetnika u Šibeniku, zamjenice zakonskog zastupnika tužene ad.1 IJ savjetnice u ODO Šibenik, te punomoćnice tužene ad.2, na ročištu objave odluke dana 15. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj ZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], u K. O. [katastarska općina], vlasnik posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], koji dio je na skici vještaka mjernika ŽJ dipl. ing. geodezije s nadnevkom 06. travnja 2022. godine (u daljnjem tekstu: skica), koja skica je sastavni dio ove presude, prikazanog likom omeđenog slovima A B-C-D-E-O-N-M-L-K-J-I-G-H-A, te dijela čest. zgr. [katastarska čestica] na skici prikazanog likom omeđenog slovima E-F-P-G-I-J-K-L-M-N-O-E.
Obrazloženje
1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem P-1663/2021 koja je u cijelosti ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-1899/2023 donesenim dana 04. prosinca 2024. godine.
2. U citiranoj odluci drugostupanjskog suda naglašeno je da je činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka ostalo nepotpuno utvrđeno, te da je odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – dalje u tekstu: ZVDSP) propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog ZVDSP-a prosuđuju po pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
3. U nastavku postupka tužitelj je i dalje ostao kod navoda iznesenih u tužbi i tijekom parnice navodeći da je nasljeđivanjem oca DJ pok. CJ stekao vlasništvo predmetne površine, čiji pravni slijednici da su, pored tužitelja bili i supruga JJ te kćeri ĆJ i UJ, koje da su se dogovorile da vlasništvo
XIV P-2210/2024
utuženih površina pripadne tužitelju.
4. Otac tužitelja da je vlasništvo spornih površina stekao nasljeđivanjem svoga oca, tužiteljevog djeda CJ pok. ČJ, a potonji od svog oca, tužiteljevog pradjeda ČJ.
5. Tužitelj da je u dugogodišnjem nesmetanom posjedu predmeta spora u ovoj parnici na kojem da je početkom 20-ih godina prošlog stoljeća izgrađena kuća što da je razvidno iz natpisa uklesanog na istoj kući. Dodao je da je u katastarskom operatu posjednikom čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] upisan tužitelj, te je istome 1996. godine tijekom obnove nakon Domovinskog rata Republika Hrvatska obnovila kuću.
6. Predložio je usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev, a nije popisivao parnični trošak.
7. Tužena ad.1 Republika Hrvatska se u u nastavku postupka protivila tužbi i tužbenom zahtjevu predlažući sudu odbiti isti, a nije popisivala parnični trošak.
8. Isticala je da iz dokaza predloženih po tužitelju ne proizlazi osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, posebice da vlasništvo utuženih površina nije raspravljeno kao dio ostavinske mase TJ i JJ, ali i da nije bilo dokaza da bi baš tužitelj naslijedio takvo pravo od istih, niti da je došlo do diobe potonjih ostavitelja.
9. I tuženik ad.2 Hrvatske šume d.o.o. je u nastavku parnice ustrajala u protivljenju činjeničnom obrazlaganju ove tužbe i tužbenom zahtjevu tužitelja, predlažući odbiti postavljeni tužbeni zahtjev. Posebno naglašavajući da je čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], bila obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedincu „Hartić“, te je ista bila dio šumsko gospodarskog područja i na dan 16. listopada 1990. godine kad je bila obuhvaćena Programom gospodarenja za Šibensko uže područje krša za razdoblje od 1981. do 1990. godine, ističući pri tom i prigovor promašene pasivne legitimacije susljedno stvarno pravnim ovlaštenjima vrhu utuženih površina prema važećim propisima u odnosnom vremenu. Nije popisivala parnični trošak.
10. U dokaznom postupku pregledane su zemljišne knjige za utužene nekretnine, pročitan je prijepis posjedovnog lista za iste, te geodetski snimak izrađen po Uredu ovlaštenog inženjera geodezije Z Lambaše svibnja 2021. godine, pročitano je rješenje o nasljeđivanju ovog suda doneseno iza smrti RJ udove V pod poslovnim brojem O-463/90 dana 07. lipnja 1990. godine, pročitano je Uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik od 09. srpnja 2021. godine, te smrti list iza DJ kao i rješenje o nasljeđivanju doneseno iza smrti istog pod poslovnim brojem O-460/83 dana 20. prosinca 1983. godine, pregledana je potvrda Hrvatskih šuma, Podružnice Split, Šumarije Šibenik, Odjela za uređivanje šuma od 07. veljače 2022. godine, pročitana je potvrda Župe sv. Ante od 31. veljače 2022. godine, te pregledana skica mjesta očevida vještaka mjernika OJ dipl. ing. geodezije s nadnevkom 06. travnja 2022. godine s prilozima, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 30. siječnja 2023. godine s iskazima svjedoka NJ, ŠJ, EJ, HJ i
XIV P-2210/2024
AJ, te zapisnik glavne rasprave održane dana 24. ožujka 2023. godine s iskazima svjedoka UJ i ĆJ, te iskazom tužitelja ZJ, pregledana je snimka odnosnog područja sa GEO portala uključivo sa takvim ispisom Digitalnog orto foto snimka odnosnog područja iz 1968. godine.
11. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
12. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
13. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11
– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.
14. Naime, iz supstrata izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće, po ocijeni ovog suda odlučne činjenice važne za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari:
- pregledom zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], utvrđeno je da je vlasnicom čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 2.807.530,00 m2, za cijelo uknjižena ovdje tužena ad.1 Republika Hrvatska, dok je u Z. U. [broj ZK uloška], vrhu čest. zgr. [katastarska čestica], površine 132,00 m2, isključivim stvarno pravnim ovlaštenikom uknjižena ovdje tužena ad.2 Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik, OIB 69693144506,
- iz posjedovnog lista broj 1410 za K. O. [katastarska općina], razvidno je da je posjednicom čest. zem. [katastarska čestica], površine 2.807.530,00 m2, upisana ovdje tužena ad.1 Republika Hrvatska, dok je u posjedovno listu 1155 iste katastarske općine, posjednikom za cijelo čest. zgr. [katastarska čestica], površine 132,00 m2, narodnog naziva „Trnovica“, boniteta kuće, upisan ZJ pok. V,
- iz rješenja koje je ovaj sud donio pod poslovnim O-463/90 dana 07. lipnja 1990. godine, kojim je preinačeno rješenje o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-978/89 od dana 13. veljače 1990. godine, vidljivo je da je iza smrti RJ udove V pok. I, rođene **.**.1926., umrle **.**.1989., osnovom zakona i uslijed odricanja UJ, ostavina koju je navedena pokojnica naslijedila iza smrti supruga DJ umrlog 1984. godine, raspoređena sinu iste ovdje tužitelju ZJ pok. V i kćeri ĆJ ženi HJ
- iz smrtnog lista Župe sv. Ane u Čistoj Velikoj s nadnevkom od 06. srpnja 1921. godine, vidljivo je da je za godinu 1929., mjesto [adresa], upisano rođenje DJ sina Ž i oca CJ, te dan ukopa 07. svibnja 1983. godine,
XIV P-2210/2024
- rješenjem o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-460/83 od dana 26. prosinca 1983. godine razvidno je da je iza smrti DJ pok. CJ rođenog **.**.1929. u [adresa], umrlog **.**.1983., ostavina istog, više nekretnina položenih u K. O. [katastarska općina], raspoređena supruzi spomenutog ostavitelja JJ udovi V, sinu PJ pok. petra, te kćerkama ĆJ ženi HJ i UJ ženi CJ, svakom za po ¼ dijela,
- Uvjerenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik od 09. srpnja 2021. godine, potvrđeno je da je građevina evidentirana u katastarskom operatu, skici broj 65/1992, položena u K. O. [katastarska općina], oznake čest. zgr. [katastarska čestica], prikazana na snimci sačinjenoj iz zraka 1959. godine, dakle, da je postojanje iste građevine evidentira prije 15. veljače 1968. godine,
- očevidom utuženih površina održanim dana 06. travnja 2022. godine stalni sudski vještak mjernik OJ dipl. ing. geodezije identificirao je predmetne, na očevidu pokazane površine, kao dijelove čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje položene u K. O. [katastarska općina], naselju Grabovci, do kojih se pristupa asfaltnom cestom koja prolazi kroz isto naselje, označene površine u većem dijelu su omeđena trajnim i vidljivim međašnjim oznakama u obliku betonskog zida te žičanom ogradom, a manjim i suhozidom, na opisanim nekretninama zatečen je stambeni objekt ispred kojeg se nalazi pečenjara te pomoćni objekt u funkciji kokošinjca, na dijelu pregledane površine nađeni su uređeni vrt i dvorišni prostor, to sa stablima maslina i jednom bajamom,
- obavljenim očevidom je utvrđeno da je južna strana kuće nađene na spornoj površini, u prizemnom dijelu sazidana starim kamenom dok su sjeverna i istočna strana kuće (prizemlje i kat kuće) kao i južni dio kata kuće obloženi fasadom, u produžetku sporne površine, na kući koja nije predmet spora, ali je očito građena u isto vrijeme kao i prizemlje predmete kuće, u kamenu je nađena uklesana godina gradnje ''1910'', sa južne strane predmetna kuća je spojena sa starim neobnovljenim dijelom kuće koji nije predmet ove parnice, sve je prikazano na skici navedenog vještaka s nadnevkom od 06. travnja 2022. godine, kako je to opisano u izreci ove presude, u naravi vidljivo i na fotografijama sačinjenim na očevidu (listovi 53 do 55 spisa), položajno i na izvodu iz katastarskog plana za odnosno područje (list 52 spisa), te skici premjeravanja broj 65 od 27. studenog 1992. godine (list 56 spisa) i preklopom skice sa digitalnim ortofoto snimkom (DOF/5/2011) (list 57 spisa), sve prilozi skice navedenog vještaka,
- u postupku saslušani svjedoci, tužiteljeve sestre, UJ (rođena 1955. godine) i ĆJ (rođena 1954. godine), suglasno su i decidirano potvrdile da je vlasnik predmetne kuće ovdje tužitelj ZJ koji je to pravo naslijedio od oca V, odnosno majke Ž, a tužiteljev otac od svog oca, tužiteljevog djeda CJ. Ovdje utužena kuća sa privraćem, na kojem se izvorno nalazila štala za ovce i guvno, sve ograđeno starim suhozidom koji dijelom i danas postoji, da je gradio pradjed tužitelja ČJ prije stotinjak godina, oko 1909. godine,
- sukladno navodima svjedoka UJ i ĆJ, o posjedovanju ovdje spornih površina životno uvjerljivo i vrlo okolnosno iskazivali su i svjedoci D
XIV P-2210/2024
ČJ (rođen 1937. godine), ŠJ (rođen 1951. godine), EJ (rođena 1950. godine), AJ (rođen 1962. godine) i HJ (rođen 1944. godine), svi naglašavajući da se radi o kući sa okućnicom u dugogodišnjem posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika, oca V, djeda CJ i pradjeda ČJ, posebice je svjedok D isticao da se niti njegov otac, rođen 1912. godine, nije sjećao gradnje navedene kuće, jer je ista izgrađena prije njegova rođenja, a svjedok ŠJ je iskazivao o postojanju sjenice u kojoj je tužiteljeva majka JJ držala stoku, dok se svjedok EJ prisjećala postojanja guvna i vrta na spornim površinama, svjedok AJ je kazivao o gospodarskom objektu pored stambenog objekta koji je obitelji tužitelja služio kao štala, a svjedok HJ je kazivao da se još kao dijete s drugom djecom igrao na predmetnim površinama jer je sa svojom obitelji živio u neposrednom susjedstvu obitelji ČJ.
15. Predmetnom tužbom tužitelj upire na stjecanje vlasništva utuženih površina nasljeđivanjem svog oca DJ pok. CJ i zaključenjem sporazuma sa ostalim sunasljednicima istog, majkom JJ te sestrama ĆJ i UJ koje takvu tvrdnju nisu osporavale.
16. Neovisno o tvrdnjama tužitelja glede osnova stjecanja utuženog prava, važno je naglasiti da je stavkom 3. članka 186. ZPP-a propisano da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, da sud nije za nju vezan, dakle, važnim su za donošenje presude u ovoj stvari utvrđene odlučne činjenice o posjedu sporne površine, s obzirom i na moguće stjecanje utuženih prava dosjelošću, tj. po samom zakonu.
17. Nedvojbeno je da se sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog u konkretnom slučaju na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 88/1946), vlasništvo nekretnine, u državnom vlasništvu (uknjiženo i kao općenarodna imovina), izvanrednom dosjelošću (originarno) moglo steći nakon četrdesetogodišnjeg posjedovanja iste do dana 06. travnja 1941. godine.
18. Po ocijeni ovog prvostupanjskog suda, a utvrđujući odlučne činjenice o utuženim pravima tužitelja vrhu spornih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], iz supstrata izvedenih dokaza nedvojbeno je da su posjednici tih površina od početka dvadesetog stoljeća bili pravni prednici tužitelja pradjed ČJ, nastavno tužiteljev djed CJ, te otac DJ i majka RJ (Mara) Kendeš udova V, kakav su zaključak o posjedovanju krijepili na utuženim površinama zatečeni artefakti, dijelom vrlo uredni, ogradni suhozidovi, koji su ukazivali na granice posjeda, te dijelovi stambenog objekta na južnoj strani predmetne kuće nađeni u prizemnom dijelu sazidani starim kamenom, o vremenu koje gradnje, po ocijeni ovog suda, nedvojbeno ukazuje i uklesana godina (1910.) na kući koja nije predmet spora, a položena je u nizu, te je očito (po obliku klesanog kamena i načinu gradnje) građena u isto vrijeme kad i prizemlje predmete kuće, pače, dodatno iznesenom o posjedovanju spornih površina u označenom razdoblju
XIV P-2210/2024
bili su i suglasni navodi svih saslušanih svjedoka, ali se ipak o istom posjedovanju nije moglo zaključivati da je trajalo u razdoblju od najmanje 40 godina prije 06. travnja 1941. godine, to da bi se o stjecanju stvarno pravnih ovlaštenja navedenih pravnih prednika tužitelja vrhu ovdje spornih površina moglo utvrditi da je stečeno osnovom izvanredne dosjelosti.
19. Međutim, neovisno o utvrđenju iznesenom u točki 18. ovog obrazloženja, valja cijeniti da je pored propisa citiranih u točki 17. ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, a ovdje to nesumnjivo jesu i po navodima samih tuženika, treba u vrijeme dosjelosti računati i to razdoblje, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredbi istog Zakona.
20. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 19. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP
- a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. godine stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.
21. Nastavno iznesenom u točki 20. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona, jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno i sa odlučnim značajem u konkretnom slučaju.
22. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, po ocijeni ovog suda, u kojoj
XIV P-2210/2024
sud nije vezan za tužbom isticani pravni osnov stjecanja vlasništva utuženih dijelova predmetnih nekretnina, dakle, vrhu kojih su traženje tužitelja (po osnovi nasljeđivanja pravnih prednika tužitelja i provedenih dioba, te zaključenih sporazuma potonjih), osporavale kao upisane vlasnice ovdje tužena ad.1 Republika Hrvatska i tuženik ad.2 Hrvatske šume d.o.o., od značaja je bilo utvrđenje (iskazi u postupku saslušanih svjedoka, očevidom zatečeni artefakti na spornim površina, upis u katastarskom operatu za čest. zgr. [katastarska čestica]), da su pravni prednici tužitelja, konačno i tužitelj, nedvojbeno savjesno posjedovali predmetne površine sa na istima izgrađenim stambenim objektom i pomoćnim objektima (nekada štalama), na koji posjed u konačnici ukazuje dobro izvedeni, gabaritima veći, dio ogradnog kamenog suhozida koji je nesumnjivo ukazivao na granice posjedovane površine, to tako bar od šezdesetih godina prošlog stoljeća, tj. prije 15. veljače 1968. godine prema Uvjerenju Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik od 09. srpnja 2021. godine, dakle, opisani posjed pravnih prednika tužitelja i njega osobno trajao je najmanje u razdoblju od bar tridesetak godina do dana 17. studenog 1999. godine (kada je prestao važiti izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP), ali prema uklesanoj godini gradnje na kući u nizu položenoj uz predmetnu kuću (1910.) za pretpostaviti je i znatno duže.
23. Uz obrazloženo je podredno za navesti da okolnost što predmetne nekretnine (ovdje sporni dijelovi istih) nisu bile dijelom ostavinske imovine tužiteljevih pravnih prednika u tijeku ostavinske rasprave, nije od značaja za donošenje presude u konkretnoj pravnoj stvari. Naime, te nekretnine (dijelovi istih) mogu se smatrati naknadno pronađenom (ostavinskom) imovinom, pa se o njoj može raspravljati naknadno, pa i u ovoj parnici, posebice, jer su ovdje tuženici, kao uknjiženi ovlaštenici, osporavali tužitelju (kao nesumnjivom nasljedniku ranije spomenutih pravnih prednika istog) pravo na toj imovini, to sve sukladno odredbama članaka 234. i 224. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov. broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), kakav zaključak snaži i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1541/1996 od 26. travnja 2000. godine.
24.. Uz obrazloženo je važno naglasiti da se savjesnost posjedovanja u smislu odredbi članka 18. stavka 5. ZVDSP-a presumira, a dokaza za bitno drugačiji zaključak u konkretnoj pravnoj stvari nije bilo, niti su tuženici nudili za to dokaza, a generalni upis u šumsko gospodarsku osnovu i katastarski operat vrhu ukupnosti predmetnih nekretnina, koji su u suprotnosti sa utvrđenim stvarnim stanjem spornih površina, ne otklanja po ocijeni ovog suda savjesnost tužiteljeva posjeda, pače, ocijenjeno je da je upis posjeda tužitelja ZJ u posjedovnom listu 1155 za K. O. [katastarska općina], za cijelo vrhu čest. zgr. [katastarska čestica], površine 132,00 m2, narodnog naziva „Trnovica“, boniteta kuće, dodatna okrjepa utvrđenjima ovog suda kako su ranije obrazložena.
25. Sve izneseno u konačnici impliciralo utvrđenje ovog suda da je tužitelj, uključivo sa vremenom posjedovanja svojih pravnih prednika, u svakom slučaju istekom dvadesetogodišnjeg roka , sukladno odredbama stavka 3. članka 159. ZVDSP-a i po samom zakonu dosjelošću stekao vlasništvo ovdje spornih površine kako su iste opisane u izreci ove presude.
XIV P-2210/2024
26. Susljedno svemu postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ZJ pok. V ocijenjen je u cijelosti osnovanim, pa je kao takav prihvaćen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.
27. Kako stranke nisu popisivale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.
U Šibeniku, dana 15. travnja 2026. godine
S U D A C
Mirko Veleglavac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana objave ili prijema pisanog otpravka iste ovisno o urednosti poziva na ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DN-a:
Po zapisniku o objavi presude.
