Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. Povrv-88/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja OSENFOR d.o.o., OIB: 36470500923, Osijek, I. Gundulića 5, zastupan po punomoćniku Marku Markiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon pisanog postupka u sporu male vrijednosti, 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica pod posl. br. Ovrv-4653/2024, UPP/OS-Ovrv-1136/2024 od 25. listopada 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku MP isplatiti tužitelju OSENFOR d.o.o. iznos od 9,56 EUR (devet eura i pedesetšest centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica pod posl. br. Ovrv-4653/2024, UPP/OS- Ovrv-1136/2024 od 25. listopada 2024. u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak u iznosu od 100,00 EUR (sto eura).

III. Nalaže se tuženiku MP naknaditi tužitelju OSENFOR d.o.o. troškove postupka u iznosu od 163,27 EUR (stošezdesettri eura i dvadesetsedam centi), zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom dijelu od 75,00 EUR (sedamdesetpet eura) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika, podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 9,56 EUR, te je javni bilježnik Boris Godžirov iz Našica rješenjem pod posl. br. Ovrv-4653/2024, UPP/OS- Ovrv-1136/2024 od 25. listopada 2024. odredio predloženu ovrhu po računu kod banke i motornom vozilu ovršenika.

2. Tuženik je kao ovršenik pravodobno uložio prigovor, pa je sud rješenjem pod posl. br. Povrv-88/2024-3 od 12. rujna 2025. rješenje o ovrsi stavio izvan snage, ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. U prigovoru tuženik navodi kako je iznos koji od njega potražuje ovrhovoditelj, a koju tražbinu je ovrhovoditelj otkupio od strane Elektromodul d.o.o. Osijek i odnosi se na kaznu za parkiranje automobila, on i platio, te da ima dokaz.

3. Naime, na predmetni postupak primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Dakle, predmetni postupak kao spor male vrijednosti je sukladno odredbi čl. 461.a ZPP-a pisani postupak, a o čemu su stranke rješenjem ovoga suda pod posl. br. Povrv- 88/2024-3 od 12. rujna 2025. i upozorene.

4. U predmetnom postupku sud nije smatrao potrebnim održavati ročište radi izvođenja dokaza budući da je činjenično stanje u predmetnom postupku iz same materijalne dokumentacije dovoljno razjašnjeno radi donošenja konačne odluke. Također, stranke nisu predlagale provođenje ikakvih dokaza, kao niti održavanje usmene rasprave, a pravično vođenje postupka se u konkretnom slučaju može osigurati i bez održavanja ročišta. Štoviše, tuženik se niti nakon što je zaprimio rješenje ovoga suda Povrv-88/2024-3 od 12. rujna 2025. i podnesak tužitelja od 15. rujna 2025., nije očitovao ovome sudu u skladu s upozorenjem iz t. VII. rješenja od 12. rujna 2025.

5. Sud je radi donošenja konačne odluke izvršio uvid u predmetni spis, te je utvrđivao činjenice iz priložene materijalne dokumentacije i to: Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 7 spisa), Uvjerenje MUP-a o vlasništvu vozila (str. 8 spisa), dnevne parkirališne karte (str. 21 spisa), Specifikacije dužnika iz ugovora o cesiji (str. 22 spisa), fotografije parkiranog motornog vozila (24-26 spisa), Odluke i prateća dokumentacija o organizaciji i načinu naplate parkiranja u gradu Osijeku (27-47 i 49-77 spisa), Ugovor o cesiji (str- 78-80 spisa).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik vlasnik motornog vozila marke Ford Focus, broj šasije: [broj šasije], reg. Oznaka [registarska oznaka]. Naime, među parničnim strankama je sporno je li tuženik kao vlasnik navedenog motornog vozila tužitelju dužan platiti iznos od 9,56 EUR na ime neplaćenog računa za dnevnu parkirališnu kartu u gradu Osijeku, a za koju tuženik navodi da ju je prethodno platio tvrtki Elektromodul d.o.o. koja je kasnije isto potraživanje prenijela ugovorom o cesiji na tužitelja.

8. Naime, kako je račun tužitelja (ispis otvorenih stavaka) na temelju kojega isti potražuje predmetni iznos od tuženika jednostrana izjava, odnosno jednostrani akt poslovnog subjekta, isto ne predstavlja javnu ispravu kojom se dokazuje istinitost onoga što je njome određeno. S obzirom na navedeno, kako tuženik kao dužnik osporava takvu vjerodostojnu ispravu navodeći da je isti iznos plaćen ranijem vjerovniku, tužitelj je bio dužan dokazati da je isto potraživanje s ranijeg vjerovnika Elektromodul d.o.o. preneseno na sada tužitelja, a tuženik činjenicu da je isporučenu uslugu platio. Valja napomenuti kako tuženik u ovome postupku ne spori pravnu osnovu tužbenog zahtjeva kao niti visinu iznosa potraživanja, već isključivo navodi da je platio potraživani iznos.

9. Iz predmetnog prijedloga za ovrhu i Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 7 spisa) utvrđeno je kako tužitelj od tuženika na ime neplaćenog računa za dnevnu parkirnu kartu potražuje iznos od 9,56 EUR s danom dospijeća 29. veljače 2024., a koji broj dokumenta glasi 4542/EM2/2.

10. Iz Uvjerenja MUP-a o vlasništvu motornog vozila (str. 8 spisa) utvrđeno je da je motorno vozilo marke FORD FOCUS, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], vlasništvo tuženika.

11. Iz dnevne parkirališne karte 1190117 (str. 21 spisa) utvrđeno je da je ista izdana za vozilo reg. oz. [registarska oznaka] dana 31. siječnja 2024. i to u iznosu od 9,56 EUR.

12. Iz fotografija dostavljenih od strane tužitelja (str. 24-26 spisa) utvrđeno je da je vozilo reg. oz. [registarska oznaka] fotografirano 31. siječnja 2024. na označenom mjestu javnog parkirališta, te je iz istih fotografija utvrđeno da je ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila postavljena određena isprava.

13. Odredbama Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja objavljenog u Službenom glasniku Grada Osijeka 31. prosinca 2013. (str. 41-47 spisa) propisano je da organizaciju i način naplate parkiranja osobnih vozila na javnim parkiralištima obavlja pravna osoba na temelju ugovora o koncesiji. Nadalje, čl. 12. i 13. istog Pravilnika propisano je da se smatra da je sklopljen ugovor o korištenju parkirališta na osnovu korištenja dnevne parkirne karte ako je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koje je propisana naplata, bez kupljene parkirne karte. Također, propisano je da se temeljem ugovora o korištenju parkirališta sklopljenim na navedeni način izdaje dnevna parkirna karta i nalog za plaćanje iste koji se postavljaju ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila.

14. Iz Ugovora o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u gradu Osijeku od 30. srpnja 2014. (49-57 spisa) utvrđeno je da Grad Osijek kao davatelj koncesije dodjeljuje pravnoj osobi ELEKTROMODUL d.o.o. kao koncesionaru, koncesiju za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području grada Osijeka.

15. Iz Ugovora o ustupanju i otkupu potraživanja EM-O-4/2024 od 26. srpnja 2024. (str. 78-80 spisa) i Specifikacije dužnika EM-O-4 (str. 22 spisa) utvrđeno je da je pravna osoba ELEKTROMODUL d.o.o. kao cedent ustupio pravnoj osobi OSENFOR d.o.o. kao cesionaru tražbinu koja je predmet ovoga postupka, odnosno iznos od 9,56 EUR prema računu 4542/EM2/2.

16. Preostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista ne odnosi na sporne činjenice u predmetnom postupku.

17. Sud prihvaća svu dostavljenu materijalnu dokumentaciju od strane tužitelja kao istinitu, a štoviše, tuženik istu niti nije sporio budući da nije odgovarao na navode iz podneska tužitelja od 10. siječnja 2025., odnosno tuženik nije koristio mogućnost na koju ga je sud upozorio u toč. VII. rješenja ovoga suda pod posl. br. Povrv-88/2024-3 od 12. rujna 2025.

18. Iz ovako reproduciranih i ocjenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je pravna osoba ELEKTROMODUL d.o.o. na temelju koncesije izdane od strane Grada Osijeka u predmetno vrijeme bila ovlaštena za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području grada Osijeka. Nadalje, utvrđeno je i kako je motorno vozilo u vlasništvu tuženika 31. siječnja 2024. parkirano na označenom mjestu javnog parkirališta u gradu Osijeku bez kupljene parkirne karte, pa je istome od strane pravne osobe ELEKTROMODUL d.o.o. izdana dnevna parkirna karta, a koja je tuženiku ostavljena ispod brisača vjetrobranskog stakla predmetnog motornog vozila. Također, utvrđeno je i da je tužitelju predmetna tražbina ustupljena od pravne osobe ELEKTROMODUL d.o.o., a sve to na temelju Ugovora o cesiji od 26. srpnja 2024.

19. Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno, a kako tuženik nije kupio parkirnu kartu 31. siječnja 2024. prilikom parkiranja motornog vozila u njegovom vlasništvu na javnom parkiralištu na području grada Osijeka, smatra se da je sklopljen ugovor o korištenju parkirališta na osnovu korištenja dnevne parkirne karte.

20. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj u ovome postupku dokazao postojanje poslovnog odnosa i ispunjenje svoje ugovorne obveze, a tuženik nije dokazao da je isporučenu uslugu platio, te kako tuženik nije sporio samu visinu potraživanja tužitelja, to je odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

21. U odnosu na troškove ovršnog postupka, valja navesti kako je sud nakon što je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, po prigovoru ovršenika (ovdje tuženika) predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je sve provedene radnje. Prema tome, donošenjem takvog rješenja ovrha je stavljena izvan snage, odnosno proizlazi kao da nije niti pokrenuta, već se podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu ima smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, pa je u skladu s navedenim potrebno donijeti zajedničku odluku o troškovima postupka, kako parničnih tako i ovršnih, pa je sud odlučio kao pod toč. II. izreke presude, te o takvim troškovima donio odluku pod toč. III. izreke.

22. Slijedom navedenog, o troškovima postupka sud je odlučivao na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

23. Tužitelj je zatražio trošak jednokratne nagrade za zastupanje u ovome parničnom postupku u iznosu od 100,00 EUR uvećano za 25% PDV-a na temelju tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT), trošak određen u ovršnom postupku u iznosu od 100,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupan trošak od 238,27 EUR. Sud je tužitelju priznao trošak jednokratne nagrade zastupanja u parničnom postupku u iznosu od 100,00 EUR uvećano za 25% PDV-a, a sve to u skladu s tbr. 7. toč. 9. OT- a, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, te trošak naknade javnom bilježniku u iznosu od 25,00 EUR. Dakle, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 163,27 EUR, a na koji trošak su mu dosuđene i zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu, te trošak pribave uvjerenja o vlasništvu vozila iz MUP-a budući da je tužitelju već priznat trošak za zastupanje u predmetnom parničnom postupku u vidu jednokratne nagrade, a koji trošak obuhvaća i navedene radnje sastava prijedloga za ovrhu koji se ima smatrati tužbom, te trošak pribave uvjerenja o vlasništvu vozila iz MUP-a.

24. Slijedom svega, sud je o troškovima ovoga postupka odlučio kao pod toč. III. izreke.

U Đakovu 15. travnja 2026.

SUDAC

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku