REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-328/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Jeliću, odvjetniku iz Bjelovara, Trg kralja Tomislava 7, protiv tuženika DB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku iz Bjelovara, A. K. Miošića 22, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 19. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP-a), dana 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je GB, OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa] stekao vlasništvo 1/2 cjelokupnih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] oranica Stero polje sa 876 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Trnje sa 1 jutro, čkbr [katastarska čestica] oranica 3 Logor sa 1152 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Selište sa 800 čhv, čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 3255 m[2] koje se sastoji od dvorište sa 961 m , oranica sa 1441 m , stambena zgrada (s pomoćnim dijelom) [adresa] sa 206 m[2] , gospodarska zgrada (sjenik s štalom i nadstrešnice za poljoprivredne strojeve sa 492 m[2] , gospodarska zgrada (štala i nadstrešnice za stoku) sa 155 m[2] , čkbr. [katastarska čestica] livada Podkućnica sa 954 čhv, čkbr. [katastarska čestica] livada Lanište sa 137 čhv a koje nekretnine se u zemljišnoj knjizi vode na ime tuženika DB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], te je tuženik dužan priznati i temeljem ove presude trpiti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, a sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku DB, OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa], da plati tužitelju GB, OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa] parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29 st.9 Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. godine za koju se kamata obračunava tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Tužitelj GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tuženiku DB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj GB podnio je tužbu dana 9. travnja 2024., zaprimljenu kod suda 10. travnja 2024., protiv tuženika DB, radi utvrđenja prava suvlasništva, uz prijedlog za zabilježbu spora, a kako ista nije bila podobna za raspravljanje, to je sud rješenjem broj P-328/2024-3 od 12. travnja 2024. tužitelja po punomoćniku pozvao na ispravak iste, a koja je tužba uz istovremeni prijedlog za zabilježbu spora ispravljena podneskom od 18. travnja 2024.

2. U tužbi navodi da su stranke suvlasnici nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] oranica Stero polje sa 876 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Trnje sa 1 jutro, čkbr [katastarska čestica] oranica 3 Logor sa 1152 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Selište sa 800 čhv, čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 3255 m[2] koje se sastoji od dvorište sa 961 m , oranica sa 1441 m , stambena zgrada (s pomoćnim dijelom) [adresa] sa 206 m[2] , gospodarska zgrada (sjenik s štalom i nadstrešnice za poljoprivredne strojeve sa 492 m[2] , gospodarska zgrada (štala i nadstrešnice za stoku) sa 155 m[2] , čkbr. [katastarska čestica] livada Podkućnica sa 954 čhv, čkbr. [katastarska čestica] livada Lanište sa 137 čhv sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], a koje su nekretnine u naravi kuća s gospodarskim zgradama, okućnicom na obiteljskom imanju u [adresa], na kojim nekretninama žive stranke.

3. Tužitelj nadalje navodi da su predmetne nekretnine naslijeđene iza pok. VB, oca tužitelja, a supruga tuženika, da su stranke sin i majka te da je bio obiteljski dogovor za života VB da obiteljska kuća u [adresa] ostane tužitelju, dok je drugom sinu tj. bratu tužitelja i sinu tuženika HB, za života oca izgrađena kuća na adresi [adresa].

4. Nakon što je dovršen ostavinski postupak iza pok. VB, tužitelj je u dogovoru s tuženikom, izvodio građevinske radove na imanju te je proveo postupak legalizacije gospodarskih objekata i kuće te platio sve troškove legalizacije. Tužitelj navodi da je izveo građevinske radove i to sanaciju podruma u kući te je adaptirao stambeni prostor, a kako nije bilo riješeno pitanje odvodnje oborinskih voda iz kuće, koje su vlažile temelje i slijevale se u podrum, izvršena je izgradnja cijevi te je riješeno pitanje odvodnje.

5. Nadalje, ističe da je na kući promijenjena stolarija, tako da su postavljena nova ulazna vrata te svi prozori s roletama na način da su isti zamijenjeni sa ranije drvenom stolarijom, u kući su promijenjena sva vrata i na sobama postavljena nova drvena vrata. Tužitelj je nadalje adaptirao kotlovnicu i kupio novu peć marke Centroprom za sustav centralnog grijanja na drva, na ulazu u kuću adaptirao je predsoblje i stepenice za kat te je isto dijelom pokriveno laminatom a dijelom novim keramičkim pločicama , a u prizemlju obiteljske kuće adaptirana je kupaonica na način da je otučena do cigle, izvedena pregradnja, postavljene nove cijevi za vodu i odvodnju, postavljena nova keramika, kupaonski elementi i sanitarije te je adaptirana kuhinja u niši.

6. Nadalje, na tavanu su izmijenjeni vrata i prozori, a na krovu postavljena nova limarija i žljebovi, a na prednjoj ogradi do ulice izmijenjene su letvice, a iza gospodarskih objekata gdje je nekada bio voćnjak napravljena je ograda s betonskim temeljima te velika vrata za traktor, priključne i gospodarske strojeve za obradu poljoprivrednih površina. Također, u dvorištu je napravljena odvodnja a oborinske vode ne teku pod temelje i u podrum kuće te je izvršena priprema za asfaltiranje dvorišta koje treba uslijediti, a u dvorištu je izgrađena drvena sjenica 5x5 metara s pečenjarom radi održavanja obiteljskih druženja.

Na krovu kuće (u vrijeme pisanja ove tužbe) trebaju biti postavljen solarni paneli koji su naručeni radi proizvodnje električne energije za potrebe domaćinstva.

7. Također, tužitelj u tužbi ističe da je od smrti svog oca, a supruga tuženika, plaćao sve režije i troškove, iako tuženik raspolaže nadprosječnim mjesečnim prihodom ista za održavanje domaćinstva ne pridonosi. Sve troškove oko poljoprivrednog imanja, poljoprivredne mehanizacije plaća isključivo tužitelj, iako je dio poljoprivrednih strojeva rješenjem o nasljeđivanju naslijedio tuženik te je prema mjesnim običajima tužitelj je izgradio ocu grobnicu i platio preko 4.000,00 eura a u kojim troškovima tuženik nije sudjelovao.

8. Uz predmetu obiteljsku kuću vezane su nekretnine koje dijelom čine okućnicu a dijelom se naslanjaju na predmetne objekte te su upisan kao poljoprivredne površine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužitelj obrađuje predmetne poljoprivredne površine te snosi sve troškove oko istih.

9. Tužitelj ističe da tužbi nije posebno precizirao koliko je platio pojedine stavke, jer za sve nema račune, a dio radova su mu obavili prijatelji kolege, dok će točnu vrijednost ulaganja odrediti će predloženi vještaci, a tužitelj smatra, a da ona odgovara vrijednosti suvlasničkog dijela nekretnine tuženika.

Dogovor između stranka je bio da kuća pripadne tužitelju , međutim tuženik je odbio sklopiti ugovor o prijenosu nekretnina, a sav svoj prihod koristi za sebe i ne doprinosi u kuću. Prema saznanju tužitelja ista materijalno pomaže drugog sina koji je isplaćen i kojem je izgrađena kuća.

Stoga smatra da je svojim ulaganjima ne zajedničkoj nekretnini, a s kojima je tuženik bio suglasan, stekao njezin suvlasnički dio, a kao pravni osnov za ovu tužbu ističe da je stekao suvlasništvo dogradnjom, adaptacijama, preuređenjem i ulaganjima u predmetnu nekretninu vlastitim sredstvima.

Stoga predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude, pa do isplate.

10. Istovremeno podnošenjem tužbe tužitelj je predložio da se odredi zabilježba spora u zemljišnoj knjizi na suvlasničkom dijelu nekretnine tuženika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je zabilježba spora određena ovosudnim rješenjem broj P- 328/2024-5 od 19. travnja 2024., a provedena u Zemljišnom knjižnom odjelu ovoga suda broj Z-7293/24-2 od 6., svibnja 2024. (list 36-38, 45-46).

11. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, ne sporeći činjenicu suvlasništva i narav nekretnina koje su predmetom ovog postupka, a na kojim nekretninama žive stranke.

Tuženik osporava tvrdnje tužitelja te ističe da nije postojao nikakav dogovor da bi obiteljska kuća ostala tužitelju. Da je takav dogovor postajao, isti bi bio i realiziran, ako nigdje drugdje onda u ostavinskom postupku iza pok. VB gdje su stranke sklopile sporazum o diobi ostavinske imovine.

Radovi koje je tužitelj izvodio na predmetnoj kući bili su bez suglasnosti tužene, dapače, unatoč njezinu protivljenju.

12. Tuženik ističe da su međusobni odnosi stranka loši, teško poremećeni, a da je tomu tako vidljivo je iz zapisnika sa ostavinske rasprave iza pok. LB, gdje je tužitelj izašao sa ročišta zbog sukoba sa ostalim nasljednicima.

Tužitelj se prema majci-tuženiku ponaša bezobrazno, nasrće na nju te je jednom prilikom, tuženik htio zvati policiju, jer joj je prijetio da će je ubiti, no od toga je tuženika odgovorila snaha, odnosno supruga tužitelja.

13. Adaptacija podruma je bila protivno volji tuženika koji je tamo držao krumpir, poljoprivredne alate, a kojem je takovo stanje i odgovaralo. Stolariju koju je tuženik zamijenio, po mišljenju tuženika bilo je nepotrebno, jer je postojeća drvena stolarija bila uredu, tuženik se je tome protivio, a i kada bi tuženik nešto prigovorio, tužitelj je bio neugodan prema njoj, a isto tako nije dana suglasnost na ugradnju solarnih panela na krovištu.

14. Tuženik ističe da si tužitelj svojata tu nekretninu, on određuje tuženiku gdje bi trebao živjeti, u kojoj sobi te prijeti da će tuženika izbaciti iz kuće, a bez dozvole tuženika posjekao je voćnjak i orahe i zbog takvog ponašanja tužitelja nitko od susjeda pa ni rodbine ne dolazi tuženiku u posjete.

15. Tuženik osporava navode da bi raspolagao sa nadprosječnim prihodima, prima socijalnu pomoć, a što se tiče grobnice ocu, za koju tužitelj tvrdi da je istu izgradio, također se osporava, navodeći da je ista je već postojala, a isti je samo „obukao“ nadgrobni spomenik.

Tužitelj obrađuje poljoprivredne površine tuženika i za njih uzima poticaje, dok tuženiku ne plaća nikakovu naknadu.

16. Tuženik ističe da je tužitelj suprotno čl. 41. Zakona o vlasništvu vršio ulaganja u predmetnu nekretninu, protivno volji tuženika, koja sva ta ulaganja iz tužbe nije htio niti ih je mogao financirati, snositi, niti ih je dužan snositi, jer bi se na taj način nametao neopravdani teret od strane drugog suvlasnika.

Smatra da je promašena je teza tužbe da bi se takovim ulaganjima (promjena stolarije, uređenje podruma i sl.) steklo pravo vlasništva. Naime, sukladno Zakonu o vlasništvu, izričito je navedeno da se upravo dogradnjom, adaptacijom preuređenjem i ulaganjima ne može steći vlasništvo (čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Ističe da je ipak sudska praksa dopustila i stjecanje vlasništva dogradnjom, adaptacijom i dr. u iznimnim slučajevima, i to samo ako se tim radnjama promijenila sama bit nekretnine, da je nakon adaptacije to postala u biti druga nekretnina (npr. izgradi se čitav kat kuće sa krovištem, na postojećem prizemlju).

Dakle, čak i da su ulaganja vršena uz suglasnost tuženika, a nisu, nisu, tužitelj nije mogao tim ulaganjima steći vlasništvo.

18. Tuženik ističe da u predmetnom postupku nije potrebno provoditi građevinsko vještačenje, jer opis ulaganja u kuću nije sporan. Međutim, kako je to navedeno, tim ulaganjima se ne može steći pravo vlasništva, pa je već sad jasno da je tužbeni zahtjev neosnovan, i potpuno je nebitno koliko ta ulaganja vrijede.

Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka.

19. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u Zk. izvadak (list 7-8), rješenje Grada Bjelovara od 26. veljače 2018. (list 9-11), rješenje Hrvatskih voda od 28. svibnja 2018. (list 12), rješenje Grada Bjelovara od 25. rujna 2018. (list 13 -16), rješenje Grada Bjelovara od 8. ožujka 2018. (list 17-22), rješenje ZK odjela o zabilježbi spora broj Z-7293/24-2 od 6. svibnja 2024. (list 45-46), izvod iz Katastarskog plana (list 52), Potvrdu o visini dohotka od Porezne uprave za tuženika (list 60-71).

20. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika (list 74-82).

21. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BB (list 83-85), TB (list 85-86), MB (list 86-87), HB (list 87-89), PB (list 89).

22. Izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku Dubravki Golec ing. građ., koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 4. prosinca 2025. (list 105-147).

23. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

24. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

25. Predmet spora je je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava suvlasništva u ½ dijela na nekretninama upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] oranica Stero polje sa 876 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Trnje sa 1 jutro, čkbr [katastarska čestica] oranica 3 Logor sa 1152 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Selište sa 800 čhv, čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 3255 m[2] koje se sastoji od dvorište sa 961 m[2] , oranica sa 1441 m , stambena zgrada (s pomoćnim dijelom) [adresa] sa 206 m2, gospodarska zgrada (sjenik s štalom i nadstrešnice za poljoprivredne strojeve sa 492 m[2] , gospodarska zgrada (štala i nadstrešnice za stoku) sa 155 m[2] , čkbr. [katastarska čestica] livada Podkućnica sa 954 čhv, čkbr. [katastarska čestica] livada Lanište sa 137 čhv i to na suvlasničkom dijelu tuženika DB i da je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama kod ovoga suda.

26. Nije sporno između stranaka da su upisane kao suvlasnici, svaka u ½ dijela nekretnina navedenih pod br. 25 obrazloženja (list 7-8).

27. Također nema spora da je tužitelj sin tuženika i da tužitelj sa suprugom i djecom i tuženikom žive zajedno u obiteljskoj kući koja je na kat sa uređenim potkrovljem, na kojim nekretninama (pod br. 25) su gospodarske zgrade, štala, štagalj, garaža , kukuruzana i pečenjara, s voćnjakom, livadom i oranicom, uz nekretnine koje su u naravi poljoprivredno zemljište i to oranica, koje nisu uz kuću, već na drugoj lokaciji, u ukupnoj površini od 8 ha, na kojem poljoprivrednom gospodarstvu ima tri poljoprivredna traktora, poljoprivrednih strojeva za obradu zemlje, plugovima, sijačicom, time da tužitelj još u zakupu ima 2 ha zemlje, a koje nekretnine obrađuje na način da na istima sadi kukuruz i sije žitarice, dok u domaćinstvu više nema stoke, tako da prinos koji se ostvari obradom zemlje od poljoprivrednih površina tužitelj prodaje, a iako je sa tuženikom suvlasnik u jednakim omjerima (svaki od ½ dijela), prima poticaj.

28. Isto tako, nema spora između stranaka, da je ranije u zajedničkom kućanstvu za tužiteljem i tuženikom živio VB koji je zajedno s tužiteljem obrađivao zemlju sa poljoprivrednim strojevima, time da iz iskaza tuženika proizlazi da je i ona zajedno sa svojim suprugom obrađivala zemlju sa svim priključcima i vozila traktor. Također iz iskaza stranaka zaključuje se da se radilo o velikom poljoprivrednom gospodarstvu, obzirom na opstojnost gospodarskih objekata (staje), na kojem su se uzgajali bikovi, a prema iskazu tuženika, za vrijeme života njena supruga, a oca tužitelja, na poljoprivrednom gospodarstvu bio je i kamion koji je tužitelj prodao, a koja činjenica postojanja istog nedvojbeno proizlazi iz ostavinskog spisa broj O-932/2014, u kojem je isti utvrđen kao ostavinska imovina iza pok. VB.

29. Nesporna je činjenica između stranaka, da je HB brat tužitelja, a sin tuženika, koji živi u [adresa] na kbr. 32B., u svojoj kući, a koji je sa predmetnih nekretnina gdje žive strane, prema iskazu tuženika odselio prije 15 godina i živio na katu kuće sa svojom obitelji, gdje sada živi tužitelj.

30. Također, je nesporna činjenica da su narušeni odnosi stranaka nastali i to nakon smrti VB (oca tužitelja, supruga tuženika), što nedvojbeno proizlazi, kako iz iskaza samih stranaka, tako i iz iskaza saslušanih svjedoka tijekom postupka , a kulminirali u proljeće 2024., o čemu će riječ biti u nastavku.

Isto tako, nesporna je činjenica da tužitelj nije u dobrim odnosima sa svojim bratom HB, a sinom tuženika, koji je u dobrim odnosima sa svojom majkom i koju gotovo svakodnevno obilazi, kako to proizlazi iz njegova iskaza.

31. Suvlasništvo predmetnih nekretnina stranke su stekle svaka u ½ dijela i to rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara, Dr. Ante Starčevića 5, broj O-932/2014 UPP OS Bjelovar 207/14-15 od 10. travnja 2015., koje je postalo pravomoćno 23. travnja 2015., što nedvojbeno proizlazi iz priloženog spisa broj O-932/2014.

31.1. Naime, uvidom u navedeni spis broj O-932/2014, utvrđeno je da je VB bio vlasnik nekretnina koje su utvrđene kao ostavina imovina, među kojima su i nekretnine koje su predmetom ovog postupka, da su kao zakonski nasljednici proglašeni tužena DB, supruga te sinovi GB, tužitelj i HB. Također, temeljem nasljedničkih izjava i pisanih očitovanja nasljednika (obzirom da su GB i HB bili zastupani po odvjetnicima, a iz iskaza HB proizlazi da je svaki od nasljednika, misleći pri tom na sebe i svog brata tj. tužitelja, imao svog odvjetnika), utvrđeno da je su tužitelj GB i HB, tuženiku tj. svojoj majci DB priznali ½ dijela na ime bračne stečevine sa pok. VB, tako da je u odnosu na predmetne nekretnine ovog postupka tuženik prihvatio nasljedstvo koje mu pripada temeljem zakona (1/2 dijela), dok je tužitelju također pripalo suvlasništvo ½ dijela u odnosu na prijeporne nekretnine, obzirom da mu je brat HB ustupio svoj nasljedni dio, čime su stranke postale suvlasnici svaka u ½ dijela u odnosu na prijeporne nekretnine.

32. Dakle, nasljedničkom izjavom koju je HB dao u ostavinskom postupku iza pok. VB, ustupajući svoj nasljedni dio na prijepornim nekretninama, isti je pokazao da nema namjeru nikakovih pretenzija u odnosu na prijeporne nekretnine, koju je činjenicu potvrdio i svojim iskazom u ovom postupku pa u tom kontekstu neosnovano tužitelj ističe da njegov brat HB, s kojim sada nije u dobrim odnosima i to nakon smrti oca, ima pretenzije na kuću u kojoj žive stranke, a tužitelj sa svojom obitelji.

32.1. U kontekstu iznesenih činjenica, s obzirom na utvrđeni opseg ostavinske imovine iza pok. VB te iskaza stranaka i iskaza svjedoka HB, brata tužitelja, a sina tuženika, proizlazi da je dogovor između tužitelja i njegova brata bio , a što nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka HB, koji je i potvrđen iskazom tužitelja, da je isti prihvatio nasljedstvo u odnosu na 4 rali zemlje i da mu je tužitelj trebao isplatiti iznos od 6.000,00 eura u ratama, međutim, prema iskazu HB tužitelj to nije učinio, već je HB isplatio dvije rate, a ostatak nikada. Sud je ocijenio neosnovanim navod tužitelja koji je tijekom postupka isticao kao činjenicu, a koja se odnosi na pretenzije HB u odnosu na pri jeporne nekretnine, jer to suprotno proizlazi iz iskaza HB, čiji je iskaz sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan, jer to nedvojbeno proizlazi iz ovosudnog spisa broj O- 932/2014, koji je u suglasju sa nasljedničkim izjavama HB, kao i pisanim očitovanjima, koja su uslijedila prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, a u odnosu na tužitelja i HB.

33. Isto tako, ocjenom provedenih dokaza i to prije svega iskaza stranaka i saslušanih svjedoka, nije utvrđeno da bi tuženik na bilo koji način želio otuđiti svoj suvlasnički dio ½ dijela u odnosu na prijeporne nekretnine, jer to ne proizlazi niti iz iskaza tuženika, niti iskaza saslušanih svjedoka pa čak ni samog iskaza tužitelja pa su takove njegove tvrdnje u odnosu na njegov iskaz i činjenice navedene u tužbi, ocijenjene kao nelogične i kontradiktorne. To sve, s obzirom što je sam u svom iskazu naveo da tuženik želi otuđiti i raspodijeliti svoj suvlasnički dio, dok s druge strane ističe, a koju činjenicu nedvojbeno svojim iskazom potvrđuje i tuženik, da protiv tužitelja nije pokrenut nikakav sudski postupak (radi razvrgnuća suvlasničke zajednice ili sl.), niti je dokazano da tuženik ima na bilo koji način otuđiti svoj suvlasnički dio (npr. prodajom ili prijenosom prava vlasništva na svoga sina HB, a brata tužitelja ili nekoj trećoj osobi), jer to ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka UB, supruge tužitelja, niti iskaza HB, njegova brata.

Tužitelj također nije dokazao osnovanost svojih navoda da tuženik tužitelju osporava pravo suvlasništva na kući i gospodarskim zgradama, jer kako je to prethodno navedeno, nije utvrđeno da bi tuženik protiv tužitelja pokretao kakve postupke, niti da bi zaključio kakav pravni posao, bilo sa HB ili nekim trećim, da bi otuđio svoj suvlasnički dio, a nije dokazao čime bi to tuženik osporavao pravo suvlasništva na kući i gospodarskim zgradama. Osim što tužitelj ističe, da pored njega kao zakonski nasljednik iza tuženika je i njegov brat HB, tako da po zakonu suvlasnički dio ½ dijela tuženika pripao bi njemu i njegovom bratu.

34. Temeljem iskaza tuženika (što je utvrđeno i neposrednim opažanjem suca tijekom ovog postupka), utvrđeno je da tuženik hoda uz pomoć dvije štake, što joj svakako otežava kretanje. Također, a što je utvrđeno temeljem suglasnih iskaza tuženika i svjedoka UB, supruge tužitelja, da iako stranke nisu u dobrim odnosima, svekrva i snaha su u dobrim i korektnim odnosima, a takovi odnosi su i sa djecom tužitelja.

Svjedoci saslušani tijekom postupka u bitnom su potvrdili iskaze stranaka da su njihovi odnosi narušeni, da stranke ne pričaju, a koji su narušeni odnosi nastali nakon smrti VB (prema iskazu tužitelja), a kulminirali u proljeće 2024. kada je tuženik pozvao policiju obzirom da je tužitelj bez dopuštenja i suglasnosti tuženika postavljao panele na krov kuće, no policija po istom nije postupala, jer je panele platio tužitelj (kako proizlazi iz iskaza tuženika).

Također, prema iskazu tuženika, a koju činjenicu tužitelj nije osporavao, na nekretninama stranaka negdje tijekom 2024., intervenirala je policija, a povod je bio uređivanje kuhinje po tužitelju, jer je tužitelj (prema iskazu tuženika) istu želio istjerati, a čemu se je tuženik usprotivio.

35. S obzirom na nespornu činjenicu međusobno narušenih odnosa između stranaka, radi smirivanja tenzija, često je intervenirala supruga tužitelja UB (snaha tuženika), nastojeći smiriti situaciju u kući i međusobne odnose između majke i sina, na način da je ista smirivala tužitelja, a što nedvojbeno proizlazi iz suglasnih iskaza tuženika i svjedoka UB, supruge tužitelja, a što očito suprugu tužitelja dovodi u nezavidnu situaciju, koja očito takovim svojim ponašanjem nastoji stvoriti tampon zonu oko sukoba između majke i sina.

36. Iz iskaza tužitelja u odnosu na suvlasništvo tuženika u ½ dijela na prijepornim nekretninama te činjeničnim navodima tužbe i postavljenim tužbenim zahtjevom kojim zahtijeva da je stekao ½ dijela nekretnina (suvlasničkog dijela tuženika), po ocjeni suda je kontradiktoran, nelogičan i neuvjerljiv. To prije svega, jer tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje prava suvlasništva ½ dijela na prijepornim nekretninama na suvlasničkom dijelu tuženika, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, dok isti u svom iskazu navodi da ne osporava pravo suvlasništva tuženiku, međutim, da smatra da bi trebao biti upisan kao vlasnik nekretnina predmetom ovog postupka, zbog izvršenih ulaganja i adaptacije u navedenu nekretninu nakon smrti VB, s obzirom da tuženik želi otuđiti i raspodijeliti svoj suvlasnički dio, a osnovanost kojih navoda, a kako je gore i navedeno, nije dokazao, jer to ne proizlazi niti iz jednog dokaza koji je sud izveo i ocijenio tijekom ovog postupka, a isto tako tužitelj nije predlagao dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost takovih navoda.

Nadalje, njegova kontradiktornost u kontekstu navedenog, proizlazi iz njegovih navoda gdje ističe da ne osporava pravo tuženika na kući i nekretninama, odnosno njeno pravo stanovanja, smatrajući da se mogu međusobno dogovoriti, da se u korist tuženika upiše osobna služnost stanovanja, a da on postane vlasnik cijele nekretnine, s obzirom na opseg i vrijednost izvršenih ulaganja, čime bi tuženik imao sigurnost da ga nitko ne može iseliti iz kuće. Međutim, tijekom postupka tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda, niti to proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom postupka, jer njegovi navodi nisu potvrđeni niti iskazom tuženika, niti iskazima svjedoka saslušanih tijekom postupka pa čak niti iskazom svjedoka UB, supruge tužitelja, koja je navela da nema nikakovih saznanja da bi stranke razgovarale u tom pravcu, da bi zaključile pravni posao (npr. ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju).

Također iz iskaza svjedoka UB, a što je suprotno iskazu tužitelja, nedvojbeno je utvrđeno da tuženik nije nikada govorio da se tužitelj i njegova obitelj trebaju iseliti iz kuće, čak što više, ista je iskazala da joj tuženik, koja joj je svekrva, nikada nije govorila da djeca ne bi mogla živjeti u prizemlju, već joj je tuženik govorio (s obzirom da strane međusobno ne komuniciraju i ne razgovaraju), da ju tužitelj želi istjerati iz kuće. Ista je istakla da tužitelj nikada nije tjerao tuženika iz kuće, a da je tužitelj izvršenim ulaganjima i adaptacijom želio urediti kuću kako bi se poboljšala kvaliteta stanovanja i uredio prostor za život ne samo nje i tužitelja, već i njihove djece (jer imaju dva sina), jer svi ne mogu živjeti na katu.

37. Nadalje, isto tako, tijekom postupka nije utvrđena osnovanost navoda tužitelja koje ističe u tužbi, da je za vrijeme života VB bio obiteljski dogovor da obiteljska kuća u [adresa], ostane tužitelju, s obzirom da je tužiteljevu bratu HB za života oca VB izgrađena kuća na adresi [adresa]. O postojanju takovog usmenog sporazuma, svjedoci koji su saslušani tijekom postupka nisu imali saznanja, a što je potpuno nelogično, jer prije svega i bez obzira na činjenicu što HB nije u dobrim odnosima s tužiteljem, nelogično je da isti o tome ne bi imao saznanja, kao i svjedoci MB, koji je bratić tužitelja, a nećak tuženika i koji živi u neposrednoj blizini stranaka (susjedna nekretnina) te svjedok PB, koji je također bratić tužitelja, a nećak tuženika, a koji živi tri kuće dalje od nekretnine stranaka.

