Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-41/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Borne 14, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 988/2023-42 od 23. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 988/2023-42 od 23. prosinca 2025. pod točkama 2.i 4. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. da tužitelju IP isplati daljnji iznos od 387,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. da tužitelju IP nadoknadi parnični trošak u iznosu od 565,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženika Adriatic osiguranje d.d. za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 627,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2023. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. da tužitelju IP nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tužitelja IP izjavljena protiv točke 1. i 3. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-988/2023-42 od 23. prosinca 2025., kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku ispatiti tužitelju iznos od 1.000,00 EUR s osnove naknade neimovinske i imovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 2. svibnja 2023. do isplate (točka 1. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 387,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. svibnja do isplate (točka 2. Izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.135,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. (točka 3. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 627,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. (točka 4. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući istu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku. Ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP). Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koju je pretrpio na radu kod svog poslodavca, a koju zahtijeva od tuženika kao osiguravatelja njegova poslodavca.

6. Donoseći pobijanu presudu utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer je sud prvog stupnja propustio navesti koji je iznos tužitelju dosudio s osnove neimovinske štete, a koji iznos mu je dosudio s osnove imovinske štete, a zbog čega se presuda u odbijajućem dijelu ne može ispitati.

7. Međutim unatoč navedenom, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispunjene su pretpostavke za donošenje presude na temelju čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP, s obzirom da u jednom dijelu bitne činjenice između stranaka nisu sporne, a one koje su sporne moguće je utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

8. U žalbenom stadiju postupka sporna je visina štete koja je nastala tužitelju u štetnom događaju od 6. veljače 2023. kao i odluka o troškovima postupka.

9. Neosnovano pobija tužitelj utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke.

10. Tako je prvostupanjski sud u postupku utvrdio:

- da je u štetnom događaju tužitelj zadobio distenziju desnog gležnja,

- da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju,

- da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 28. veljače 2023.,

- da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice nakon navedene ozljede skočnog zgloba,

-da je tužitelj trpio tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji tjelesnog ozljeđivanja i koji je bio intenzivan i kratkotrajan, kao i tzv. sekundarni strah, koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njezinih posljedica i koji je bio jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana i slabijeg intenziteta 10 dana,

- da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta 1 dan, srednje jakog 5 dana, a manjeg intenziteta 10 dana,

- da je kod tužitelja zaostalo naruženje slabijeg stupnja ponekad vidljivo (oteklina u području desnog gležnja),

- da je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega kod kućanskih poslova, održavanja osobne higijene i to 1 sat dnevno kroz 10 dana,

- da su tužitelju nakon ozljeđivanja pomagali supruga i roditelji jer nije mogao stati na nogu.

11. Ovaj sud je uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio da je tužitelj po zanimanju vozač, da je u vrijeme štetnog događaja imao 41 godinu (rođen je 1982.) .

12. Kako je tužitelju prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka bila potrebna tuđa pomoć i njega 1 sat dnevno kroz 10 dana, odnosno ukupno 10 sati, prema slobodnoj ocijeni dokaza sukladno odredbi čl. 223. st. 1. ZPP, ovaj je sud utvrdio da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 3,72 EUR, kako je to tužitelj tužbenim zahtjevom i zatražio te mu stoga s osnove imovinske štete za 10 sati tuđe pomoći i njege kao primjeren pripada iznos od 37,20 EUR.

13. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio distenziju desnog gležnja, da je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 10 dana, da je pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, zatim sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 10 dana, da je kod tužitelja zaostalo naruženje u vidu zaostale otekline u području ozlijeđenog desnog gležnja, te uzimajući u obzir neugodnosti i trajanje liječenja te zanimanje tužitelja- vozač, dob tužitelja (rođ. 1982.), dakle radi o osobi pred kojom je još dug i radni vijek, ovaj sud je sukladno odredbi čl. 1100 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), kao primjerenu utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.350,00 EUR.

14. Dakle tužitelju s osnove imovinske i neimovinske štete pripada ukupan iznos od 1.378,20 EUR, s time da je nakon oduzimanja pravomoćno dosuđenog iznosa od 1.000,00 EUR, tuženik obvezan tužitelju naknaditi štetu u daljnjem iznosu od 378,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 2. svibnja 2023 do isplate, sukladno odredbi čl. 1003. ZOO, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2.

ZOO (točka I. stavak 1. izreke).

15. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je nejasno koliki mu iznos odštete pripada za svaku pojedinu kvalifikatornu okolnost budući da kada stranka potražuje naknadu neimovinske štete radi se o jedinstvenoj i nedjeljivoj šteti te nema mjesta dosuđivanju naknade štete za pojedine vidove te štete koji su samo kvalifikatorne okolnosti, odnosno samo mjerila težine povrede prava osobnosti i koja se kao takva, uz ostale relevantne okolnosti, uzimaju u obzir kod ocjene visine naknade. Dakle, kada je sud prvog stupnja obrazložio intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha, kao i stupanj naruženosti, tada je u dovoljnoj mjeri obrazložio kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu dosuđene neimovinske štete, pri čemu nije u obvezi dosuđivati iznos za pojedinu kvalifikatornu okolnost.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 373 .a st.1. i 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I. st. 1.

17. Kako je preinačena prvostupanjska presuda o glavnom zahtjevu, u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. trebalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

17.1. Tužitelju je primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje, Tarifa) priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 32/1), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1), za sastav podnesaka od 1. ožujka 2024., 10. srpnja 2024., 11. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 26. 1. 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4) za zastupanje na ročištima 13. ožujka 2024., 3. srpnja 2024, 11. lipnja 2025. i 21. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 17. rujna 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/2), za zastupanje na ročištu 7. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/2) sa PDV-om u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.46), dakle u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR. Nadalje, tužitelju pripada naknada troška medicinskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 200,00 EUR. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo obvezati tuženika na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u iznosu od 2.700,00 EUR.

17.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. travnja 2024., jer je istim dostavio dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja, a isto je vidljivo u e- spisu te navedeni trošak nije bio nužan. Nadalje nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 12. travnja 2024. budući da je potvrdu liječnika mogao dostaviti uz tužbu te se i navedeni trošak ukazuje nepotrebnim. Nije mu priznat niti trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje jer istome nije pristupio, kao niti trošak pristupa svjedoka TP na ročište 21. listopada 2025. jer isti nije dostavio dokaz o visini dnevnice kao ni dokaz o putnim troškovima.

17.3. Budući da je tužitelju pravomoćno dosuđen trošak u iznosu od 2.135,00 EUR, trebalo je naložiti tuženiku da tužitelju naknadi i preostali iznos troška od 565,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2025. do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO (točka I. stavak 2. izreke).

17.4. Tuženik je u konačnici u cijelosti izgubio parnicu pa nema pravo na naknadu parničnog troška (točka I. stavak 3. izreke)

18. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelju je dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR (uključen PDV) jer je u cijelosti uspio sa žalbom.

19. Tužitelj nema pravni interes pobijati presudu pod točkom 1. i 3. izreke, budući je u tom dijelu uspio u postupku, pa je njegovu žalbu u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, sukladno odredbi čl. 367. st. 1., u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP , a kako je to odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Velikoj Gorici 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš Horvat