Poslovni broj: P-408/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Jelene Krčelić, u pravnoj stvari tužitelja FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nadi Milić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA AIRLINES hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d., Bani 75 B, Buzin, OIB: 24640993045, odvjetnici u Zagrebu, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, radi isplate, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA AIRLINES hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d, Bani 75B, Buzin, OIB: 24640993045, isplatiti tužitelju FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 1. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA AIRLINES hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d., Bani 75B, Buzin, OIB: 24640993045, naknaditi tužitelju FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 332,41 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika CROATIA AIRLINES hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d., Bani 75B, Buzin, OIB: 24640993045 za naknadu troškova postupka, kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je imao zakazan let oznake OU 341, pod brojem rezervacije L4BPAA za dan 31.03.2024. kojim letom je trebao upravljati prijevoznik Croatia Airlines d.d. s planiranim polaskom iz Međunarodne zračne luke Sarajevo (dalje: SJJ) predviđenim u 06:30 i planiranim dolaskom u Međunarodnu zračnu luku Zagreb (dalje: ZAG) predviđenim u 07:20. Međutim, predmetni let je otkazan putem email obavijesti koju je tuženik uputio tužitelju samo nekoliko sati prije planiranog polaska te ga preusmjerio na alternativan let zakazan u popodnevnim satima istog dana pa je stoga tužitelj iz SJJ poletio u 16:09 te na odredište ZAG stigao u 16:45, 31.03.2024., s otprilike 10 sati zakašnjenja u odnosu na prvotno planirano vrijeme dolaska. Tužitelj je posredstvom ovog punomoćnika tuženiku 09.12.2024. uputio zahtjev za isplatu odštete, koji je tuženik otklonio u cijelosti 17.12.2024. pozivajući se na izvanredne okolnosti. Tužitelj u bitnome navodi da je u predmetnom slučaju potrebno primijeniti Uredbu (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (Dalje u tekstu: Uredba 261), i to kao obvezujući zakonodavni akt koji se mora u cijelosti primjenjivati u svim državama članicama, navodi da je tužitelj o otkazivanju leta obaviješten samo nekoliko sati prije njegovog planiranog polaska te mu alternativnim letom nije omogućen polazak ne više od jednog sata ranije od predviđenog i dolazak na odredište unutar dva sata od planiranog vremena dolaska, slijedom čega smatra da nema mjesta primjeni iznimke propisane odredbom čl. 5.1. toč. c. iii Uredbe. Nadalje, smatra da otkazivanje predmetnog leta nije bilo uzrokovano izvanrednim okolnostima jer su svi drugi letovi u istom razdoblju (+/- 2h) u obje zračne luke bili izvršeni na vrijeme ili s minimalnim zakašnjenjem te da su vremenski uvjeti u obje zračne luke bili povoljni za letenje. Navodi da tuženik stoga ne može isključiti vlastitu odgovornost niti izbjeći obvezu u skladu s Uredbom 261/2004, slijedom čega tužitelju ima pravo potraživati odštetu u skladu s odredbom čl. 7. Uredbe 261., u iznosu od u iznosu od 250,00 EUR. Predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev te tuženika obveže na naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prije upuštanja u raspravljanje tuženik je istaknuo prigovor preuranjene tužbe tužitelja navodeći da, sukladno članku 87. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (NN 132/98, 63/08, 134/09, 94/13). Kako je razvidno da se tužitelj nije obratio Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo u cilju mirnog rješenja spora, tuženik predlaže da sud predmetnu tužbu odbaci kao preuranjenu. Nadalje, u odnosu na osporavanje osnove i visine tužbenog zahtjeva, tuženik u bitnome navodi da je točno da je tužitelj dana 31.03.2024. godine trebao putovati letom tuženika OU 341, broj rezervacije L4BPAA s iz Međunarodne zračne luke Sarajevo (dalje: SJJ) predviđenim u 06:30 i planiranim dolaskom u Međunarodnu zračnu luku Zagreb (dalje: ZAG) predviđenim u 07:20 te da je taj let otkazan te da je tuženik preusmjerio tužitelja na alternativni let zakazan u popodnevnim satima istog dana pa je stoga tužitelj iz SJJ poletio u 16:09 te na odredište ZAG stigao u 16:45, 31.03.2024. Navodi da je predmetni let otkazan zbog nepovoljne meteorološke situacije, konkretno zbog jakog vjetra – juga, iznad vrijednosti dozvoljenih za slijetanje/polijetanje. Sukladno operativnom priručniku tuženika maksimalni bočni vjetar za slijetanje/polijetanje u SJJ iznosi 15 kts. Kao što je vidljivo iz izvatka meteorološkog izvještaja (METAR sustav, sustav preko kojeg se prate vremenski uvjeti u zrakoplovnoj industriji), u vremenu kada je posada zrakoplova trebala krenuti iz hotela prema zračnoj luci puhao je vjetar jačine 25 kts. Razlozi kašnjenja vidljivi su i iz Operationa Control Log (dalje: LOG), Operativnog centra tuženika, a u koji operativni kontrolori leta tuženika upisuju sve informacije relevantne za sve letove pojedinog dana. Tako je pod rubrikom „CANCELLED FLIGHT (REASON)“ vidljivo da je let OU 341 otkazan zbog lošeg vremena te da je isti bio preusmjeren prethodne noći („341 DUE TO WX SJJ-CROSSWIND OVER 15 KT“). predlaže se da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška tuženiku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Podneskom od 5.5.2025., tužitelj se u bitnome očitovao na prigovor preuranjenosti tužbe u ovom predmetu u bitnome navodeći kako se odredba članka 87. stavka 3. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu ne može se tumačiti na način da je Zakonom propisana obveza obraćanja Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo kao procesna pretpostavka za pokretanje parnica protiv prijevoznika ili da bi okolnost da se putnik nije obratio Agenciji bila razlog za odbacivanje tužbe od strane suda. U spis dostavlja dopis Hrvatske agencije za zrakoplovstvo od 9.4.2025. (list 92 spisa). Navodi da je u točki 14. preambule Uredbe 261 jasno propisano kako, da bi se meteorološki uvjeti mogli kvalificirati kao izvanredne okolnosti, oni moraju onemogućavati konkretni let – što znači da njihova pojava sama po sebi ne predstavlja automatsko oslobođenje zračnog prijevoznika od obveze isplate odštete, već se za to zahtijeva visok stupanj ozbiljnosti i neuobičajenosti vremenskih prilika u odnosu na konkretnu zračnu luku i konkretni let. U tom smislu, uobičajeno jugo, osobito ako se pojavljuje učestalo i predvidivo na nekoj zračnoj luci, ne može predstavljati izvanrednu okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe, jer je riječ o pojavi koja je sastavni dio redovnog poslovanja zračnih prijevoznika na koju su oni dužni biti operativno i tehnički pripremljeni. Prema dostavljenom izvješću o vremenskim uvjetima (METAR), nakon jutarnjih udara vjetra (pri čemu je u vrijeme zakazanog polaska predmetnog leta brzina bočnog vjetra iznosila svega 25 čv), brzine bočnog vjetra pale su najprije ispod 20 čvorova: 09:00 – 37,04 km/h (~ 19.99 čv), 10:00

– 31,48 km/h (~ 16.99 čv), a zatim i ispod 15 čvorova: 11:00 – 22,22 km/h (~12 čv), 14:00 – 22,22 km/h (~12 čv), 15:00 – 25,93 km/h (~14 čv), 16:00 – 24,08 km/h (~13 čv). Navodi da tuženik nije pružio nikakav dokaz o pokušaju ponovnog aktiviranja predmetnog leta ili preusmjeravanja putnika na raniji alternativni let, pri čemu se posebno ukazuje da su brzine bočnog vjetra imale gotovo jednake vrijednosti u vrijeme kada je tužitelj poletio alternativnim letom (16:00) i tog istog dana između 10:00 i 15:00, što jasno govori da nije bilo zapreke da tuženik organizira predmetni let sa značajno manjim zakašnjenjem od onoga u konkretnom slučaju. Nadalje, tužitelj navodi da su se prema izvješću o prometu iz Zračne luke Sarajevo, u razdoblju 06:00–14:00 rugi letovi odvijali na vrijeme i to: Let OS760 u 06:00, šest letova nakon predmetnog leta koji su se odvili navedenog dana u razdoblju od 09:00 do 14:15 (LX1451, TK6901, LH1545, TK1024, OS758, JU653) realizirani su na vrijeme ili pak s neznatnim kašnjenjem.

4. Podneskom od 2.6.2025. tuženik se u bitnome očitovao da svaki operator provodi vlastitu procjenu rizika i definira razinu prihvatljivog rizika. U slučaju operacija na aerodromu Sarajevo, tuženik, kao dugogodišnji operator, vrlo je dobro upoznat s operativnim specifičnostima tog aerodroma – uključujući orografski zahtjevno okruženje i složene meteorološke uvjete. Operator je obvezan kontinuirano provoditi procjenu rizika te, sukladno rezultatima te procjene, uvesti odgovarajuće korektivne mjere kako bi se održala prihvatljiva razina sigurnosti. Iako je maksimalni crosswind limit naveden u AFM-u (Aircraft Flight Manual) tehnički prihvatljiv, utvrđeno je da se u određenim uvjetima – poput mokre ili kontaminirane piste, orografskih utjecaja te niže razine iskustva pojedinih članova posade – taj limit nalazi preblizu granici operativne sigurnosti. Dakle, izvođenje leta u takvim uvjetima bilo bi nesigurno, kako za putnike, tako i za posadu tuženika, slijedom čega je tuženik i donio odluku o smanjenju operativnog limita bočnog vjetra.

5. U dokaznome postupku izvedeni su dokazi čitanjem Izvješća o vremenu u SJJ (list 6-8 spisa), presliku elektroničke karte (list 9-12 spisa), e-mail prijevoznika o otkazivanju leta (list 14-16 spisa), Izvješća o vremenu u ZAG (list 17-18 spisa), METAR (list 30 spisa), preslike operativnog priručnika prijevoznika (list 31-33 spisa), preslike Konsolidiranog i odvojenog izvještaja (list 34-35 spisa), Izvješća poslovodstva o stanju Društva (list 36-76 spisa), ispis letova (list 77 spisa), dopis HACZ-a (list 92-93 spisa), saslušan je svjedok KB, zaposlenik tuženika (list 253-254 spisa).

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

7. U pogledu prigovora preuranjenosti tužbe tužitelja, sud smatra da prigovor tuženika nije osnovan. Odredbom članka 87. stavkom 3. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (NN 132/98, 63/08, 134/09, 94/13 ; dalje ZOSOZP) propisano je: ako prijevoznik odnosno operator aerodroma u roku od 30 dana od dana dostave reklamacije ne udovolji zahtjevu iz reklamacije iz stavka 1. i 2. ovoga članka, putnik iz stavka 1. i osobe iz stavka 2. ovoga članka imaju pravo obratiti se Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo u cilju mirnog razrješenja spora. Iz citirane odredbe jasno proizlazi da putnik ima pravo, ali ne i obvezu pravo obratiti se Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo u cilju mirnog razrješenja spora, ukoliko prijevoznik – u ovom slučaju tuženik, u roku od 30 dana od dana dostave reklamacije ne udovolji zahtjevu iz reklamacije. Stoga okolnost da tužitelj nije nakon podnesene reklamacije tuženiku podnio prigovor tom tijelu nije od utjecaja na dopuštenost tužbe slijedom čega je prigovor tuženika neosnovan u cijelosti.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj 31.03.2024. trebao putovati letom tuženika OU 341, broj rezervacije L4BPAA s iz Međunarodne zračne luke Sarajevo (dalje: SJJ) predviđenim u 06:30 i planiranim dolaskom u Međunarodnu zračnu luku Zagreb (dalje: ZAG) predviđenim u 07:20 te da je taj let otkazan te da je tuženik preusmjerio tužitelja na alternativni let zakazan u popodnevnim satima istog dana pa je stoga tužitelj iz SJJ poletio u 16:09 te na odredište ZAG stigao u 16:45, 31.03.2024.

9. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, osnova i visina zahtjeva odnosno sporno je li tuženik u obvezi platiti tužitelju odštetu temeljem Uredbe (EZ) broj 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova na relaciji obzirom na to da je navedeni let kasnio u dolasku te da li je tužitelj stigao na odredište sa zakašnjenjem od 10 sati koje prema čl.7. st.1.a) opravdava dosuđivanje odštete od 250 EUR.

10. Prava putnika u međunarodnom zračnom prijevozu na području Europske unije su regulirana Konvencijom o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prometu (tzv. Montrealskom konvencijom) koja je usvojena na Međunarodnoj diplomatskoj konferenciji o zračnom pravu koja se je održavala u Montrealu u svibnju 1999., a koja je ratificirana od strane Europske zajednice, danas Europske unije. Prema odredbi čl. 19. Montrealske konvencije prijevoznik je odgovoran za štetu uzrokovanu kašnjenjem zračnog prijevoza putnika, prtljage i tereta, osim ako dokaže da su on i njegovi službenici i agenti poduzeli sve mjere koje su se razumno mogle zatražiti da izbjegnu štetu ili ako nije bilo moguće poduzeti takve mjere, dakle, ako se dokaže postojanje određene izvanredne okolnosti koju prijevoznik nije mogao spriječiti niti otkloniti.

11. U točki 14. preambule Uredbe 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova se navodi da bi, u skladu s Montrealskom konvencijom, obveze stvarnih zračnih prijevoznika trebale biti ograničene ili u potpunosti isključene u slučajevima kada je događaj uzrokovan izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći niti poduzimanjem svih odgovarajućih mjera. Takve okolnosti da se mogu pojaviti u slučajevima političke nestabilnosti, meteoroloških uvjeta koji onemogućuju izvođenje predmetnog leta, sigurnosnih rizika, neočekivanih nedostataka po pitanju sigurnosti leta i štrajkova koji utječu na operacije stvarnih zračnih prijevoznika. Također, prema točki 15. preambule Uredbe 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova, smatrat će se da postoje izvanredne okolnosti onda kad je utjecaj odluke, koju je donijela uprava zračnog prometa, u vezi s određenim zrakoplovom određenog dana dovela do dugog kašnjenja leta, kašnjenja leta preko noći, ili do otkazivanja jednog ili više letova tim zrakoplovom, iako su sve odgovarajuće mjere poduzete od strane dotičnog zračnog prijevoznika kako bi se izbjeglo kašnjenje ili otkazivanje letova. 15. Inače, Uredba 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova izričito propisuje pravo putnika u zračnom prijevozu na naknadu štete samo u slučaju uskraćivanja ukrcaja na let (čl. 4. st. 3. Uredbe 261/2004) i u slučaju otkazivanja leta (čl. 5. st. 1.c Uredbe 261/2004), s time da stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s čl. 7. Uredbe 261/2004 ako dokaže da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su poduzete sve razumne mjere (čl. 5. st. 3. Uredbe 261/2004). Kod kašnjenja leta (za dva sata i više za letove od 1500 km ili kraće ili za tri sata ili više za sve letove unutar EU duže od 1500 km i za sve ostale letove između 1500 i 3500 km te za četiri sata ili više u slučaju svih ostalih letova), Uredba 261/2004 izričito propisuje da je zračni prijevoznik dužan putnicima pružiti pomoć u vidu besplatnih obroka i osvježavajućih napitaka, smještaja u hotelima u određenim slučajevima te prijevoza od zračne luke do mjesta hotela te besplatnih telefonskih poziva, ali ne i pravo na naknadu štete (čl. 6. Uredbe 261/2004). Međutim, Sud Europske unije je protumačio navedenu Uredbu 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova na način da bi pravo naknade štete trebalo pružiti i u slučaju kašnjenja leta, ali samo ako se radi o dugom kašnjenju leta, u smislu točke 15. preambule Uredbe 261/2004, a o dugom kašnjenju leta da se radi ako putnik na svoje konačno odredište stigne tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao (presuda Suda EU, u spojenim predmetima C-402/07 i C-432/07 D i ostali protiv Condora i Air Francea).

12. Na konkretni slučaj se primjenjuju mjerodavne odredbe Uredbe (EZ broj 261/2004) Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91: Čl. 1. koji propisuje predmet Uredbe navodeći da se istom utvrđuju minimalna prava koja putnici imaju u zračnom prijevozu pa tako, između ostalog, u slučaju kašnjenja leta. Čl. 2. su propisane definicije pojedinih pojmova pa je tako dana definicija stvarnog zračnog prijevoznika kao onog koji izvodi ili namjerava izvesti let ugovoren s putnicima ili u ime neke druge osobe, pravne ili fizičke, koja ima ugovor s tim putnikom (b), konačno odredište je definirano kao destinacija na karti predstavljena na šalteru za registraciju putnika ili u slučaju izravno povezanih letova, odredište zadnjeg leta (toč. h). Odredbom čl. 3. st. 1. t. b. Uredbe propisano je: „1. Ova se Uredba primjenjuje na: „(a) putnike koji putuju iz zračne luke smještene na državnom području države članice na koju se Ugovor primjenjuje“ Odredbom čl. 5. Uredbe 261 propisano: “1. U slučaju otkazivanja leta, dotični putnici: (c)imaju pravo na odštetu od strane stvarnog zračnog prijevoznika u skladu s člankom 7…” iii. su obaviješteni o otkazivanju leta u roku od sedam dana prije vremena polaska predviđenog redom letenja i ponuđeno im je preusmjeravanje, čime im je omogućeno da otputuju ne više od sat vremena ranije od predviđenog vremena polaska i da stignu u mjesto odredišta unutar dva sata od planiranog vremena dolaska. 2. Kada se putnike obavješćuje o otkazivanju leta, istima treba dati objašnjenje o mogućem zamjenskom prijevozu. 3. Stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s člankom 7., ako može dokazati da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su sve razumne mjere poduzete. 4. Teret dokaza je li i kada putnik obaviješten o otkazivanju leta, leži na zračnom prijevozniku.“ Čl. 6. je propisano da kad stvarni prijevoznik razumno očekuje kašnjenje leta u polasku izvan vremena predviđenog redom letenja: (a) za dva sata i više za letove od 1 500 km ili kraće; ili (b) za tri sata ili više za sve letove unutar Zajednice duže od 1 500 km i za sve ostale letove između 1 500 km i 3 500 km; ili (c)za četiri sata ili više, u slučaju svih letova koji ne spadaju pod točke (a) ili (b), zračni prijevoznik dužan je putnicima pružiti: I. pomoć propisanu u članku 9. stavku 1. točki (a) i članku 9. stavku 2.; i II. kada je razumno očekivano vrijeme polaska najmanje dan nakon prethodno najavljenog vremena polaska, pomoć propisanu u članku 9. stavku 1. točki (b) i članku 9. stavku 1. točki (c); i III. kada je kašnjenje leta najmanje pet sati, pomoć propisanu člankom 8. stavkom 1. točkom (a). U svakom slučaju, pomoć će se pružiti unutar gore propisanih vremenskih rokova, a s obzirom na svaku pojedinu kategoriju udaljenosti. Čl. 7. je propisano da putnici imaju pravo na odštetu od: (a) 250 EUR za sve letove dužine 1 500 km ili kraće; (b) 400 EUR za sve letove unutar Zajednice, duže od 1 500 km i za sve druge letove dužine između 1 500 km i 3 500 km; (c) 600 EUR za sve letove koji ne spadaju pod točke (a) ili (b). U određivanju udaljenosti, kao baza se uzima mjesto odredišta na koje će, zbog uskraćivanja ukrcaja ili otkazivanja leta, putnici stići s određenim vremenskim zakašnjenjem u odnosu na vrijeme dolaska predviđenim redom letenja. Točkom 4.4.10. Obavijesti Komisije i Smjernica za tumačenje Uredbe 261 (2016/C 214/04) pojašnjeno je: „U skladu s člankom 7. stavkom 4. Uredbe udaljenost na temelju koje se određuje odšteta koja se mora isplatiti u slučaju dužeg kašnjenja na konačno odredište mora se temeljiti na udaljenosti „rute preko velikog kruga ortodrome” između mjesta polaska i konačnog odredišta, tj. na „putovanju”, a ne zbrajajući udaljenosti „ruta preko velikog kruga ortodrome” između niza predmetnih povezanih letova koji čine „putovanje”.“

13. U konkretnom slučaju, udaljenost leta od SJJ do ZAG iznosi približno 278 km.

14. Uredbu treba tumačiti u skladu s njezinom Preambulom koja utvrđuje da je aktivnost Zajednice u području zračnog prijevoznika usmjerena na osiguravanje visoke razine zaštite putnika, dok uz to bi u potpunosti trebalo voditi računa o obvezama zaštite potrošača općenito, da je svrha donošenja ove Uredbe povećanje zaštite putnika u zračnoj prijevozu i povećanje standarda te zaštite, a s ciljem ojačanja prava putnika i osiguranje djelovanja zračnog prijevoznika sukladno ujednačenim uvjetima za liberaliziranom tržištu, da bi u svrhu osiguranja djelotvorne primjene Uredbe obveznici iz Uredbe trebali biti isključivo stvarni zračni prijevoznici. Prvenstveno valja istaknuti da se Uredba (EZ) broj 261/2004 izravno primjenjuje te da je ista po pravnoj snazi iznad nacionalnog zakonodavstva, kao i da nacionalno zakonodavstvo mora s njom biti usklađeno. Također, sud nije dužan primijeniti odredbu zakona koja je suprotna odredbi iz Uredbe ili ako se njezinom primjenom oduzima Uredbi njena učinkovitost. Također, interpretativne presude Suda EU djeluju erga omnes što znači da su one pravno obvezujuće, kako za sud pred kojim se vodi postupak u kojemu je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima.

15. Stav Suda Europske unije iznesen je u predmetu C-294/10 (VN i NN v. Latvijas Republikas F ministrija): „Članak 5. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. kojom se utvrđuju zajednička pravila o naknadi i pomoći putnicima u slučaju odbijanja ukrcaja, otkazivanja leta ili dugog kašnjenja letova, a kojom se stavlja izvan snage Uredba (EEZ) br. 295/91, mora se tumačiti na način da je zračni prijevoznik, budući da je obvezan poduzeti sve razumne mjere kako bi izbjegao izvanredne okolnosti, dužan razumno, već u fazi organizacije leta, uzeti u obzir rizik kašnjenja povezan s mogućim nastankom takvih okolnosti. Posljedično, mora predvidjeti određeno rezervno vrijeme koje bi mu omogućilo, ako je to moguće, izvršenje leta u cijelosti nakon što izvan redne okolnosti prestanu.“ 18.1. Pa je tako stav Suda Europske unije u predmetu C‑294/10, točka 28.:- “Konkretno, kako bi se spriječilo bilo kakvo, čak i neznatno, kašnjenje koje su izvanredne okolnosti neizbježno uzrokovale, a koje dovodi do otkazivanja leta, razuman zračni prijevoznik mora pravovremeno organizirati svoje resurse i predvidjeti određeno rezervno vrijeme, kako bi, ako je moguće, mogao obaviti taj let čim izvanredne okolnosti prestanu. Ukoliko u takvoj situaciji zračni prijevoznik nema rezervno vrijeme, ne može se zaključiti da je poduzeo sve razumne mjere kako je to predviđeno člankom 5. stavkom 3. Uredbe br. 261/2004.”

16. Prema čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, u skladu s pravilima struke i običajima, tj. s pažnjom dobrog stručnjaka. Istodobno, kao trgovac u odnosu prema potrošaču, dužan je djelovati i u skladu s pravilima profesionalne pažnje i poštene poslovne prakse, kako je to definirano člankom 4. točkom 25. i člankom 34. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/2022, 59/2023; dalje ZZP).

17. Tuženik tvrdi da je do kašnjenja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći odnosno o okolnostima koje su izvan stvarne kontrole zračnog prijevoznika. Tuženik navodi da je let OU 341 otkazan zbog nepovoljne meteorološke situacije, konkretno zbog jakog vjetra – juga, iznad vrijednosti dozvoljenih za slijetanje/polijetanje, da sukladno operativnom priručniku tuženika maksimalni bočni vjetar za slijetanje/polijetanje iznosi 15 kts, da je iz izvatka meteorološkog izvještaja (METAR sustav, sustav preko kojeg se prate vremenski uvjeti u zrakoplovnoj industriji), vidljivo da je u vremenu kada je prijevoznik trebao započeti s prijevozom puhao vjetar jačine 25 kts, da je u slučaju operacija na aerodromu Sarajevo, tuženik, kao dugogodišnji operator, vrlo je dobro upoznat s operativnim specifičnostima tog aerodroma – uključujući orografski zahtjevno okruženje i složene meteorološke uvjete te da su razlozi kašnjenja vidljivi su iz Operation Control Log-a (dalje: LOG), Operativnog centra tuženika, a u koji operativni kontrolori leta tuženika upisuju sve informacije relevantne za sve letove pojedinog dana. Tako je pod rubrikom „CANCELLED FLIGHT (REASON)“ vidljivo da je let OU 341 otkazan zbog lošeg vremena te da je isti bio preusmjeren prethodne noći („341 DUE TO WX SJJ- CROSSWIND OVER 15 KT).

18. Sud je tijekom postupka saslušao zaposlenika tuženika KB na ročištu održanom 12. ožujka 2026., koji je u bitnom iskazao da brine o izvršenju leta od početka do kraja. Sam operativni centar upravlja letovima unutar 72 sata, dužni su praćenje kakvi su vremenski uvjeti, prate sve što može utjecati na sigurno odvijanje leta u narednih 72 sata. Na poseban upit suda, kada mu se predočio ispis vremenskih uvjeta na listu 6 spisa za let iz tužbe s polaskom iz Sarajeva u 6,30 sati te ukazalo na brzinu vjetra 27,78 km/h, svjedok je naveo da je potrebno uzeti u obzir i drugu jedinicu, a to su udari vjetra pri čemu je naše ograničenje 15 čvorova odnosno što bi otprilike iznosilo 30 km/h. Na poseban upit suda, kada mu se predočio izvještaj Metar na listu 30 spisa i ukazalo na vrijeme predmetnog leta, svjedok je iščitao da je u 6,30 sati smjer vjetra bio iz 140 (kut smjera vjetra), 26, sudarima od 36 čvorovima. Dodatno je postojalo i smicanje vjetra, a to je vrlo opasna pojava jer se radi o mijenjanju brzine vjetra po smjeru što može dovesti do zakucavanja samog zrakoplova u pistu ili skretanja zrakoplova u stranu s piste. U ovakvim uvjetima nije bilo moguće letjeti jer operativni priručnik tuženika postavlja ograničenje na maksimalno 15 čvorova bočnog vjetra uključujući i udare bočnog vjetra, a ovdje je to iznosilo više. Naveo je da jačina juga koja je bila tog dana nije uobičajena za zrakoplovni promet u smislu da nema svaki zrakoplov iste limite što se tiče jačine vjetra da bi mogao poletjeti. Operativni priručnik tuženika ograničava vjetar na 15 čvorova, a oni (operativni centar) su prema zakonu dužni kao prijevoznik osigurati sigurne uvjete za slijetanje zrakoplova s time da se Sarajevo nalazi u kotlini pa je samim time i slijetanje otežano. Na poseban upit suda, kada mi se predočio dnevni operativni zapisnik na listu 33 spisa, svjedok je naveo da je let broj 341/1 odnosno predmetni let iz Sarajeva bio otkazan zbog jačine vjetra veće od 15 čvorova. Prema iskazivanju svjedoka, operativni kontroler prometa prati vremenski izvještaj, u ovom slučaju aerodroma u Sarajevu, uspoređuje se s kompanijskim limitima ili ograničenjima te ukoliko su vremenski uvjeti iznad ograničenja tuženika, donosi se odluka o otkazivanju leta. Svjedok je, nadalje, iskazao da ograničenje od 15 čvorova jačine vjetra proizlazi iz operativnog priručnika tuženika koji je interni dokument, a da su mu poznate certifikacijske oznake za velike zrakoplove (CS 25) koje su dio uredbe EU 748/2012 jer je to tehnički dokument koji mora zadovoljiti proizvođač zrakoplova te da zrakoplov tuženika zadovoljava navedene specifikacije. Iz iskaza svjedoka, nadalje, u odnosu na činjenicu kolika komponenta bočnog vjetra mora za svaki avion biti dokazana kao sigurna minimalnoj i maksimalnoj granici u km/h u čvorovima pod kutom od 90, proizlazi da je proizvođač taj koji određuje limit vjetra, a da je u ovoj situaciji ovaj zrakoplov u kontroliranim uvjetima testiran na 32 čvora. Operator mora za svaki aerodrom donijeti pojedinačnu odluku je li sigurno sletjeti s time da nije isto sletjeti u Zagreb ili Sarajevo ili pak Dubrovnik s obzirom na orografiju terena, dužinu piste, širinu piste, navigacijska sredstva. Nadalje, svjedok je iskazao da u slučaju otkazivanja leta prijevoznik mora osoba koje nisu iz tog mjesta osigurati smještaj u hotelu ili im osigurati drugi let.

18.1. Sud je iskaz svjedoka ocijenio istinitim i stručno obrazloženim te ga u cijelosti prihvatio u dijelu u kojem svjedok opisuje postupak postupanja prijevoznika u slučaju otkazivanja leta.

19. Odredbom čl. 3. st. 1. t. b. Uredbe 261 propisano je: „1. Ova se Uredba primjenjuje na: „(a) putnike koji putuju iz zračne luke smještene na državnom području države članice na koju se Ugovor primjenjuje“ Odredbom čl. 5. Uredbe 261 propisano: “1. U slučaju otkazivanja leta, dotični putnici: (c)imaju pravo na odštetu od strane stvarnog zračnog prijevoznika u skladu s člankom 7…” iii. su obaviješteni o otkazivanju leta u roku od sedam dana prije vremena polaska predviđenog redom letenja i ponuđeno im je preusmjeravanje, čime im je omogućeno da otputuju ne više od sat vremena ranije od predviđenog vremena polaska i da stignu u mjesto odredišta unutar dva sata od planiranog vremena dolaska. 2. Kada se putnike obavješćuje o otkazivanju leta, istima treba dati objašnjenje o mogućem zamjenskom prijevozu. 3. Stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s člankom 7., ako može dokazati da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su sve razumne mjere poduzete. 4. Teret dokaza je li i kada putnik obaviješten o otkazivanju leta, leži na zračnom prijevozniku.“ Nadalje, sukladno Uredbi 261 teret dokazivanja izvanrednih okolnosti je na prijevozniku. Odredbom čl. 7. Uredbe 261/2004 propisano je: „...putnici ostvaruju pravo na odštetu u iznosu od: (a) 250 EUR za sve letove dužine 1 500 km ili kraće.“ Točkom 4.4.10. Obavijesti Komisije i Smjernica za tumačenje Uredbe 261 (2016/C 214/04) pojašnjeno je: „U skladu s člankom 7. stavkom 4. Uredbe udaljenost na temelju koje se određuje odšteta koja se mora isplatiti u slučaju dužeg kašnjenja na konačno odredište mora se temeljiti na udaljenosti „rute preko velikog kruga ortodrome” između mjesta polaska i konačnog odredišta, tj. na „putovanju”, a ne zbrajajući udaljenosti „ruta preko velikog kruga ortodrome” između niza predmetnih povezanih letova koji čine „putovanje”.

20. S obzirom da je u predmetnom slučaju tužitelj o otkazivanju leta obaviješten putem email obavijesti koju je tuženik uputio tužitelju samo nekoliko sati prije planiranog polaska te ga preusmjerio na alternativan let zakazan u popodnevnim satima istog dana, a kojim alternativnim letom oznake je tužitelj poletio iz SJJ u 16:09 te na odredište u ZAG stigao u 16:54., 31.03.2024., dakle s otprilike ukupno 10 sati zakašnjenja u odnosu na prvotno planirano vrijeme dolaska, nema mjesta primjeni iznimke propisane odredbom čl. 5.1. toč. c. Uredbe 261. Prema stavu ovog suda, samo pozivanje tuženika na izvanredne okolnosti nije dovoljno da bi tuženik od sebe otklonio odgovornost u situaciji kada nije dokazao da je zbog otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti i da su bile poduzete razumne mjere kako bi se izbjeglo otkazivanje pri čemu iskaz svjedoka kojeg je sud saslušao tijekom postupka ne može biti dovoljan i relevantan dokaz da su ispunjene pretpostavke koje bi tuženika oslobodile odgovornosti za naknadu štete zbog otkazivanja leta u konkretnom slučaju. Naime, tuženik je trebao dokazati da je u slučaju izvanrednih okolnosti poduzeo sve mjere koje odgovaraju situaciji upotrijebivši sve svoje osoblje i sva materijalna i financijska sredstva kojima raspolaže kako bi izbjegao da ona dovede do otkazivanja leta, a što prema ocjeni ovog suda tuženik u konkretnoj situaciji nije učinio. Čitanjem dostavljenog Izvješća o vremenskim uvjetima (METAR), sud je utvrdio da su nakon jutarnjih udara vjetra (pri čemu je u vrijeme zakazanog polaska predmetnog leta brzina bočnog vjetra iznosila svega 25 čv), brzine bočnog vjetra pale najprije ispod 20 čvorova:09:00 – 37,04 km/h (~ 19.99 čv), 10:00 – 31,48 km/h (~ 16.99 čv), a zatim i ispod 15 čvorova: 11:00 – 22,22 km/h (~12 čv), 14:00 – 22,22 km/h (~12 čv), 15:00 – 25,93 km/h (~14 čv) i 16:00 – 24,08 km/h (~13 čv). Unatoč tome, tuženik nije dostavio nikakav dokaz o pokušaju ponovnog aktiviranja predmetnog leta ili preusmjeravanja putnika na raniji alternativni let. Također, prema Izvješću o prometu iz Zračne luke Sarajevo, u razdoblju 06:00–14:00 pojedini su se letovi odvijali na vrijeme pa je tako Let OS 760 u 06:00 obavljen na vrijeme te nakon se toga još šest letova odvilo navedenog dana u razdoblju od 09:00 do 14:15 (LX1451, TK6901, LH1545, TK1024, OS758, JU653) s time da su realizirani su vrijeme ili s neznatnim kašnjenjem. Sud stoga zaključuje da je izvanredna okolnost zbog koje je tuženik otkazao let tužitelju – jako jugo – mogao eventualno izazvati manje zastoje, no da nije riječ o izvanrednoj okolnosti koja bi objektivno i neizbježno onemogućila obavljanje konkretnog leta , tim više što je svjedok u svom iskazu naveo da je konkretni zrakoplov tuženika na letu OU 341 sukladno certifikacijskim oznakama za velike zrakoplove (CS 25) koje su dio uredbe EU 748/2012 u kontroliranim uvjetima testiran na 32 čvora jakosti vjetra. Pri tome se ukazuje na to da je riječ o tehničkom dokumentu koji mora zadovoljiti proizvođač zrakoplova te da zrakoplov tuženika zadovoljava navedene specifikacije.

21. Nadalje, da otkazivanje predmetnog leta nije bilo uzrokovano izvanrednim okolnostima, potvrđuju činjenice da su svi drugi letovi u istom razdoblju (+/- 2h) u obje zračne luke bili izvršeni na vrijeme ili s minimalnim zakašnjenjem, te da su stoga vremenski uvjeti u obje zračne luke bili povoljni za letenje. Kako je tužitelj na svoje krajnje odredište uslijed otkazivanja leta stigao s više od deset sati zakašnjenja, to je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu štete uzrokovanu povredom ugovorne obveze (ugovora o zračnom prijevozu), u iznosu od 250,00 EUR sukladno odredbi čl. 7. st. 1. a) Uredbe 261/2004 (let unutar EU duljine 1500 km ili kraće ) s time da zračna udaljenost Sarajevo - Zagreb iznosi 278 km.

22. Tužitelju su zatezne kamate na glavnicu dosuđene idućeg dana od dana kada je obavljen let sa zakašnjenjem u smislu odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) jer sud smatra da je tada nastala obveza tuženika za naknadu štete tužitelju zbog čega je odlučeno kao u izreci odluke.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav tužbe iznos od 50,00 EUR (Tbr. 7/1-25 bodova), sastav podneska od 6.5.2025., 6.2.2026., svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1-25 bodova), trošak zastupanja na ročištu 17.2.2026. i 12.3.2026., svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1-25 bodova) što ukupno iznosi 250,00 EUR, a uvećano za PDV25% iznosi 312,50 EUR. Sud je tužitelju priznao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR to jest sud je tužitelju ukupno dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 332,41 EUR. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP - a i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od dana presuđenja do isplate. Točka III. izreke temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a.

24. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu, 15. travnja 2026.

Sudac

Irena Šafar

Uputa o pravnom lijeku

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna pisana primjerka. U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem opunomoćenika uz rj. o pristojbi na presudu

2. Tuženiku, osobno