Također, ta činjenica nije potvrđena niti iskazom svjedoka BB, predloženog po tužitelju, koji je u svom iskazu naveo da tuženika i pok. VB poznaje oko 50 godina, a svoja saznanja glede imovine, podjele iste, temelji na iskazima stranaka, primarno na iskazu tužitelja. Osim toga, niti supruzi tužitelja UB, nije poznato da bi postojao takav dogovor.

38. Isto tako, da nije postojao takav sporazum između stranaka i VB za vrijeme života, nedvojbeno proizlazi iz ovosudnog spisa broj O-932/2014, u kojem je vođen ostavinski postupak iza VB, a sve to s obzirom na nasljedničke izjave zakonskih nasljednika (tužitelja GB, brata HB i tuženika DB) i njihovih očitovanja prije nasljedničkih izjava i rješenja o nasljeđivanju. Stoga osnovano tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava takove tvrdnje tužitelja, jer kako je navedeno osnovanost tužiteljevih navoda ne proizlazi iz dokaza koji su izvedeni i ocjenjeni tijekom postupka, jer da je takav sporazum postojao očito bi kao takav bio realiziran još tijekom trajanja ostavinskog postupka, gdje su stranke kao zakonski nasljednici sklopili sporazum o diobi ostavinske imovine u ostavinskom postupku iza pok. VB, a sukladno čemu je i doneseno rješenje o nasljeđivanju na koje rješenje niti jedan od zakonskih nasljednika iza pok. VB nisu podnosili prigovor.

39. U odnosu na kuću HB, za koju je tužitelj tvrdio da je ista napravljena za vrijeme života VB, a čime isti smatra da je isti "isplaćen iz kuće" (u odnosu na prijeporne nekretnine), također je takav navod tužitelja ocijenjen kao neosnovan, nelogičan, kontradiktoran i neuvjerljiv.

Naime, nije sporno da HB živi u [adresa] (prema iskazu tužitelja [adresa]), prema navodima tužbe kuću je napravio VB za vrijeme svog života, a što suprotno proizlazi iz iskaza tuženika, jer je isti naveo da novac za gradnju kuće nije dao pok. VB (otac tužitelja), već otac tuženika, budući je njen otac imao zemlje i stoke i poljoprivrednu mehanizaciju pa je novac za izgradnju te kuće dao djed tužitelja s majčine strane (otac tuženika), a ne tužiteljev otac pok. VB.

Iskaz tuženika potvrđen je i iskazom HB, iako se radi o srodnom svjedoku stranaka, njegov iskaz je prihvaćen kao istinit i vjerodostojan, jer potvrđuje osnovanost navoda tuženika, pri čemu nije od utjecaja činjenica što sa tužiteljem nakon provedenog ostavinskog postupka iza pok. VB nije u dobrim odnosima sa tužiteljem.

Naime, iz iskaza HB proizlazi da je kupljena stara kuća u kojoj kupnji je sudjelovao on sa svojom obitelji uz pomoć djeda i bake s majčine strane, koje je dohranio, a koja je kuća u međuvremenu dograđivana i uređivana.

Dakle, imajući u vidu suglasne iskaze HB i tuženika, nije u tom dijelu prihvaćen osnovanim iskaz tužitelja, da je kuća njegova brata HB Kunića građena isključivo novcem njihovog pok. oca VB, jer osnovanost takovih svojih navoda tužitelj nije dokazao, niti to proizlazi iz izvedenih dokaza.

Osim toga, a kako je i prethodno izloženo, da je HB imao bilo kakove pretenzije na nekretninu u kojoj žive stranke, zasigurno isti ne bi svoj pripadajući zakonski dio ustupio svome bratu tj. tužitelju, već zadržao za sebe ili eventualno ustupio tuženiku, čime bi ista u odnosu na tužitelja nedvojbeno imala veći suvlasnički omjer od sada postojećeg (stranke suvlasnici svaka ½ dijela).

40. Između stranaka nije sporna činjenica da su nakon smrti u prijepornu nekretninu izvršena ulaganja od strane tužitelja i to njegovim vlastitim novcem u vidu adaptacije. Primanja tužitelja potječu iz plaće koju prima u PZC kao vozač kamiona (1.500,00 eura), od prodaje poljoprivrednih kultura obradom zemlje (kukuruza i pšenice), jer na poljoprivrednom gospodarstvu više nema stoke (za vrijeme VB prihod u kućanstvu ostvarivao se je od prodaje stoke, bilo je 25 bikova, od obrade zemlje koju zemlju su obrađivali VB, tuženik i tužitelj, a VB ostvarivao je i prihod, prema iskazu tuženika prodajom stoke, obzirom da je imao kamion koji je i utvrđen kao opseg ostavinske imovine, a koji je prema iskazu tuženika, tužitelj prodao). U kontekstu primanja i imovnog stanja tuženika, utvrđeno je da je iskaz tužitelja kontradiktoran u odnosu na činjenične navode navedene u tužbi, gdje je navedeno da tuženik raspolaže sa nadprosječnim primanjima i da ništa ne pridonosi za održavanje domaćinstva, plaćanja režija i troškova, a koje je činjenične navode sam u svom iskazu osporio, navodeći da to nije točno da tuženik ima poljoprivrednu mirovinu koja zasigurno nije iznadprosječna.

Također, temeljem iskaza tuženika utvrđeno je da prima poljoprivrednu mirovinu u iznosu od 400,00 eura, da je nakon godinu dana nakon smrti supruga VB, a oca tužitelja bila bez ikakovih primanja, da je do pred tri godine imala pomoć u kući (geronto domaćicu), da je dobila rješenje da joj se isplaćuje iznos od 500,00 kn, odnosno 600,00 kn (prema iskazu svjedoka Dalibora Kunića 65,00 eura), po osnovi tuđe pomoći i njege.

Obzirom na činjenicu da je tuženik osoba starije životne dobi (rođena 1954.), da hoda uz pomoć dvije štake, da prima poljoprivrednu mirovinu u iznosu oko 400,00 eura i naknadu za tuđu pomoć i njegu, zasigurno se ne radi o iznadprosječnim primanjima iste, a koja je i do nedavno bila korisnica pomoći i njege u kući.

41. Prethodno je izloženo da opseg ulaganja u prijepornu nekretninu nije sporan između stranaka, koje je tužitelj izvršio vlastitim novcem, jer tu činjenicu tuženik nije osporavao, navodeći da nije vodio evidenciju o vremenu i troškovima izvršenih ulaganja, osim što je osporavan navod tužitelja glede plastične stolarije na katu kuće, za koju je tužitelj tvrdio da je ista ugrađena njegovim vlastitim novcem, dok je tuženik naveo da ta činjenica nije točna, jer je tužitelju za to dan novac za vrijeme života VB još 2008., koji novac nije utrošio u tu svrhu, nije joj poznato što je s tim novcem, jer tužitelj kroz razdoblje od dvije godine nije živio u [adresa] (tuženik se nije mogao točno odrediti u kojem razdoblju), već je živio u [adresa] sa djevojkom s kojom je raskinuo i nakon toga se vratio kući.

U tom kontekstu, osnovani su navodi tužitelja u tužbi i iskazu, da tuženik ne plaća režije, time da tuženik ističe, a koju činjenicu s uspjehom tužitelj nije osporio u postupku, da ju tužitelj nikada nije tražio da plaća struju i vodu, no tuženik je u svom iskazu naveo da ukoliko tužitelj smatra da treba plaćati režije za kuću, ista smatra da ona osobno ima malu potrošnju plina i struje, a da plin troši u malim količinama (samo za kuhanje i održavanje osobne higijene), a koje se režije odnose na struju, plin i vodu te komunalne usluge plaća tužitelj u mjesečnom iznosu između 200,00 eura do 250,00 eura, prema iskazu tužitelja.

42. U odnosu na izvršena ulaganja i adaptaciju u predmetu nekretninu, tužitelj je iscrpno i detaljno opisao u svom iskazu, navodeći pri tom da se ulaganja i adaptacija sastoje od uređenja podruma gdje je izvršen iskop i polaganje cijevi za slivne i oborinske vode u kanalizaciju, betoniranje, žbukanje i krečenje zidova, postavljanje keramičkih pločica, u kojoj su smješteni hladnjak i zamrzivač za meso, koje je radove izvodio majstor KB, koji radovi zajedno s materijalom su koštali između 2.000,00 eura do 3.000,00 eura.

42.1. Na kući je promijenjena stolarija, tako da su postavljena dvoja ulazna vrata u prizemnom dijelu za ulaz u kuću, vrata za podrum, vrata u tavanski prostor i u prostoriji gdje je smještena peć za centralno grijanje (kotlovnica), ukupno petora vrata, trinaest prozora s roletama u prizemlju, dok je na katu kuće ugrađena plastična stolarija za vrijeme života VB i to pred 10 godina.

Stolarija je kupljena u Virovitici ne odjednom, nego postepeno, postavu je vršio Vjeko promet, koja je stolarija postepeno ugrađivana pred nekih 5 do 6 godina, na način da su prvo ugrađena dvoja ulazna vrata. Na katu su ugrađena dvoja balkonska vrata, tri prozora, od toga dva s roletama i jedan bez roleta na kupaonici, dok je stolarija na katu kupljena u Trohadilu, a koja je plastična stolarija zamijenila drvenu stolariju, koja je prema iskazu tuženika bila stara i trošna 40 godina, dok je tuženik tvrdio da nije bilo potrebe za promjenom stolarije.

42.2. U prizemlju kuće promijenjeni su drveni štokovi sa sedam vrata, od toga jedna klizna, pred dvije do tri godine, od strane G (braće iz Kokinca), a vrijednost svakih vrata i štokova je između 150,00 eura do 200,00 eura.

Na katu kuće postavljena su troja vrata i to dvoja na sobi i kupaonici i jedna dvokrilna na ulaz na kat i dva štoka, pred 10 godina, kupljena s postavom od AB iz [adresa], a koju vrijednost tužitelj nije znao.

42.3. Nadalje, u kotlovnici je zamijenjena peć za centralno grijanje (marke Centrometal), kupljena u Ikoma plinu, kojom je zamijenjena stara postojeća peć za centralno grijanje i to negdje pred 3 godine, a koje je centralno grijanje na drva, a koju vrijednost tužitelj također nije znao.

42.4. U prizemlju kuće adaptirano je predsoblje pred 2 godine, na način da je na postavljene betonske ploče postavljen laminat u površini od 4 m x 4 m, kupljen u Pevexu (laminat postavljao KB, koji je za te radove bio plaćen ). Na stepenicama iz prizemlja na kat postavljena su drvena vrata, opločene su tri stepenice 3,5 m x 2,5 m, a koje radove je obavio također KB.

42.5. Kupaonica koja se nalazi u prizemlju kuće adaptirana je na način da je srušen postojeći zid između stare kupaonice i wc-a, izmijenjena je instalacija (plin , struja, voda), postavljena nova kompletno nova keramika na podu i zidu, na stropu su postavljene rigips ploče i ugrađene nove sanitarije (wc-e školjka, umivaonik, ormarić, radijator ljestve, tuš kabina), koje je radove izvodio KB, a instalacije ČB, susjed iz [adresa], koji su radovi i materijal po sjećanju tužitelja iznosili između 4.000,00 eura do 5.000,00 eura.

Iako je u tužbi navedeno da je vršena adaptacija kuhinje u niši, tužitelj je u iskazu naveo da ne zna što to znači, no da je pred 10 godina kupio nove kuhinjske elemente na katu kuće, što je bilo za vrijeme života oca i da to u ovom postupku ne zahtijeva na ime izvršenih ulaganja.

42.6. Također, negdje pred 2 do 3 godine, u nekoliko etapa, izmijenjeni su žljebovi za odvod oborinskih voda i to na kući, staji, štaglju i na dvije garaže za automobil i jednoj garaži za kamion.

42.7. Nadalje, tužitelj je vlastitim novcem financirao izmjenu drvenih letvica (200 komada) na putnoj ogradi do ceste i to pred nekih 8 do 9 godina, koje je radove obavio nećak ZB, dok je iza gospodarskih zgrada napravljena ograda tako da su postavljeni čelični stupci uz prethodni iskop i ugradnju betonskih temelja, čime je maknuta stara dotrajala žičana ograda i to u duljini od 28 m, pred 3 godine, koji je beton kupljen u PZC-u od 18 m[3] (s cijenom od 110,00 eura za 1 m ), na koje stupce je postavljeno žičano pletivo kupljeno u Pevexu, a koje je radove također izvodio KB, za što je isti plaćen oko 1.100,00 eura.

42.8. Pred 3 godine izmijenjena je plastična cijeva promjera fi 110 za odvod iz kuhinje, prizemlje i kata i žljebova s kuće, uz iskop i polaganje istih, koje je radove izvodio PZC- e, a koji su plaćeni obustavom od plaće tužitelja.

U jesen 2024. izvršeno je asfaltiranje dvorišta, koje je radove također izvodio poslodavac tužitelja PZC-e, a koji je asfalt dobio po povoljnijoj cijeni kao radnik, a što otplaćuje od svoje plaće u iznosu od 5.000,00 eura.

42.9. Uz postojeći krov gospodarske zgrade napravljena je drvena sjenica s pečenjarom 5 m x 5 m, pred 5 godina, kupljen je roštilj u Svetom Ivanu Zelini, stol i stolice preko oglasnika Njuškalo, izvršeno betoniranje, a koja je natkrivena sa limenim krovom u produžetku gospodarske zgrade i ograđeno ceradom, ugrađena je slavina sa umivaonikom i postavljen drveni pokrov za bunar, a vrijednost radova i materijala iznosilo je 5.000,00 eura i sve radove izvodio je KB.

42.10. Na krovu kuće u proljeće 2024. (veljača i ožujak), a što je bio povod, kako je prethodno navedeno, sukoba između stranaka, obzirom da se tuženik izričito protivio postavljanju istih, zbog čega je i intervenirala policija samim dolaskom na teren, postavljeni su solarni paneli za opskrbu električnom energijom, a vrijednost istih iznosila je 4.500,00 eura.

42.11. Nadalje, iz iskaza stranaka, što je potvrđeno iskazom svjedoka UB, HB i BB, još za vrijeme života VB pokrenut je postupak legalizacije, a koja legalizacija je realizirana tek nakon smrti VB, a koji su troškovi prema iskazu tužitelja iznosili 8.000,00 eura do 9.500,00 eura, dok je ranije ukupno platio kazne oko 25.000,00 eura, a iz iskaza tuženika proizlazi da nije imala saznanja koliko su iznosili troškovi legalizacije, no da joj je pok. suprug VB rekao da je trgovačkom geodetskom društvu Geo Tom platio nekih 16.000,00 kn u ratama tijekom 2013., a da li su u svezi legalizacije postojali kakovi drugi troškovi tuženiku nije bilo poznato, obzirom da je tužitelj na ostavinskoj raspravi rekao da sve troškove u svezi toga preuzima na sebe.

42.12. Imajući u vidu iskaz tužitelja, proizlazi da je većinu radova na adaptaciji izvodio KB, za što je isti i plaćen, međutim, isti po tužitelju nije bio predložen kao svjedok, dok je za istog tuženik naveo da je bio bivši šef tužitelja.

43. Tužitelj je, osim razloga za podnošenje ove tužbe, da tuženik želi otuđiti svoj suvlasnički dio (iako je to prethodno obrazloženo da to tijekom ovog postupka nije dokazano), ističe kao razlog podnošenja ove tužbe što je on uređivao kuću, a tuženik je zvao policiju.

Tužitelj je naveo da je izradio grobnicu i da su ti troškovi iznosili 4.000,00 eura u kojim ulaganjima tuženik nije sudjelovao, dok suprotno proizlazi iz iskaza tuženika, a što je i potvrđeno iskazom svjedoka HB, da je ranije postojalo grobno mjesto (na koje nije ukopan pok. VB, već na mjesto svojih roditelja) sa nadgrobnom pločom koju je tužitelj samo "obukao", a koja nadgrobna ploča obuhvaća i dio grobnog mjesta gdje je ukopan pok. VB.

44. S obzirom na opseg ulaganja koja su nedvojbeno izvršena po tužitelju, radi utvrđivanja vrijednosti istih, po prijedlogu tužitelja izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dubravki Golec, dipl. ing. građ. na uviđaju dana 20. listopada 2025., kojom prilikom su prikupljeni podaci, izvršeno fotografiranje, a tužitelj je (list 98) naveo da se pri procjeni ulaganja ne uzima u obzir dva sobna prozora s vratima i roletom-PVC stolarija te kupaonski prozor na katu, kao ni štokovi i vrata na katu, obzirom da je to sve napravljeno za vrijeme života pok. VB.

44.1. Građevinski vještak je dostavio pisani nalaz i mišljenje 4. prosinca 2025. (list 105- 147), koji je nalaz i mišljenje je potkrijepljeno fotografijama predmetne nekretnine , dana procjena kakvoće nekretnine, opisano stanje nekretnina prema podacima prikupljenim na očevidu (građevinsko zemljište sa stambenom i gospodarskih zgradama), opisana metoda procjene (list 117) te izvršen izračun, odnosno procjena građevinskog zemljišta na kojem je izgrađena stambena građevina sa gospodarskim zgradama.

44.2. U zaključnom nalazu i mišljenju građevinski vještak je naveo da tržišna vrijednost nekretnine na dan 22. studenoga 2022. iznosi 199.537,47 eura, a prema čl. 68 st. 5 toč A Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine broj 105/15) i uputi Visokog procjeniteljskog povjerenstva od 8. svibnja 2023. vrijednost se zaokružuje na 200.000,00 eura.

Vještak je naveo da vrijednost nekretnine prije ulaganja nije moguće utvrditi, obzirom da su ista vršena u dužem vremenskom periodu, a neka i prije 10 godina te je zaključak vještaka da su ulaganja vršena radi poboljšanja uvjeta stanovanja i sačuvanja stan ja nekretnine.

Nadalje vještak je naveo da vrijednost ukupnih ulaganja sa troškovima PDV -a iznosi 53.245,00 eura, a troškovi legalizacije u ukupnom iznosu od 7.417,77 eura, koje troškove čine naknada za legalizaciju u iznosu od 1.715,18 eura, vodni doprinos od 980,95 eura, komunalni doprinos u iznosu od 3.692,35 eura (plaćeno u 12 rata) te vodovodni priključak s PDV u iznosu od 1.031,29 eura, dok trošak snimaka izvedenog i geodetskog elaborata nije poznat, jer za to nije od strane tužitelja priložena dokumentacija niti podaci.

45. Pisanom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovorile pa kako nije bilo primjedbi na pisani nalaz i mišljenje, niti prijedloga stranaka, to nije izveden dokaz saslušanjem građevinskog vještaka radi usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja. S obzirom na to, nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u cijelosti je prihvaćen, ocijenjeno je da je isti dan prema pravilima struke, temeljem podataka u spisu predmeta i podacima prikupljenim na uviđaju dana 20. listopada 2025.

46. Obzirom na nespornu činjenicu da su izvršena ulaganja po tužitelju u prijepornu nekretninu koja je u suvlasništvu stranaka, tužitelj je tvrdio da je za to imao suglasnost tuženika, odnosno da se nije protivio, osim postavljanju solarnih panela, dok je tuženik tvrdio da za to tužitelj nije imao suglasnost, no, međutim "radi mira u kući" nije se protivio, jer je uvijek štitio tužitelja, iako je bio bezobrazan prema njoj, vikao je na nju bez poštovanja.

S obzirom na takav iskaz tuženika, neosnovano se po ocjeni suda u potpunosti u odgovoru na tužbu poziva na čl. 41 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu ZOV-a). Naime, ističe da su ulaganja tužitelja vršena suprotno navedenoj odredbi, protivno volji tuženika, jer ta ulaganja tuženik nije želio, niti je mogao financijski iste snositi i da je samim time tužitelj na taj način neometano i neopravdano nametnut teret kao drugog suvlasnika , jer to suprotno proizlazi iz iskaza tuženika (kako je prethodno navedeno) pa se zaključuje da je za ulaganja dana prešutna suglasnost (radi mira u kući, s obzirom na međusobno neslaganje stranaka), osim u odnosu na ulaganja za solarne panele na kući, čemu se je tuženik izričito protivio i zbog čega je i intervenirala policija, kako to proizlazi iz suglasnih iskaza stranaka i svjedoka UB i HB.

46.1. Međutim, u kontekstu navedenog, a ocjenom provedenih dokaza, što je nedvojbeno utvrđeno nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka, a potvrđeno i iskazom tužitelja i svjedoka UB, supruge tužitelja, a snahe tuženika, ulaganja su izvršena radi poboljšanja kvalitete i uvjeta stanovanja i očuvanja stanja nekretnine pa se, s obzirom na to može ocijeniti da se radi o korisnim ulaganjima, ne samo za tužitelja i njegovu obitelj, supruge i dvoje djece, već i za samog tuženika kao drugog suvlasnika koji također živi u navedenoj nekretnini.

47. Nesporna je činjenica između stranaka, a što nedvojbeno proizlazi iz njihovih iskaza, da tužitelj nikada od tuženika nije zahtijevao naknadu na ime izvršenih ulaganja, to tim više što predmeta nekretnina primarno kuća u kojoj stranke žive (kuća na kat), nije etažirana (već samo legalizirana), pa su stranke suvlasnici u idealnim dijelovima. Isto tako, tužitelj u ovom postupku u odnosu na izvršena ulaganja čija je vrijednost utvrđena po građevinskom vještaku, kako je to obrazloženo pod obrazloženjem br. 44.2., nije postavio obvezno pravni, već stvarno pravni zahtjev.

48. Odredbom čl. 156 st. 1 ZOV-a, propisano je da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

Stavkom 2 istog čl. propisano je pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

49. U kontekstu navedene odredbe, valjalo je ocijeniti da li je osnovan stvarno pravni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da se utvrdi da je navedenim ulaganjem stekao ½ dijela nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na suvlasničkom dijelu (1/2 dijela) tuženika (a u smislu odredbe čl. 153 ZOV-a), a što mu je tuženik dužan priznati i trpjeti da se kao takav upiše u zemljišne knjige kod ovoga suda (kojim zahtjevom bi tužitelj u potpunosti postao vlasnik cijele nekretnine).

50. Imajući u vidu prethodno izneseno, osnovano, po ocjeni suda, tuženik ističe da tužitelj navedenim ulaganjem nije stekao pravo suvlasništva (suvlasnički dio tuženika u ½ dijela) na predmetnoj nekretnini, jer se takovim ulaganjima nije promijenila samo bit nekretnine, niti je postojala druga nekretnina. Naime, tužitelj s obzirom na opseg i vrijednost izvršenih ulaganja, izvršio je adaptaciju i preuređenje, ali u konkretnom slučaju na prijepornoj nekretnini nije izvršena dogradnja, izgradnja, već kako je prethodno navedeno, izvršena su ulaganja u smislu poboljšanja kvalitete i uvjeta života i stanovanja i očuvanja stanja nekretnine. U pravilu adaptacijom (rekonstrukcijom građevine) u pravilu se ne stječe stvarno pravni, već obvezno pravni zahtjev (čl. 120 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO-a), jer se u konkretnom slučaju ne radi o znatnijim radovima nakon kojih je prvobitna građevina (primarno stambena zgrada u kojoj žive stranke), u pretežitom dijelu prestala postojati, radi se o istoj nekretnini koja je imala istu namjenu i prije adaptacije u prostorijama koje su u idealnom dijelu u suvlasništvu stranaka (1/2 dijela). Osim toga, između stranaka nije postojao sporazum o adaptaciji s namjerom stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini od strane tužitelja, niti je tužitelj osporio navode odgovora na tužbu da između stranaka nije postojao dogovor da bi tužitelj adaptacijom, tj. uređenjem u opsegu koji nije bio sporan između stranaka, stekao pravo suvlasništva u ½ dijela (odnosno vlasništva na cijeloj nekretnini, obzirom da je već upisan kao suvlasnik u ½ dijela. Stoga, tužitelj ne može steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini niti na temelju čl. 156 st. 1 ZV-a, a niti na temelju čl. 153 ZV-a.

S obzirom na opis i opseg izvršenih ulaganja po tužitelju, koje se sastojalo od ugrađivanja u postojeću kuću pokretnih stvari radi renoviranja i adaptacije, bez dogradnje (npr. povišenje postojeće etaže, dogradnjom novog ili proširenjem postojećeg objekta), jer nije sagrađena nova samostalna građevinska, gospodarska cjelina, ne opravdava stvarno pravni, već eventualno obvezno pravni zahtjev pa samim time u konkretnom slučaju nije, niti se može utvrditi da je došlo do povećanja suvlasničkog omjera na strani tužitelja, jer se nije izmijenio identitet nekretnine u suvlasništvu stranaka.

51. Dakle, kad bi se i stavio u omjer procijenjena vrijednost po građevinskom vještaku izvršenih ulaganja u odnosu na ukupnu vrijednost nekretnine, koja su prethodno obrazložena, tada proizlazi da isto ne opravdava stvarno pravni zahtjev tužitelja koji zahtijeva u ovom postupku pa je slijedom navedenog, valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, eventualno tužitelj bi prema tuženoj mogao postaviti obvezno pravni zahtjev, sukladno odredbama ZOO-a te od iste kao suvlasnice tražiti zahtijevati ½ vrijednosti izvršenih ulaganja (obzirom da su stranke suvlasnici svaki u ½ dijela), u nekretninu koja nije etažirana.

Međutim, kako takav zahtjev tužitelj nije postavio u ovom postupku, niti je, a što nije ni sporno između stranaka, od iste ikada zahtijevao da mu plati bilo što na ime izvršenih ulaganja, stoga, ulaganja koja je tužitelj izvršio u predmetnu nekretninu, a slijedom iznesenog, ne opravdavaju njegov stvarno pravni zahtjev u ovom parničnom postupku pa čak niti u manjem suvlasničkom omjeru od postavljenog, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja primjenom gore citiranih odredbi valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

52. Isto tako, prethodno izneseno odnosi se i na navode tužitelja kako je obrazloženo pod br. 43 obrazloženja na ime troškova u iznosu od 4.000,00 eura za nadgrobni spomenik, jer u odnosu na taj novčani iznos nije postavio niti obvezno pravni, a niti stvarno pravni zahtjev.

53. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a u svezi čl. 155 ZPP- a.

Budući je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, to je isti u obvezi tuženiku nadoknaditi troškove postupka koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (vps 1.350,01 eura), zastupanja na prvom pripremnom ročištu 23. listopada 2024., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu, zastupanje na raspravama 13. veljače 2025., 17. veljače 2025., na uviđaju dana 20. listopada 2025. i 19. ožujka 2026., za svako u iznosu od 200,00 eura.

Tuženiku je za sastav podneska od 12. siječnja 2026., kojim podneskom je tuženik naveo da ne stavlja primjedbe ni prigovore na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, priznao nagradu u iznosu od 50,00 eura (prema Tbr. 8 toč. 4), jer se ne radi o obrazloženom podnesku za koji bi mu pripadala nagrada prema Tbr. 8 toč. 1. Na navedene troškove tuženiku je valjalo priznati PDV-e u iznosu od 312,50 eura, u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura, a kako je presuđeno pod točkom II. izreke ove presude.

Također, ističe se da sud tuženiku nije priznao zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), obzirom da istu tuženik nije zahtijevao.

Parnični troškovi odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

54. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 15. travnja 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelja Josipu Jeliću, e-komunikacijom

- punomoćniku tuženika Daliboru Diviću, e-komunikacijom

Tužitelj po punomoćniku u obvezi platiti pristojbu presudu u iznosu od 53,09 eura (tbr. 2 toč. 1).