REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD SPLIT

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-112/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Gorane Kokot, u pravnoj stvari tužitelja STUDENAC d.o.o., [adresa], OIB: 02023029348, zastupanog po punomoćniku Ivici Didaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika DU, vl. obrta za trgovinu " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dijani Vulić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja ĆU, zaposlenice tužitelja i punomoćnice tuženika CU, odvjetničke vježbenice kod Dijane Vulić, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-122/2021 od 3. siječnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ŠU, vl. obrta za trgovinu " [obrt]", da tužitelju STUDENCU d.o.o., isplati iznos od 20.173,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 9.556,00 eura od 1. travnja 2020.,

- 4.645,30 eura od 12. studenog 2020.,

- 663,61 eura od 12. studenog 2020,.

- 663,61 eura od 12. prosinca 2020.,

- 663,61 eura od 12. siječnja 2021.,

- 663,61 eura od 12. veljače 2021.,

- 663,61 eura od 12. ožujka 2021.,

- 663,61 eura od 12. travnja 2021.,

- 663,61 eura od 12. svibnja 2021.,

- 663,61 eura od 12. lipnja 2021.,

- 663,61 eura od 12. srpnja 2021.,

pa do isplate, po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 499,07 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. siječnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se od 3. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od 5 (pet) postotnih poena koje teku na trošak ovršnog postupka u iznosu od 499,07 eura od 3. siječnja 2022. pa do isplate, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-122/2021 od 3. siječnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ŠU, vl. obrta za trgovinu " [obrt]", da tužitelju STUDENCU d.o.o., u roku od 15(petnaest) dana, isplati iznos od 2.654,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 1.161,32 eura od 12. studenog 2020.,

- 165,90 eura od 12. studenog 2020.,

- 165,90 eura od 12. prosinca 2020.,

- 165,90 eura od 12. siječnja 2021.,

- 165,90 eura od 12. veljače 2021.,

- 165,90 eura od 12. ožujka 2021.,

- 165,90 eura od 12. travnja 2021.,

- 165,90 eura od 12. svibnja 2021.,

- 165,90 eura od 12. lipnja 2021.,

- 165,90 eura od 12. srpnja 2021.,

pa sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se od 31. prosinca 2020. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 151,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-122/2021 od 3. siječnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ŠU, vl. obrta za trgovinu " [obrt]", da tužitelju STUDENCU d.o.o., u roku od 15(petnaest) dana, isplati zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 265,44 eura od 16. srpnja 2019. do 1. travnja 2020.,

- 1.161,32 eura od 16. kolovoza 2019. do 1. travnja 2020.,

- 1.161,32 eura od 16. rujna 2019. do 1. travnja 2020.,

- 1.161,32 eura od 16. listopada 2019. do 1. travnja 2020.,

- 1.161,32 eura od 1. prosinca 2019. do 1. travnja 2020.,

- 1.161,32 eura od 1. siječnja 2020. do 1. travnja 2020.,

- 1.161,32 eura od 1. veljače 2020. do 1. travnja 2020.,

- 1.161,32 eura od 1. ožujka 2020. do 1. travnja 2020.,

- 1.161,32 eura od 1. travnja 2020.,

te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku ŠU, vl. obrta za trgovinu " [obrt]", da tužitelju STUDENCU d.o.o., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.064,11 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 15. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja STUDENAC d.o.o., u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tuženiku DU, vl. obrta za trgovinu " [obrt]", da u roku od 15 (petnaest) dana, naknadi više zatraženi trošak postupka u iznosu od 2.936,22 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 15. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 30. studenog 2021. javnom bilježniku Željeni Biuk iz Splita, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (ranije ovršenika) radi naplate iznosa od 22.828,32 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-122/2021 od 3. siječnja 2022. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika. Ovršenik je protiv tog rješenja izjavio prigovor osporavajući rješenje o ovrsi u cijelosti.

2. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-3323/21 od 13. prosinca 2022. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a predmetni postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, ističe kako tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku to stoga što isti nije bio ovlašten davati predmetni poslovni prostor u podzakup. Nadalje, tuženik prigovara visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je naveo da je Ugovorom o podzakupu poslovnog prostora bila ugovorena fiksna zakupnina u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eura, a koji iznos da je obuhvaćao i porez na dodatnu vrijednost. Tuženik je naveo da iz izvoda otvorenih stavki nije razvidno je li tužitelj proveo umanjenje duga kako je to predmetnim ugovorom o podzakupu ugovoreno i to na način da se dug u iznosu od 107.000,00 kn umanji na iznos od 80.000,00 kn. Tuženik je prigovorio i neispunjenju obveza na strani tužitelja te je naveo kako mu tužitelj nije postavio pult prema skici koja je bila sastavni dio ugovora niti omogućio druge uvjete kako bi mogao nesmetano obavljati svoju djelatnost. Tuženik je naveo kako je radi svega navedenog otkazao predmetni ugovor o podzakupu.

3.1. U dokazne svrhe tuženik je dostavio dopis od 24. siječnja 2020., e-mail komunikaciju između stranaka iz srpnja 2020., predložio je da se izvede dokaz saslušanja svjedoka EU i HU te tužene osobno. Tuženik je predložio da sud naloži tužitelju da dostavi ugovor koji je bio na snazi 2016., a temeljem kojeg ugovora bi tužitelj imao pravo dati dio predmetnog poslovnog prostora u podzakup.

4. Tužitelj je tijekom postupka osporavao navode tuženika. U svom podnesku od 13. svibnja 2022. tužitelj je naveo u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije da je tužitelj u svojstvu zakupnika s društvom DUGA MEJA d.o .o. kao zakupodavcem zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora 4. lipnja 2018., a temeljem kojeg ugovora je zakupodavac dao u zakup ovdje tužitelju dio nekretnine koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], zk uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi poslovna zgrada u [adresa], na rok zakupa od 5 godina i s mogućnošću davanja dijela prostora u podzakup. Nadalje, tužitelj je naveo da je sukladno Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 6. lipnja 2016. tuženiku zakupnina poslovnog prostora za razdoblje od 1. srpnja 2016. pa do 31. ožujka 2020. iznosila 7.000,00 kn mjesečno, uvećano za PDV, odnosno ukupno 8.750,00 kn, a da je sukladno Ugovoru o podzakupu od 8. listopada 2020. ugovorena podzakupnina za period od 1. travnja 2020. pa na dalje iznosila 5.000,00 kn, uvećano za PDV, što da je ukupno iznosilo 6.250,00 kn mjesečno. Tužitelj je naveo da je visina podzakupnine tuženiku smanjena u vrijeme Covid pandemije, da je sve utužene račune tuženik uredno zaprimao i knjižio u svojim poslovnim knjigama te da na iste nikada nije imao primjedbi. Naveo je da su Ugovorom o podzakupu poslovnog prostora od 8. listopada 2020. tužitelj i tuženik izričito utvrdili da je na dan 1. travnja 2020. dugovanje tuženika u iznosu od 107.000,00 kn te da se istim ugovorom tuženik obvezao na obročno plaćanje iznosa od 80.000,00 kn što da tuženik nikada nije ni platio pa stoga tužitelj da nije proveo umanjenje nespornog dijela duga sa 107.000,00 kn na iznos od 80.000,00 kn. U odnosu na prigovor neispunjenja tužitelj je naveo da su parnične stranke komunicirale vezano za pomicanje i osvjetljivanje pulta te da je tužena cijelo vrijeme obavljala svoju djelatnost prodaje na istom mjestu kao i godinama ranije.

4.1. U dokazne svrhe tužitelj je dostavio izvod otvorenih stavki na dan 6. listopada 2021. (list spisa 17), e-mail komunikaciju iz 2021. (list spisa 21-22), Ugovor o podzakupu poslovnog prostora od 8. listopada 2020. (list spisa 23-27), dopis tuženika od 18. lipnja 2021. odnosno otkaz Ugovora o podzakupu (list spisa 28), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 4. lipnja 2018. (list spisa 67-87), Ugovor o zakupu poslovnog prostora između tužitelja i tuženika od 6. lipnja 2016. (list spisa 88 - 89), Ugovor o zakupu poslovnog prostora između tužitelja i tuženika od 4. srpnja 2016. (list spisa 90), karticu kupca s utuženim računima (list spisa 91-110). Tužitelj je predložio sudu da se od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 804-1004-1 od 31. listopada 2020. Tužitelj je predložio sa se izvede dokaz saslušanja svjedokinje OU te je predložio da sud izvede dokaz vještačenja po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financijske.

5. Podneskom od 29. srpnja 2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev s obzirom na promjene službene valute u Republici Hrvatskoj.

6. Podneskom od 14. travnja 2025. koji je dostavljen sudu neposredno prije održavanja ročišta tužitelj je naveo da je spisu priložio sve isprave na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev iz kojih nedvojbeno proizlazi njegova aktivna legitimacija u ovom postupku te je naveo da je tuženik propustio dokazati korekciju knjigovodstvenog stanja i svojih poreznih obveza.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 22.828,32 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika s osnova Ugovora o zakupu i podzakupu poslovnog prostora za razdoblje od srpnja 2019. do srpnja 2021.

8. U dokazne svrhe pregledan je i pročitan izvod otvorenih stavki na dan 6. listopada 2021. (list spisa 17), e-mail komunikaciju iz 2021. (list spisa 21-22), Ugovor o podzakupu poslovnog prostora od 8. listopada 2020. (list spisa 23-27), dopis tuženika od 18. lipnja 2021. odnosno otkaz Ugovora o podzakupu (list spisa 28), dopis od 24. siječnja 2020. i e-mail komunikaciju između stranaka iz srpnja 2020. (list spisa 54-59), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 4. lipnja 2018. (list spisa 67-87), Ugovor o zakupu poslovnog prostora između tužitelja i tuženika od 6. lipnja 2016. (list spisa 88-89), Ugovor o zakupu poslovnog prostora između tužitelja i tuženika od 4. srpnja 2016. (list spisa 90), kartica kupca s utuženim računima (list spisa 91 -110), Zatražen je podatak od Porezne uprave o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 804-1004-1 od 31. listopada 2020. Ujedno, sud je naložio tuženiku da dostavi isprave sukladno članku 221 b. ZPP-a temeljem kojih se može utvrditi je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po ostalim utuženim računima. Sud je izveo dokaz saslušanja svjedoka OU i ZU te tužene DU. Sud je izveo dokaz vještačenja po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financijske.

8.1. Sud nije izveo dokaz saslušanja svjedoka ŽU iz razloga što je tuženik na istu okolnost predložio saslušanje i ZU i tužene osobno pa stoga nije bilo potrebe za izvođenjem tog dokaza. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke tijekom postupka sud je utvrdio iz sadržaja isprava koje su priložene spisu, iskaza ispitanih svjedoka ZU i OU, tužene ŠU kao i provedenim vještačenjem.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, a djelomično neosnovan.

10. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da postojanje procesne legitimacije između ostalog znači da stranke u sporu imaju prije svega pravni interes te potrebu za vođenjem konkretne parnice. Dakle, procesna legitimacija je odraz konkretnog pravnog odnosa stranaka prema predmetu konkretnog spora. U ovom sporu tužitelj je dokazao da je ovlašten za pokretanje ovog spora u odnosu na tuženika koji je kao vlasnik obrta navedenog u Ugovoru o podzakupu te ostalim spisu priloženim ispravama kao zakupnik/podzakupnik, a tužitelj zakupodavac/podzakupodavac.

11. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 6. lipnja 2016.

11.1. Među strankama nije sporno ni to da je tuženik do travnja 2020. temeljem Ugovora o zakupu od 6. lipnja 2016. trebao tužitelju plaćati mjesečnu zakupninu u iznosu od 8.750,00 kn/1.161,32 eura.

11.2. Među strankama nije sporno da su zaključile 8. listopada 2020. Ugovor o podzakupu poslovnog prostora za dio prostora poslovne zgrade-Prodajnog centra anagrafske oznake [adresa] i to dijela prizemlja.

11.3. Među strankama nije sporno da su Ugovorom o podzakupu od 8. listopada 2020. usuglasile da je na dan 1. travnja 2020. stanje dugovanja tuženika prema tužitelju u iznosu od 107.000,00 kn.

12. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran za pokretanje ovog postupka.

13. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik dužan platiti podzakupnine za razdoblje od travnja 2020. pa na dalje u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eura sa uračunatim PDV-om ili 5.000,00 kn/663,61 eura uvećano za PDV što bi ukupno iznosilo 6.250,00 kn/829,52 eura.

14. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tužitelj Ugovorom o podzakupu poslovnog prostora predložio tuženiku nagodbu u odnosu na stanje duga do 1. travnja 2020. na iznos od 80.000,00 kn/10.617,82 eura.

15. Uvidom u uvodne odredbe Ugovora o podzakupu poslovnog prostora zaključenog između tužitelja kao podzakupodavca i tuženika kao podzakupnika 8. listopada 2020. proizlazi da se tuženik već nalazio u posjedu dijela poslovne zgrade temeljem ugovora o zakupu zaključenog sa ovdje tužiteljem 1. srpnja 2016. Nadalje, proizlazi da su stranke suglasno utvrdile da je na dan 1. travnja 2020. postojalo dugovanje tuženika u iznosu od 107.000,00 kn te da je ovdje tužitelj ponudio nagodbu u odnosu na utvrđeno dugovanje, na iznos od 80.000,00 kn, kao i mjesečne zakupnine od 1. travnja 2020. u iznosu od ukupno 5.000,00 kn za predmet zakupa. Također proizlazi da je ovim Ugovorom stavljen izvan snage prethodni Ugovor o zakupu zaključen između ovdje tužitelja i tuženika. Člankom 2. uvodnih odredbi Ugovora propisano je da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme.

15.1. Člankom 3. stavak 1. i 2. navedenog Ugovora o podzakupu proizlazi da su tužitelj i tuženik suglasnošću volja utvrdili da mjesečna zakupnina od 1. travnja 2020. iznosi ukupno 5.000,00 kn koji iznos je tuženik bio dužan platiti do 10 -og u mjesecu. Stavkom 4. istog članka propisano je da se tuženik obvezao u roku od 5 dana od potpisa ugovora uplatiti 20.000,00 kn na dospjele zakupnine kao dijela dugovanja od 80.000,00 kn utvrđenog nagodbom stranaka, dok je stavkom 5. propisano da će se preostali iznos od 60.000,00 kn na ime dospjelog dugovanja tuženik platiti u četiri obroka, uvećano za dugovanje koje postoji po novom obračunu zakupnine od 1. travnja 2020. pa do 1. listopada 2020.

15.2. Člankom 8. Ugovora o podzakupu propisano je da će eventualna daljnja ulaganja koja su nužna, svrsishodna i/ili korisna za obavljanje registriranih djelatnosti izvršiti podzakupnik ovdje tuženik o svom trošku (list spisa 23-27).

16. Uvidom u izvod otvorenih stavki na dan 6. listopada 2021. proizlazi da je potraživanje od kupca u ukupnom iznosu od 172.000,00 kn/22.828,32 eura (list spisa 19).

17. Uvidom u e-mail komunikaciju između tužitelja i tuženika od siječnja do svibnja 2021. u bitnom proizlazi kako su stranke komunicirale o namjeri plaćanja cijelog dugovanja. Iz e-mailova proizlazi da je tužena molila tužitelja da ispoštuje obveze preuzete ugovorom, a koje obveze su se odnosile na pomicanje pulta, svijetla i reklame, budući da tužitelj do 5. listopada 2021. po tome nije ništa poduzeo. Iz istih e- mailova proizlazi kako je tužitelj preko svoje zaposlenice VU kontaktirao punomoćnicu tuženika te istu obavijestio da je tehnička služba kontaktirala tuženu u vezi pomicanja i osvjetljivanja pulta kao i to da je tužena poručila kontaktirati službu, a što poslije nikada nije napravila. Iz navedenih e-mailova također proizlazi kako je tužitelj punomoćnicu tuženika obavijestio da tužena ne plaća dugovanje ni u međuvremenu nastale mjesečne zakupnine (list spisa 21-22).

18. Uvidom u dopis od 18. lipnja 2021. koji nosi naziv Otkaz ugovora o podzakupu poslovnog prostora proizlazi kako je tuženik otkazao/raskinuo zaključeni ugovor od 8. listopada 2020. s obrazloženjem da tužitelj nije ispoštovao ugovornu obvezu, postavio pult prema skici niti omogućio vertikalnu rasvjetu pozivajući se na odredbu članka 4. Ugovora. Iz navedenog dopisa proizlazi da su na pultu tužene nastala oštećenja te da je nastala i otežana komunikacija s kupcima centra zbog samog položaja pulta (list spisa 28).

19. Uvidom u dopis koji nosi naziv očitovanje na opomenu pred utuženje od 24. siječnja 2020. proizlazi da je tužena prigovarala tužitelju da je sama snosila troškove mijenjanja rasvjete, čišćenja, da joj je uklonjena reklama iznad ulaza zbog čega da joj je smanjen obim posla. Iz navedenog dopisa proizlazi da je tužena navodila kako nema uvjete prikladne za obavljanje djelatnosti predviđenih ugovorom , da ima oštećenja na pultu. Navedenim dopisom tužena je tražila od tužitelja razmjerno sniženje podzakupnine za neplaćeni period te je predlagala da se zaključi aneks tad postojećem ugovoru kako bi se stranke usuglasile oko novog iznosa podzakupnine koji bi tuženoj bio prihvatljiv s obzirom na smanjenje opsega posla i uvjeta u kojima ista posluje (list spisa 54-55).

20. Uvidom u e-mail komunikaciju iz srpnja 2020. proizlazi kako su stranke pregovarale o bitnim odredbama ugovora o podzakupu koji je potom zaključen 8. listopada 2020. Iz mailova proizlazi kako je tužitelj nudio nagodbu na 80.000,00 kn te da je tužitelj ponudio tuženoj smanjenu podzakupninu u iznosu od 5.000,00 kn mjesečno koja bi vrijedila od 1. travnja 2020., a sa kojim iznosima se tužena usuglasila (list spisa 56-60).

21. Člankom 8. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 4. lipnja 2018. zaključenog između trgovačkog društva DUGA MEJA d.o.o. kao zakupodavca i STUDENCA d.o.o. kao zakupnika proizlazi da je zakupnik ovlašten dati u podzakup manji dio prostora (za potrebe npr. mesnice, pekarnice, postavljanja bankomata i slično) bez prethodne pisane suglasnosti zakupodavca, a cijeli prostor samo uz prethodnu suglasnost koja suglasnost da neće biti uskraćena bez opravdanog razloga (list spisa 67-87).

22. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 6. lipnja 2016. zaključenog između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika u bitnom proizlazi da je zakupodavac dao u zakup poslovni prostor u prizemlju prodajnog centra STUDENAC d.o.o. u [adresa] ukupne površine od cca 2 m2 te da je ugovorena mjesečna zakupnina u iznosu od 7.000,00 kn uvećano za PDV kojeg je zakupnik trebao plaćati do 15. u mjesecu za tekući mjesec (list spisa 88-89).

23. Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 4. srpnja 2016. zaključenog između tužitelja i tuženika u bitnom proizlazi kako zakupodavac dopušta zakupniku korištenje sanitarnog čvora koji se nalazi u neposrednoj blizini predmeta zakupa (list spisa 90).

24. Uvidom u spisu priložene račune proizlazi da je tužitelj tuženiku ispostavio račune za zakup poslovnog prostora od mjeseca srpnja 2019. do travnja 2020. u iznosu od 8.750,00 kn/1.161,32 eura, a za razdoblje od travnja 2020. do srpnja 2021. u iznosu od 6.250,00 kn/829,52 eura (list spisa 92-110).

25. Iz iskaza tužene ŠU u bitnom proizlazi da joj tužitelj nije omogućio uvjete kako bi uredno obavljala svoju djelatnost. Navela je da je morala pomicati pult, reklame, da je imala problema sa rasvjetom, da su joj kolica oštećivala put. Tužena je navela da joj je sve to znatno smanjilo dobit. Tužena je navela da je ugovorom od 8. listopada 2020. ugovorena visina mjesečne zakupnine u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eura, a u koji iznos je trebao biti uračunat i PDV. Tužena je navela da je do smanjenja duga došlo nakon pritužbi na neispunjenje ugovorom preuzetih obveza od strane tužitelja kao zakupodavca (list spisa 153-154).

26. Iz iskaza saslušane svjedokinje VU, zaposlenice tužitelja proizlazi kako ista ima saznanja o ugovoru o podzakupu između tužitelja i tuženika, da su problemi oko plaćanja krenuli negdje 2019. Iz iskaza proizlazi da je tužena pozivana na plaćanje no da je ista imala financijske probleme, a nakon čega da je uslijedila i korona. Svjedokinja je navela kako su tužitelj i tuženik novim ugovorom o podzakupu usuglasili da će se tuženiku otpisati jedan dio duga te da ostaje za platiti 80.000,00 kn/10.617,82 eura. Navela je da je bilo dogovoreno da će se buduće zakupnine plaćati u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eura. Svjedokinja je navela kako je osobno obavijestila tehničku službu zaduženu za tehničke probleme koje je tužena ukazivala, a koji se odnose na rasvjetu nad putom te da nema daljnjih saznanja o ishodu jer je komunikacija nastavljena između tužene i navedene službe (list spisa 154-155).

27. Iz iskaza svjedokinje ZU, prodavačice kod tužene, u bitnom proizlazi kako su tuženoj pomicali pult u shopping centru na način da je isti ostao bez rasvjete, reklame, mogućnosti korištenja majstora. Svjedokinja je navela da je kontaktirala VU kao i vlasnike dućana, a da su joj isti obećavali da će se riješiti problemi, no da nju nitko nije kontaktirao. Svjedokinja je navela da se sve od navedenog reflektiralo na smanjenje prometa za 90%.Svjedokinja je navela kako je novougovorena zakupnina iznosila ukupno 5.000,00 kn/663,61 eura, a koja zakupnina je obuhvaćala i PDV. Svjedokinja je navela da nije bilo ugovoreno da ukoliko se ne podmiri smanjeno dugovanje od 80.000,00 kn/10.617,82 eura da će se dugovanje vratiti na ono prvotno od 100.000,00 kn/13.272,28 eura (list spisa 156-157).

28. Sud je u povjerovao iskazima saslušanih svjedoka i tužene koje smatra logičnim i vjerodostojnim i to u dijelu iz kojeg proizlazi da su se stranke usuglasile da je na dan 1. travnja 2020. dugovanje tužene 80.000,00kn i da je ugovorena mjesečna podzakupnina za razdoblje nakon 1. travnja 2020. u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eura. Iskazi svjedoka i tužene nisu u suprotnosti sa spisu priloženim materijalnom dokazima osim sa ispostavljenim računima, kao jednostranim ispravama, kojima je tužitelj tražio od tužene zakupninu u iznosu od 5.000,00 kuna uvećano za PDV odnosno 6.250,00 kuna. Sud nije povjerovao navodu svjedokinje ZU da je tužena zbog premještanja pulta izgubila zaradu za 90%. Navedenu činjenicu tužena ničim nije potkrijepila niti je predložila izvođenje dokaza na tu okolnost.

28.1. Nadalje, u svom iskazu tužena je navela da je je raskinula Ugovor o podzakupu sa tužiteljem zbog toga što tužitelj nije ispoštovao ugovorne obveze te da je do smanjenja duga došlo upravo iz tog istog razloga.

29. Podneskom od 28. travnja 2025. tužitelj se očitovao na navode svjedok inje ZU i tužene te je osporio navode u cijelosti. Tužitelj je naveo kako je tuženiku bilo ponuđeno obročno plaćanje iznosa od 80.000,00 kn /10.617,82 eura do veljače 2021., no kako tuženik nije platio ništa to da je tužitelj odustao od umanjenja nespornog dijela duga sa iznosa od 107.000,00 kn/14.201,34 eura na iznos od 80.000,00 kn/10.617,82 eura smatrajući da je osnova otpala.

30. Iz potvrde Porezne uprave Područnog ureda Split, Ispostava Omiš, Klasa:

410-01/25-01/6, Ur. broj 513-07-17-07-25-2 od 13. lipnja 2025. proizlazi da Porezna ispostava Omiš ne raspolaže s preslikom tražene isprava po računu broj 804 -1004-1 od 31. listopada 2020. te da porezni obveznik DU nije upisana kao obveznik PDV-a u sustavu od nadležne Porezne ispostave pa pravo na odbitak pretporeza da ista nije mogla ni koristiti (list spisa 164).

31. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije i računovodstvo Darke Cecić proizlazi da je pregledom priloženih isprava tužitelja i tuženika utvrdila da su stranke Ugovorom o podzakupu poslovnog prostora od 8. listopada 2020. suglasno utvrdile da je stanje duga na dan 1. travnja 2020. u iznosu od 107.000,00 kn, da je tužitelj tuženiku ponudio nagodbu (dakle umanjenje za iznos od 27.000,00 kn) na iznos od 80.000,00 kn te da je mjesečna zakupnina od 1. travnja 2020. iznosila ukupno 5.000,00 kn za predmet zakupa. Nadalje, vještakinja je navela da je pregledom izvoda otvorenih stavki i kartice kupca vidljivo stanje duga na dan 31. ožujka 2020. u iznosu od 72.000,00 kn te da je vidljivo da je do zaključivanja Ugovora o podzakupu poslovnog prostora od 8. listopada 2020. knjižen iznos zakupnine u visini od 8.750,00 kn (7.000,00 kn plus PDV), a da je nakon zaključenja ugovora taj iznos smanjen na spornih 6.250,00 kn (5.000,00 kn plus PDV). Vještakinja je navela da iako su se stranke usuglasile da postoji dugovanje tužene na dan 1. travnja 2020. u iznosu od 107.000,00 kn od kojih se nagodbom otpisuje 27.000,00 kn, navedeni prometi da nisu vidljivi na kartici kupca prema kojoj stvarni dug na dan 1. travnja 2020. iznosi 72.000,00 kn.

31.1. Vještakinja je u nalazu i mišljenu navela da iz pregledane knjigovodstvene dokumentacije tužene ne prileži niti jedan račun tužitelja knjižen kao trošak, da na bankovnim izvadcima nije vidljiva niti jedna uplata prema tužitelju na ime predmetnog zakupa te da u knjigama primljenih i izdanih računa nije evidentiran izdatak na ime zakupa prema tužitelju. Isto tako vještakinja je utvrdila kako tužena nije obveznik poreza na dodanu vrijednost pa shodno tome ista da nije mogla ni koristiti odbitak pretporeza po utuženim računima.

31.2. Vještakinja je navela da s obzirom na postojanje dva moguća tumačenja ugovorne odredbe o visini podzakupnine (ugovor od 8. listopada 2020.) da je prikazala dvije odvojene inačice izračuna gdje prva polazi od pretpostavke da je ugovoreni iznos predstavljao neto zakup kojeg treba uvećati za 25% PDV-a te druge inačice koja pretpostavlja da je PDV već uključen u iznos zakupa od 5.000,00 kn. Vještakinja je navela da je polazna točka u obje inačice saldo duga od 72.000,00 kn na 1. travnja 2020.

32. Na osnovi izračuna prikazanih u nalazu vještakinja je utvrdila postojanje nepodmirene tražbine tužitelju s osnove zakupa za razdoblje od 1. travnja 2020. do 10. srpnja 2021. u ukupnom iznosu od 22.828,32 eura (prema prvoj inačici s dodanim PDV-om) odnosno ukupan iznos od 20.173,83 eura (prema drugoj inačici s uračunatim PDV-om u ugovoreni iznos zakupnine).

33. Na navedeni nalaz i mišljenje od 16. siječnja 2026. tužitelj nije imao primjedbe te je naveo da je iznos od 22.828,34 eura upravo iznos koji je i specificiran u tužbi podneskom od 29. srpnja 2024., dok je tuženik tek na ročištu održanom 12. ožujka 2026. prigovorio na nalaz i mišljenje vještakinje navodeći da vještakinja nije postupila u skladu s uputama suda da izračuna i varijantu s umanjenjem početnog duga za iznos od 20.000,00 kn već da je napravljena samo varijanta sa i bez PDV -a. Tuženik je naveo da je stanje poslovnih knjiga u kontradiktornosti sa sklopljenim ugovorom iz 2020. te da smatra da je umanjenje od 20.000,00 kn trebalo primijeniti na iznos od 72.000,00 kn, a ne na iznos od 107.000,00 kn koliko je tužitelj neistinito prikazao u sklopljenom ugovoru o podzakupu iz 2020.

34. Predmetni nalaz i mišljenje vještakinje Darke Cecić u potpunosti zadovoljava kriterije objektivnosti i stručnosti. Nalaz je jasan i detaljno obrazložen, što je nužan preduvjet da bi sud mogao ispitati njegovu osnovanost. Vještak inja je odgovorila na zadatak iz naloga suda koristeći raspoloživu dokumentaciju, čime je postupila u skladu s procesnim zahtjevima.

34.1. U odnosu na prigovor tužene, koji je ista sukladno planu upravljanja bila dužna dostaviti sudu, uz dodatne prijedloge, u roku od 15 dana od dana zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, sud ga smatra paušalnim i iznesenim kako bi odugovlačio ionako već dug parnični proces. Ista nije predlagala da se sasluša vještakinja, da se dopuni nalaz ili da sud pozove drugog vještaka. Sud je svakako iz nalaza i mišljenja utvrdio njemu bitne činjenice to jest koliko je dugovanje tuženika prema iznosu zakupnine od ukupno 5.000,00kn/663,61 eura za utuženo razdoblje kao i činjenicu koliko je preostalo dugovanje na dan 1. travnja 2020. sukladno nagodbi koju su tužitelj i tuženik zaključili Ugovorom od 8. listopada 2020.

35. Nakon izvedenih dokaza i to saslušanje svjedoka i pregledom spisu priloženih isprava utvrđeno je da Ugovorom o podzakupu zaključenog između tužitelja i tuženika 8. listopada 2020. usuglašeno dugovanje tužene u ukupnom iznosu od 80.000,00 kn/10.617,82 eura i mjesečna podzakupnina za razdoblje nakon 1. travnja 2020. u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eura.

36. Člankom 319. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), je propisano da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase te da pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

37. Sud temelji svoju odluku na pravnom shvaćanju da se ugovorne odredbe moraju primjenjivati onako kako glase te da se obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost u konkretnom slučaju ne može pretpostaviti ako nije izričito ugovorena. Ako iz zaključenog ugovora ne proizlazi da bi se navedeni iznos trebao uvećati za PDV, zakupnik je dužan platiti isključivo onaj iznos koji je naveden u ugovoru.

37.1. Visina zakupnine smatra se bitnim sastojkom ugovora o zakupu. Sud je utvrdio da se ukupni iznos podzakupnine smatra ključnim elementom o kojem su stranke morale postići suglasnost. Budući da uvodne odredbe i članak 3. Ugovora definiraju ukupan iznos mjesečne zakupnine u iznosu od 5.000,00 kn bez dodatne napomene o PDV-u, sud takvu odredbu tumači kao konačnu obvezu podzakupnika. Svako odstupanje od ovog iznosa značilo bi nepostojanje suglasnosti volja o bitnom sastojku ugovora. Pregledom prethodno zaključenih ugovora o zakupu između tužitelja i tuženika u odredbama o visini zakupnine jasno stoji naznačeno da se iznos zakupnine uvećava za PDV, dok u posljednjem Ugovoru od 8. listopada 2020. naznačen je samo ukupan iznos. Upravo iz ovog razloga sud smatra iskaz tužene, svjedokinja ZU i OU istinitim u dijelu u kojem navode da je ugovorena ukupna mjesečna zakupnina za razdoblje nakon 1. travnja 2020. u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eura. Smanjenje zakupnine odnosno podzakupnine tužena je opravdala činjenicom da je 2020. krenula pandemija koronavirusa, a i činjenicom da ista nije bila zadovoljna uvjetima rada, da je tužitelj trebao tuženoj omogućiti nesmetano obavljanje njene djelatnosti (rasvjeta, izmicanje pulta, reklama..), stoga da se pregovaralo o novim iznosima. Iz e-mail komunikacije između stranaka kojim e-mailovima su stranke pregovarala o uvjetima ugovora kojeg su zaključile 8. listopada 2020. također proizlazi da je tužena prigovarala neispunjenju, što je očito rezultiralo smanjenju podzakunine na iznos naznačen u Ugovoru. Dakle, tužena je sa tužiteljem zaključenjem Ugovora od 8. listopada 2020. ugovorila sniženje iznosa duga nastalog do 1. travnja 2020. na iznos od 80.000,00 kn i smanjenje mjesečne podzakupnine za buduće razdoblje na iznos od 5.000,00 kn/663,61 eura.

38. . Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je iznos PDV-a morao biti izričito naveden u ugovoru o zakupu ako je namjera stranaka bila da ga podzakupnik plaća povrh osnovne cijene. Budući da članak 3. ugovora definira "ukupan zakup" od 5.000 kuna/663,61 eura bez spominjanja poreza, kao i uvodne odredbe samog ugovora, a vodeći se sudskom praksom iz odluka Rev-2739/2017-2 sud utvrđuje da je iznos od 5.000,00 kn/663,61 eura konačan i da podzakupnik nije u obvezi plaćati ništa povrh tog iznosa.

38.1. S istim obrazloženjem sud utvrđuje da su stranke Ugovorom od 8. listopada 2020. utvrdile da tuženik tužitelju do 1. travnja 2020. duguje iznos od 80.000,00kn. pa u odnosu na navod tužitelja da je isti povukao takvu "ponudu" jer tuženik nije na vrijeme platio dugovanje nema uporišta. Naime, čitanjem ugovora sud nije uočio da su stranke dogovorile da ukoliko tuženik ne plati dužni iznos da će se povući "ponuda"/"nagodba". Nadalje, u ugovoru od 8. listopada 2020. nije izričito navedeno da je rok bitan sastojak niti da neplaćanje povlači raskid, niti je tužitelj ostavio naknadni primjereni rok za plaćanje sukladno članku 362. ZOO-a. Dakle, tuženik je taj koji je jednostrano raskinuo ugovor o podzakupu od 8. listopada 2020. , koji nije platio dospjele zakupnine/podzakupnine kao ni priznato dugovanje nastalo do 1. travnja 2020., dok tužitelj ionako ne potražuje iznos veći od 80.000,00 kn već 72.000,00 kn/9.556,00 eura za zakupnine nastale za razdoblju do 1. travnja 2020. uvećano za nove neplaćene podzakupnine.

39. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18), propisano je da se ugovorom o zakupu poslovnoga prostora obvezuje zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu.

40. Budući je nesporno da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o podzakupu poslovnog prostora zaključenog 8. listopada 2020., da je tijekom postupka utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili nagodbu u odnosu na dugovanja do travnja 2020. u iznosu od 80.000,00kn, dogovorili novi iznos zakupnine u iznosu od 5.000,00kn, a koju zakupninu tuženik nije dokazao da je platio , sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i to u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju 20.173,83 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke presude)., dok je za preostali iznos od 2.654,51 eura te za zatražene zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose od 16. srpnja 2019 do 1. travnja 2020., odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. (točka II. i III. izreke presuda).

41. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-122/2021 od 3. siječnja 2022. u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.173,83 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća do isplate, sve na način kako je to navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

42. Stopa zatezne kamate je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.), člankom 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23.).

43. Nadalje, da je tužitelj uspio u cijelosti sa svojim zahtjevom, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi valjalo bi održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 650,34 eura.

44. Međutim kako je tužitelj u ovom postupku uspio sa 88,37%, a tuženik sa 11,63%, primjenom odredbe članka 20. OV-a u svezi sa člankom 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22.,114/22. i 155/23. – dalje ZPP-a) tužitelju je od ukupno zatraženog iznosa naknade ovršnog troška valjalo dosuditi 76,74%, odnosno 499,07 eura.

45. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (od 3. siječnja 2022.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

46. Zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan i za više zatraženu kamatnu stopu u visini od pet postotnih poena, koja teče na trošak ovršnog postupka u iznosu od 499,07 od 3. siječnja 2022. pa do isplate.

47. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom

I.

48. Nadalje, iz razloga navedenih u točki 40. obrazloženja ove presude, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-122/2021 od 3. siječnja 2022. valjalo je ukinuti u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.654,51 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (članak 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. – dalje: ZPP).

48.1. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi, a s obzirom na uspjeh u sporu, valjalo je ukinuti u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 151,27 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. siječnja 2022. pa do isplate, na ime više zatraženog troška ovršnog postupka te odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

49. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom II.

50. Kako su tužitelj i tuženik Ugovorom od 8. listopada 2020. revidirali sva dugovanja nastala do 1. travnja 2020. i dogovorili da je ukupan dug tuženika do 1. travnja 2020. iznos od 80.000,00 kn, a temeljem kojeg Ugovora tužitelj u ovom postupku potražuje iznos od 72.000,00 kn/9.556,00 eura, sud smatra neosnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati sporno dugovanje po pojedinačnim računima i zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na te pojedine iznose prema ugovorima koji su nastali prije Ugovora od 8. listopada 2020., a kojim su Ugovorom prethodni ugovori o zakupu stavljeni izvan snage. Dakle, jedini ugovor po kojem tužitelj može tražiti isplatu svojih potraživanja je Ugovor od 8. listopada 2020.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom III.

52. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

53. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

54. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, tužitelju bi valjalo priznati po 250 bodova za sastav podneska od 13. svibnja 2022., 28. travnja 2025. i 29. siječnja 2026. (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 750 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju bi valjalo priznati ukupno 1.500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a (375,00 eura), odnosno sveukupno 1.875,00 eura. Ovom iznosu treba pridodati i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 274,75 euro, sukladno Tar.br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023) te članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/2023. - dalje: ZSP), kao i trošak vještačenja u iznosu od 540,00 eura, što ukupno iznosi 2.689,75 eura.

55. Kako je tužitelj u ovom postupku uspio sa 88,37%, a tuženik sa 11,63%, primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a tužitelju je od ukupno zatraženog iznosa naknade parničnog troška valjalo dosuditi 76,74%, odnosno 2.064,11 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2026. do isplate.

56. Dakle, tužitelju je na dosuđeni trošak parničnog postupka, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, priznata i zakonska zatezna kamata koja na iznos od 2.064,11 eura teče od 15. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

57. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

58. S obzirom na uspjeh u postupku, s obzirom na to da je kroz odlučivanje o platnom nalogu (točke I. i II. izreke) priznat tužitelju nastali trošak ovršnog postupka , s obzirom da je za izradu nalaza i mišljenja vještakinje tužitelj trebao platiti iznos od 540,00 eura, s obzirom na to da tužitelj podneskom od 29. srpnja 2024. uskladio iznose tuženog zahtjeva sa eurom, što bi sud svakako po službenoj dužnosti učinio, s obzirom da je podnesak od 14. travnja 2025. tužitelj dostavio tri dana prije održanog ročišta na kojem je mogao izložiti tekst podneska (kojim podneskom se i ponavlja već rečeno), sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.936,22 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

59. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke ove presude.

U Splitu 15. travnja 2026.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis