REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1462/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VN iz [adresa], Vrnjački partizanski odred 15A/7, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika LA LOG transporti i poslovne usluge d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 98319803940, kojeg zastupa punomoćnik Marko Borsky odvjetnik u Zagrebu, radi povrede dostojanstva i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i zakonskog zastupnika tuženika NN uz punomoćnika tuženika CN, dana 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja VN koji glasi:

„I. Utvrđuje se da se tuženik prema tužitelju ponašao na način koji ima za cilj i stvarno predstavlja povredu dostojanstva radnika a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje za radnika, zatim ponašanje kojim se narušava dostojanstvo radnika u smislu uvreda, prijetnji i omalovažavanja, namjernog uskraćivanja informacija potrebnih za rad, davanje dezinformacija, dodjeljivanje besmislenih, nerješivih, omaložavajućih zadataka i nedodjeljivanje zadataka.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 Eur-a/753.450,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju VN naknaditi tuženiku LA LOG transporti i poslovne usluge d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 11.287,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15.4.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sukladno članku 7. stavak 5. Zakona o radu poslodavac je dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo ponašanje neželjeno i u suprotnosti s ZOR-om i posebnim zakonima. Obzirom tužitelj smatra da mu je narušeno dostojanstvo postupcima tuženika, konkretno nadređenog LN kao i načinom organizacije rada radnika to je isti prisiljen tražiti zaštitu dostojanstva ovim putem pred Naslovom. Narušavanje dostojanstva tužitelja od strane nadređenog LN sastoji se od neprimjerene komunikacije prema radniku u vidu omalovažavanja radnika. Narušavanje dostojanstva tužitelja načinom organizacije rada sastoji se od modificiranja termina istovara koji su neostvarivi. Obzirom iz gore navedenog jasno proizlazi da je počinjeno ponašanje sukladno članku 81. ZOR-a st. 1. i 2, 5. koji ima za cilj i stvarno predstavlja povredu dostojanstva radnika a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje za radnika, zatim ponašanje kojim se narušava dostojanstvo radnika u smislu uvreda, prijetnji i omalovažavanja, namjernog uskraćivanja informacija potrebnih za rad, davanje dezinformacija, dodjeljivanje besmislenih, nerješivih, omaložavajućih zadataka i nedodjeljivanje zadataka, to je tužitelj prisiljen zaštitu svojih prava tražiti od Naslova. Tužitelj obavještava Naslov da je isti u nekoliko navrata obavijestio poslodavca o povredi dostojanstva no kako međutim isti nisu otklonjeni to je tužitelj prisiljen svoje pravo ostvarivati putem redovnog Suda. Tužitelj je zbog gore navedenog u nemogućnosti nastaviti radni odnos kod poslodavca te je o tome istoga pravovremeno i obavijestio. Ukoliko tuženik ne bude postupio sukladno članku 134. stavak 8. Zakona o radu to tužitelj pridržava svoje pravo na naknadu plaće potraživati u predmetnom postupku. Traži da sud utvrdi da se tuženik prema tužitelju ponašao na način koji ima za cilj i stvarno predstavlja povredu dostojanstva radnika, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje za radnika, zatim ponašanje kojim se narušava dostojanstvo radnika u smislu uvreda, prijetnji i omalovažavanja, namjernog uskraćivanja informacija potrebnih za rad, davanje dezinformacija, dodjeljivanje besmislenih, nerješivih, omalovažavajućih zadataka i nedodjeljivanje zadataka. Traži da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 eura te naknaditi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj propustio uložiti tužbu kako je propisano člankom 136., stavak 6. Zakona o radu, tj. u roku od 8 dana od kada je tuženik navodno propustio poduzeti mjere za zaštitu dostojanstva tužitelja. Naime, tuženik je dana 6.10.2023. proveo postupak radi utvrđivanja svih okolnosti slučaja povodom zahtjeva tužitelja, te je istog dana donio zaključak kojim je zahtjev tužitelja odbijen jednoglasno i u cijelosti. Tuženik stoga traži očitovanje od tužitelja da dostavi dokaz kada je podnio tužbu u ovom predmetu, tj. da se utvrdi da li je tužba podnesena u roku. U slučaju da je tužba podnesena naslovu izvan roka, tuženik traži od naslova da tužbu odbije. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik potvrđuje da je tužitelj u radnom odnosu s tuženikom temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8.7.2023. za radno mjesto LA441 vozač u međunarodnom prometu te temeljem Dozvole za boravak i rad, izdane od MUP RH, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, Klasa: UP/I -

216-02/23-09/98918, URBROJ:511-19- 23-13-1,važećoj do 7.7.2024. Tuženik nadalje potvrđuje da je tužitelj putem punomoćnika 29.9.2023. podnio Zahtjev za zaštitu dostojanstva / Zahtjev za zaštitu prava u kojem traži od tuženika da poduzme mjere radi sprječavanja povrede dostojanstva tužitelja. Temeljem takvih zahtjeva tužitelja, tuženik u propisanom roku temeljem odredbi Zakona o radu i Pravilnika o radu tuženika dana 6.10.2023. proveo postupak utvrđivanja okolnosti u vezi sa zahtjevom za zaštitu dostojanstva radnika. U okviru postupka, tuženik je imenovao komisiju u svrhu provedbe postupka i utvrđivanja svih okolnosti slučaja koji se navodi u zahtjevima tužitelja tj. da li je došlo do povrede dostojanstva tužitelja. U sastav komisije su imenovani gđa DN, povjerenica za zaštitu dostojanstva, g. JN, povjerenik za zaštitu dostojanstva, gđa ŠN, predstavnica tuženika i gđa ZN, predstavnica tuženika. Komisija je dana 6.10.2023. provela postupak utvrđivanja svih okolnosti i činjenica vezano za zahtjeve tužitelja, te su u okviru postupka saslušani tužitelj, te radnici tuženika g. LN i g. KN, tj. radnici tuženika koje tužitelj direktno navodi kao odgovorne za povredu njegovog dostojanstva. Tijekom navedenog postupka, komisija tuženika je je provela postupak saslušanja svih troje navedenih, te je iz iskaza saslušanih vidljivo da je tužitelj znao počinit i greške u svojem radu, da se ponekad nije snalazio u svojem poslu, da je velikom većinom uredno surađivao s kolegama g. LN i g. KN, te da je g. LN jednom burnije reagirao na grešku tužitelja, ali da je to bila iznimka za koju se g. LN ispričao tužitelju. Nadalje, da su tužitelj i g. LN te g. KN općenito bili u dobrim odnosima, te pili kave zajedno. Slijedom takvih iskaza tužitelja te gg LN i KN, komisija je jednoglasno donijela zaključak, kojim je utvrdila da nije došlo do povrede dostojanstva tužitelja od strane radnika tuženika g. LN i g. KN, ili bilo kojih trećih osoba. Također, iz iskaza g. LN i g. KN, koji su bili u direktnom kontaktu s tužiteljem za vrijeme radnog odnosa, utvrđeno je da je tužitelj vjerojatno bio pod povećanim stresom, ali ne većinom uslijed posla koji je obavljao za tuženika, već radi privatnih obiteljskih problema. O samom odnosu prema tužitelju te okolnostima koji se navode u zahtjevima viša saznanja ima i neposredno nadređeni tužitelju, g. JN. Stoga tuženik ovim putem predlaže da se na okolnost povrede dostojanstva saslušaju kolege tužitelja LN, KN i JN. Tuženik se također osvrće na prijedlog tužitelja da tuženik dostavi ispis poruka i razgovora iz CVS sustava. CVS je dobavljač navigacijskog sustava tuženika u vozilima pomoću kojega se prate kretanja vozila, temperature u komorama, bilježi otvaranje vrata i sl., te isti omogućava komunikaciju s vozačima putem porukatora (slanje naloga za prijevoz i svih potrebnih informacija za obavljanje prijevoza). Dakle radi se o sustavu komunikacije koji je opširan, te tuženik nije u mogućnosti dostaviti cjeloviti ispis bez da tužitelj specificira dane i sate za koje traži ispise – naime, ispis svih poruka i razgovora je prvenstveno nepotreban te glomazan. Svi navodi koje je tužitelj naveo tijekom postupka koji se vodio pred komisijom tuženika su ispitani tijekom postupka, te je višečlana komisija donijela jednoglasan zaključak kojim je utvrđeno da nije došlo do povrede dostojanstva tužitelja. Tužitelj je nezadovoljan takvim zaključkom komisije ipak nezakonito prekinuo rad, te mu temeljem članka 134. stavak 8. tuženik isplaćuje naknadu plaće kao da je radio, pridržavaju pravo povrata isplaćenih naknada, s više osnova. S obzirom da je tužitelj stranac koji radi temeljem dozvole za boravak i rad, te nema imovine u Republici Hrvatskoj, u slučaju gubitka spora od strane tužitelja, tuženik vrlo vjerojatno neće uspješno moći potraživati povrat isplaćenih naknada plaća tužitelju. Stoga je ova tužba tužitelja paušalna, te je jedina svrha iste da se tužitelju isplaćuju naknade plaća dok traje ovaj sudski postupak tj. do isteka Dozvole za rad i boravak, nakon koje će napustiti Republiku Hrvatsku. Zaključno, iz svega navedenog je očigledno da tužitelju nije povrijeđeno dostojanstvo , te slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tužitelju da mu nadoknadi troškove ovog postupka. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka LN, KN i JN, te zakonskog zastupnika tuženika NN i tužitelja kao stranaka. Sud nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada i medicinskom vještaku radi ekonomičnosti postupka, a budući da je stanje stvari dovoljno raspravljeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu dostojanstva odnosno za utvrđenje da se tuženik prema tužitelju ponašao na način koji ima za cilj i stvarno predstavlja povredu dostojanstva, kao i zahtjev za isplatu od 100.000,00 eura na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe bio zaposlenik tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8.7.2023. na radnom mjestu LA441 vozač u međunarodnom prometu te temeljem Dozvole za boravak i rad, izdane od MUP RH, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, Klasa: UP/I-216-02/23-09/98918, URBROJ:511-19- 23-13-1, važećoj do 7.7.2024.,

- da je tužitelj 29.9.2023. podnio Zahtjev za zaštitu dostojanstva / Zahtjev za zaštitu prava u kojem traži od tuženika da poduzme mjere radi sprječavanja povrede dostojanstva tužitelja,

- da je tuženik 6.10.2023. proveo postupak ispitivanja pritužbe radi prestanka uznemiravanja, a što je ovaj sud i utvrdio uvidom u Zapisnik o provedenom postupku utvrđivanja okolnosti u vezi zahtjeva za zaštitu dostojanstva radnika (list 215.219 spisa) .

7. Među strankama je sporno:

- je li tužba podnesena u zakonom predviđenom roku,

- je li tuženik povrijedio dostojanstvo tužitelja na način da ga je vrijeđao, prijetio mu, omalovažavao ga, namjerno uskraćivao informacije potrebne za rad, davao dezinformacije, dodjeljivao besmislene, nerješive, omalovažavajuće zadatke te mu nije dodjeljivao zadatke.

8. Odredbom čl. 134. ZOR uređeno je pitanje zaštite dostojanstva radnika. Pri tome je tom odredbom u st. 4. propisano da ako poslodavac u roku iz st. 3. toga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Nadalje, čl. 134. ZOR u st. 5. propisuje da ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada.

9. Budući da među strankama nije sporno da je tuženik proveo postupak ispitivanja pritužbe radi prestanka uznemiravanja dana 6.10.2023. , a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 9.10.2023., ocjena ovog suda je da je tužba podnesena u roku propisnom u odredbi čl. 134. st. 5. ZOR.

10. Iz iskaza svjedoka LN proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu disponenta te da je on veza između vozača i klijenta. Sjeća se da je bila situacija vezana uz povredu dostojanstva tužitelja, radilo se o nekom istovaru, a on mu je rekao nešto neprimjereno. Ne sjeća se što je točno rekao zbog proteka vremena, međutim sjeća se da mu se ispričao. Ispriku je tužitelj prihvatio, a to misli zato što su se i nakon toga vidjeli i bili su u dobrim odnosima, prijateljskim. S tužiteljem je znao otići na kavu koja je bila prijateljska i to u čitavom razdoblju radnog odnosa tužitelja. Čak su i nakon prestanka njegovog radnog odnosa otišli na kavu. Navodi da nije uzrokovao strah, neprijateljsko ponižavajuće i uvredljivo okruženje za tužitelja. Nije mu prijetio. Nije ga omalovažavao. Nije mu namjerno uskraćivao informacije potrebne za rad. Nije mu davao dezinformacije. Nije mu dodjeljivao, besmislene nerješive i omalovažavajuće zadatke. Nikada nije bila situacija da tužitelju ne bi dodijelio zadatak, a osobito da bi cilj toga bio povreda dostojanstva. Prema svim vozačima jednako se ponašao. Tužitelj je u svom poslu znao pogriješiti, ali svi griješe. Navodi da on ne dodjeljuje sredstva za rad. To se njega ne tiče. Navodi da u vremenu kada je tužitelj radio nije bilo pravila koliko dugo se čekaju sredstva za rad, to ovisi o broju vozača i kamiona. On je osobno čekao sedam godina. Jednostavnije je kada imate zaduženo vozilo, međutim nije pravilo da ga neće voziti neki drugi vozač jer je to vlasništvo firme , a ne osobno vozilo. Poznato mu je da se dogodila situacija u Italiji kada je tužitelj poslan na iskrcaj koji se na kraju nije dogodio, međutim iako navodi da mu nisu bili osigurani uvjeti za rad oni su procijenili da jesu i da unutar radnog vremena može odraditi takav zadatak. Takav nalog mu je proslijedio ŽN koji kod tuženika više ne radi. Nema saznanja da je došlo do nestanka uskršnje Konzum kartice tužitelja.

11. Iz iskaza svjedoka KN proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu disponenta te je u hijerarhijskom smislu izdavao naloge tužitelju. Navodi da nikada nije izjavio "što se sada kurčiš" jer to nije rječnik koji koristi prilikom komunikacije sa vozačima. U kontekstu zaštitite dostojanstva poznato mu je da je tuženik došao na neki iskrcaj koji se onda nije dogodio te da je tvrdio da je iskrcaj bio izvan radnog vremena. Navodi da tužitelju nije uputio prijetnje i uvrede, čak je smatrao njihov odnos prijateljskim. U jednom navratu su mu LN i on čak dovezli auto sa servisa kao i tužitelj njemu. Namjerno nikada nije tužitelju uskratio informacije potrebne za rad niti davao dezinformacije budući da i kvaliteta i uspješnost njegovog rada također ovisi o tome. Navodi da nikada nije dodijelio besmislen zadatak tužitelju, to u ovom poslu ne postoji budući da je klijent taj koji je naručio određenu uslugu koju i plaća, stoga vrsta zadatka ne ovisi o njemu. Navodi da nije bilo situacija kada se tužitelju nisu dodijelili zadaci s ciljem omalovažavanja, naime svako vozilo i vozač na raspolaganju dobiju zadatak ako ima posla. Svako vozilo i vozač su trošak firmi ako stoje u garaži te ne rade ništa. Navodi da mu nije poznato da bi se LN neprimjereno odnosio prema tužitelju, dapače bili su prijatelji jednako kao i on sa tužiteljem, a LN ima mekano srce i uvijek je svima spreman pomoći. Ne sjeća postupka za zaštitu dostojanstva. Navodi da je firma tako posložena da se prema svima odnosimo jednako. Nekim radnicima koji su više profesionalni se može dati neki složeniji zadatak, na njihovu štetu, međutim dnevnice su iste za sve pa pokušava ju i na taj način složiti raspored. Njega također kontroliraju te on ne smije raditi razliku među ljudima. Prema ljudima se odnose s poštovanjem te kad god je nekome potrebno izaći u susret za neku privatnu stvar to se maksimalno pokušava učiniti. Tako mu je poznato da je tužitelj imao nekih zdravstvenih problema te je negdje mjesec dana bio kod kuće, a kad god je zatražio puštanje uvijek bi mu se izašlo u susret. Osobno ne donosi odluke u okviru zaduživanja tegljača s prikolicom već je to posao rukovoditelja koji prate vozače. Poznato mu je da je tužitelju dao nalog da kamionom ode u Baden radi istovara u mljekari NOM AG, kao što je dao nalog za isti posao i drugim radnicima. Naime, nekada se dogodi da mljekare imaju nekoga i nakon radnoga vremena slijedom čega je moguće napraviti iskrcaj , a ako nikoga ne bude one imaju parkinge sa sanitarnim čvorovima. Tu je sigurnost vozača garantirana, a bilo im je bitno da prvi stignu na iskrcaj da završe što prije posao. Navodi da "kemijanje" iz korespondencije sa lista 54 spisa znači da se sa firmom Radin print može dogovoriti da ne dođe do probijanja radnog vremena. Dakle vozač može stati i iskoristiti svoj odmor, neće ga otjerati iz firme i da se odmah mora pokrenuti već tamo može odmoriti.

12. Iz iskaza svjedoka JN proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu rukovoditelj transporta i planiranja, bio je direktno nadređen tužitelju. Poznato mu je da je tužitelj pred tuženikom pokrenuo postupak za zaštitu dostojanstva budući da je bio član povjerenstva za zaštitu dostojanstva zajedno sa kolegicom GN. Sjeća se da su u tom postupku ispitani kolege KN i LN te da je utvrđeno da povrede dostojanstva nije bilo. Tužiteljeva teza bila je da je on namjerno disponiran na iskrcaj koji se nije u predviđenom vremenu dogodio. On je u okviru svog radnog vremena bio poslan na lokaciju iskrcaja te se dogodilo da iskrcaj nije započeo u predviđenom vremenu, međutim nitko od nas nije imao informaciju unaprijed da će do toga doći. Još je razlog za povredu dostojanstva bio spomenut i komunikacijski problem sa LN međutim u operativnom smislu on to nikada nisam čuo. Navodi da su utvrdili da je kolega LN imao nekakvu neprimjerenu izjavu prema tužitelju, međutim ispričao se, a tužitelj je prihvatio ispriku pa su smatrali da je ta tema nakon toga i završena. Navodi da kod tuženika nije bilo neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje za tužitelja, tuženik je dio velike grupe te se doista takva ponašanja ne toleriraju. Navodi da kao neposredno nadređeni nikada nije tužitelju dodijelio besmislen, nerješiv i omalovažavajući zadatak. Vezano za ne dodjeljivanje zadataka navodi da se takva situacija nikada nije dogodila već su tužitelju bili davani zadaci u okviru njegovog radnog vremena kao i količine poslova koje je tuženik imao. Nije mu poznato postojanje uvreda i prijetnji tužitelju. Tužitelju nikada ni je dao neku dezinformaciju s ciljem omalovažavanja. Vezano za čekanje vozila koja se radniku daju u rad, iskazuje da je to ovisilo o raspoloživim sredstvima u tehničkoj ispravnosti osobito jer su u to vrijeme radili sa više vozača nego što su imali kamiona. Napominje da je tuženiku cilj da ostvari što više prijevoznog učinka pa je radnik imao na raspolaganju vozilo po potrebama radnih zadataka. U operativnom smislu vozačima nije otežan rad ako nemaju svoje vozilo za rad. U potpunosti negira da bi tužitelj bio omalovažavan zbog činjenice da je čekao svoje vozilo jedno vrijeme.

13. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika NN proizlazi da je kod tuženika u vrijeme tužbe i prethodnih događaja bila zz tuženika te odgovorno tvrdi da su u ovom sporu iznesene neistine. U odnosu na vozila kao sredstva rada navodi da je sredstvo rada kamion sa opremom i da sve kad ga vozač zaduži to ne znači da ga je dobio trajno, niti da netko drugi ne bi mogao taj kamion koristiti. Radi se o vlasništvu tuženika, a u transportnom procesu je puno nepredviđenih situacija. Tako događaju se kvarovi, odlazak zaposlenika na bolovanje, različiti događaji na putu tako ad nije za očekivati da vozač ima posve isti kamion. Dakle, onaj vozač koji dobije neki kamion koristi ga kao svoje sredstvo rada te se uvijek trude da bude što manje seljenja iz kamiona u kamion, međutim to nije uvijek moguće. Nije istina da je tužitelj najdulje čekao da bi dobio na trajniju upotrebu neki kamion. Svejedno objašnjava da taj termin da su vozači zadužili kamion ne znači da je taj kamion njihov, oni ga zadužuju za određenu vožnju, dakle za taj transport koji trebaju obaviti, a tuženik se trudi da trajnije obavljaju posao s istim kamionom koliko je to u njihovoj moći. To ovisi i o samom tržištu pa primjerice ako smo jedne godine nabavili 27 ili 30 novih kamiona jasno je da će više zaposlenih imati priliku odrađivati posao s istim sredstvom rada. Međutim , nije istina da su tužitelja diskriminirali. Budući da nitko nema kamion u trajnom vlasništvu nema evidencije niti prosjeka koliko se čeka na dobivanje kamiona jer ga nitko i ne dobiva u trajno korištenje. Ona je za događaj koji se dogodio sa kolegom LN saznala prije ove tužbe jer je kod njih oformljena komisija za rješavanje prijave te je kasnije dobila i rješenje. Poznato joj je i da se kolega LN ispričao tužitelju te da su poslije bili na kavi. U pogledu navoda da je tužitelj dobio besmislen zadatak i da je poslan na istovar bez stvarne potrebe navodi da su kod njih oformljenja dva odjela i to Odjel prodaje i Odjel disponenata. Odjel prodaje dobiva transportne naloge od kupaca, kupac diktira što ikako će se odraditi, to sprovode u djelo jer od toga živimo. Dobivamo informaciju od kupca što njemu treba u okviru usluga koje tuženik nudi te se formira radni zadatak koji se izvršava u okviru radnog vremena. Ne propituje se nalog za prijevoz te informacije koje su dobili od kupca nego organiziraju svoj radni proces na način da maksimalno iskoriste raspoloživo radno vrijeme vozača. Vodi se računa o svom zakonskim obvezama. S tim u vezi navodi da joj je nerazumljivo što besmislen zadatak znači te povlači paralelu i sa radom u uredu. Primjerice ako u 13 sati radnik neki zadatak i misli da ga neću moći stići do 16 sati, to ne znači da od 13 sati neće više ništa raditi nego će odraditi dio posla koji stigne u okviru radnog vremena. Navodi da u pogledu obavljanja poslova na međunarodnom transportu koji je prema ugovoru tužitelj trebao raditi, u okviru ugovora također je pisalo da treba obavljati poslove po nalogu poslodavca, a što obuhvaća i domaći transport osobito u sezoni kada je domaći transport više aktivan. Isplata dnevnica ovisi o broju radnih dana i broju odrađenih sati, a razlikuje se i radi li se o domaćem ili međunarodnom transportu. Isplaćena dnevnica ne mora biti ista svaki mjesec, ovisi i u tome je li netko na bolovanju ili koristi godišnji odmor. Osobno ne zna što termin kemijanje znači i na što se odnosi. Navodi da taj termin koristimo u svakodnevnom govoru i ne znači ništa nužno negativno niti suprotno zakonu. Osporavam da to znači da je tužitelj dobio uputu da izvadi tahograf karticu koja bilježi aktivnosti vozača da bi se na taj način postiglo da osoba radi, a izgleda kao da je na odmoru. Nije se prema tužitelju ponašala na način da bi povrijedila njegovo dostojanstvo niti da bi uzrokovala strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo poniženje niti joj je poznato da je netko od djelatnika narušavao dostojanstvo tužitelja u smislu uvreda, prijetnji i omalovažavanja, namjernog uskraćivanja informacija potrebnih za rad i davanja dezinformacija. Tužitelju su od prekida rad uslijed ovog postupka pa sve do prestanka radnog odnosa uredno isplaćivali plaću svaki mjesec. Tužitelj ne vodi neke druge postupke protiv tuženika u smislu nekih drugih prava , a da mu ista nisu dana. Prema tužitelju su ispunili sve obveze koje su imali kao poslodavac. Nema drugih postupaka koji bi vodili drugi radnici za zaštitu dostojanstva protiv tuženika. Vezano za navode koje se odnose na organizaciju toplih obroka za vrijeme karantene u 2020. godina navodi da su iznimno ponosni na način na koji su organizirali boravak njihovih vozača u karanteni u krugu firme jer bi u suprotnom trebali biti u karanteni koja je najbliže n jima, a to je tada bio Motel Plitvice. Dobili su dobili odobrenje od Stožera civilne zaštite i epidemiologa da mogu organizirati karantenu te su imali svakodnevne kontrole cijelog niza tijela. Pa tako od MUP-a, epidemiologa itd. To je značilo da n jihovi vozači ne moraju biti u karanteni s puno drugih vozača koji se nalaze u Motelu Plitvice. Imali su bolje uvijete, a tuženik im je organizirao i plaćao tople obroke, iako to nije bila njegova obaveza. Obroci su bili organizirani iz lokalnog restorana, a dostava nije bila moguća samo za Uskrs budući da tada nisu radili, ali su pravovremeno javili vozačima da toplog obroka neće biti da mogu otići u trgovinu. Obično bi se vozači koji dolaze u karantenu javili te bi dobili informaciju na vrijeme vezano za obrok. Ne znam na pamet koji dan točno su vozačima javili da neće biti toplog obroka, ali ako su to znali svi drugi vozači koji su bili u krugu karantene onda je posve nejasno kako tužitelj to nije znao budući da su svima javljali istovremeno. Nadalje, cijela situacija sa Konzum karticom je takva da nema puno komentara osim da upire na činjenicu da je tužitelju ista uručena, a on je došao po nju dva mjeseca nakon što se dijelila. Posve je jasno da se u tom trenutku kolegica morala prisjetiti gdje se ona nalazi zbog proteka vremena. Navodi da je radna atmosfera kod tuženika pozitivna i motivirajuća te se trude da svima bude dobro. Kod tuženika rade vozači čak i cijeli svoj radni vijek. Mnogi su dočekali mirovinu. Bilo vozači, bilo zaposlenici u upravnoj zgradi.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je povreda njegovog dostojanstva posljedica više radnji kod tuženika kao i više osoba. Kao primjer navodi čekanje sredstva rada, a što se odnosi na to da u periodu od dvije godine nije imao zaduženi osobni kamion s kojim bi mogao neometano raditi već mu je rad bio otežan. Pojašnjava da u tom slučaju kada osoba nema svoje zaduženo vozilo mora seliti vlastite stvari svaki put kada treba odraditi vožnju. Poznato mu je da su drugi strani radnici koji su došli u periodu 2-9 mjeseca 2019. dobili svoje vozilo kao sredstvo rada, a on je najduže od svih čekao. To smatra diskriminatornim. Isto tako radnici koji su došli godinu ili godinu i pol poslije njega su također dobili sredstvo za rad. Vezano za čekanje kamiona za osobno korištenje navodi da je kolega LN na kamion čekao sedam godina, međutim on je iskazao da je čekao novi kamion i to u periodu kada on nije bio zaposlen kod tuženika. Isto tako povreda dostojanstva odnosi se na situaciju kada je prilikom obavljanja svog posla pogrešno skrenuo, previdio je obilaznicu, te je nazvao kolegu LN da mu pomogne snaći se dalje, a kojemu je to u opisu posla, on mu je na to rekao "kakvi ste vi to vozači, vi ste kurac na biciklu". Nakon toga ja se nije za pogrešku htio pravdati, međutim rekao je da je pogriješio zbog svojih zdravstvenih problema, a na što mu je on rekao da ako mu nije dobro da se spakira te da da otkaz. Navodi također primjer neprimjerene komunikacije sa kolegom KN i to u situaciji kada ga je poslao da obavi besmislen zadatak budući da je firma kod koje sam trebao izvršiti iskrcaj već bila zatvorena jer je radno vrijeme prošlo. Tijekom vožnje kada je postalo jasno da neće stići za vrijeme radnog vremena, iako je to njemu od početka bilo jasno, razgovarao je sa gospodinom KN koji mu je rekao da pronađem parking pa čak i na udaljenosti većih razmjera budući da gorivo nitko neće naplatiti. Na to je on odgovorio da bi povrh svega baš trebali naplatiti, a na što mu je on odgovorio "što se sada kurčiš". Nadalje navodim da je situacija sa uskršnjom Konzum karticom zapravo diskriminatorna jer od svih zaposlenika jedino je on nije dobio. Pojašnjava da mi je blagajnica ĆN rekla da ne može dobiti svoju poklon karticu budući da više nema niti jedne. To je doista neobična situacija koju oni nisu znali objasniti kako se dogodila. Prvo su govorili da se netko greškom potpisao na dva mjesta, međutim nejasno je kako se onda nakon njegovog traženja nakon par dana ta Konzum kartica ipak stvorila. Nakon svega on je tu karticu ipak dobio, ali smatra diskriminatornom cijelu ovu situaciju. Pojašnjava da sam po tu karticu došao s malim zakašnjenjem nakon što je Uskrs već prošao, međutim kartica vrijedi godinu dana tako da nije zakasnio. A rečeno mu je da mogu preuzeti u vremenu važenja kartice. Navodi da je po Konzum karticu došao u lipnju iako je Uskrs bio ranije jer je terenski radnik te nije mogao preuzeti to ranije. Nadalje bila je još i situacija za vrijeme pandemije Covida kada su vozači po povratku iz rizičnih područja morali ići u karantenu, a poslije nekog vremena bilo je moguće izabrati hoće li se ići u karantenu ili doma. Njega je toga dana kolega LN nazvao da ga upita odlazi li u karantenu ili će ići kući, a on je rekao da će ići u karantenu. Petnaest minuta od toga razgovora ponovno ga je nazvao i rekao da catering koji je bio zadužen za dostavu hrane u naredna tri dana neće dostavljati hranu te da se trebam snaći. To bila zaista nezgodna situacija budući da se ni po gradu nije moglo slobodno hodati te se nije mogao tako jednostavno snaći. I drugi kolege koji su bili u karanteni bili su u istoj situaciji, međutim postoji mogućnost da su oni ranije znali da hrane neće biti, a njemu se to puno prekasno javilo. Nadalje smatra da mu je dostojanstvo povrijeđeno i time da mu nisu dodjeljivani zadaci. On je imao ugovor za međunarodni transport, međutim poslodavac mu je često davao zadatke u domaćoj domeni. Međutim, kolegi SN koji je imao ugovor za domaći transport davali su puno više zadataka međunarodnog transporta te se sjeća da je u jednom periodu od 3 ili 4 mjeseca on prikupio 25 međunarodnih dnevnica u jednom mjesecu dok je on jedva 17. On je tada zaradio 1.050,00 eura više od njega. Nadalje navodi da su tu bili i neostvarivi zadaci na način da bi morao raditi i preko zakonskih sati i vremena koje je potrebno za odmor. Sjeća se takve situacije na utovaru u Švedskoj. Pojašnjava da je sa vožnjom krenuo po noći prethodnog dana u 22 sata, a na mjesto utovara je stigao u pola četiri ujutro. Tada je trebala krenuti njegova pauza za odmor sve do 12,30 toga dana. Kolega LN ga zamolio za pomjeri termin utovara u 9,00 sati na 12,30 sati tako da bi iskoristio sve sate svoga odmora. Međutim , to je za njega značilo da opet mora prekinuti svoj odmor te da spava u dijelovima jer mora u 9,00 ići moliti prebacivanje utovara na drugo vrijeme. U niti jednoj varijanti ni je mogao stići na krajnje odredište u zadanom vremenu. Navodi nadalje da mu je gospodin KN sugerirao da izvodim kemijanje. To znači da iz aparata izvadim tahograf karticu koja bilježi sve aktivnosti vozača. Na taj način se može postići da osoba koja zapravo radi vrši utovar ili istovar, a zapravo izgleda kao da je na odmoru pa onda posljedično i koristi manji broj sati odmora. Navodi da je također postalo frustrirajuće to što iako sam čuo da sam dobar radnik da nikada ni je dobio niti redovnu niti izvanrednu stimulaciju. Navodi da je dobio jednu stimulaciju, ali su mu zapravo podmirili ono što je platio u vidu kazne za vrijeme obavljanja poslova. Ali su mu bez problem naplaćivali kazne, pa tako jedno prilikom bez razloga su mu uzeli 200,00 kuna. Navodi da su u vremenu kod njegovog rada kod poslodavca bile dvije situacije koje su uključivale psovke, a naveo ih je ranije sa gospodinom LN i KN. Nije se požalio nikome na neprimjernu komunikaciju kolege KN, a nakon psovki kolege LN razgovarao sam sa gospodinom JN u rujnu 2023. neposredno prije podnošenja ove tužbe. S njih dvojicom danas ni je u nikakvim odnosima. Sa kolegom KN nikada nije bio u prijateljskim odnosima. Surađivali su profesionalno kao podređeni i nadređeni. Njihov odnos nakon psovki se nije promijenio ostao je jednako profesionalan kao i ranije. Navodi da u situaciji kada je istovar vršio u Austriji ("što se sada kurčiš" situacija) da je bio prvi na istovaru u ponedjeljak budući da mu je preostalo radnih sati, a za vikend je bio prepušten sebi na način da nije mogao vršiti normalno higijenu.

15. Ovaj sud prihvatio je iskaze svjedoka LN, KN i JN budući da su svi iskazivali međusobno suglasno o situacijama o kojima imaju neposrednog saznanja, a tiču se predmeta spora. Navedeni svjedoci iskazivali su suglasno i sa zakonskim zastupnikom tuženika NN, stoga ovaj sud i njezin iskaz prihvaća u cijelosti. Iskaz tužitelja prihvaćen je u onom dijelu koji nije suprotan navodima svjedoka i zz tuženika koje je ovaj sud prihvatio.

16. Svjedoci i zz tuženika su u svojim iskazima naveli da je tužitelj čekao sredstvo rada, dakle čekao je na zaduživanje kamiona kojeg će koristiti trajnije za rad, međutim, radi se o uobičajenoj pojavi u transportnom poslovanju. Zaduživanje konkretnog vozila za rad koji je u vlasništvu tuženika ovisi o cijelom nizu faktora, broju vozača, kamiona na raspolaganju, samom tržištu, kvarovima koji se neminovno događaju, situacijama u prijevozu, bolovanjima radnika, dakle o brojnim elementima, pa u smislu iskaza koji su dali svjedoci i zz tuženika, ovaj sud je utvrdio da su i drugi djelatnici tuženika čekali određeno vrijeme na trajnije sredstvo rada, kako to iskazuje svjedok LN.

17. Iako tužitelj u svom iskazu da navodi smatra diskriminatornim jer su drugi strani radnici koji su došli u periodu od veljače do rujna 2019. dobili svoje vozilo kao sredstvo rada, valja ukazati na zakonske odredbe koje propisuju značenje diskriminacije u pravnom smislu.

18. Sukladno čl. 134. st. 1. ZOR postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

19. Sukladno čl. 2. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj 85/08, 112/12, u daljnjem tekstu: ZSD) izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (osnova rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije) kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Sukladno čl. 2. st. 2. ZSD neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (osnova rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije ), u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

20. Sukladno čl. 3. st. 1. ZSD uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (osnova rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije) koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

21. Uzimajući u obzir da u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj nije niti navodio da bi neželjeno ponašanje tuženika bilo uzrokovano nekim od nabrojanih osnova diskriminacije, za zaključiti je da u konkretnoj pravnoj stvari tuž itelj zapravo tvrdi da mu je povrijeđeno dostojanstvo, a da pojam diskriminacije ne ističe u smislu zakonskih odredbi već obrazlaže razloge radi kojih smatra da su njegovi navodi o povredi dostojanstva osnovani.

22. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da tuženik nije povrijedio dostojanstvo tužitelja jer je tužitelj za vrijeme rada određeno vrijeme čekao na dobivanje trajnijeg sredstva za rad jer je utvrđeno da niti jedan od radnika kod tuženika ne dobiva kamion – sredstvo za rad u trajno korištenje, već je organizacija rada, kojem će radniku i kada biti dodijeljen kamion kao sredstvo rada kojim se više koristi – na tuženiku kao poslodavcu, a što ovisi o brojnim ranije navedenim faktorima. Nadalje, tužitelj nije niti učinio vjerojatnim da je konkretno ponašanje poslodavca bilo u cilju povrede njegovog dostojanstva. Ovaj sud prihvaća iskaz tužitelja u kojem isti sadržajno navodi da se osjećao obespravljeno, međutim za ukazati je da je u konkretnom slučaju riječ o subjektivnom osjećaju tužitelja koji nema uporište u primjenjivim zakonskim odredbama koje bi posljedično dovele do utvrđenja da je tuženik povrijedio dostojanstvo tužitelja.

23. Nadalje, tužitelj kao primjer povrede dostojanstva ističe neprimjerenu komunikaciju radnika tuženika prema tužitelju, a radilo se o situacijama s dva zaposlenika. Iz iskaza svjedoka LN, zz tuženika NN i tužitelja ovaj sud je utvrdio da se uistinu dogodila situacija da se LN neprimjereno obratio tužitelju prostim riječima. Međutim, iz iskaza LN i NN ovaj sud je utvrdio da se LN ispričao tužitelju, a koju ispriku je tužitelj prihvatio. Isto tako i sam tužitelj je iskazao da se njihov odnos nakon psovki nije promijenio, ostao je profesionalan kao i ranije. Prema tome, za ukazati je da tuženik kao poslodavac nije u smislu odredbe čl. 136. st. 6. ZOR trebao poduzimati neke mjere zaštite dostojanstva radnika budući da je utvrđeno da je sam tužitelj prihvatio ispriku zaposlenika LN, slijedom čega je za zaključiti da mu dostojanstvo u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZSD nije povrijeđeno. Nadalje, u odnosu na drugu situaciju neprimjerene komunikacije radnika tuženika KN prema tužitelju, valja ukazati da tužitelj nije učinio vjerojatnim ni da se ista dogodila. Dapače, tužitelj u svom iskazu navodi da se nije požalio nikome na neprimjerenu komunikaciju, dakle nije zatražio niti od tuženika kao poslodavca da poduzme mjere zaštite za zaštitu dostojanstva. Povreda dostojanstva podrazumijeva uznemiravanje koje ima za cilj i stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, a što je prema ocjeni ovog suda u konkretnoj stvari izostalo, slijedom čega nije povrijeđeno dostojanstvo tužitelja u smislu zakonskih odredbi.

24. U odnosu na navode tužitelja da mu je povrijeđeno dostojanstvo jer mu nisu dodjeljivani radni zadaci, valja ukazati da iz iskaza samog tužitelja jasno proizlazi da su mu radni zadaci dodjeljivani. Jednako proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka i zz tuženika. Naime, tužitelj jasno iskazuje da je tijekom rada kod tuženika bio upućen na istovar u Italiju, Austriju i u Švedsku, međutim u suštini navodi da je želio raditi više međunarodnih transporta, umjesto domaćih, zbog većih dnevnica. Valja ukazati da je tuženik kao poslodavac ovlašten autonomno organizirati rad, dakle prema potrebama posla ovlašten je odrediti koji radni zadatak će izvršiti koji radnik. Činjenica da je neki drugi radnik u jednom mjesecu (kao primjer koji navodi tužitelj) odradio više međunarodnih transporta od tužitelja, ne ukazuje na to da je tuženik povrijedio tužitelju dostojanstvo. Prema tome, niti ovaj navod tužitelja nije osnovan.

25. Tužitelj također navodi da su mu dodjeljivani neostvarivi zadaci koji bi bili protivni zakonom propisanim zahtjevima za dnevni odmor radnika kao i prekovremenim satima koje smije odraditi u određenom periodu. Predmet ovog spora ne odnosi se na utvrđivanje radnog vremena tužitelja i postojanje ili nepostojanje eventualnih nepravilnosti za koje tužitelj tvrdi da su u radu kod tuženika postojale, već se svodi na ocjenu podrazumijeva li neko postupanje tuženika uznemiravanje koje ima za cilj i stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Prema ocjeni ovog suda, a uzimajući u obzir postojanje autonomije poslodavca za organizaciju rada te da tužitelj nije učinio vjerojatnim istinitost svojih navoda o nepravilnostima, tuženik nije povrijedio dostojanstvo tužitelja u smislu zakonskih odredbi. Isto se odnosi na navode o „kemijanju“, naime iz iskaza svjedoka KN proizlazi da korištenje tog termina ne predstavlja uputu za kršenje zakonskih odredbi već da se kod određenog klijenta može dogovoriti da ne dođe do probijanja radnog vremena, odnosno da vozač može stati i iskoristiti svoj odmor, da se ne mora odmah pokrenuti već može tamo odmoriti. U odnosu na navode o besmislenim zadacima, da je bio upućen na istovar kod klijenta koji je završio s radnim vremenom, iz iskaza KN proizlazi da ti navodi tužitelja nisu točni jer neki klijenti i nakon radnog vremena imaju mogućnost da se iskrcaj izvrši. U svakom slučaju, organizacija rada je na tuženiku, te to ne predstavlja povredu dostojanstva tužitelja.

26. Vezano za situaciju koja se odnosi na odlazak u karantenu uslijed pandemije COVID-19, ovaj sud je utvrdio da tuženik nije povrijedio dostojanstvo tužitelja jer je, prema njegovom mišljenju, dobio prekasno informaciju da obrok u karanteni neće biti organiziram zbog blagdana Uskrsa. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika NN, koji je ovaj sud prihvatio, proizlazi da su svi vozači dobili informaciju da za dane blagdana neće biti organiziran topli obrok. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji sam navodi da su i drugi vozači bili u istoj situaciju, međutim postoji mogućnost da su oni ranije znali da neće biti organiziran obrok, a njemu se to puno prekasno javilo. Prema ocjeni ovog suda riječ je o subjektivnom dojmu tužitelja da je prema njemu poduzeta nepravda, međutim iz navedenih iskaza jasno proizlazi da su svi zaposlenici koji su u to vrijeme morali biti u karanteni, bili u istoj situaciji. Prema tome, takvih postupanjem tužitelju nije povrijeđeno dostojanstvo u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZSD .

27. Naposlijetku, tužitelj ukazuje na postupanje prema njemu u situaciji kada je tuženik na poklon za Uskrs darivao svoje zaposlenike Konzum karticom za određenu potrošnju. Iako tužitelj navodi da mu je postupanjem tuženika povrijeđeno dostojanstvo, valja ukazati da je u konačnici tu karticu tužitelj i dobio. Tužitelj je došao preuzeti predmetnu karticu protekom dva mjeseca nakon Uskrsa, pa iako je njezino važenje u trajanju od godine dana, prema ocjeni ovog suda, nije životno neobična situacija da je kartica zbog proteka vremena bila zametnuta i da zaposlenici tuženika nisu odmah znali gdje se nalazi i što se dogodilo. Prema tome, iako tužitelj navedenu situaciju interpretira na drugačiji način , ni u ovoj situaciji nije riječ o uznemiravanju koje ima za cilj i stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

28. Zaključno, valja ukazati da su svi saslušani svjedoci i zz tuženika iskazali su da tužitelju nisu uputili prijetnje i uvrede, uskratili mu informacije potrebne za rad, davali dezinformacije, dodijelili besmislene zadatke ili iste dodijelili s ciljem omalovažavanja. Pri tome, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi navedeno kod tuženika bio slučaj, pa je ocjena ovog suda da takvi navodi nisu osnovani.

29. Uzimajući u obzir navedena utvrđenja te činjenicu da tuženik nije povrijedio dostojanstvo tužitelja, njegov zahtjev za isplatu od 100.000,00 eura s osnove naknade štete zbog povrede prava osobnosti je u cijelosti neosnovan.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

32. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu stoga su mu priznati troškovi prema vrijednosti predmeta spora (100.000,00 eura) za:

- sastav odgovora na tužbu, u iznosu od 1.505,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.2. Tarife,

- zastupanje na ročištima od 24.9.2025., 10.12.2025. i 4.3.2026. svako u iznosu od 1.505,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- sastav podnesaka od 21.10.2025. i 22.1.2026. svaki u iznosu od 1.505,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife.

33. Dakle, tuženiku pripadaju troškovi u ukupnom iznosu od 11.287,50 eura. Tuženiku na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku