Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: P-151/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužitelja Graditeljstvo-Rožić d.o.o. Jastrebarsko, Ul. F. Tuđmana kbr. 83, OIB:88359896101, zastupanog po punomoćniku Josipu Biliću-Prciću, odvjetniku u Zagrebu, Graščica 2i, protiv tuženika IZS iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz OD Buterin & Posavec, odvjetnicima u Zagrebu, Draškovićeva kbr. 82, radi povrata i predaje stvari - pokretnina, nakon održane glavne i javne rasprave dana 5. ožujka 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika i nakon objave presude 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da preda u vlasnički posjed tužitelju, u roku od 15 dana, strojeve i opremu za poljoprivredu i podrumarstvo, i to:

- Atomizer ZM 200 ME, inv. br. šifra 35482, 1 kom.,

- Felco 8 škare, šifra 91080, inv. br. šifra 910801 kom.,

- Rebrasto crijevo Fi 20, dužine 20 metara, inv. br. šifra 70011, 1 kom.,

- Rebrasto crijevo Fi 25, dužine 20 metara, inv. br. šifra 70015, 1 kom.,

- Spojnica crijeva 40X20 IN, inv. br. šifra 70230, 2 kom.,

- Spojnica crijeva 40X25 IN, inv. br. šifra 70231, 2 kom.,

- Šelna leptir DN 40, inv. br. šifra 70009, 4 kom,

- Vezalica na traku Z, inv. br. šifra 70107, 1 kom.,

- Paleta pocinčana P-880 90, inv. br. šifra 90568, 2 kom.,

- Filter VF 214 P 14 ploča, inv. br. šifra 78967, 1 kom.,

- Pumpa EL ZAMBELI T/25 MON, inv. br. šifra 45852, 1 kom.,

- Punilica 4 izlaza niska, inv. br. šifra 34089, 1 kom.,

- Čepilica PL-2, inv. br. šifra 74681, 1 kom.

- Tank Z1500 HV 11, inv. br. šifra 345880, 3 kom.

- Freza W 145 + kardan, inv. br. šifra 99776, 1 kom.,

Tuženik se može osloboditi obveze povrata stvari iz toč. I. ove presude ako plati tužitelju iznos od 167.500,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos obračunatim po stopi od 8,14% godišnje od 05.01.2016. godine do isplate, a za slučaj promjene zatezne kamate prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da preda u vlasnički posjed tužitelju, u roku od 15 dana, strojeve i opremu za poljoprivredu i podrumarstvo, i to:

- Malčer TFZ 1300, inv. br. šifra 78619, 1 kom.,

- Kardan 04 cisterna BRC, inv. br. šifra 30110, 1 kom.,

- Zračni poklopac 520 L, inv. br. šifra 70324, 2 kom.,

- Zračni poklopac 320 – 400 L, inv. br. šifra 73126, 2 kom.“

III. Svaka strana snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je tužitelj bio u poslovnim odnosima s trgovačkim društvom Simex Baumachinenhandel GmbH kojemu je tuženik bio osnivač i direktor. Poslujući uspješno više od desetljeća, direktor tužitelja IZ i tuženik PZ, direktor navedenog njemačkog društva, uspostavili su uspješne poslovne odnose i osobne prijateljske odnose. Uspješni odnosi narušeni su ponašanjem tuženika u pravcu da je prije tri godine tuženik u svojstvu direktora navedenog društva počeo negirati dug tog društva prema tužitelju, kao i svoj osobni dug prema tužitelju i njegovom direktoru TZ. U mjesecu srpnju 2013. godine njemačko trgovačko društvo pokrenulo je postupak protiv tužitelja radi naplate novčanog potraživanja i parnica teče pred TS u Zagrebu broj Povrv-5747/13. U ožujku mjesecu 2005. godine tužitelj je iz Njemačke uvezao dva rabljena stroja i to dva samokretna utovarivača. Polovicom svibnja 2005. godine tuženik je zamolio direktora tužitelja gospodina TZ da mu posudi jedan od navedena dva stroja za izvođenje nekih radova u [adresa]. Na zamolbu tuženika tužitelj je posudio istome stroj marke Zettelmay, TIP.ZL., 802, godina proizvodnje 1996., broj 6702149 s pripadajućom žlicom i posudom za miješanje. Rečeni stroj tužitelj je prevezao svojim prijevoznim sredstvom od Jastrebarskog do [adresa], a prevezli su ga tužiteljevi radnici. Tužitelj je tuženiku posudio navedeni stroj do opoziva. Početkom 2006. godine tuženik je opetovano zamolio tužitelja da mu posudi rečeni stroj nadalje na neodređeno vrijeme i to dok tuženik ne osnuje trgovačko društvo ili ne otvori obrt u [adresa]. Naime tuženik je rekao direktoru tužitelja da namjerava zasaditi vinograd i da će mu i dalje trebati stroj. Uz daljnju posudbu gore navedenog utovarivača, tuženik je zamolio tužitelja da mu nabavi u navedene svrhe i stroj Malčer, frezu s kardanom i kardan 04 cisternu BRC. Tuženik je tvrdio da će nakon osnivanja društva ili obrta to društvo ili tuženik kao obrtnik kupiti od tužitelja rabljeni utovarivač i gore spomenute strojeve, a da će tužitelj ispostaviti račun novoosnovanom društvu odnosno tuženiku. Tužitelj se složio s takvim prijedlogom i dana 22. ožujka 2006. godine otpremio je navedene strojeve na adresu tuženika. U ožujku i svibnju 2007. godine tuženik je zamolio TZ kao direktora tužitelja da mu nabavi opremu za vinograd i da mu istu dade na posudbu dok tuženik ne osnuje društvo ili obrt, a potom da tužitelj isto proda i ispostavi račune na novoosnovano društvo odnosno obrt. Tužitelj se složio i s takvim prijedlogom jer je imao povjerenja u tuženika. Prema specifikaciji i zahtjevu tuženika tužitelj je nabavio opremu za vinograd tuženika i to: atomizer, žlicu filtar, spojnice žice, felco 8 škare, sajle s griplom, vezalice na traku, traku za vezačicu i spojnice za vezačicu. Svu opremu namijenjenu za potrebe tuženika isporučilo je trgovačko društvo PA-VIN d.o.o. iz Jastrebarskog na adresu tužitelja i ispostavilo račune na istu adresu. Specificiranu opremu i strojeve tužitelj je otpremio tuženiku. Početkom rujna 2009. godine tuženik je zamolio direktora tužitelja da tužitelj nabavi opremu za podrum i da mu istu na posudbu dok tuženik ne osnuje društvu ili obrt i potom da isto proda te da za rečenu opremu ispostavi račune na društvo ili novootvoreni obrt tuženika. Tužitelj je nabavio opremu za podrum tuženika i to sve prema specifikaciji iz računa – otpremnice broj 904793 od 9. rujna 2009. godine u ukupnoj vrijednosti od 75.969,25 kn. Svu opremu isporučilo je društvo PA-VIN d.o.o. i ispostavilo račun na adresu tužitelja. Svu opremu tužitelj je isporučio tuženiku. Tuženik je sve potrošne stvari upotrijebio, međutim još koristi strojeve i opremu koju mu je tužitelj dao na posudbu do opoziva. Trgovačka društva (tužitelj i njemačko društvo tuženika) su nastavila uspješno međusobno poslovati sve do 2012. godine i tužitelj nije imao razloga posumnjati u obmanu tuženika. Međutim, kako tuženik nije dao do znanja tužitelju da je osnovao trgovačko društvo odnosno otvorio obrt u [adresa], tužitelj nije mogao prodati predmetne strojeve i opremu, a u svezi s time, nije mogao ispostaviti račun u skladu s postignutim sporazumom o posudbi strojeva i opreme, do opoziva. Tužitelj je više puta usmeno pozivao tuženika da "usklade salda", a tuženik je odgovarao da se tužitelj strpi dok ne dođe u poziciju da od prodaje vina počne ostvarivati prihod. Kasnije je tuženik počeo izbjegavati kontakte s direktorom tužitelja. Tuženik nije osnovao trgovačko društvo niti je otvorio obrt u [adresa], a sada krajnje drsko tvrdi da nema u posjedu pokretnine koje bi bile u vlasništvu tužitelja. Tužitelj je pismom od 23. prosinca 2015. godine pozvao tuženika da mu vrati posuđene stvari, strojeve i opremu, a tuženik mu je odgovorio da ne posjeduje pokretnine u vlasništvu tužitelja. S obzirom na navedeno tužitelj podnosi tužbu za povrat nepotrošnih stvari koje je dao na posudbu tuženiku. Predlaže se usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava osnovanost zahtjeva tužitelja i smatra vrijednost predmeta spora isuviše visoko označenom. Smatra da bi tužitelj trebao imati zavedeno u svojim poslovnim knjigama navodno posuđene predmete, uključujući i njihovu sadašnju vrijednost, o čemu tužitelj nije dostavio dokaze. Točni su navodi tužitelja da su određene stvari obuhvaćene tužbom isporučene tuženiku, ali ne od strane tužitelja kao pravne osobe, a poglavito ne temeljem ugovora o posudbi. Točno je da je tuženik od direktora tužitelja kao fizičke osobe zatražio isporuku u tužbi navedene opreme, međutim tuženik je opremu direktoru tužitelja uredno platio u gotovini odnosno izravno TZ koji se u vrijeme isporuke legitimirao kao prodavatelj isporučenih stvari. Ne radi se o ugovornom odnosu posudbe, već o odnosu kupoprodaje koja je uredno ispunjena u trenutku isporuke robe između tuženika i gospodina TZ pa se shodno navedenom ističe i nedostatak procesne legitimacije za vođenje parnice. Nesporno je da su gospodin TZ i tuženik bili u dobrim poslovnim i osobnim odnosima. Stoga je tuženik zamolio gospodina TZ bi li mu on mogao isporučiti strojeve i opremu potrebnu za podizanje vinograda i maslinika i to još 2006. godine. Nakon što je tuženik isporučene stvari uredno i platio ugovorni odnos kupoprodaje jest konzumiran. Neživotno je i nelogično da bi trgovačko društvo koje je navodno posudilo određene stvari fizičkoj osobi, takav povrat službeno zatražilo mnogo godina nakon navodne posudbe i nekoliko godina nakon trenutka kada bi prvi put posumnjalo da posudovnik odbija vratiti ili platiti posuđene stvari (prema tvrdnjama tužitelja iz tužbe to se zbilo 2012. godine). Tužitelj nije dostavio dokumentaciju o navodnom pravnom poslu koji bi morao biti zabilježen u poslovnoj dokumentaciji tužitelja. Da su tuženik i gospodin TZ u pravilu i poslovali kao fizičke osobe dokazuje i ugovor o cesiji između gospodina TZ kao cedenta i tužitelja kao cesionara u kojem tužitelj preuzima navodnu tražbinu gospodina TZ prema društvu SIMEX, a za potrebe isticanja prigovora prijeboja u postupku pred TS u Zagrebu broj Povrv- 5747/13. Rečeni ugovor i stanje spomenute parnice ujedno pokazuju pravi razlog pokretanja ovog postupka. Tuženik nikada nije obmanjivao tužitelja, i razmatrao je registriranje društva ili obrta u [adresa] za obavljanje djelatnosti, ali ne iz razloga da bi platio ono što je već tužitelju plaćeno. Ističe se kako su neke od stvari čiji povrat tužitelj traži tužbom potrošne stvari koje sukladno čl. 510. ZOO ne bi mogle biti objekt ugovora o posudbi. Nadalje se ističe da su nepotrošne stvari, a čiji se povrat traži tužbom protekom vremena odnosno uporabom pretrpjele neotklonjive promjene i pogoršanja pri čemu su posve obezvrijeđene ili postale neuporabljive. Sukladno čl. 514. st. 2. ZOO posudovnik ne odgovara za promjene i pogoršanja koja na posuđene stvari nastaju ugovorenom odnosno uobičajenom uporabom. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

3. U ovoj pravnoj stvari donesena je presuda po ovom sudu, poslovni broj P-2845/19- 44 dana 16. travnja 2020. koja je presudom i rješenjem ŽS u Dubrovniku broj: Gž- 442/2020-3 od dana 10. prosinca 2025. djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun-otpremnice (l.s. 10-20), dopis punomoćnika stranke njemačkog društva tuženika (l.s. 21-22), odgovor na dopis bivšeg direktora tužitelja (l.s. 23), opomena pred tužbu tužitelja (l.s. 24-25), odgovor na opomenu pred tužbu tuženika (l.s. 26), saslušan je zz. tužitelja na ročištu od dana 14. siječnja 2019. godine (l.s. 54), povijesni izvadak iz sudskog registra (l.s. 57-64), saslušani su svjedoci ČZ, LZ, RZ i IZ na ročištu od dana 26. studenog 2019. godine (l.s. 97-99), održan je očevid na licu mjesta na imanju tuženika u [adresa] dana 30. siječnja 2020. godine te su na istom ročištu saslušani svjedoci VZ i DZ (l.s. 113-115), saslušan je svjedok ĆZ i tuženik u svojstvu stranke na ročištu od dana 12. ožujka 2020. godine (l.s. 144-145) te je izvršen uvid u presudu prvog stupnja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-698/16.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka zahtjev je tužitelja da mu tuženik preda u vlasnički posjed strojeve i opremu za poljoprivredu i podrumarstvo detaljno pobrojane u izreci presude.

Tužitelj je i postavio tzv. facultas alternativa što znači da se tuženik eventualnim prihvatom ponude može osloboditi obveze na činidbu.

7. Nesporno je između stranaka da je tužitelj predao u posjed sve stvari obuhvaćene tužbenim zahtjevom tuženiku.

8. Sporna je pravna priroda odnosa stranaka. Naime, tuženik ne osporava da je tužitelj svoj utovarivač istome predao u posjed radi potrebe vinograda u [adresa] te da je kupio opremu za vinogradarstvo i podrumarstvo od firme PA-VIN d.o.o. u Jaski koju je potom također preuzeo tuženik. Međutim tužitelj tvrdi da su stvari posuđene do opoziva odnosno do trenutka kupoprodaje koja je trebala uslijediti dok tuženik tvrdi da je sve stvari platio u gotovini na ruke gospodinu TZ, ranijem direktoru tužitelja.

9. Na ročištu od dana 12. ožujka 2020. godine tuženik je u stranačkom saslušanju priznao da su sve stvari navedene u tužbenom zahtjevu tužitelja preuzete i upotrijebljene na njegovom imanju u [adresa]. Međutim, ističe da se nije radilo o posudbi strojeva, nego o kupoprodaji i da je g. TZ osobno sve uredno plaćeno u gotovini. Potvrdu o plaćenim iznosima nije tražio jer je išao na povjerenje.

9.1. Neuvjerljiv je dio iskaza tuženika da nije tražio potvrdu o plaćanju jer je išao na povjerenje s obzirom da se radi o poslovnom čovjeku i značajnim novčanim iznosima pa ga sud u tom dijelu odbacuje kao neživotan i prilagođen potrebama za uspjehom u parnici.

10. Stvari se dijele na potrošne (res consumptibiles) i nepotrošne stvari (res non consumptibiles), pri čemu su potrošne one stvari koje se jednokratnom uporabom uništavaju ili im se vidljivo smanjuje supstancija, dok su nepotrošne one stvari koje se prvom normalnom uporabom ne uništavaju niti im se vidljivo smanjuje supstancija (izvor: Hrvatska enciklopedija).

10.1. Prema odredbi čl. 509. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) ugovor o posudbi nastaje kada posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe.

Odredba čl. 510. st. 1. i st. 2. ZOO propisuje da su objekt posudbe nepotrošne stvari. Potrošna stvar može biti objektom posudbe samo ako se ugovori povrat iste stvari. Prema odredbi čl. 514. st. 2. ZOO posudovnik ne odgovara za promjene i pogoršanja koja na posuđenoj stvari nastanu ugovorom, odnosno uobičajenom uporabom.

11. Iskaz svjedoka TZ na ročištu od dana 26. studenog 2019. godine pojašnjava prirodu pravnog odnosa stranaka prema tužbenim navodima tužitelja. Naime, svjedok je bio direktor tužitelja od 1999. do 2018.. S tuženikom je bio u dobrim odnosima, poslovnim i privatnim niz godina. Radi potrebe budućeg vinograda tuženika zajedno su otišli u Jasku, u firmu "PA-VIN", bilo je punilica, bačvi, itd.. Tuženik da ga je pitao može li opremu kupiti na svoju firmu. Pristao je i na svoju firmu kupio svu tu opremu. Kada je tuženik trebao platiti zvao je da bi on to platio njemu osobno u kešu, ali bez PDV-a, na što svjedok nije pristao i tada su zahladili odnosi te je to tako i ostalo. Upitan za utovarivač, navodi da ga je PZ pitao može li mu to posuditi, jer njegova firma ima oko 40 strojeva, pa je pristao te su njegovi dečki to njemu odvezli. On je taj utovarivač trebao vratiti i svjedok ga je pitao da mu vrati, a on bi mu rekao: "Pa što će ti to, ne treba ti, riješit ćemo to na neki drugi način", i to je tako ostalo. Ovaj utovarivač mu je posudio, a oprema kupljena preko firme nije plaćena do danas. Firma Graditeljstvo-Rožić nikada nije g. PZ izdala nikakav račun vezano za opremu koja je predmet spora, već samo račun-otpremnice firme "PA-VIN" da bi se vidjelo da je oprema preuzeta, a koji račun je firmi "PA-VIN" platilo Graditeljstvo-Rožić. Graditeljstvo- TZ nije prodala gospodinu PZ utovarivač i drugu opremu, već mu je posudila. Tuženik je svu opremu htio platiti njemu osobno kao fizičkoj osobi bez PDV-a u gotovini, na što nije pristao jer u knjigovodstvu firme nije mogao zatvoriti te račune. Utužene stvari su mu prodane, međutim kako ih on nije platio, firma ih traži nazad.

Analizom iskaza ovog svjedoka sud primjećuje da je isti u skladu s računima – otpremnicama te činjenicom da nema dokaza o plaćanju pa ga cijenu uvjerljivim bez obzira na pristranost s obzirom da je bio direktor tužitelja do 2018. godine.

11.1. Na istom ročištu saslušani su svjedoci ČZ, LZ i RZ. Radi se o zaposlenicima tužitelja (ČZ i LZ) koji su suglasno navodili da su utovarivač dostavili u [adresa] na imanje tuženika te da su u još nekoliko navrata dostavljali opremu za vinogradarstvo, što nije sporno između stranaka.

11.2. Svjedok RZ potvrdio je da je u dva navrata preuzeo određenu opremu na porti firme PA-VIN te istu dostavio u [adresa] za potrebe tuženika, što također nije sporna činjenica između stranaka.

12. Tuženik osporava tužitelju vlasništvo predmetnih pokretnina. Nesporno je da su sve stvari putem tužitelja dostavljene tuženiku.

Uvidom u račune – otpremnice priloženih spisu uz tužbu proizlazi da sve utužene stvari kupljene od tvrtke u Jastrebarskom od strane tužitelja. Kada se dovedu ove isprave s nespornom činjenicom da su iste predane u posjed tuženiku sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je tužitelja vlasnik stvari te da ih je tuženik dobio u posjed bilo po osnovi posudbe ili kupoprodaje. Tuženik ničim ne dokazuje nesavjesnost tužitelja odnosno da bi tužitelj predao tuženiku nečije tuđe stvari, što je nelogično i neživotno da se u cijelo ovo vrijeme ne bi pojavila treća osoba svojatajući s vlasničkim pravima predmet spora pa sve insinuacija tuženika u tom pravcu sud odbacuje kao nedokazanima.

12.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je postignut sporazum o posudbi strojeva i opreme do opoziva odnosno dok tuženik ne osnuje društvo ili obrt, a potom bi se iste stvari prodale društvu tj. obrtu tuženika na način da tužitelj ispostavi račune na društvo ili novootvoreni obrt, a budući da opremu tuženik do danas nije platio na ugovoreni način, tužitelj iste traži nazad kao vlasnik stvari.

13. Potrošne stvari se mogu pozajmiti, a nepotrošne posuditi. Tužitelj u tužbi ne navodi koje su potrošne, a koje nepotrošne stvari, međutim očito je tužbenim zahtjevom postavljen reivindikacijski zahtjev na povrat točno određenih stvari.

14. Stvari tužitelja predane su tuženiku u čijem su posjedu (bile). Tuženikov osnovni prigovor jest da je sve stvari i opremu platio s čime da su iste postale njegovo vlasništvo te da većinu stvari više ne posjeduje jer su propale redovitom uporabom za što on ne odgovara.

14.1. Navod tuženika da je sve plaćeno gotovinom na ruke TZ sud odbacuje kao proizvoljan i nedokazan. Nelogično je i neživotno da bi tuženik kao poduzetnik i dugogodišnji poslovni čovjek značajan iznos novca predao fizičkoj osobi na ruke i da ne bi tražio nikakvu potvrdu da je novac primljen i za koju svrhu. Sud je stajališta i prihvaća tezu tužitelja kao uvjerljivu da se čekalo s otvaranjem obrta ili društva od strane tuženika u [adresa] da bi mu tužitelj ispostavio račune za plaćenu i preuzetu robu. Kako tuženik nije postupio na navedeni način, a IZ nije htio primiti isplatu na ruke u gotovini zbog negativnih knjigovodstvenih konotacija u poslovanju firme Graditeljstvo-Rožić, stvari su ostale neplaćene.

15. Prema odredbi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje - dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

15.1. Sud je stava, a s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, da se radi o reivindikacijskoj tužbi na povrat pokretnina odnosno traži se povrat točno određenih stvari, a koji zahtjev je djelomično osnovan. Ukidajući prigovor tuženika jest njegova tvrdnja da su stvari u međuvremenu propale odnosno da su potrošene. Posjednik ne odgovara za propast tuđe stvari do koje je došlo za vrijeme dok ju je pošteno posjedovao. Bez obzira na to je li stvar propala slučajem ili višom silom, ili nečijom radnjom, pa i namjernom radnjom poštenog posjednika, on nije dužan tu stvar ni predati niti naknaditi njezinu vrijednost. S propašću stvari je izjednačen i trajni gubitak samostalnosti stvari (slijedi iz odredbe čl. 164. st. 1. ZV).

15.2. U ovoj pravnoj stvari tuženik je postao nepošteni posjednik primitkom tužbe. Prema odredbi članka 165. st. 1., 3. i 6. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

16. Dana 30. siječnja 2020. godine održan je očevid na licu mjesta na imanju tuženika u [adresa]. U odnosu na stvari i opremu nabrojanu u tužbenom zahtjevu utvrđeno je da se u posjedu tuženika nalazi: Atomizer ZM 200 ME, FELCO 8 škare, sva rebrasta crijeva, spojnice crijeva, šelna leptir DN 40, vezalice na traku "Z", paleta pocinčana P 880-90, filteri, pumpa L-Zambelli, punilice i čepilice i tankovi dok su barik bačve i Malčer rashodovani, a stalak za barik se raspao jer je od drva.

17. Na tužitelju je teret dokaza u ovoj parnici, što znači da mora dokazati da su stvari iz tužbe njegovo vlasništvo te da su u tuženikovom posjedu.

U odnosu utužene stvari, iz svih provedenih dokaza, iskaza samog tuženika te otpremnica-računa firme PA-VIN slijedi da su stvari od tužitelja i da bi se radilo o kupoprodaji jer su stvari predane u posjed tuženiku, što je nesporno, a plaćanje je trebalo uslijediti naknadno, međutim je iz već objašnjenih razloga izostalo pa se ugovor smatra raskinutim, što tužitelju daje pravo na povrat stvari.

Ukoliko bi se zauzeo stav da se radi o posudbi onda tužitelj opet ima pravo na povrat stvari. Stoga tužitelj ima pravo na povrat predanih stvari za koje je dokazao da su u posjedu tuženika i koje nisu u međuvremenu propale.

17.1. Članak 515. st. 2. ZOO propisuje da ako vrijeme uporabe nije ugovoreno, ali je određena svrha uporabe, posudovnik je dužan vratiti stvar odmah nakon što ostvari ugovorenu svrhu ili kad protekne vrijeme u kojem je tu svrhu mogao ostvariti. Dakle, i po osnovi kupoprodaje koja nije realizirana jer nije plaćeno i po osnovi posude tuženik mora vratiti stvari.

18. Očevidom je utvrđeno koje stvari su još uvijek u posjedu tuženika te je povrat istih i naložen. U cijelosti se radi o nepotrošnim stvarima jer se prvom normalnom uporabom ne uništavaju niti im se vidljivo smanjuje supstancija.

19. U odnosu na stvari kojih nema, jer su propale ili nestale, sud ne može naložiti njihov povrat u posjed tužitelja. U tom slučaju tužitelju pripada pravo na naknadu štete (čl. 514. ZOO i 165. st. 1. ZV) koji zahtjev tužitelj nije postavio.

Zaključno, za stvari koje je tužitelj dokazao da su u posjedu tuženika sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, a za one koje nije – nije.

Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

20. Tužitelj je također tužbenim zahtjevom postavio tzv. facultas altrnativa. Radi se o građanskopravnoj ponudi tužitelja odnosno alternativnom ovlaštenju oslobođenja tuženika od obveze na način da da neki drugi predmet, u ovom slučaju da isplati tužitelju predloženi iznos, sve regulirano odredbama čl. 38. ZOO i čl. 327. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP). Tuženik se ovim ovlaštenjem može koristiti do okončanja ovršnog postupka. O alternativnom ovlaštenju sud ne može raspraviti ni meritorno odlučivati pa ni ulaziti u ocjenu adekvatnosti visine iznosa koju tužitelj traži umjesto dužne činidbe, Vs, Gž- 966/79.

21. Sud je pribavio prvostupanjsku presudu TS u Zagrebu broj Povrv-698/2016 putem e-spisa međutim uvidom u sadržaj iste vidljivo je da se tamo utvrđene činjenice i pravna priroda tamošnjih stranaka ni u kom dijelu ne odnosi na sporni odnos stranaka iz ove parnice.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP. Gledajući kvantitativno i kvalitativno uspjeh stranaka u postupku sud je mišljenja, a s obzirom na dio tužbenog zahtjeva koji je prihvaćen odnosno odbijen te povučen da su stranke podjednako uspjele u parnici pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

U Zadru, 15. travnja 2026.

S U D A C

Sonja Miljak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni Županijski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku.

DNA: 1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku.