Poslovni broj: Pn-1634/2023-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, po prijedlogu više sudske savjetnice Jelene Krčelić, u pravnoj stvari tužitelja JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranjed.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, nakon zaključene glavne i javne rasprave 3. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.578,53 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.5.2023. pa do isplate po stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu od 3.218,39 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 525,00 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužiteljica) je ovom sudu podnijela tužbu radi naknade štete u kojoj u bitnom navodi da je 24. listopada 2022 stradala u prometnoj nesreći kao vozač osobnog automobila reg. Oznaka [registarska oznaka] te je tom prilikom zadobila tjelesne ozljede, da je za nezgodu odgovorna RU, vozačica tramvaja ZET -a koja je prednjim krajem tramvaja na stražnji dio vozila tužiteljice koja je stajala na semaforu zbog upaljenog crvenog svijetla čime je uzrokovala sudar te nastanak predmetne štete. Navodi da je vozilo osiguranika tuženika u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano policom osiguranja od odgovornosti. Navodi da se 16.5.2023. obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom nakon čega joj je tuženik isplatio novčani iznos od 490,00 EUR. Tužiteljica s osnove naknade imovinske i neimovinske štete postavlja tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 2.010,00 EUR sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.5.2023., uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 (dalje: tuženik) ne spori nastanak štetnog događaja, ne spori pasivnu legitimaciju, ali ističe prigovor suodgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50%, u bitnome navodeći da se tužiteljica neposredno prije same prometne nezgode nepropisno i u zadnji tren prestrojila u prometnu traku kojom se kretao osiguranik tuženika. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelju 19.5.2023. isplatio nesporan iznos od 490,00 EUR (od čega 30,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege) što po mišljenju tuženika predstavlja pravičnu novčanu naknadu s obzirom na zadobivene ozljede kod tužitelja. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan u cijelosti.

2.1. Podneskom od 18.2.2026., tužitelj je povećao svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženika konačno potražuje iznos od 2.578,53 EUR i to iznos od 2.290,00 UER s osnove neimovinske štete te iznos od 288,53 EUR s osnove imovinske štete, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.5.2023., a koju preinaku tužbenog zahtjeva je sud dopustio raspravnim rješenjem od 3. ožujka 2026., sukladno odredbi čanka 191. stavku 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) (list 105 spisa).

3. Tijekom postupka sud je pročitao presliku europskog izvješća (list 5 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 6-11 spisa), odštetni zahtjev (list 12-13 spisa), saslušana je tužiteljica i svjedok RU, provedeno je prometno vještačenje (list 46 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje, pročitan je spis tuženika broj 70 AO 16938/2022 (list 25-33 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Među parničnim strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i nije sporno da je tuženik prije utuženja tužitelju isplatio iznos od 490,00 EUR.

5.1. Među parničnim strankama je sporna isključiva odgovornost tuženika za nastanak štete i visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

6. S obzirom na to da je među strankama tijekom postupka bila sporna isključiva odgovornost osiguranika tuženika i visina tužbenog zahtjeva, sud je radi utvrđenja odgovornosti za štetu i visine pravične novčane naknade tijekom dokaznog postupka proveo dokaz prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu i dokaz medicinskog vještačenja po vještaku xy, saslušana je tužiteljica i svjedok RU, vozačica tramvaja ZET-a.

7. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Nevena Ereša dipl. ing. proizlazi da je kolnik na mjestu štetnog događaja prema stanju spisa pregledan, osiguranik tuženika je na dovoljno velikoj udaljenosti ispred sebe mogao procijeniti brzinu i način kretanja vozila tužiteljice pa da se kretala tehnički prilagođenom brzinom u odnosu na brzinu i način kretanja vozila tužiteljice, do sudara ne bi došlo. Provedena analiza pokazuje da su se neposredno prije sudara oba vozila kretala u istom smjeru, istom prometnom trakom, što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja tramvaja osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja.

7.1. Na ročištu održanom 3. ožujka 2026., sud je saslušao stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša, dipl. ing., koji je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, a u odnosu na prigovore tuženika iznesene u podnesku od 14.4.2025., vještak je u bitnome iskazao da je svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa, da u konkretnom slučaju nije obavljen očevid od strane policije pa stoga na raspolaganju nije klasična očevidna dokumentacija nego izvješće o prometnoj nezgodi, fotografije i izvid štete oštećenog vozila tužiteljice i kao i iskaz tužiteljice koji je u skladu s navedenim izvješćima te nastalim oštećenjima na vozilu tužiteljice. Vještak je iskazao kako iskaz osiguranika tuženika u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja ne bi bio u skladu s navodima iz izvješća o prometnoj nezgodi kojeg su potpisala oba sudionika te ne bi bili u skladu s utvrđenim sudarnim položajem koji proizlazi iz položaja i oblika nastalih oštećenja na vozilu tužiteljice. Da je vozilo tužiteljice bilo u radnji prestrojavanja tada bi bilo realno za očekivati oštećenje stražnjeg desnog vrha vozila tužiteljice, što ovdje nije slučaj.

7.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a iskaz koji je dao na raspravi ocijenio je jasno i stručno obrazloženim. Također, stav je ovog suda da je vještak u cijelosti otklonio sve prigovore tuženika.

8. Slijedom navedenog, kako je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da je radnja osiguranika tuženika isključivo odgovorna za nastanak štete odnosno za nastanak prometne nesreće, da iz europskog izvješća koje je sud pročitao, a koje su potpisale tužiteljica i svjedok RU proizlazi da je razlog sudara nemogućnost zaustavljanja tj proklizavanje tramvaja, te da su se oba vozila u trenutku sudara kretala u istom smjeru, što potvrđuje i nastala šteta na vozilu tužiteljice, to je prigovor suodgovornosti tužiteljice neosnovan u cijelosti i sud ga nije prihvatio. Drugim riječima, prema stavu ovog suda, osiguranik tuženika je isključivo odgovoran za nastanak predmetno štetnog događaja.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure proizlazi da je tužiteljica pretrpjela ozljedu koja je uzročno-posljedično povezana s predmetnim štetnim događajem, po liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji vratne kralježnice u visini od 1%, a liječenje je završeno 9.5.2023. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju 45 dana kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednji u trajanju od 5 dana dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha 40 dana kumulativno. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju 2h dnevno/40 dana.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka jer smatra da su nalaz i mišljenje dani stručno i obrazloženo, na temelju priložene medicinske dokumentacije u spisu i pregleda tužitelja.

11. U tijeku postupka, sud je saslušao tužiteljicu. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetnog dana vozila u desnoj prometnoj traci, cijelo vrijeme ravno te je zastala na semaforu na crveno svijetlo i odjednom je doživjela udarac u vozilo. Jako se prepala i doživjela šok te joj je jedna gospođa pomogla da izađe iz vozila. Pozvala je hitnu pomoć jer ju je jako boljela glava, kasnije je išla na fizikalnu terapiju. Navodi da su joj suprug i djeca pomagali u svakodnevnim kućanskim poslovima i to u razdoblju od 2 mjeseca. Navodi da joj je vozačica tramvaja rekla da joj je žao i da je samo proklizala.

11.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice jer se podudara s ocjenom to jest mišljenjem prometnog vještaka u pogledu dinamike nastanka prometne nesreće te je isti životan i logičan.

12. Iz iskaza svjedoka RU, vozačice tramvaja ZET-a proizlazi da je tužiteljica tog dana vozila u paralelnoj traci te je naglo skrenula u njezinu traku tako da ona više nije mogla reagirati, nakon čega je izašla iz tramvaja i ponudila tužiteljici da pozovu hitnu, što da je tužiteljica odbila. Tužiteljica se počela žaliti na bolove u vratu, na njezino pitanje navela je da nije htjela skrenuti desno već ići ravno. Navodi da se sjeća semafora i da je bilo upaljeno zeleno svijetlo, da u nijednom trenutku nisu stajali već su cijelo vrijeme bili u pokretu. Navodi da je ona ispunjavala svoj dio europskog izvješća i u njemu je navela razlog nesreće nemogućnost stajanja, u trenutku nesreće da je bilo crveno svijetlo, tramvaj je udario zadnji dio vozila.

12.1. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka RU jer je isti u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom prije svega, a to je s ispunjenim europskim izvješćem i izvidom štete, zatim nalazom i mišljenjem prometnog vještaka te naposlijetku sam iskaz je kontradiktoran u dijelu gdje svjedok prvo navodi da je bilo upaljeno zeleno svijetlo na semaforu, a zatim kasnije navodi da je u trenutku nesreće bilo upaljeno crveno svijetlo, kao i da je tramvaj udario u zadnji dio vozila tužiteljice. Svjedok je iskazivao pristrano, s obzirom da je zaposlenik osiguranika tuženika, iako materijalni dokazi upućuju na drugačiju dinamiku nastanka štetnog događaja.

13. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja i saslušanja tužitelja, sud je utvrdio je kako je tužitelju nastankom predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

14. Odredom članak 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedene odredbe propisano je da se pod pravima osobnosti podrazumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, sukladno odredbi članka 1110. stavku 1. ZOO -a, sud će, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženja. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

16. S obzirom na sve ranije navedeno, prema ocjeni ovog suda, težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu temeljem članka 1100. stavka 1. ZOO-a. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da tužitelju temeljem članka 1100. stavka 2. ZOO-a pripada ukupan iznos s osnove imovinske i neimovinske štete od 3.080,00 EUR i to iznos od 1.000,00 EUR za pretrpljeni strah, iznos od 1.300,00 EUR za pretrpljenu bol, iznos od 300,00 EUR s osnove duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 1% te iznos od 480,00 EUR s osnove tuđe pomoći i njege za koju je vještak utvrdio da je tužitelju bila potrebna u trajanju od ukupno 80 sati (80h x 6,00 EUR/h = 480,00 EUR). U pogledu jačine i trajanja bolova i straha, sud se prilikom određivanja koristio nalazom i mišljenjem vještaka pa je na temelju slobodne ocjene utvrdio navedeni iznos, a sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., uvećano za 50% te uvećano za stopu inflacije za koju je općepoznato da je do nje došlo od dana podnošenja tužbe pa do dana donošenja sudske odluke . Pritom se mora uzeti u obzir činjenica da je tuženik tužitelju dobrovoljno isplatio iznos od 490,00 EUR (od čega se iznos od 30,00 EUR odnosi na tuđu pomoć i njegu).

17. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je to tužitelj konačno specificirao u svom podnesku od 18.2.206. i dosudio mu s osnove naknade štete ukupan iznos od 2.578,53 EUR. U pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete valja reći da je sud tužitelju dosudio cjelokupan iznos štete kako je tužitelj to zatražio tužbenim zahtjevom specificiranim podneskom od 31.5.2024. (iako bi mu pripao iznos od 2.590,00 EUR) jer bi dosuđivanje višeg iznosa od tog predstavljalo prekoračenje tužbenog zahtjeva. Tužitelj na dosuđeni iznos štete ima pravo na zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, a u vezi s člankom 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba članka 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je članku 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužitelj na iznos dosuđene neimovinske štete ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva to jest od 17.5.2023., po stopi propisanoj članka 29. stavka 2. ZOO-a.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 158. stavka 2. ZPP-a. Odredbom članka 154. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odredbom članka 155. ZPP -a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranc i odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

17. Prije svega valja reći da je vrijednost predmeta spora 2.578,83 EUR (vrijednost glavnice). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem Tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 16.5.2023., u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 32. OT u svezi Tbr. 7.1. za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR), zatim trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR) (tbr. 7.1.), zatim trošak sastava obrazloženih podneska od 11.10.2023., 12.11.2024., 20.1.2025., 18.2.2026., svaki u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 8.1.), te trošak pristupa na ročišta 24.10.2023., 28.11.2023., 16.1.2024., 3.3.2026., svaki u iznosu od 200,00 EUR za koji trošak je propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 9.1.), zatim trošak sastava ostalih podnesaka od 24.1.2024., 10.9.2024. i 18.12.2024., svaki u iznosu od 50,00 EUR za koji je Tarifom propisana nagrada u visini 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova (Tbr. 8.4) odnosno ukupan iznos od 2.687,50 EUR (uključen PDV25%). Nadalje, tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provođenje dokaza medicinskim i prometnim vještačenjem u ukupnom iznosu od 530,89 EUR, odnosno tužitelju je dosuđen ukupni trošak postupka u iznosu od 3.218,39 EUR.

18. Tužitelju nije priznat daljnji trošak zatražen s osnove sudske pristojbe na tužbu i pristojbe na presudu jer sudska pristojba na tužbu nije plaćena do dana donošenja ove odluke, a u odnosu na sudsku pristojbu na presudu sud je taj zatraženi trošak odbio jer obaveza plaćanja sudske pristojbe na presudu još nije dospjela. Sud je, nadalje, odbio i zatražen trošak pristupa na ročište radi objave presude s obzirom da isti nije potreban za vođenje parnice, u zatraženom iznosu 100 EUR + PDV. Dakle, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 525,00 EUR, kao neosnovan.

19. Slijedom svega iznesenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu, 15. travnja 2026.

Sudac

Irena Šafar

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

Tužitelju, po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu

Tuženiku, osobno