Poslovni broj: Pr-142/2022-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu toga suda Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika:

REPUBLIKA HRVATSKA za MUP, kojeg zastupa ODO u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 10. ožujka 2026.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 15. travnja 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku: REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, da isplati tužitelju: OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.302,92 Eura sa pripadajućim neto zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje na navedeni iznos teku od dana 12. prosinca 2018. godine, pa do konačne isplate.

Obrazloženje:

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je dana 9.11.2022.g. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate otpremnine, u kojoj navodi da je Rješenjem tuženika broj: 511- 13-01-9379/2018 od dana 11. prosinca 2018. godine tužitelju prestala državna služba po sili zakona s danom 11. prosinca 2018. godine, da je Odlukom tuženika broj: 511- 13-01-9379/2-18 od dana 12. prosinca 2018. godine određena isplata otpremnine tužitelju u visini tri proračunske osnovice temeljem članka 45. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/2017i 12/2018), te da je tuženik tako određenu otpremninu isplatio tužitelju, što da je razvidno iz obračunske isprave za isplatu otpremnine za razdoblje prosinac 2018. godine. Međutim, odredbom članka 21. Zakona o policiji (NN 34/11) da je propisano da policijskom službeniku kojem prestaje državna služba radi stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pripada pravo na neto iznos otpremnine u visini prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj- kolovoz prethodne godine, uvećane 12 puta. Tužitelju da je tuženik isplatom gore navedene otpremnine u visini od tri proračunske osnovice uskratio puni iznos otpremnine koji mu prema citiranoj zakonskoj odredbi pripada. Naime, rješenjem prvostupne zdravstvene komisije tuženika broj 44/17 od dana 30. studenog 2017. godine da je utvrđeno da je tuženik nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika, te da je nesposobnost posljedica oboljenja koje je nastupilo povodom obavljanja policijskih poslova. U obrazloženju toga rješenja da se navodi da je komisija temeljem pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju, te drugih podataka, zaključila da se kod tužitelja radi o PTSP-u uz depresivni sindrom, uz to da se radi i o stanju poslije rikecioze, kroničnom hepatitisu, lumboishialgiji te drugim pratećim tegobama i simptomima. Nadalje navodi da je sadašnje stanje posljedica oboljenja koje je nastupilo povodom obavljanja policijskih poslova, radi čega da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika. Tužitelj posebno naglašava da je rikecioza bolest koja nastaje kao posljedica ugriza pasjeg krpelja te da je tužitelj predmetnu povredu na radu zadobio 16. kolovoza 1995. godine, što je prijavio, o čemu svjedoči prijava o povredi na radu od dana 11. listopada 1995. godine. Konačno, rješenjem tuženika od dana 13. ožujka 2019. godine tužitelju da je utvrđeno policijsko zvanje "glavni policijski inspektor" te da je u obrazloženju toga rješenja navedeno da je tužitelj kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova stradao obnašajući zadaće u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, kao i da mu je zbog oštećenja organizma nastalog pod tim okolnostima utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i priznato pravo na invalidsku mirovinu. Slijedom toga tužitelju da je priznato pravo na osobnu invalidninu kao HRVI IX skupine sa 30% oštećenja organizma, što da je razvidno iz rješenja Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji od dana 10. veljače 2011.godine. Tužitelj da se tuženiku obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je isti odbijen.

1.1. U podnesku od dana 27.1.2026.g., a po provedenom financijskom vještačenju, tužitelj navodi da ostaje kod tužbe i uređenog tužbenog zahtjeva, da iz dokumentacije koja prileži spisu, a koju je vještak pregledao, nesporno proizlazi da je uskraćen iznos do punog iznos otpremnine koja tužitelju prema zakonskoj odredbi pripada, upravo temeljem činjenice da je nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika, te da je nesposobnost posljedica oboljenja koje je nastupilo povodom obavljanja policijskih poslova, kakav zaključak donosi i vještak. Tužbeni zahtjev da je u pogledu visine istog usklađena s isplaćene tri prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj – kolovoz prethodne godine, a kako je to definirano u nalazi i mišljenju vještaka, u skladu s kojim je i uredio tužbeni zahtjev pa predlaže da sud isti i usvoji na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, čini nespornim da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora na koji je odgovoreno negativno, a sve budući da je isti u cijelosti neosnovan. Tužitelj u tužbi da u bitnome navodi da mu je povrijeđeno pravo na isplatu otpremnine i uskraćen puni iznos otpremnine budući da je Odlukom tuženika broj: 511-13-01- 93789/2-18 od 12. prosinca 2018. godine određena isplata otpremnine u visini tri proračunske osnovice temeljem čl. 45. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/2017 I 12/2018) te da je tuženik tako određenu otpremninu i isplatio tužitelju što da nije pravilna osnova za izračun i isplatu otpremnine budući da je čl. 21. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11) propisano da policijskom službeniku kojem prestaje državna služba radi stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pripada pravo na neto iznos otpremnine u visini prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj – kolovoz prethodne godine, uvećane 12 puta, a da je tužitelju rješenjem prvostupne zdravstvene komisije tuženika broj 44/17 od 30. studenog 2017. godine utvrđeno da je nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika te da je nesposobnost posljedica oboljenja koje da je nastupilo povodom obavljanja policijskih poslova. U obrazloženju navedenog rješenja da je komisija zaključila da se kod tužitelja radi o PTSP-u uz depresivni sindrom te da ima kronični hepatitis, lumbishiagiju te druge popratne tegobe i simptome. Da mu je sadašnje stanje posljedica oboljenja koje da je nastupilo prilikom obavljanja poslova policijskog službenika, a da je kronični hepatitits posljedica ugriza pasjeg krpelja kojeg je zadobio još 16. kolovoza 1995. a isti događaj da je prijavio 11. listopada 1995. godine. Osim toga da mu je utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata i priznato pravo na invalidsku mirovinu. Prije svega, da valja navesti kako je donošenju Odluke o broj: 511-13-01- 93789/2-18 od 12. prosinca 2018. godine kojom je određena isplata otpremnine tužitelju u visini tri proračunske osnovice temeljem čl. 45. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/2017 I 12/2018) prethodilo niz pojedinačnih upravnih akata s pravom žalbe protiv istih, te da je na temelju tako utvrđenog stanja donijeta i odluka o isplati otpremnine tužitelju. Dana 18. rujna 2018. godine Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured Šibenik da je donio rješenje, klasa: UP/I 141-02/18-01/03287717201, urbroj: 341-19-05/3-18-3691, broj spisa: 88503 kojim se utvrđuje da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad čiji je uzrok 40% bolest koja je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolest koja nije u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske te da tužitelj ima pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Valja navesti da je isto rješenje donijeto na temelju provedenog vještačenja Sektora za vještačenje, Područni ured u Splitu, IMR Šibenik, Klasa: 141-02/18-01/3821, urbroj:

426-04-06-03/01-18-10 od 13. rujna 2018. kojim je kod tužitelja utvrđen potpuni gubitak poslovne sposobnosti. Bitno je navesti i činjenicu da je tužitelj već protiv prije navedenog rješenja mogao podnijeti žalbu budući da isto sadrži u sebi i uputu o pravnom lijeku. Dakle iz cit. rješenja da proizlazi da opća nesposobnost za rad tužitelja nije nastupila kao posljedica ozljede na radu niti profesionalne bolesti pa tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanjem prava na otpremninu u skladu s čl. 21. Zakona o policiji, što znači da je tužitelj zbog opće nesposobnosti za rad, a ne isključivo zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, ostvario pravo na invalidsku mirovinu pa je pravilno utvrđena otpremnina u visini tri proračunske osnovice (Pr-2/2020-43, Općinski sud u Gospiću, presuda od 3. listopada 2023. godine). Konačno, a kako tužitelj nije iskoristio svoje pravo i uložio žalbu na cit. rješenje, broj: 88503, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Šibeniku, dana 7. prosinca 2018. godine obavijestio je (Obavijest, Klasa: 141-02/18-01/03287717201, urbroj: 341-19-05/3-18- 12333) Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijsku upravu Šibensko-kninsku da je da je isto dana 19. studenog 2018. godine postalo pravomoćno. Nadalje, tužitelj da navodi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Prvostupne zdravstvene komisije, broj 44/17 od 30. studenog 2017. godine utvrđeno da je nesposoban za obavljanje poslova policijskog inspektora te da je nesposobnost nastala povodom obavljanja policijskih poslova, međutim, da takvo utvrđenje ne predstavlja pravni osnov za primjenu čl. 21. Zakona o policiji radi isplate otpremnine, jer da bi se utvrdilo da tužitelju pripada pravo na obračun otpremnine na temelju prija navedenog članka, potrebno je utvrditi da je nesposobnost nastala zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti (Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revr-808/07) što u ovom slučaju da nije utvrđeno. Konačno, nakon što je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Šibensko kninska donijela rješenje pod brojem: 511-13-01-9379/2018 od 11. prosinca 2018. kojim je utvrđeno da tužitelju prestaje državna služba po sili zakona s istim nadnevkom, ispunjen je preduvjet za donošenje pobijane Odluke pod br. 511-13-01-9379/2-18 od 12. prosinca 2018. kojim je utvrđeno pravo i osnova za isplatu otpremnine tužitelju. Tužena navodi da valja navesti da navedena Odluka o pravu i osnovi za isplatu otpremnine sadrži i uputu da se protiv iste može se izjaviti zahtjev za zaštitu prava ministru unutarnjih poslova RH u roku od 15 dana od dana primitka iste, a koje pravo predlagatelj da nije iskoristio. Sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, a odluka o visini otpremnine nesumnjivo predstavlja pravo radnika iz radnog odnosa, može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Međutim, da unatoč jasnoj uputi sadržanoj u predmetnoj Odluci, Zahtjev za mirno rješenje spora koji je tužitelj uputio ovoj tuženoj 8. veljače 2022. godine je prvo pismeno kojim se tužitelj očituje o neslaganju s predmetnom odlukom. Također tužena ističe da su Odluci o isplati otpremnine Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko- kninske, broj 511-13-01-9379/2-18 od 12. prosinca 2018. godine prethodila čak tri rješenja od kojih niti jednim nije utvrđena činjenica da je tužitelju prestao radni odnos po sili zakona radi profesionalne nesposobnosti za rad nastale zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, a što bi u konačnici predstavljalo činjeničnu i pravnu osnovu za primjenu čl. 21. Zakona o policiji, odnosno osnovu za drugačiji obračun otpremnine. Tužitelj da je u tužbi naveo i da mu je sadašnje stanje posljedica oboljenja koje da je nastupilo povodom obavljanja policijskih poslova, a posebno naglašava da je kronični hepatitis b dobio kao posljedicu rikeciozne bolesti od ugriza pasjeg krpelja koju povredu da je zadobio 16. kolovoza 1995. godine, a što da je prijavio 11. listopada 1995. godine o čemu da postoji potvrda prijave ozljede na radu. U odnosu na navedeno, tuženik naglašava da je tužitelj nakon 11. listopada 1995. godine normalno radio sve do 11. prosinca 2018. godine, a što nedvojbeno dovodi do zaključka da ista ozljeda nije mogla predstavljati profesionalnu bolest kao uzrok opće invalidnosti tužitelja, posebice što je od prijavljene ozljede do donošenja rješenja o prestanku radnog odnosa po sili zakona zbog opće nesposobnosti za rad prošlo više od punih 22 godine. Tužena, u odnosu na sve prije navedeno, ukazuje i na postojeću sudsku praksu i to na presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu pod posl.br. Gž R- 109/2023 od 7. studenog 2023. kojom je potvrđena odluka prvostupanjskog suda o odbijanju tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da mu ova tužena isplati iznos na ime razlike otpremnine. Naime, u navedenom predmetu tužitelj se jednako kao i ovdje pozivao da mu pripada pravo na otpremninu temeljem čl. 21. st. 1. Zakona o policiji pozivajući se da mu je djelomični gubitak radne sposobnosti nastao kao posljedica 20% ranjavanja zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolesti zadobivene izvan ratnih okolnosti. Drugostupanjski sud da je u obrazloženju naveo, a što se u bitnome činjenično odnosi i na ovu pravnu stvar, da HZMO u svom rješenju od 20. travnja 2021. nije naveo ni u izreci, ni u obrazloženju da je razlog odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu ozljeda na radu, a to rješenje tužitelj nije osporavao i isto je postalo pravomoćno. Štoviše, u obrazloženju iste presude da je navedeno i da sud nije vezan odlukom prvostupanjske zdravstvene komisije, na koju se i ovdje tužitelj poziva, jer da je ona ovlaštena utvrditi samo činjenicu je li tužitelj sposoban ili nesposoban za rad za obavljanje poslova policijskog službenika sukladno čl. 11. Pravilnika o sastavu i načinu rada zdravstvenih komisija za ocjenu zdravstvene sposobnosti, za obavljanje poslova policijskih službenika (NN 113/12), a ista da nije ovlaštena ispitivati je li tužitelj zadobio ozljedu na radu. Imajući u vidu odredbu čl. 135. st. 1. Zakona o radu kojom je propisano da je teret dokazivanja u slučaju spora iz radnog odnosa na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno osobi koja pokreće spor, tužena smatra da tužitelj već u tužbi neosnovano tvrdi da je odluka o visini otpremnine donesena pogrešno, osim toga tužitelj da je zbog opće nesposobnosti za rad, a ne zbog ozljede na radu, niti profesionalne bolesti, ostvario pravo na invalidsku mirovinu te mu služba prestala po sili zakona u skladu s odredbom čl. 120. st. 1. toč. 1. Zakona o policiji pa da je stoga u konkretnom slučaju pravilno utvrđeno pravo na otpremninu u visini tri proračunske osnovice i slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem prijedloga za mirno rješenje spora od 8.2.2022.g., rješenja RH, MUP od 3.7.1991.g., 1.1.1996.g., 2.9.1998.g., 13.3.2019.g., 28.6.2000.g., 11.12.2018.g., odluke RH, MUP od 12.12.2018.g. i 27.12.2018.g., rješenja MUP-a, prvostupne zdravstvene komisije tuženika broj: 44/17 od 30.11.2017.g., prijave o povredi na radu od dana 11.10.1995.g., rješenja tuženika od dana 13.3.2019. g., rješenja Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji od dana 10.2.2011.g., dopisa ODO Šibenik od dana 30.3.2022.g., obavijesti Sektora za vještačenje, Područni ured u Splitu, IMR Šibenik, klasa: 141-02/18-01/3821, urbroj: 426-04-06-03/01-18-10 od 13.9.2018.g., rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Šibenik klasa:

UP/I 141-02/18-01/03287717201, urbroj: 341-19-05/3-18-3691, broj spisa: 88503 od 18.9.2018. g., Obavijesti o pravomoćnosti i izvršnosti rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] od 7.12.2018.g., klasa:141-02/18- 01/03287717201,urbroj:341-19-05/3-18-12333, presude ŽS u Slavonskom Brodu pod posl. br. 10 Gž R-109/2023-3 od 7. studenog 2023.g., obračunskih isprava za isplatu, vještačenjem po vještaku računovodstveno-financijske struke Danijeli Bijelić iz [adresa], te saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. U postupku nije bilo sporno da je tužitelju kao policijskom službeniku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Interventna jedinica policije, prestala državna služba po sili zakona s danom 11. prosinca 2018., sukladno Rješenju MUP RH, PU šibensko-kninska, broj 511-13-01- 9379/2018 od 11. prosinca 2018.g.

6. Sporno je da li tužitelj ima pravo na isplatu otpremnine sukladno članku 21. st. 1. Zakona o policiji.

7. Sukladno odredio čl. 21. Zakona o policiji policijskom službeniku kojem prestaje državna služba radi stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti pripada pravo na neto iznos otpremnine u visini prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine, uvećane 12 puta.

8. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, utvrđeno je da je:

- rješenjem MUP-a RH, Prvostupne zdravstvene komisije broj 44/17 od 30.11.2017.g riješeno da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika počevši od 7.6.2018.g., da je nesposobnost tužitelja posljedica oboljenja koje je nastupilo povodom obavljanja policijskih poslova, uz obrazloženje da je na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja, specijalističku obradu koju je obavila nadležna zdravstvena organizacija i drugih podataka potrebnih za davanje ocjene i mišljenja Prvostupna zdravstvena komisija zaključila da se kod tužitelja radi o PTST uz depresivni sindrom, uz to da se radi o stanju poslije rekecioze, kroničnom hepatitisu, lumboishijalgijji te drugim pratećim tegobama i simptomima, a da je takovo stanje posljedica oboljenja koje je nastupilo povodom obavljanja policijskih poslova, te je s obzirom na navedeno tužitelj ocijenjen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika,

- rješenjem MUP-a RH, PU šibensko-kninska, broj 511-13-01-9379/2018 od 11.12.2018.g. riješeno da tužitelju prestaje državna služba po sili zakona s danom 11. prosinca 2018.g., u obrazloženje da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, KLASA: UP/l-141-02/18- 01/03287717201, UR.BROJ: 341-19-05/3-18-3691, broj spisa 88503 od 18. rujna 2018.g., priznato, počevši od 14.5.2018.g. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,

- Odlukom MUP-a RH, PU šibensko-kninska, broj 511-13-01-9379/2-2018 od 12. prosinca 2018.g. riješeno da tužitelju kojem je prestala služba 11. prosinca 2018.g. zbog odlaska u mirovinu se isplaćuje otpremnina u visini tri proračunske osnovice temeljem čl. 45. KU.

- rješenjem HZMO, PU Šibenik od 18. rujna 2018.g. tužitelju određena invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad čiji je uzrok 40% bolest koja je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH i 60% bolest koja nije u vezi s sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH.

9. Tužitelj OĆ u svom stranačkom iskazu iskazuje da je išao u invalidsku mirovinu kao ratni vojni invalid krajem 2018. godine a nakon 28 godina provedenih u službi, da je invalid 30% kada je prebolio u akciji Oluja tzv. mediteransku groznicu nakon čega mu je dijagnosticiran kronični hepatitis te nakon toga bio više puta u periodu od 2005. do 2018. na višemjesečnom bolovanju, nakon čega su ga 2018. poslali na komisiju MUP-a te više po njihovom nalazu nije bio sposoban za ovlaštenu službenu osobu nakon čega su ga potpuno onesposobili i poslali u mirovinu, a da je dobio otpremninu u visini 3 prosječne plaće a u visini od nekih 8 ili 9 tisuća kuna, s tim da mu je 1995.g. i priznata ozljeda na radu a ozljeda na radu zbog ove naprijed rečene mediteranske groznice, te naposljetku da su drugi njegovi kolege u istovrsnim situacijama dobili višu otpremninu od njega.

10. S obzirom na naprijed navedena utvrđenja da je tužitelju prestala državna služba po sili zakona radi stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne bolesti to istom pripada pravo na neto iznos otpremnine u visini prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za utuženo razdoblje, uvećane 12 puta, sve sukladno odredbi čl. 21. Zakona o policiji, kao povoljnije pravo, radi čega je sud prihvatio osnov potraživanja.

11. Odlučujući o visini potraživanja u postupku je izveden dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po [obrt]" iz [adresa], kojem nalazu i mišljenju ovaj sud poklanja vjeru kao stručnom i nepristranom a iz kojeg proizlazi da primjenom odredbi članka 21. Zakona o policiji, policijskom službeniku kojem prestaje državna služba radi stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti pripada pravo na neto iznos otpremnine u visini prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj – kolovoz prethodne godine, uvećane 12 puta, da je tužitelju državna služba prestala 11. prosinca 2018., te da se za iznos otpremnine koristi mjesečna neto plaća isplaćena po zaposlenom u razdoblju siječanj – kolovoz 2017. utvrđena od strane Državnog zavoda za statistiku, a koja je iznosila 5.960,00 kuna, te da iznos otpremnine koji pripada tužitelju temeljem zadatka vještaku iz Rješenja Naslovnog suda, a primjenom čl. 21. Zakona o policiji utvrđen je u iznosu od 71.520,00 kuna (5.960,00 x 12) ili 9.492,34 Eura, kod kojeg nalaza je i ostala prilikom saslušanja pred ovim sudom kada je navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja koje za potrebe ovog postupka dostavila 24.11.2025., potvrđuje primitak podneska tužene od 13.1.2026. te u odnosu na navode iz istog i prigovore se očituje da je to pravno pitanje o kojem će odlučiti sud, a na upit pun. tužene da li bi bio drugačiji izračun da se vještačilo po osnovi članka 45. Kolektivnog ugovora i sukladno odredbama koje tužena navela u odgovoru na tužbu iskazuje da se o tome ne može očitovati, i da bi možda bi bio drugačiji ali zadatak suda je bio upravo utvrditi visinu otpremnine sukladno odredbi čl. 21 Zakona o policiji.

12. Tužitelj naposljetku tužbeni zahtjev u pogledu visine istog usklađuje s isplaćene tri prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj – kolovoz prethodne godine, a kako je to definirano u nalazu i mišljenju vještaka, odnosno utvrđeni iznos 71.520,00 HRK umanjen je za isplaćene tri osnovice 5.960,00 HRK (5.960,00 HRK x 3 = 17.880,00 HRK) odnosno 71.520,00 HRK – 17.880,00 HRK = 53.640,00 HRK / 7,5345, što iznosi 7.302,92 Eura, koji zahtjev ovaj sud nalazi osnovanim i prihvaća ga u cijelosti, sve pobliže navedeno u izreci ove presude.

13. Odluka o parničnom trošku je izostala budući tužitelj koji je u cijelosti uspio u sporu isti nije potraživao niti popisao.

U Šibeniku, dana 15. travnja 2026.g.

Sutkinja:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena