REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna Služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53

31300 Beli Manastir

P-149/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Borić&Toš d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 34, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, radi ništetnosti i isplate, bez održavanja glavne rasprave, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 528-50-4068302 od 27.4.2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, sadržana u čl.3., a koja glasi: “3. /treće/ NAKNADA 3.30% (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…”

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000, ZAGREB, OIB: 53056966535 da tužitelju OK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 349,18 € , zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- 349,18 € od 5.5.2007

pa do isplate, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. po stopi koju određuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000, ZAGREB, OIB: 53056966535, da tužitelju OK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podmiri troškove ovog postupka u iznosu od 134,96 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, a koja se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana

Obrazloženje

1.Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 528-50-4068302 od 27.4.2007., (dalje u tekstu – Ugovor). Predmetnim Ugovorom odobren je kredit u iznosu od 13.222,95 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. Predmetni kredit otplaćen je u cijelosti. Navedeni ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe kojima je ugovorena naplati ulazne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 3,30 % na iznos kredita, a propisanu čl.3. ugovora od 27.4.2007. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 13.2.2024. odluku Rev-673/2023 kojom je potvrdio presude nižestupanjskih sudova kojima je utvrđena ništetnost odredbi ugovora kojima se ugovara tzv. ulazna naknada za obradu kredita. Predmetni ugovor o kreditu sadrži ništetnu odredbu u čl.3. Ugovora temeljem koje korisniku naplaćena naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna i koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. U konkretnom slučaju taj postotak iznosi 349,18 €. Iz otplatnog plana, razvidno je da je kredit odobren 4.5.2007. pa je to najkasniji kada je tužitelj platio predmetnu ulaznu naknadu da bi mu kredit uopće bio odobren. O navedenoj odredbi o plaćanju naknade nije se pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja te je ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena. Tužitelj ističe da mu nije razjašnjeno koje usluge mu je banka pružila za navedenu naknadu. Smatra da je tuženik ugovaranjem ulazne naknade povrijedio prava tužitelja jer su predmetne odredbe nepoštene i ništetne obzirom se radi o potrošačkom ugovoru, te je na taj način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to člancima 81. i 82. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelja u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje, tužitelj ističe da je između stranaka vođen postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pos.br.: P-P-3145/2023, a vezano za ništetne odredbe o vezanju glavnice i mjesečnih anuiteta za valutu CHF. U predmetnom postupku presudom od 10.10.2024. utvrđeno je da se radilo o potrošačkom ugovoru i da je tuženik koristio ništetne odredbe vezanjem navedenih odredbi za valutu CHF. Navedenu odluku potvrdio je i Županijski sud u Sisku presudom pos.br.: Gž-1148/2024 od 30.10.2025. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru iste naplatio i time stekao ne pripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, dužan je iste vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženiku je dostavljena tužba na odgovor a uz tužbu je dobio i upozorenje da će u slučaju ne davanja pisanog odgovora na tužbu biti donijeta presuda zbog ogluhe.

3. Tuženik do dana presuđenja nije dostavili sudu pisani odgovor na tužbu.

4. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s dokazima priloženim uz tužbu, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženika spriječio opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, temeljem čl. 331-b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91,91/92,112/99,88/01 i 117/03 nastavno:ZPP) valjalo donijeti presudu zbog ogluhe i presuditi kao u izreci.

5. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to sastav tužbe od 30. siječnja 2026. u iznosu od 125,00 eur, trošak pristojbe na tužbu u iznosu 6,64 eur i pristojbe za presudu 3,32 eura, što ukupno iznosi 134,96 eur.

Beli Manastir, 15. travnja 2026.

S U D A C :

Robert Gojević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku