REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1539/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Hrvoje Matić u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3742/2025-3 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1213/2024-9 od 22. srpnja 2025., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3742/2025-3 od 4. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1213/2024-9 od 22. srpnja 2025. pozivajući se na odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravna pitanja:

"1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?

2. Je li sud povrijedio zabranu ocjene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita, a za koju odredbu je sud istovremeno utvrdio da je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?

3. Može li se odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita smatrati unaprijed ugovorenom naknadom štete sukladno čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05)?

4. Može li sud utvrditi kako je odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita neodređena i/ili neodrediva ako je ugovorom određeno da se visina iste utvrđuje odlukom tuženika (banke) naknadama te je tužitelju (korisniku kredita, potrošaču) ista dostupna u svakom trenutku?

5. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?".

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. U odnosu na prva dva postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije pravno shvaćanje iz pobijane drugostupanjske presude u skladu je s pravnim shvaćanjem ovoga suda zauzetim u odluci broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024.. Osim toga, nižestupanjski sudovi su uzeli u obzir zahtjev transparentnosti sadržan u čl. 85. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03), izveli dokaze radi utvrđenja je li taj zahtjev ispunjen i obrazložili zbog čega nije ispunjen.

4. Ostala pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja ovoga suda izraženog u odlukama ovoga suda broj Rev-1020/2021 od 4. listopada 2022., broj Rev-43/22 od 14. lipnja 2022. i broj Rev-112/18 od 9. ožujka 2022. Pritom se tuženiku ukazuje i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. pa nije riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

5. Budući da u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. S obzirom da je tuženik prijedlog za dopuštenje podnio pozivajući se na odredbu čl. 385.a ZPP bilo je potrebno, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.

7. Iz sadržaja tuženikova prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio povredu temeljnog prava zbog koje bi taj prijedlog bio utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.

8. Slijedom navedenog vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina