Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2738/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Burza, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi naknade za oduzetu imovinu, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/307, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 13. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/307, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 13. ožujka 2024. odbijena je žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/23-006/1, UR.BROJ: 251-04-01/035-23-12 od 31. svibnja 2023., kojim je odbijen prijedlog Republike Hrvatske, ovdje tužitelja za utvrđivanje prava vlasništva na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrada, dvorište i vrt u [adresa] površine 364 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj navodi kako su rješenja kojima se odbija provođenje upravnog postupka i utvrđenje prava vlasništva Republike Hrvatske obrazložena postojanjem pravomoćnog rješenja Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-02/07-06/26 od 22.srpnja 2013., kojim je utvrđeno pravo vlasništva na stanu u dvorištu, samostojećem objektu površine 25 m2, nalazećem na zk.č. 444/3 k. o. [katastarska općina].

2.1. Dalje je pojasnio kako navedeno pravomoćno rješenje nije bilo provedivo u zemljišnoj knjizi iz razloga što je z.k. 444/3 k. o. [katastarska općina] cijepana na zk.č. 444/3 i 444/7 k. o. [katastarska općina], a predmetni stan-samostojeći objekt, površine 25 m2, nalazi se na zk.č.444/7 k. o. [katastarska općina].

2.2. Dodao je kako je zemljišnoknjižni sud rješenjem Z-31684/22 od 6. lipnja 2022. odbio upis uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske na zk.č.444/7 k. o. [katastarska općina], ne zato što osporava da bi Republika Hrvatska bila vlasnicom stana- samostojećeg objekta površine 25 m2, već iz razloga što nema ispravu iz koje bi bilo razvidno pravo vlasništva Republike Hrvatske na cijeloj zk.č.444/7 k. o. [katastarska općina].

2.3. Tužitelj je istaknuo kako obzirom na navedeno postoji pravna osnova za pokretanjem upravnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva RH na zk.č.444/7 k. o. [katastarska općina], a smatra pogrešnim stav tuženika da je tužitelj trebao po donošenju navedenog zemljišnoknjižnog rješenja ustati tužbom za ispravak, jer je nejasno koga bi Republika Hrvatska trebala tužiti kad je u zemljišnoj knjizi upisano pravo vlasništva za korist opće narodne imovine.

2.4. Tužitelj je predložio donijeti presudu kojim se usvaja tužbeni zahtjev i poništava rješenje tuženika od 13. ožujka 2024. te prvostupanjsko rješenje od 31. svibnja 2023. i donijeti presudu kojom se utvrđuje pravo vlasništva Republike Hrvatske na zk.č.444/7 k. o. [katastarska općina].

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda i obrazloženja iznesenih u osporavanom rješenju.

3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 31. svibnja 2023. utvrđeno je da je istim odbijen prijedlog tužitelja za utvrđivanje prava vlasništva na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], gospodarska zgrada, dvorište i vrt u [adresa], površine 364 m2, upisanoj u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Osporavanim rješenjem od 13. ožujka 2024. tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu Republike Hrvatske, ovdje tužitelja.

9. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje.

10. Tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu tužitelja kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano.

11. Člankom 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131(00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02 i 81/02) određeno je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade temeljem odredaba ovog zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako Zakonom nije drugačije propisano.

12. Iz spisa predmeta razvidno je kako je Republika Hrvatska 23.kolovoza 2004. podnijela zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva na nekretnini u Zagrebu, zk.č.444/7 upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a postupajući po zahtjevu upravno tijelo je 12. srpnja 2010. i 11. srpnja 2013. donijelo dva djelomična rješenja kojim je Republika Hrvatska utvrđena vlasnikom pet poslovnih prostora u navedenoj zgradi, a rješenjem od 22. srpnja 2013. utvrđena je i vlasnikom stana koji se sastoji od jedne sobe, nalazi se u dvorištu i predstavlja samostojeći objekt, površine 25,50 m2, s kojim je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio nekretnine, zgrade u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] kuća popisni broj-dvorište, zid, gospodarska zgrada i vrt u Ilici, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], površine 216,3čghv (778m2).

12.1 U tom je predmetu kao neosporno utvrđeno da nekretnina oznake kč.br. odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan u katastru kao kuća broj 1 i zgrada, dvorište u [adresa], da je u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjižen kao općenarodna imovina s organom upravljanja Poduzeće državnih stambenih zgrada I. Rajona u Zagrebu odnosno da je u vrijeme donošenja tog rješenja upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist općenarodne imovine s istim organom upravljanja, da se prema podacima GSKG u zgradi u [adresa], između ostalih stanova nalazi i jedan stan u dvorištu zgrade, površine 25,50 m2. ranijeg nositelja stanarskog prava EN koji nije otkupljen, da predstavlja dvorišni samostojeći objekt od jedne sobe. To su ispunjeni uvjeti iz čl.77. Zakona o naknadi i RH je utvrđena vlasnikom navedenog stana, koji se nalazi u samostojećem objektu u dvorištu, na jedinoj tada postojećoj čestici oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čija je površina u vrijeme donošena rješenje imala ukupno 216,3 čhv. Točkom 1. opisno je utvrđeno od kojih se prostorija stan sastoji, njegova kvadratura, smještaj u prostoru i pripadnost adresu [adresa] s kojom je neodvojivo povezan odgovarajući dio cijele nekretnine uključujući i zemljište n kojem se zgrada na navedenoj adresi nalazi, dakle u suvlasničkim dijelu s ostalim postojećim suvlasnicima.

13 Općinski građanski sud je po prijedlogu GSKG-a od 16. listopada 2018. dopustio upis na nekretnini upisanoj kao općenarodna imovina te organom upravljanja Poduzeće stambenih zgrada na kojoj je uspostavljeno pravo vlasništva posebnih dijelova nekretnine za korist različitih suvlasnika. Pozvao se na Pravilnik o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa u vlasništva posebnog dijela nekretnine, niz prijavnih listova s diobnim nacrtom, Izvod iz katastarskog plana Izvod iz posjedovnog lista, Ugovora o upravljanju zgradom, Međuvlasnički ugovor i Popis objekata u zgradi i na temelju tih isprava promijenio broj, izgrađenost i površinu na način da se posebno upisuje zk.č.br 444/3 zgrada mješovite uporabe br.1 površine 310 m2, pomoćna zgrada površine 18 m2 i dvorište površine 86 u [adresa] i zk.č.br.444/7 gospodarska zgrada, dvorište i vrt površine 364 m2 u [adresa], a ujedno je zk.č.br.444/7 otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.

Grad Zagreb uz prijenos općenarodne imovine.

14. Iz naprijed navedenog razvidno je kako je promjena u zemljišnim knjigama, a kako to pravilno utvrđuje tuženik nastala tek nakon rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18.listopada 2018., provedbom prijavnih listova RN 2676712 s diobnim nacrtom i unatoč tome što je već postojalo i zaprimljeno rješenje prvostupanjskog tijela od 22.srpnja 2013. uz obrazloženje koje je Općinski građanski sud iznio kod odbijanja prijedloga za provedbu upisa.

15. Sud utvrđuje kako u vrijeme kada je prvostupanjsko rješenje od 22.srpnja 2013. doneseno stanje u zemljišnim knjigama i na očevidu, te katastru bilo različito, a promjene su nastale tek nakon 2018., a bilo je takvo da se moglo, a i moralo u činjeničnom i dokaznom smislu odlučivati samo o cjelovitoj nekretnini oznake zk.č.br 444/3 površine od 778 m2 jer parcelacije tada još nije bilo, odnosno nije bila provedena u zemljišnim knjigama.

16. Sud prihvaća obrazloženje tuženika koji navodi kako se okolnosti kasnije nastale parcelacije ne može tumačiti da je nastala nova stvar, tj. da je nastala novoformirana nekretnina o kojoj je potrebno dodatno odlučiti odnosno da je o tome propušteno odlučiti. Kasnija parcelacija je nova činjenica nastala nakon okončanja upravnog postupka pa sve i da je nastala nova nekretnina, o zahtjevu tužitelja iz 2004. upravno je tijelo odlučilo u cijelosti rješenjem od 22.srpnja 2013. temeljem činjenica koje su postojale u vrijeme donošenja tog rješenja.

17. I ovaj sud smatra kako o činjenicama nastalim nakon donošenja prethodnog pravomoćnog rješenja nije bilo moguće znati i odlučivati nekoliko godina ranije. U vrijeme donošenja ranijeg rješenja nesporno je postojeća jedna nekretnina tako da se sve kasnije izmjene na zemljištu ne popravljaju i ne mogu popraviti novim rješenjima u upravnom postupku temeljem novog stanja u katastru i zemljišnoj knjizi. Sud prihvaća obrazloženje tuženika koji navodi kako to nije niti procesno moguće zbog toga što je nastupila pravomoćnost rješenja, koje načelo onemogućava da se o istoj stvari rješava drugačije.

18. Ispravan je stav tuženika da je uknjižba prava vlasništva tužitelja na zk.č.br. 444/7 k. o. [katastarska općina] u nadležnosti zemljišnoknjižnog suda u postupku uknjižbe pravomoćnog rješenja od 22.srpnja 2013.

19. Stoga se tužbeni prigovori otklanjaju kao neosnovani, te Sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

20. Valjalo je stoga odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan na temelju čl.116.st.1.ZUS-a.

.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dna:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Savska 41/4, [adresa] Zagreb

2. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. U spis