Pr-127/2024-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EK iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Ratković, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Klinički bolnički centar Osijek, [adresa],OIB:89819375646, zastupan po punomoćniku LK,mag.iur.,radi poništenja ugovora o radu i odluke o plaći, nakon rasprave zaključene dana 2.ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ČK, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu odvjetnika Damira Ratković,i punomoćnika tuženika LK, mag. iur.,dana 15.travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Poništava se Ugovor o radu tuženika broj R2/02-6982/2024-02 od 27.lipnja 2024. koji je radnik primio 26. lipnja 2024. godine i poništava se Odluka o plaći broj r2/02 - 6982-02/2024 od 1. srpnja 2024. godine.

II. Utvrđuje se da tužitelj obnaša poslove posebnog radnog mjesta u sustavu zdravstva – Vozač sanitetskog prijevoza sa koeficijentom 1,43, III. platnog razreda u skladu sa Uredbom.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju razliku plaće od ranije utvrđenog koeficijenta 1,28 do koeficijenta 1,43 počevši od 1. ožujka 2024. godine do 31.prosinca 2024. uvećano za zateznu kamatu tekuću od 1. ožujka 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve to u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja provostupanjske presude do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve to u roku 15 dana.“

- odbija se u cijelosti

r i j e š i o  j e

Smatra se da je tužba tužitelja za isplatu razlike plaće od ranije utvrđenog koeficijenta 1,28 do koeficijenta do koeficijenta 1,43 - od 1.siječnja 2025. pa nadalje

– povučena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 30.srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je višegodišnji radnik tuženika na poslovnima vozača sanitetskog vozila koje zadužuje kod tuženika i svakodnevno obavlja prijevoz bolesnika između odjela, zavoda i klinika tuženika obzirom da je tuženik izgrađen po principu paviljonske bolnice te se svaka organizacijska jedinica tuženika nalazi u različitim zgradama, pa i u različitim mjestima. Navodi da iako u osnovnu djelatnost tuženika ne spada sanitetski prijevoz, već iz izvatka sudskog registra proizlazi da je osnovna djelatnost tuženika raznorodno liječenje pacijenata,da stoga je radi pružanja cjelokupne zdravstvene pomoći pacijentima nužno osigurati njihovu pravodobnu cirkulaciju unutar pojedinih organizacijskih jedinica tuženika. Tužitelj navodi da Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN- broj 22/24 koja je stupila na snagu 1. ožujka 2024. godine, u daljnjem tekstu: Uredba) propisana su pravila za prevođenje dosadašnjih ugovora o radu na nove ugovore. Navodi da tuženik se, očigledno radi uštede, odlučio preimenovati dosadašnja radna mjesta u neka druga koja su za tužitelja degradirajuća. Tužitelj se pita kako je moguće da kao dugogodišnji vozač sanitetskog vozila odjednom može postati dostavljač, jer najvećim dijelom prevozi bolesnike - ljude, dok se dostavljanje odnosi na materijalne stvari, za koju svrhu radno mjesto vozača nije niti ustanovljeno. Navodi da tuženik očigledno iz kataloga radnih mjesta izabire novčano povoljnija radna mjesta od stvarno postojećih i predviđenih novom Uredbom kako bi uštedio sredstva,te da valja imati na umu da tuženik kao zdravstvena ustanova najvišeg ranga ne može funkcionirati bez prijevoza pacijenata unutar i izvan sjedišta tuženika bez odgovarajućih sanitetskih vozila i vozača, te da ne možemo govoriti o dostavljanju pacijenata već o njihovom prijevozu koji vrlo često zahtijeva i monitoriranje njihovog stanja prilikom sanitetskog prijevoza, a sve kako bi se doprinijelo cjelokupnom uspjehu u liječenju. U pogledu razine obrazovanja, odnosno razine cjelovite kvalifikacije koja je uvjet za rad na određenom radnom mjestu, rad tužitelja određen je kao rad III. vrste za koje je uvjet završeno srednjoškolsko obrazovanje koje tužitelj i posjeduje. Radno mjesto tužitelja potpada pod posebno radno mjesto specifično za zdravstvenu ustanovu, odnosno za rad u zdravstvu. Tužitlej navodi da mu obzirom na njegovo radno mjesto ne može pripasti koeficijent u iznosu 1,28 , već se isti, sukladno članku 16. Uredbe treba prevesti u posebno radno mjesto u sustavu zdravstva – skupina XIII. radno mjesto u sanitetskom prijevozu, pa mu je naziv radnog mjesta trebao biti VOZAČ SANITETSKOG PRIJEVOZA sa koeficijentom 1,43, što je u svojim aktima tuženik pogrešno utvrdio. Tužitelj je na ugovor o radu broj: R2/02-6982/2024-02 od 27. lipnja 2024., dodatak ugovora o radu broj R2-02/6982/2024-02 od 27. lipnja 2024. i odluku o plaći broj r2/02- 6982-02/2024 primljene 26. lipnja 2024. godine uložio zahtjev za zaštitu prava 11. srpnja 2024. godine na što Upravno vijeće nije odgovorilo odnosno oglušilo se. Ravnateljstvo je neovlašteno podnijelo odgovor na zahtjev za zaštitu prava Ur broj: R1/8116-02/2025 dostavljen tužitelju 25. srpnja 2024. godine te očigledno Ravnatelj nije niti pročitao navedeni zahtjev ni dokumentaciju vezanu za tužitelja jer je isti naveo da tužitelj traži koeficijent 1,39 uz obrazloženje koeficijenta koji tužitelj nije niti tražio. Slijedom izloženog, tužitelj predlaže da sud nakon izvođenja predloženih dokaza i uvidom u materijalnopravne izvore donese slijedeću presudu:

1. Poništava se Ugovor o radu tuženika broj R2/02-6982/2024-02 koji je radnik primio 26. lipnja 2024. godine i poništava se Odluka o plaći broj r2/02 -6982-02/2024 od 1. srpnja 2024. godine.

2. Utvrđuje se da tužitelj obnaša poslove posebnog radnog mjesta u sustavu zdravstva – Vozač sanitetskog prijevoza sa koeficijentom 1,43, III. platnog razreda u skladu sa Uredbom.

3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju razliku plaće od ranije utvrđenog koeficijenta 1,28 do koeficijenta 1,43 počevši od 1. ožujka 2024. godine i nadalje uvećano za zateznu kamatu tekuću od 1. ožujka 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve to u roku 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve to u roku 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prije upuštanja u meritum spora tuženik ističe prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa s obzirom da je tužitelj 13. lipnja 2024. g. zaprimio odgovor tuženika na zahtjev za ispravak prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće utvrđenih Dodatkom ugovora o radu temeljem odredaba Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama (NN 155/23) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN/2024), a ovu tužbu kojom osporava tuženikovo prevođenje koeficijenata podnosi tek 30. srpnja 2024. protiv Ugovora o radu sklopljenog sukladno obvezi utvrđenoj u čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama (NN 155/23), a ne protiv Dodatka Ugovora o radu od 1. ožujka 2024. g. u kojem su se stranke usuglasile o prevedenom koeficijentu. Tijek sklapanja ugovora o radu i pogrešna pravna kvalifikacija tužitelja (ne radi se niti o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora niti o prevođenju koeficijenata, već o slobodnoj volji ugovornih stranaka). Tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju, suprotno navodima tužitelja, ne radi o prevođenju koeficijenata, već o ponudi izmijenjenog ugovora sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Osijek koji je stupio na snagu 6. lipnja 2024. g., sve sukladno obvezi ustanove utvrđenoj u čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama (NN 155/23). Naime, tužitelj je prije stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) (u daljnjem tekstu: „Zakon“) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN/2024) (u daljnjem tekstu: „Uredba“) imao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 0,815. Stupanjem na snagu predmetne uredbe tužitelj i tuženik su 1. ožujka 2024. g. sklopili Dodatak ugovora o radu na radnom mjestu vozač te je radniku koeficijent preveden na 1,25 što je rezultiralo povećanjem plaće. Nakon što je tužitelju ponuđen novi Ugovor o radu broj: R2/02-6982/2024, od 27. lipnja 2024. g., sukladno navodima iz točke I. ovog odgovora na tužbu, tužitelj dobrovoljno potpisuje novi Ugovor o radu na radno mjesto Nosač bolesnika i umrlih te dodatak Ugovora od 27. lipnja 2024. g. Naime, tužitelj je dobrovoljno potpisao i taj ponuđeni ugovor na radnom mjestu vozača - dostavljača te isti nije moguće „poništiti“ kako to tužitelj pogrešno zahtjeva tužbom s obzirom da se ovdje radi o dvostranoobveznom pravnom odnosu zasnovanom na suglasnosti volja obiju stranaka, a tužitelj niti ne navodi razloge koji su zakonom predviđeni za poništaj ugovora. Ovdje se ne radi o institutu otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, već je tužitelju nakon prethodnog prevođenja koeficijenata i sklapanja Dodatka ugovora od 1. ožujka 2024. g., ponuđen novi ugovor na radno mjesto vozača-dostavljača koji je on svojom slobodnom voljom potpisao. Predmetni ugovor je tužitelju ponuđen sukladno Zakonu, Uredbi i Pravilniku o sistematizaciji tuženika. Dakle, tužitelj je mogao osporavati Dodatak ugovora o radu od 1. ožujka 2024. g. zbog kako smatra „pogrešnog prevođenja koeficijenata“, ali pogrešno prevođenje koeficijenata nije i ne može biti razlog za „poništaj“ Ugovora o radu od 27. lipnja 2024. g. iz jednostavnog razloga što se tim ugovorom nisu prevodili koeficijenti. Koeficijenti su prevedeni 1. ožujka 2024.g. sklapanjem Dodatka ugovora o radu od 1. ožujka 2024. g između tužitelja i tuženika. S obzirom na navedeno, tuženik ističe prigovor prekluzije prava na zaštitu prava iz radnog odnosa te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik ponavlja kako se ovdje evidentno ne radi o prevođenju radnih mjesta kako to pogrešno smatra tužitelj. Ponuđeni ugovor za radno mjesto vozač-dostavljač sačinjen je sukladno novom aktu poslodavca, Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 28. svibnja 2024. g., koji akt je poslodavac donio sukladno obvezi utvrđenoj čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023, u daljnjem tekstu: Zakon), a kojom odredbom je propisano da je čelnik javne službe odnosno upravljačko tijelo obvezno donijeti pravilnik o unutarnjem redu, odnosno opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Uredbama iz članka 14. stavka 3. i 4. ovog Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu istih tih Uredbi, točnije, u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24, stupila na snagu dana 1. ožujka 2024. g.). Netočni su navodi tužitelja kako tuženik bira „novčano povoljnija radna mjesta“. Naime, tuženik je postupao sukladno obvezama iz Zakona, Uredbe i Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta kao što je već navedeno te je u svrhu provjere i utvrđenja pravilnosti prevođenja radnih mjesta u KBC-u Osijek osnovao i radnu skupinu koja je izvršila taj zadatak sukladno pozitivnim propisima RH. Tuženik ponovno ističe kako je tužitelj prihvatio ponuđeni ugovor kojim mu se plaća dodatno povećala pa ostaje nejasno iz kojeg razloga sada podnosi tužbu koju temelji na tezi o pogrešnom prevođenju koeficijenata kada su se koeficijenti prevodili prilikom sklapanja Dodatka ugovora o radu od 1. ožujka 2024. g., a ne Ugovora koji tužitelj ovdje osporava. Netočni su i navodi tužitelja kako je Upravno vijeće trebalo odlučivati o zahtjevu radnika s obzirom da je odredbom Zakona propisano kako slijedi:

Čl. 36. Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama

(6) Službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu.

U potpunosti su promašeni svi tužbeni navodi tužitelja s obzirom da vozači KBC -a Osijek nisu vozači saniteta, KBC Osijek nije ugovorni partner HZZO-a za obavljanje sanitetskog prijevoza niti su vozači KBC-a Osijek ikada obavljali sanitetski prijevoz. Uz to, KBC Osijek nije u mogućnosti provoditi sanitetski prijevoz s obzirom da sukladno pozitivnim propisima nije dio mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza. Naime, odredbama čl. 138. st. 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te Odlukom o donošenju Mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza ("Narodne novine" br. 134/23.) propisano je tko obavlja djelatnost sanitetskog prijevoza.

Članak 138. Zakona o zdravstvenoj zaštiti

(1) Hrvatski zavod za hitnu medicinu jest zdravstvena ustanova za obavljanje djelatnosti hitne medicine, sanitetskog prijevoza i telemedicine.

(5) Mrežu hitne medicine i sanitetskog prijevoza na prijedlog Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, uz prethodno pribavljeno mišljenje predstavničkih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba odlukom donosi ministar.

Nadalje, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno Pravilnikom o sanitetskom prijevozu ("Narodne novine" br. 123/09., 80/13.) definirani su uvjeti i način korištenja prijevoza sanitetskim vozilom za posebne kategorije osiguranih osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji ne odgovaraju opisu i uvjetima poslova koje tužitelj obavlja. Člancima 26. do 31. Pravilnika o organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine ("Narodne novine" br. 64/24.) propisana je organizacija i način obavljanja djelatnosti sanitetskog prijevoza. Tuženik ponavlja kako kod tuženika nije organizirana djelatnost sanitetskog prijevoza te se radi o očigledno neosnovanoj tužbi. Sukladno pozitivnim propisima RH, sanitetski prijevoz (osim što ga obavljaju isključivo ugovorni partneri HZZO-a s kojima je za to sklopljen ugovor – Hrvatski zavodi za hitnu medicinu) se obavlja na temelju ispravno popunjenog naloga za sanitetski prijevoz što nepotpuni i neovjereni radni nalog koji tužitelj dostavlja zasigurno nije (nije propisani obrazac HZZO jer KBC Osijek nije Zavod za hitnu medicinu te ne obavlja sanitetski prijevoz, ne sadrži dostatne podatke, a nije niti potpisan od za to predviđenih ovlaštenih osoba). Sanitetski prijevoz obavljaju za to osposobljeni sanitetski timovi Zavoda za hitnu medicinu što je vidljivo iz Odluke o donošenju Mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza ("Narodne novine" br. 134/23.), a što vozač tuženika, ovdje tužitelj, po prirodi stvari, zasigurno nije. Podredno, a ukoliko sud smatra kako nije prestalo subjektivno pravo tužitelja za sudskom zaštitom, odnosno ukoliko smatra kako je sukladno Zakonu o radu dopušten tužbeni zahtjev za jednostranim poništajem ugovora od strane radnika unatoč nepostojanju argumenata i dokaza koji tome idu u prilog, tuženik nastavlja odgovor na tužbu kako slijedi:

Tužitelj navodi kako je višegodišnji radnik tuženika na poslovima vozača sanitetskog vozila te ističe kako je tuženik izgrađen po principu paviljonske bolnice te se svaka organizacijska jedinica nalazi u različitim zgradama. Tužitelj nije višegodišnji radnik tuženika na poslovima vozača sanitetskog vozila nego svi vozači pa tako i tužitelj najveći dio radnog vremena obavljaju dnevne poslove vozača u koje spadaju prijevoz prljavog i čistog rublja, hrane, mobilne ekipe transfuzije te prijevoza potrošnog materijala.Tuženik napominje kako se svaki prijevoz osoba ne može smatrati sanitetskim prijevozom u smislu odredbi Pravilnika o sanitetskom prijevozu isto kao što se niti prijevoz bolesnika taksijem od kuće do bolnice ne može smatrati sanitetskim prijevozom. Tužitelj lažno pokušava sud dovesti u zabludu kako samo i isključivo obavlja prijevoz pacijenata kao svoj osnovni radni zadatak kako bi ostvario pravo na veći koeficijent radnog mjesta. Naime, većina ustrojstvenih jedinica KBC -a Osijek se nalazi upravo na adresi [adresa] te iako se ne radi o jednoj zgradi bolnice, to ne znači da tuženik motornim vozilom prevozi pacijente iz zgrade Klinike za unutarnje bolesti u zgradu Klinike za infektologiju koja se doslovce nalazi preko puta i udaljenja je nekoliko desetaka metara. U tu svrhu transporta pacijenata tuženik ima zaposlene nosače bolesnika i umrlih koji na adresi [adresa] prenose pacijente na nosilima ili kolicima. Dakle nije moguće usporediti poslove vozača saniteta pri Zavodima za hitnu medicinu čija djelatnost je organizirana na način da se primarno i cijelo radno vrijeme obavljaju poslovi prijevoza hitnih pacijenata sukladno pozitivnim propisima RH te poslova vozača KBC-a Osijek koji primarno vrše transport materijala. Na okolnost obavljaju li se, koliko često i u kojem omjeru u okviru punog radnog vremena poslovi koje navodi tužitelj, tuženik predlaže da se sasluša Voditelj Službe za tehničke poslove KBC-a Osijek, FK. Tuženik nema sistematizirano radno mjesto vozač saniteta s obzirom da nije Zavod za hitnu medicinu kako je objašnjeno u točki V ovog odgovora na tužbu pa je tužbeni zahtjev tužitelja nemoguće ostvariti i za slučaj eventualnog uspjeha u ovoj parnici. Dokaz: nije sporno; izvod iz Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta; po potrebi saslušanje svjedoka FK, odnosno DK s adrese tuženika, izvod iz Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta S obzirom na navedeno, tuženik predlaže odbaciti tužbu odnosno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i naknaditi prouzročeni trošak postupka.

3. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 2. prosinca 2025. (stranica 178 spisa) zamjenik punomoćnika tužitelja je navela precizira tužbeni zahtjev u točki 1. tako da iza broja ugovora ima pisati:“ od 27.lipnja 2024.“, te navela da je u međuvremenu tužitelj sklopio novi ugovor o radu dana 31. prosinca 2024. za radno mjesto vozač sanitetskog prijevoza, sa koeficijentom 1,43. Stoga uređuje tužbeni zahtjev u točki 3. u kojem potražuje navedeni koeficijent počev od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024.

4.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o radu od 2.06.2024.,Dodatak Ugovora o radu od 27.06.2024., Odluku o plaći,Zahtjev za zaštitu prava,Odgovor na zahtjev za zaštitu prava,fotografije,Radni nalog,dostavnicu,Ugovor o radu od 18.10.2023., Prigovor radi koeficijenata plaće,Obračunske isprave za isplatu plaće,Dodatak Ugovora o radu od 15.01.2024.,Odluke o plaći od 15.01.2024. i 31.10.2023.,Dodatak Ugovora o radu od 01.03.2024.,Odluku Ravnateljstva KBC Osijek od 06.06.2024.Odluku o donošenju mreže Hitne medicine i sanitetskog prijevoza,Odluku Ravnateljstva KBC Osijek od 28.02.2024.,Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 28.05.2024.,Nalog za sanitetski prijevoz osigurane osobe, dopis ustrojstvenim jedinicama KBC-a Osijek od 19. lipnja 2024. g., ur.br.:

R1/7144/2024, Putne radne listove, dopise poslane putem e-maila, Radne naloge, Pravilnik o organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine,Pravilnik o uvjetima,organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine, Fotografije dvorišta KBC Osijek, dopis – dostava podataka o voznom park KBC Osijek, dopis HZZO od 11.10.2024.,Odluku o plaći od 31.12.2024.Uputu o prevođenju radnih mjesta u javnim ustanovama,Prigovor tužitelj radi koeficijenta pripadajuće plaće u javnim ustanovama od 23.05.2024.,saslušao tužitelja u svojstvu stranke,te saslušao svjedoke IK, DK i ĐK.

5.Dakle,predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje Ugovora o radu od 26. lipnja 2024. i Odluke o plaći od 1. srpnja 2024., kao i zahtjev na utvrđenje da je tužitelj kod tuženika u razdoblju od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. obavljao poslove radnog mjestu vozača sanitetskog prijevoza s koeficijentom složenosti 1,43, III. platnog razreda u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 22/2024. - dalje: Uredba), te zahtjev za isplatu razlike plaće u tom razdoblju između stvarno obračunate i isplaćene plaće po koeficijentu 1,28 i plaće obračunate po koeficijentu 1,43.

6.Nije sporno među parničnim strankama:

- da je tužitelj prije stupanja na snagu Uredbe radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 18. listopada 2023. na neodređeno vrijeme počev od 1.studenog 2023. na radnom mjestu nosač bolesnika i umrlih u Odsjeku za prijevoz, Služba za tehničke poslove (Ugovor o radu - stranica 30 spisa),s koeficijentom složenosti poslova 0,631

(Odluka o plaći –stranica 36)

- da je dana 15.siječnja 2024. sklopio sa tuženikom Dodatak ugovora o radu kojim sporazumno utvrđuju privremeno obavljanje poslova radnika na radnom mjestu : vozač – u Odsjeku za prijevoz pri Službi za tehničke poslove počevši od 22.siječnja 2024. sve do preuzimanja poslova i radnih zadataka od strane radnika TK,koji se nalazi na dugotrajnom bolovanju,te danom preuzimanja poslova TK na radnom mjestu vozača u Odsjeku za prijevoz pri Službi za tehničke poslove stranke su suglasne da se sporazumno raskida ovaj Dodatak ugovora o radu (stranica 34 spisa),s koeficijentom složenosti poslova 0,815 (Odluka o plaći od 15.01.2024. – stranica 35 spisa)

- da je nakon stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ broj 155/23 - dalje: ZP) i Uredbe, tužitelj potpisao s tuženikom Dodatak ugovoru o radu 1. ožujka 2024. za radno mjesto vozač,koji se sukladno Uredbi prevodi u radno mjesto III vrste,platni razred 2, s pravom na plaću prema koeficijentu 1,25 (stranica 37 spisa)

- da je sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbi, tuženik 28. svibnja 2024. donijet Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta (dalje: Pravilnik) prema kojem je tužitelj s tuženikom potpisao novi ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto – pomoćni radnik u sustavu s posebnim uvjetima rada – nosač bolesnika i umrlih u Odsjeku za prijevoz,Služba za tehničke poslove (Pravilnik – stranica 54 spisa, Ugovor o radu - stranica 5 spisa)

-da su dana 27.lipnja 2024. tužitelj i tuženik sklopili Dodatak Ugovora o radu kojim sporazumno utvrđuju privremeno obavljanje poslova radnika na radnom mjestu : vozač – dostavljač za tehničke poslove počevši od 1.srpnja 2024. godine sve do preuzimanja poslova i radnih zadataka od strane radnika TK ,koji se nalazi na dugotrajnom bolovanju,te danom preuzimanja poslova TK na radnom mjestu vozača u Odsjeku za prijevoz pri Službi za tehničke poslove stranke su suglasne da se sporazumno raskida ovaj Dodatak ugovora o radu (stranica 7 spisa)

- da je tuženik 1. srpnja 2024. donio Odluku o plaći kojom je tužitelju utvrdio koeficijent složenosti poslova za radno mjesto vozač-dostavljač - 1,280 (stranica 8 spisa)

- da Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek od 28. svibnja 2024., koji je stupio na snagu 6. lipnja 2024 ., nije predviđeno radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza nego radno mjesto vozača dostavljača , a koji radi u sklopu Službe za tehničke poslove,Odsjeka za prijevoz

- da je tuženik, nakon što je donio Izmjene i dopune Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, s tužiteljem 31. prosinca 2024. potpisao novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme počev od 1.siječnja 2025. za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza u Odjelu za prijevoz, Službi za tehničke poslove, Prema članku 12. novog Ugovora, Ugovor o radu od 27.lipnja 2024. prestaje važiti

31. prosinca 2024.(stranica 163,169,170 spisa).

7.Svjedok SK, izjavio je saslušan kod suda da je u radnom odnosu kod tuženika od 03. prosinca 2003. Radio je kao dvorišni radnik do 02. kolovoza 2004., nakon toga nosač bolesnika do 01. lipnja 2015. godine, a potom vozač do donošenja Uredbe o novim koeficijentima do 2024. a od tada vozač sanitetskog prijevoza. Za vrijeme dok je bio vozač obavljao je posao vožnje rublja po bolnici, prehrane i transfuzijske medicine, s napomenom da s obzirom da su banka krvi pokrivaju 4 županije, također su vozili organe i tkiva i sanitetski prijevoz ležećih i pokretnih pacijenata, na dijagnostike i snimanja, te vožnja paci jenata na rehabilitaciju u OFMIR Bizovac, vožnja bolesnika u Polikliniku Slavonija bivša Turjak na dijagnostike, kao i Polikliniku Medikol. Nakon što je 01. ožujka 2024. don ijeta Uredba o koeficijentima u nekoliko su navrata bivšoj upravi i ravnateljstvu pisali dopise što sami a kasnije preko odvjetničkog ureda Ratković o potrebi da im priznaju radno mjesto vozač saniteta s obzirom da to već rade i prije, odnosno 10 godina unazad, te su tražili odgovarajući koeficijent novog radnog mjesta kao što je Uredbom i doneseno. Dobili su odbijenice. Na radnom mjestu vozač imali su koeficijent 0,77 do 10. ožujka 2023., te od 11. ožujka 2023. do 28. veljače 2024. su imali 0,81 isto kao vozač, a od 01. ožujka 2024. stupa na snagu nova Uredba o koeficijentima i to od 01. ožujka do 30. lipnja 2024. za radno mjesto vozač - dostavljač koeficijent 1,25. Od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. koeficijent za radno mjesto za vozač – dostavljač 1,28%. 30. rujna 2024. Ravnatelj E je pozvao sve vozače na sastanak kod njega u kancelariju gdje im je rekao da je upoznat sa njihovim tužbama i da je kontaktirao ravnatelje u drugim bolnicama, gdje je naziv radnog mjesta vozač sanitetskog prijevoza i službeni koeficijent je 1,43, te je odlučio da im pripada koeficijent 1,43 i radno mjesto vozač sanitetskog prijevoza. Sistematizacija je provedena u prosincu 2024., a novo radno mjesto, nova sistematizacija radnih mjesta i novi koeficijent je od 01. siječnja 2025. Dva tjedna prije su potpisali ugovore. Oni su dakle i ranije radili ovaj isti posao za koji su dobili koeficijent 1,43 od 01. siječnja 2025. Poznaje tužitelja EK koji mu je radni kolega. U službi ima deset vozača i svi rade iste poslove. Njima se spočitava da kao služba nisu registrirani kod Trgovačkog suda, međutim ovaj posao obavljaju u istom opsegu cijelo vrijeme dakle i prije uvođenja novih koeficijenata. On također ima spor kod ovoga suda vezano za isplatu razlike plaće za razdoblje od 01. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024., a kao što je rekao od 01. siječnja 2025. vrijedi novi koeficijent s kojim su zadovoljni, ali traže razliku plaće za navedeno razdoblje. Dok su bili na radnom mjestu vozač dostavljač, a obavljali su poslove kako je naveo, bili su stavljeni u isti rang kao i dostavljači koji nose poštu, a njihova odgovornost je puno veća, s napomenom da npr. voze krv, organe, tipizaciju tkiva i to izvan bolnice za Zagreb i druge KBC-eove. Bili su nezadovoljni koeficijentima te su podnijeli tužbe jer su smatrali da zaslužuju za pripadajuće radno mjesto odgovarajući koeficijent, što je na koncu i prihvaćeno ali od 01. siječnja 2025. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je on dobrovoljno potpisao ponuđene ugovore, te da li ima saznanje da li je tužitelj u ovom predmetu potpisao ponuđene ugovore, svjedok je izjavio da je on dobrovoljno potpisao ugovore koji su mu ponuđeni, a što se tiče tužitelja nema saznanja. Izjavio je da su svi potpisali dobrovoljno ugovore. Na pitanje zamjenika punomoćnika tužitelja da li ima saznanja da li je tužitelj uložio kakav zahtjev za zaštitu prava ili prigovor na koeficijent, svjedok je izjavio da su dobili odbijenicu od upravnog vijeća i bivšeg ravnatelja L, a nakon toga ih je odbilo i Upravno vijeće bolnice. Također je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće kao i tužitelj u ovom predmetu, te je spor u tijeku (stranica 184 spisa).

8.Svjedokinja DK, izjavila je da je zaposlena u KBC Osijek od 2007. a od 2008. godine radi kao voditelj Odjela za kadrovske poslove. Ne poznaje tužitelja osobno. Tužitelj sada radi na poslovima vozača sanitetskog prijevoza. U konkretnom slučaju radi se o stupanju na snagu nove Uredbe o koeficijentima u javnim i državnim službama gdje je bolnica imala obvezu ponuditi svim radnicima sa 01. ožujka 2024. dodatke ugovora ili nove ugovore sa izmijenjenim koeficijentima prema novoj uredbi. Tako su i učinili, znači radnici su dobili ponudu dodatka ugovora o radu zajedno sa popratnim dopisom u kojemu im je objašnjeno o čemu se u konkretnom slučaju radi. Radna mjesta vozača u KBC Osijek sa 01. ožujka 2024. bila su prevedena sa koeficijenta 0,815 na koeficijent 1,25 i to su radna mjesta treće vrste. Iza toga, radnici vozači su potpisali naznačene dodatke ali taman i da nisu Uredba i Zakon su propisivali da se usklađenje koeficijenata obavlja po sili zakona. Bolnica je imala sukladno Uredbi i zakonu obvezu izraditi i novu sistematizaciju radnih mjesta što su i učinili te u odnosu na radna mjesta vozača učinjene su izmjene u odnosu na prevođenje na način da su ih svrstali pod radna mjesta vozača

– dostavljača sa koeficijentom malo uvećanim kako je Uredba propisivala od 1,28 i uz ponudu ovih ugovora prema novom aktu o sistematizaciji radnicima je dostavljen dopis svakome od njih o čemu se i u ovom slučaju radi, te su i ove ugovore potpisali, konkretno vozači. No, međutim od 01. ožujka 2024. oni su iskazivali svoje negodovanje glede prevedenih koeficijenata. Tražili su veće koeficijente, te isprva koeficijent od 1,39 a što je vidljivo iz njihovih prigovora, a tek kasnije koeficijent od 1,43 vozača sanitetskog prijevoza. Upućivali su na druge ustanove, bolnica je uputila glede istoga i upit Ministarstvu rada, koje je bilo ovlašteno tumačiti prevođenje i izradu odnosno dvojbe oko primjene uredbe, no međutim nisu nikada kao ustanova na to pitanje dobili odgovor. Kako su vozači i dalje iskazivali svoje nezadovoljstvo, otišao je prijedlog na Upravno vijeće ustanove da se njima kroz izmjenu sistematizacije ponudi,odnosno da - koeficijent vozača sanitetskog prijevoza na koncu, što je i učinjeno, te oni od 01. siječnja 2025. imaju sklopljene ugovore o radu za to radno mjesto. Napominje da vozači nisu bili niti sami sigurni koji im koeficijent pripada pa su tražili isprva koeficijent 1,39 stručnog radnika na tehničkom održavanju, a tek kasnije vozača sanitetskog prijevoza od 1,43. Opće je poznato da su taj koeficijent imali prije ove uredbe samo radnici u ustanovama za Hitnu medicinu. Nije sporno da KBC Osijek nije imao sistematizaciju radnih mjesta, radno mjesto vozač saniteta sve do 01. ožujka 2025. godine. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je koeficijent radnog mjesta tužitelja preveden ovdje osporavanim ugovorom o radu od 27. lipnja 2024. ili dodatkom ugovora o radu od 01. ožujka 2024 . godine, svjedokinja je izjavila da dodatkom ugovora o radu od 01. ožujka 2024. je preveden koeficijent na 1,25. Svjedok je izjavila da vezano za sklapanje ugovora o radu, procedura je bila takova da odjel za kadrovske poslove je dostavio bunt ugovora tajnicima ili administratorima kontrolorima ugovore, u prvom slučaju dodatke, a onda ugovore za sve radnike koji rade u toj organizacijskoj jedinici. U svakom ugovoru je priležio dopis u kojem se objašnjavalo zašto se radniku nudi taj dodatak odnosno ugovor. Znači administratori i tajnici su imali obvezu u određenom roku podijeliti svakom radniku određeni ugovor, a radnik je imao obvezu u roku koji je bio naveden u dopisu vratiti ili ne vratiti potpisani ugovor u kadrovsku službu. U odnosu na vozače napominje da su vraćeni u kadrovsku potpisani ugovori. To se događalo u dva navrata i to dodaci 01. ožujka 2024. a onda novi ugovori iza stupanja na snagu nove sistematizacije u srpnju 2024. godine. Na pitanje punomoćnika tuženika glede poslova koje obavlja vozač dostavljač, svjedokinja je izjavila da ona ne zna konkretno što oni obavljaju a opis njihova posla se nalazi u sistematizaciji radnih mjesta. Na pitanje punomoćnika tuženika da li zna koji radnici nose pisma po bolnici, svjedokinja je izjavila da zna da bolnica ima svoje dostavljače koji raznose poštu (stranica 186 spisa).

9.Svjedok FK, izjavio je da je djelatnik KBC Osijek od 1989. godine, Unazad 16 godina radi na radnom mjestu Voditelj službe za tehničke poslove. Poznaje djelatnika EK. Napominje da sa navedenim nije u zavadi, a napomenuo bi i to da je UK zahvaljujući njegovoj intervenciji sa radnog mjesta nosač bolesnika i umrlih premješten na radno mjesto vozača u KBC Osijek. Također bi htio da uđe u sudski zapisnik da nakon ročišta kod ovoga suda koje je održano dana 13. siječnja 2026. na kojem je bio saslušan kao svjedok u predmetu gospodina IK, napadnut verbalno od strane IK u njegovoj službenoj prostoriji u svezi čega je podnio prijavu pravnoj službi i ravnatelju KBC Osijek, te je u tijeku disciplinski postupak protiv IK. Također je rekao ako navedeni nastavi ga napadati da će podnijeti prijavu policiji. Napominje da kao što je rekao UK radi na radnom mjestu kao vozač u radionici voznog parka, a njegov neposredni rukovoditelj voditelj odjela KK dipl. ing., a on je voditelj službe i iznad voditelja odjela. Svi vozači pa tako i gospodin UK voze nekoliko vozila, to je prijevoz mobilne ekipe transfuzije, prijevoz hrane, prijevoz rublja, prijevoz saniteta i prijevoz za potrebe bolnice svih predmeta većih gabarita i težih tereta. Od osposobljenosti jedino su educirani za rukovanje viličara. Nema saznanja jer to nije u okviru njegovog radnog mjesta o koeficijentima plaće navedenih, ali je upoznat sa tom problematikom. Dodjeljivanje koeficijenta nije u njegovoj nadležnosti, ni koji koeficijent će biti za koje radno mjesto. Misli da su vozači imali koeficijent 1,25 ili 1,23, a vjerojatno su tražili radi poboljšanja svojih financijskih uvjeta veći koeficijent. Zna da su potpisivali ugovore no međutim on nije dobio na uvid te ugovore niti je to u njegovoj nadležnosti. Na pitanje svjedoku vezano za opis poslova koje je naveo da li su vozači ove poslove obavljali i ranije, svjedok je izjavio da je identičan opis poslova koje su vozači obavljali prije i poslije dodijeljenih koeficijenta. To su poslovi koji se rade godinama neovisno o koeficijentima. Odgovorno tvrdi da nije bilo dodavanja radnih zadataka već se isti radni zadaci obavljaju kontinuirano kroz godine. Na pitanje punomoćnika tužitelja prevozi li tužitelj pacijente i ko jim vozilima, svjedok je izjavio da se pacijenti prevoze jednim jedinim vozilom i to sanitetskim vozilom. To vozilo voze svih 10 vozača prema unaprijed izdanom rasporedu. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li je tuženik bio ugovorni partner sa HZZO-om vezano za prijevoz bolesnika sanitetom i da li je sada ugovorni partner sa HZZO-om, svjedok je izjavio da nije, ali je to pravno pitanje i nije u okviru njegovog posla, te nema saznanja jer to nije u okviru njegovog posla. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je kod tuženika u periodu od 01. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. bio ustrojen Odsjek za sanitetski prijevoz, te isto pitanje i za period od 01. ožujka 2024. svjedok je izjavio da mu to nije poznato,te je svjedok naveo da je struktura odjela za prijevoz takva da se odjel sastoji od nekoliko radionica, te samim time odsjek nije organizacijski oblik. Ne postoji Odsjek za sanitetski prijevoz. Svi vozači su u radionici voznog parka. Trenutno KBC Osijek zapošljava deset vozača. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je točno da tuženik ima samo sanitetska vozila u voznom parku, svjedok je izjavio da to nije točno, te da KBC Osijek ima devet službenih vozila od kojih je samo 1 sanitetsko vozilo. Svi vozači rade na sanitetskom vozilu po utvrđenom rasporedu. Na pitanje punomoćnika tuženika vezano za navod tužitelja da on prvenstveno obavlja prijevoz pacijenata, svjedok je izjavio da to nije točno, svi vozači rade po svim vozilima i po smjenama. Na pitanje punomoćnika tuženika da li ima saznanje da li su vozači završili pravilnikom o načinu obavljanju hitne medicine i sanitetskog prijevoza propisanu edukaciju, svjedok je izjavio da nisu obavili edukaciju, te nisu po tom pitanju educirani. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li tužitelj kada prevozi pacijente radi sam ili u pratnji, svjedok je izjavio da mu to nije poznato. Uprava bolnice zajedno s njim inzistiraju da imaju pratnju ali se u praksi događa da vozači sami prevoze pacijente, govori o lakšem obliku pacijenata jer da ne bi morali vraćati osoblje nazad. Pratnja je uvijek medicinsko osoblje. Danas u bolnici ne postoji Odsjek za sanitetski prijevoz.Na pitanje punomoćnika tuženika na koje ustrojstvene jedinice vozači prevoze pacijente, svjedok je izjavio da prevoze pacijente na dva dislocirana objekta, a to je Klinika za očne bolesti, Zavod za dječje psihijatriju i drugi Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Bizovcu. Na pitanje punomoćnika tuženika da li prevoze pacijente u vanjske ustanove npr. u Zagreb, svjedok je izjavio da ne, niti je ta djelatnost registrirana na Trgovačkom sudu. Na pitanje punomoćnika tuženika koje pravne osobe obavljaju sanitetski prijevoz unutar kruga KBC Osijek, svjedok je izjavio da je to sanitet 032 i Zavod za hitnu medicinu Osječko baranjske županije (stranica 187 spisa).

10.Tužitelj UK, izjavio je saslušan u svojstvu stranke da je od 2009. godine zaposlenik KBC Osijek.18 godina je radio na radnom mjestu nosač bolesnika, a u veljači 2024. godine je premješten na radno mjesto vozač saniteta koji posao i sada obavlja. Za radno mjesto nosača bolesnika imao je najmanji koeficijent, misli da je to bilo 0,63. Kada je prešao na radno mjesto koeficijent je bio 1,15. Bio je zadovoljan s tim radnim mjestom. Koncem 6. mjeseca ponuđen mu je ugovor o radu koji je pročitao. Znao je što potpisuje. Koeficijent je nešto malo povećan međutim vanjski sanitet je dobio koeficijent 1,43 i oni koji su obavljali posao vozača saniteta u bolnici su bili nezadovoljni što je njihov koeficijent manji. Nije ga nitko natjerao da potpiše ugovor o radu od 27. lipnja 2024. Naime, taj ugovor se mora potpisati jer ako ne potpišeš dobiješ otkaz. Na pitanje tužitelju da li mu je netko rekao da će dobiti otkaz ako ugovor ne potpiše, tužitelj je izjavio da nije. Na pitanje tužitelju da li se bojao da će dobiti otkaz, tužitelj je izjavio da nije. Smatrao je kao i njegovi kolege da ako su na radnom mjestu vozača saniteta da moraju dobiti koeficijent kao i vanjski vozači saniteta. Na pitanje tužitelju koji je opis njegovog radnog mjesta tužitelj izjavio je da je to prijevoz pacijenata i to iz bolnice do udaljenih odjela bolnice kao npr. na Očni odjel, te u Bizovac i nazad, a također i unutar kruga bolnice između raznih odjela. Ako je pacijent nepokretan tada i prenose pacijente zajedno sa krevetom ili na nosilima. Uz to radi još nekoliko vrsta poslova i to: vozi tehničare sa transfuzije na vađenja krvi na lice mjesta, odnosno u škole, firme i sl. Također voze hranu na Očni odjel Bizovac i to doručak, ručak i večeru, te voze rublje po bolnici i to i čisto i nečisto rublje. Voze i tjelesne organe radi transplatacije do aerodroma, a i kombijem do Zagreba. Također voze robu iz tržnih centara koja je naručena od strane bolnice do skladišta bolnice. Kada dođe na posao već su ispisani nalozi za obavljanje poslova, a te naloge ispisuje šef KK. Sada ima sklopljen novi ugovor o radu sa koeficijentom 1,43. Na pitanje zamjenika punomoćnika tužitelja da li mu se opseg posla povećao od sklapanja ugovora u lipnju 2024. do danas, tužitelj je izjavio da se taj opseg posla povećao. Obavlja istu vrstu i opseg posla kao i prošle godine. Od veljače prošle godine radi cijelo vrijeme iste poslove s tim da se stalno povećava opseg posla. Kada prevozi pacijente mora ići pratnja uz pacijenta ako je nepokretan, odnosno svakako mora ići pratnja jer pacijentu može pozliti. Kada prevozi pacijente vozi sanitetsko vozilo. Svako radno mjesto ima svoj kombi. Na pitanje zamjenika punomoćnika tužitelja kada ne bi bilo vozača sanitetskog prijevoza kako bi funkcionirao prijevoz unutar bolnice, tko bi prevozio bolničke pacijente, tužitelj i je izjavio da unutar bolnice postoje i nosači za unutar bolnice koji voze samo na snimanje, a što se tiče vanjskog prijevoza ne bi imao tko drugu prevoziti. Postoji i hitna i vanjski sanitet te ne zna da li oni surađuju sa bolnicom. Pacijente iz KBC isključivo voze oni. Na pitanje punomoćnika tuženika koliko on osobno često prevozi pacijente npr. za Bizovac ili Oftalmologiju, tužitelj je izjavio da je to svakodnevno. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je završio Pravilnikom o načinu obavljanja hitne medicine i sanitetskog prijevoza propisani edukacijski program koji donosi Hrvatski zavod za hitnu medicinu, tužitelj je izjavio da nije. To nije bilo obavezno ali je ravnatelj rekao da će to morati obaviti. Oni samo prevoze kao sanitet, a u pratnji ide doktor i tehničar. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je osposobljen za upotrebu automatskog vanjskog defibrilatora i ima li potvrdu o tome, tužitelj je izjavio da nije ali će morati proći tu obuku. On ne vozi pacijente sam već ide pratnja. Na pitanje tužitelju zašto je potpisao ugovor o radu ako nije bio zadovoljan koeficijentom tužitelj je izjavio da su svi potpisali ugovor, te da se otkaza boji svako. Ističe da novim ugovorom o radu je dobio odgovarajući koeficijent. Tužitelj je izjavio da je on od veljače 2024. imao radno mjesto vozač dostavljač ali je stvarno radio kao vozač saniteta, a što je opisao u svom iskazu. Vozač dostavljač raznosi papire za bolnicu, a on je stvarno radio na prijevozu pacijenata i ostalog što je opisao i to od početka tj. od veljače 2024.(stranica 179 spisa).

11.Dakle,prvenstveno je za navesti u ovoj pravnoj stvari da je neosnovan tuženikov prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. U konkretnom slučaju tužitelj tužbom osporava Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i Odluku o plaći od 1. srpnja 2024. za koje navodi da ih je primio 26. lipnja 2024. (što tuženik ne osporava) i protiv kojih je tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava 11. srpnja 2024. (list spisa 9) dakle, unutar propisanog zakonskog roka od 15 dana od dana primitka. S obzirom da je tuženik na zahtjev odgovorio dopisom od 23. srpnja 2024. (list spisa 10), a da je tužba u ovom predmetu podnesena 30. srpnja 2024. tužitelj je postupio sukladno čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u nastavku: ZR). Glede činjenice da je tužitelj dana 24.svibnja 2024. podnio prigovor radi koeficijenta plaće za travanj 2024. (stranica 32 spisa), koji prigovor je tuženik odbio odlukom od 6. lipnja 2024. (list39 spisa), nije od utjecaja na pravovremenost tužiteljeve tužbe u ovom postupku jer tužitelj ovom tužbom osporava Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i Odluku o plaći od 1. srpnja 2024., te se na zahtjev tužitelja kojim traži isplatu razlike u plaći između isplaćenog i tzv. pripadajućeg koeficijenta ne primjenjuju rokovi iz čl.133. st.1. i. 2. ZR-a.

12.Na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tuženik sukladno važećim propisima kao Klinički bolnički centar pravilno s tužiteljem sklopio ugovor o radu 27. lipnja 2024. sa Dodatkom Ugovora o radu za radno mjesto vozač – dostavljač,a iz razloga što tuženik ne obavlja djelatnost sanitetskog prijevoza jer se sanitetski prijevoz obavlja u sklopu djelatnosti Zavoda za hitnu medicinu što Klinički bolnički centar Osijek nije,a budući da se sanitetski prijevoz provodi i organizira na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a klinički bolnički centar kao zdravstvena ustanova djeluje na tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Iz navedenih razloga, tuženik u svojoj sistematizaciji radnih mjesta u utuženom razdoblju nije niti imao predviđeno radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza nego radno mjesto vozača dostavljača što je bilo u skladu s Uredbom. Također, sukladno važećim propisima, tužitelj u utuženom razdoblju nikako nije mogao obavljati poslove kao vozač sanitetskog prijevoza, ne samo zato što nije bio zaposlen unutar Zavoda za hitnu medicinu nego i zato što nije imao ni potrebnu edukaciju za to radno mjesto koja je propisana čl. 23. Pravilnika o standardima i normativima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine i djelatnosti sanitetskog prijevoza, a što je sam tužitelj i priznao u svom iskazu. Dakle, tužitelj iz navedenih razloga nije bio, niti je mogao biti dio sanitetskog tima koji jedino i isključivo može obavljati poslove sanitetskog prijevoza. S obzirom na izloženo tuženik je pravilno postupio kada je s tužiteljem 27. lipnja 2024. sklopio ugovor o radu sa Dodatkom ugovora o radu za radno mjesto vozača dostavljača, jer je to jedino radno mjesto vozača koje je propisano Uredbom, a čijim je uvjetima udovoljavao tužitelj.

13.Tvrdnju tužitelja da je kod tuženika prevozio pacijente, sud smatra irelevantnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer ni tuženik kao poslodavac, a ni tužitelj kao radnik kod tog poslodavca nisu ispunjavali zakonske uvjete za obavljanje poslova sanitetskog prijevoza.

14.Za napomenuti je i to da je nakon stupanja na snagu Uredbe tužiteljevo radno mjesto preimenovano u radno mjesto vozača – dostavljača. Dakle, i iz samog naziva radnog mjesta se može zaključiti da je tužitelj kod tuženika zadužen i za dostavljanje tzv. materijalnih stvari, a što je razvidno i iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka. Dakle i sam je tužitelj potvrdio da dio radnog vremena obavlja poslove prijevoza i dostave raznih stvari, hrane, rublja i sl, a što ne spada u poslove vozača sanitetskog prijevoza koji prevozi isključivo pacijente (čl.26. Pravilnika o organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine i sanitetskog prijevoza).

15.Nadalje,prema odredbama Uredbe (članak 4., članak 5. stavak 1., članak 10. stavak 1. točka 22., članak 16. stavak 13. točka 4. i stavak 14. točka 1. Uredbe) u sustavu zdravstva postoje posebna radna mjesta koja su propisana člankom 16. Uredbe, a u odnosu na vozače to su radno mjesto vozača u djelatnosti hitne medicine s koeficijentom složenosti poslova 1,60 (članak 16. stavak 13. točka 4. Uredbe) i radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza s koeficijentom složenosti poslova 1,43 (članak 16. stavak 14. točka 1. Uredbe), dok je radno mjesto vozač - dostavljač ostalo radno mjesto s koeficijentom složenosti poslova 1,28 (članak 10. stavak 1. točka 22.) koje radno mjesto je jedino odgovaralo radnom mjestu koje je tužitelj kod tuženika u tom trenutku (obzirom na prirodu poslova) obavljao i koje je kao takvo bilo predviđeno Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek (Pravilnik je stupio na snagu 28. svibnja 2024.), i koji je donijet sukladno odredbi članka 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ broj 155/2023.).

16.S obzirom na izloženo tuženik je nakon stupanja na snagu Uredbe radno mjesto tužitelja (vozač) pravilno preveo odnosno utvrdio ga kao radno mjesto vozač- dostavljač s koeficijentom složenosti 1,280, a koje radno mjesto je odgovaralo poslovima koje je tužitelj u tom trenutku obavljao (tužitelj nije prevozio samo pacijente već i materijalne stvari o čemu je iskazivao u svom iskazu) i podzakonskim propisima koji su kod tuženika u tom trenutku bili na snazi.

17.Dakle,u utuženom vremenskom periodu nisu postojali zakonski uvjeti kojim bi se radno mjesto tužitelja "preimenovalo" u radno mjesto vozač sanitetskog prijevoza, a tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o radu nije ispunjavao zakonske uvjete za obavljanje djelatnosti sanitetskog prijevoza, pa nije ispunjavao ni zakonske uvjete za zapošljavanje radnika na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza.

18.Za napomenuti je u ovoj pravnoj stvari da na pravilnost i zakonitost predmetnog Ugovora o radu sa Dodatkom Ugovora o radu, nije od utjecaja okolnost da je tužitelj s tuženikom 31. prosinca 2024. sklopio novi Ugovor o radu, za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza, s obzirom da novi Ugovor o radu ne djeluje retroaktivno. Novi Ugovor o radu koji je tužitelj sklopio s tuženikom posljedica je činjenice što je tuženik u međuvremenu izvršio Izmjene i dopune Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, temeljem koji izmjena i dopuna je mogao s tužiteljem sklopiti ugovor o radu sada za radno mjesto vozač sanitetskog prijevoza u odjelu za prijevoz i službi za tehničke poslove

19.Također je za navesti u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj pogrešno postavio tužbeni zahtjev na "poništenje" predmetnog Ugovora o radu i Odluke o plaći,s obzirom da poništenje ugovora o radu se može tražiti u slučaju njegove pobojnosti sukladno čl. 331. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) u vezi čl. 8. st. 4. ZR-a. Ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom sklapanju bilo mana volje, te kad je to ZOO-om ili posebnim propisom određeno (čl.330). S obzirom da tužitelj u tužbi, a niti tijekom postupka nije naveo da su u konkretnom slučaju postojali razlozi pobojnosti propisani Zakonom o obveznim odnosima, već da valjanost predmetnog ugovora o radu i odluke o plaći osporava isključivo radi toga što su doneseni protivno Uredbi, isti ne može tužbom tražiti poništenje ugovora o radu, a pogotovo ne odluke o plaći kao jednostranog akta tuženika.

20.Dakle,s obzirom na izloženo utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu 26. lipnja 2024. za radno mjesto vozača - dostavljača sukladno Uredbi,te je stoga sud odbio tužbeni zahtjev kojim pobija navedeni Ugovor kao neosnovan, a s tim u svezi i Odluku o plaći. Budući da je tužitelj odbijen s točkom 1. i 2. tužbenog zahtjeva, neosnovan je i njegov zahtjev za isplatom razlike plaće između koeficijenta 1,28 i koeficijenta 1,43.

21.Tužitelj po punomoćniku na ročištu održanom kod ovog suda dana 2.prosinca 2025. je smanjio tužbeni zahtjev u točki 3. tako da potražuje koeficijent od 1,43 za razdoblje od 1.ožujka 2024. do 31.prosinca 2024.,što ima karakter povlačenja tužbe,čemu se tuženik nije protivio,te je stoga sud temeljem odredbe čl.193. ZPP donio rješenje kao u izreci.

22.S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 15. travnja 2026.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude i rješenja, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-tuženiku