REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2565/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Heinzelova 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1140/2021 od 12. svibnja 2023., 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se tužiteljeva žalba i preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1140/2021 od 12. svibnja 2023. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 938,62 € sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 599,74 € sa zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,93 €.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1140/2021 od 12. svibnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 938,62 EUR sa zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu te ukazuje na odredbu čl. 76. st. 2. istog Zakona koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Stoga smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe i to odredbe od čl. 1063. do čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima koje uređuju odgovornost za štetu nastalu od opasne stvari budući da se ovdje upravo radi o situaciji, koja nije obuhvaćena i uređena Zakonom o lovstvu. Ističe da divljač na cesti nedvojbeno predstavlja opasnu stvar te stoga tuženik za štetu koju je prouzročila divljač iz lovišta u nadležnosti njegovog osiguranika odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti. Nadalje, žalitelj navodi da je u spis dostavio potvrdu MUP-a i odštetni zahtjev s iskazom vozača predmetnog vozila iz kojih proizlazi da je vozač vozilom naletio upravo na divljač. Traži trošak parničnog postupka te trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,93 €.

3. Žalba je osnovana.

4. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da pobijana presuda nije pravilna i na zakonu osnovana.

5. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev kao osiguratelja koji je svom osiguraniku po osnovi kasko osiguranja isplatio štetu nastalu na vozilu u prometnoj nezgodi od 7. studenoga 2020., a koju štetu tužitelj potražuje od tuženika kao osiguratelja lovoovlaštenika koji je na dan štetnog događaja kod tuženika imao sklopljenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti za štete koje divljač prouzroči naletom na motorna vozila.

7. Nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku isplatio utuženi iznos od 938,62 € i da je na dan štetnog događaja postojala polica osiguranja izvanugovorne odgovornosti lovačkih društava kod tuženika.

8. Sporno je postoji li odgovornost tuženika za predmetnu štetu, odnosno je li tužitelj dokazao da je šteta nastala upravo naletom vozila na divljač i može li se u ovoj pravnoj stvari primijeniti odredba čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL).

9. Prvostupanjski sud je u postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu, nakon čega je zaključio da tužitelj nije dokazao jednu od bitnih pretpostavki odgovornosti, i to da je šteta nastala naletom upravo divljači te da je šteta povezana s pretpostavkama iz odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a.

10. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti. Naime, iz potvrde Policijske postaje Vrbovec od 11. prosinca 2020. proizlazi da je u predmetnoj prometnoj nezgodi na vozilu osiguranika tužitelja utvrđeno oštećenje prednje lijeve strane vozila te da su na vozilu pronađeni tragovi dlake od divljači. Iz službene bilješke policije od 7. studenoga 2020. razvidno je da je došlo do udara prednje lijeve strane vozila od strane divljači te da se ta divljač nakon udara udaljila u smjeru juga. Iz izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju, sastavljenog istog dana kada se nezgoda dogodila, proizlazi da su na prednjoj lijevoj strani osobnog automobila pronađeni tragovi otpale dlake od nepoznate divljači, kao i da na mjestu događaja nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“.

11. Dakle, upravo iz službene dokumentacije Ministarstva unutarnjih poslova, koju je prvostupanjski sud imao u spisu, proizlazi da je tužiteljev osiguranik udario u divljač. Sama činjenica da životinja nakon štetnog događaja nije pronađena ne može dovesti do zaključka da nije riječ o divljači, a još manje do zaključka da je moguće da se radilo o nekoj drugoj životinji, kada službena dokumentacija policije bilježi tragove dlake divljači na vozilu i opisuje sam događaj kao nalet na divljač. Prvostupanjski sud je stoga pogrešno ocijenio provedene dokaze kada je zaključio da ta činjenica nije dokazana.

12. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je odgovornost tuženika uvjetovao time da šteta mora biti posljedica provođenja lova. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije, dok je odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač između ostalog odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Dakle, navedenom odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisana je jedna posebna situacija odgovornosti, ali ta odredba ne isključuje primjenu općih odredaba obveznog prava u svim ostalim slučajevima u kojima su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu. Upravo suprotno, navedena odredba čl. 76. st. 2. ZL-a upućuje na primjenu općih pravila Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje: ZOO). Ili drugim riječima, budući da Zakonom o lovstvu kao posebnim propisom (lex specialis) nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se ne provodi lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kao lex generalis, kojima se uređuje odgovornost za štetu od opasne stvari. Naime, kada se divljač nađe na cesti, iako se u tom trenutku ne provodi lov, ta divljač i dalje predstavlja opasnu stvar.

13. Nadalje, odredbom čl. 1045. st. 3. ZOO-a propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju (objektivna odgovornost), a u skladu s odredbama čl. 1063. do čl. 1067. ZOO-a. Šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete (čl. 1063. ZOO -a). Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), a umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda (čl. 1066. st. 1. ZOO-a). Budući da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (članak 3. ZL-a), za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). S obzirom na to da se predmetna prometna nesreća nesporno dogodila unutar granica lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik, osiguranik tuženika, odnosno njegov osiguratelj (tuženik), je objektivno odgovoran za predmetnu štetu, osim ako dokaže postojanje nekih od razloga za oslobođenje od odgovornosti propisanih odredbom čl. 1067.

ZOO-a, a što on nije dokazao.

14. Dakle, prvostupanjski sud je, dakle, pogrešno vezao tuženikovu odgovornost isključivo uz dokazivanje da je šteta nastala baš „zbog provođenja lova“, iako iz odlučnih činjenica proizlazi da je ovdje odlučno to što je šteta nastala naletom vozila na divljač, da je tužitelj svom osiguraniku tu štetu isplatio i da je lovoovlaštenik na dan štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti za štete koje divljač prouzroči naletom na motorna i željeznička vozila. U konkretnom je slučaju riječ o regresnom zahtjevu tužitelja koji je svom osiguraniku naknadio štetu nastalu naletom vozila na divljač, pa je za ocjenu odgovornosti mjerodavan, kako je naprijed navedeno i Zakon o obveznim odnosima.

15. Stoga ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljev osiguranik udario u divljač, da je na vozilu nastala šteta koju je tužitelj isplatio, da je lovoovlaštenik bio osiguran kod tuženika te da su ispunjene pretpostavke za prihvaćanje regresnog zahtjeva tužitelja. Naime, tuženik kao lovoovlaštenikov osiguratelj, odgovoran je za predmetnu štetu. Odgovoran je za nastalu štetu bez obzira na to što šteta nije nastala u vrijeme provođenja lova u smislu citirane odredbe čl. 80. st. 6. ZOO -a i bez obzira na krivnju (čl. 1045. st. 3. ZOO-a u vezi s čl. 1063. ZOO-a).

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužiteljevu žalbu uvažiti te na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu.

17. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti o troškovima ukupnog parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25; dalje: OT). Prema tužiteljevom zahtjevu (list 122. spisa) tužitelju na ime troškova parničnog postupka pripada nagrada za sastav tužbe u iznosu od 186,64 € prema Tbr. 7.1. OT -a, za pristup na ročišta održana 2. veljače 2022. i 4. travnja 2023. iznos od po 186, 64, € (Tbr. 9.1. Tarife) što ukupno iznosi 559,92 €. Tome treba pribrojiti trošak sudske pristojbe za tužbu i trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od po 19,91 €, što sveukupno iznosi 599,74 €.

18. Na troškove parničnog postupka tužitelj zahtijeva zatezne kamate, slijedom čega mu je na utvrđeni iznos parničnog troška u iznosu od 599,74 € valjalo na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuditi zatezne kamate od dana donošenja ove drugostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za ostale odnose iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Slijedom navedenog, valjalo je glede troškova parničnog postupka odlučiti kao u točki I. 2. izreke ove drugostupanjske presude.

20. O trošku žalbenog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), u granicama postavljenog zahtjeva. Tužitelj ima pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 233,30 € (uključujući PDV od 25%) na temelju odredbe Tbr. 10.1. OT-a i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 79,63 € u skladu s odredbom Tar. br. 3. st. 1. Tarife sudskih pristojbi, odnosno ukupno 312,93 €. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Sudac

Maja Bilandžić