Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-883/2025-3

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja , u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 30, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-130/2024- 33 od 18. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Croatia osiguranja d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-130/2024-33 od 18. srpnja 2025. u pobijanom djelu pod točkom I.,II., III. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.000,00 EUR s osnove naknade neimovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.360,00 EUR s osnove naknade imovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2025. do isplate , sve u roku od 15 dana (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju plaća mjesečnu rentu (tuđa pomoć i njega) počev od 1. travnja 2025. ubuduće u iznosu od 450,00 EUR svakog prvog do desetog u mjesecu za prethodni mjesec sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog obroka do isplate (točka III. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 120,00 EUR na ime naknade za tuđu pomoć i njegu sa zateznim kamatama, kao i za isplatom zateznih kamata na iznos od 15.360,00 EUR za period od 10. srpnja 2022. do 31. ožujka 2025. (točka IV. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.942,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2025., sve u roku od 15 dana (točka V. izreke).

2. Rješenjem prvostupanjskog suda dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva te je odbijen zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadu troškova postupka uzrokovanih delegacijom suda.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv gore navedene presude pobijajući točke I., II., III. i V. izreke, navodeći da ih pobija zbog svih zakonom previđenih razloga i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i nepravilne odluke o parničnom trošku. Predlaže žalbu usvojiti i pobijanu presudu preinačiti te tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR (uključen PDV).

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja koje je posljedica prometne nesreće od 19. siječnja 2006. koju je skrivila osiguranica tuženika.

7. U ovom stadiju postupka ostala je sporna uzročna veza između štetnog događaja i pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, tijek kamate te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.

8. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), a tuženik u žalbi ne obrazlaže koje je bitne povrede odredaba parničnog postupka sud prvog stupnja počinio te navedeni žalbeni razlog sud smatra paušalnim.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno, u skladu s izvedenim dokazima utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

10. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj stradao 19. siječnja 2006. u prometnoj nesreći, koju je skrivila osiguranica tuženika,

- da je tužitelj u prometnoj nesreći 19. siječnja 2006. zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višeivernog prijeloma glave lijeve bedrene kosti Pipkin IV, prijelom čašice lijevog kuka, prijelom 5. i 6. rebra lijevo, trzajnu ozljedu vratne kralježnice, natučenje glave i udarno reznu ranu na glavi,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1420/2008 od 8. travnja 2011. naloženo tuženiku da tužitelju s osnove neimovinske štete isplati iznos od 260.290,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. prosinca 2007., a s osnove imovinske štete iznos od 8.100,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2006.

- da je nakon donošenja gore navedene presude kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja,

- da je nakon ugradnje totalne endoproteze lijevog kuka (4. svibnja 2022.) njegova pokretljivost bolja,

- da je tužitelj osim ugradnje proteze pretrpio i tri vrlo teška revaskularizacijska operativna vaskularna zahvata u periodu od 2012.,

- da su kod tužitelja nakon propisno provedenog kirurškog dugotrajnog liječenja i fizikalnih terapija zaostale trajne posljedice u vidu bolne i smanjene pokretljivosti lijevog kuka i nakon ugradnje totalne proteze lijevog kuka,

- da između mehanizma nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza,

- da je tužitelj kao posljedicu tih operativnih zahvata trpio bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg 21 dan i slabijeg 10 tjedana, a kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora zbog posljedica ugradnje endoproteze i tri vaskularna zahvata,

- da je tužitelj trpio primarni intenzivan i kratkotrajan strah (nekoliko sati), a zatim sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta 10 dana, srednjeg 15 dana i slabijeg 5 tjedana,

- da je kod tužitelja došlo do umanjenja opće životne sposobnosti za daljnjih 10% i to kao posljedica pojave ateroskleroze,

- da je vještak prim. dr. Tomislav Trajbar, specijalist kirurg - traumatolog otklonio prigovor tuženika da ateroskleroza nije posljedica ozljede zadobivene u štetnom događaju,

- da je gore navedeni vještak pri usmenom obrazlaganju nalaza i mišljenja naveo da se ateroskleroza razvila radi odsutnosti kretanja, čestih boravka kod liječnika, vršenja operativnih zahvata odnosno radi visoko stresogenog štetnog događaja i kasnijeg permanentnog stresa izazvanog liječenjem,

- da na navedenu bolest utječe i činjenica da je tužitelj pušač, ali da to ne isključuje uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i naknadnog oboljenja tužitelja,

- da je vještak utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 4 sata dnevno kroz 16 tjedana (po četiri tjedna iza svakog operativnog zahvata), a nakon ugradnje totalne proteze lijevog kuka po tri sata dnevno do kraja života radi smanjene pokretljivosti koja očekivano dovodi do otežanog obavljanja svakodnevnih poslova nužnih za uobičajeni život jedne osobe,

- da je tužitelju nakon operativnih zahvata bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 94 sata, a u periodu od 11. lipnja 2022. do 31. ožujka 2025. 3072 sata, što ukupno iznosi 3166 sati,

- da je liječenje od posljedica štetnog događaja u kojem je tužitelj zadobio teške ozljede, završeno zadnjim nalazom vaskularnog kirurga od 11. travnja 2024.

11. Nije osnovan prigovor tuženika da vještak nije adekvatne specijalnosti za ocjenu uzročno posljedične veze između ozljeda iz štetnog događaja i bolesti ateroskleroze kod tužitelja te da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio kada je odbio njegov prijedlog za provođenjem novog vještačenja, budući da je vještak prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja naveo da ima subspecijalizaciju iz vaskularne kirurgije, odnosno kirurgije krvnih žila, kako arterija tako i vena. Stoga vještak ima stručna znanja potrebna za vještačenje u konkretnom slučaju.

11.1. Naime, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja vještak je jasno i argumentirano, detaljno i uvjerljivo na ročištu 5. lipnja 2025. (str. 145 -146 spisa) usmeno obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje te odgovorio na sve prigovore istaknute od strane tuženika. Tako je vještak naveo da je kod tužitelja došlo do razvoja bolesti, kako šećerne, tako i, krvožilne bolesti teškog oblika ateroskleroze, bolesti arterija zbog čega je u više navrata operiran, s time da šećernu bolest u ovom pogoršanju nije kompetentan ocjenjivati te ista u 10% trajnih posljedica koje je ocijenio da su nastale kao posljedica pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, nije uzeta u razmatranje. Na pitanje tuženika naveo je da uzroka pojave ateroskleroze ima više i da su glavni uzroci stres, pušenje i šećer, s time da se kod tužitelja ateroskleroza pojavila šest godina nakon štetnog događaja (u dobi od 56 godina) i to kao teški oblik te je zaključio da je ateroskleroza u uzročno posljedičnoj vezi sa visokim stresogenim štetnim događajem te kasnijim permanentnim stresom. Dakle, iz navedenog proizlazi da bez obzira što je tužitelj pušač i ima šećernu bolest do pojave ateroskleroze je došlo zahvaljujući brigama, problemima, odsutnošću kretanja (s obzirom da mu je hodna pruga zbog pojave bolova u nogama do 20 metara), čestim boravcima kod liječnika, vršenju operativnih zahvata.

11.2 Nadalje, vještak je, kao to proizlazi iz njegovog nalaza i mišljenja izvršio uvid u opsežnu medicinsku dokumentaciju o daljnjem liječenju tužitelja, koju je samo taksativno naveo u nalazu, ali istu nije uzimao u obzir prilikom izrade svog mišljenja jer ista nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

11.3. Dakle, s obzirom na to da je vještak prilikom njegova saslušanja otklonio osnovanost svih primjedbi tuženika, sud je njegov ostanak kod već iznesenih primjedbi ocijenio neutemeljenim i paušalnim. Stoga, suprotno žalbenom navodu tuženika, u postupku se nije ukazalo da bi i nakon usmenog saslušanja vještaka vještački nalaz imao nedostataka, odnosno proturječnosti koje se nisu uspjele otkloniti usmenim saslušanjem vještaka. Također, tuženik žalbenim navodima opetovano iznosi iste prigovore koji su detaljno i argumentirano otklonjeni te se isti svode uglavnom na tuženikovu ocjenu dokaza koja je proizvoljna i subjektivna te nema uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka, zbog čega ne dovode u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja.

12. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22,156/22 i 155/23, dalje ZOO), kada je uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljede, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, tužitelju s osnove neimovinske štete nastale zbog pogoršanja zdravstvenog stanja do kojeg je došlo kao posljedice štetnog događaja od 19. siječnja 2006., utvrdio pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 6.000,00 EUR te kada je temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO utvrdio da tužitelju za 3166 sati tuđe pomoći i njege, prema cijeni sata tuđe pomoći i njege od 5,00 EUR (koju je sud prvog stupnja pravilno utvrdio na temelju odredbe čl. 223. ZPP), pripada iznos od 15.360,00 EUR za period do 31. ožujka 2025. sa zateznom kamatom od presuđenja odnosno od 18. srpnja 2025. do isplate, a od 1. travnja 2025. mjesečno iznos od 450,00 EUR na ime rente za trajnu tuđu pomoći i njegu.

12.1. Nije osnovan prigovor tuženika koji se odnosi na tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za neimovinsku štetu. Naime, netočno tuženik navodi da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije vidljivo zbog čega je tužitelju dosuđena zatezna kamata na iznos naknade za neimovinsku štetu od 5. lipnja 2023., budući da se sud prvog stupnja poziva na odredbu čl. 1103. ZOO (točka 14. obrazloženja). Međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava u konkretnom slučaju sud prvog stupnja trebao je primijeniti odredbu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09,76/13, 152/14, 155/23, dalje ZOOP), s obzirom da je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev, kojeg je tuženik zaprimio 2. lipnja 2023. (str. 81 spisa), s time da se i tuženik očitovanju na zaprimljeni odštetni zahtjev također poziva na čl. 12 ZOOP. Dakle, s obzirom da je tužitelj zatražio kamatu od 5. lipnja 2023., sud prvog stupnja je, iako se pozvao na odredbu čl. 1103. ZOO, umjesto na odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP, pravilno dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tekuće od 5. lipnja 2023., bez obzira na navod tuženika da je liječenje dovršeno s danom 11. travnja 2024. (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-373/2022).

13. Nadalje, nije osnovan ni tuženikov prigovor zastare pri kojem ustraje i u žalbi. Naime, s obzirom da je vještak u nalazu i mišljenju utvrdio da je liječenje od posljedica ovog štetnog događaja završeno zadnjim nalazom kod vaskularnog kirurga od 11. travnja 2024., a da je tužba podnesena 24. travnja 2024., pravilno je sud prvog stupnja otklonio prigovor zastare sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO. Kako je vještak u nalazu i mišljenju naveo da je kardiovaskularna bolest direktna posljedica štetnog događaja što znači da je liječenje tužitelja trajalo kontinuirano od 2012. do 2024., kada je njegovo stanje postalo konačno i tada je tužitelj saznao za konačne štetne posljedice proizašle iz štetnog događaja.

13.1. Odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZOO posebno je uređeno zastarijevanje tražbina naknade štete nastale građanskim deliktom za koje su predviđena dva roka zastarijevanja – subjektivni i objektivni. Početak subjektivnog roka od tri godine ovisan je kako o činjenici kada je oštećenik doznao za osobu koja je štetu počinila, tako i o činjenici kada je doznao za štetu. Pri tom je odlučan trenutak saznanja oštećenika za navedene činjenice, a saznanje za štetu obuhvaća i saznanje za opseg i visinu štete, što znači i saznanje za relevantne činjenice iz kojih oštećenik može zaključiti o opsegu štete, a to može biti i trenutak kada je oštećeniku nakon operacija liječenje okončano i stabiliziralo se zdravstveno stanje narušeno štetnim događajem na način da je oštećenik saznao za postojanje i opseg raznih vidova (imovinske i neimovinske) štete. S druge strane, objektivni rok od pet godina povezan je s objektivnom činjenicom nastanka štete, a koje vrijeme se ne mora podudarati s vremenom u kojem je štetna radnja počinjena. S obzirom na navedeno, ovaj rok počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice, a ne od štetnog događaja. U konkretnom slučaju je nedvojbeno utvrđeno da je kontinuirano liječenje tužitelja završeno 11. travnja 2024., a završetkom liječenja došlo je i do stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja jer da nije došlo do stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja liječenje ne bi bilo ni završeno. Stoga, početak tijeka zastarnog roka počinje teći od saznanja za štetu i za počinitelja, a trenutak saznanja veže se za završetak liječenja i stabilizaciju oštećenikova zdravstvenog stanja. Oštećenikovo zdravstveno stanje, se stabiliziralo, odnosno kontinuirano liječenje je završeno 11. travnja 2024. i od tog trenutka je tužitelju počeo teći zastarni rok iz čl. 230. ZOO.

14. I odluka o troškovima postupka je pravilna. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je parnični trošak računao sukladno vrijednosti predmeta spora (dalje VPS) u vrijeme poduzimanja svake pojedinačne parnične radnje. Naime, sud prvog stupnja je do 31. ožujka 2025. sve parnične radnje tužitelju obračunao u iznosu od 500,00 EUR, budući je VPS iznosio 14.964,00 EUR, a nakon 31. ožujka 2025., kada je tužitelj povećao tužbeni zahtjev na iznos od 48.800,00 EUR obračunao mu je svaku pojedinu parničnu radnu u iznosu od 1.000,00 EUR, kako to proizlazi iz točke 17. obrazloženja prvostupanjske presude.

15. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u pravilnost odluke o opravdanosti dosuđenih troškova, a s obzirom na to da u tom dijelu tuženik nije istaknuo nikakve žalbene razloge, dok drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

17. U nepobijanom dijelu (točka IV. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

18. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan (čl. 166. st. 1 ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat