REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-203/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Dumančić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ĆM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Domagoja Dumančića, odvjetnika iz Zagreba i zamjenice punomoćnika tuženika ĆMV, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Marija Lovrića iz Zagreba, dana 15. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pl-3017/2023-2 od 15. listopada 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici ĆM isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, iznos od 331,54 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 15,23 EUR od 25. listopada 2022. godine do isplate,

- na iznos od 31,90 EUR od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

- na iznos od 49,57 EUR od 30. prosinca 2022. godine do isplate,

- na iznos od 65,96 EUR od 28. siječnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 61,73 EUR od 24. veljače 2023. godine do isplate,

- na iznos od 55,57 EUR od 24. ožujka 2023.godine do isplate,

- na iznos od 51,58 EUR od 25. travnja 2023. godine do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pl-3017/2023-2 od 15. listopada 2024. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženici ĆM isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. nastali trošak postupka u iznosu od 56,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2024. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženici ĆM isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2026. godine do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženice ĆM za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) izdan je plati nalog pod poslovnim brojem Pl-3017/2023-2 od 15. listopada 2024., a kojim je naloženo tada I-tuženiku CM i II-tuženici ĆM isplatiti tužitelju iznos od 331,54 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Istim rješenjem I. i II-tuženiku je naloženo da tužitelju naknade nastali trošak postupka u iznosu od 56,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 15. listopada 2024. do isplate.

2. I-tuženik CM zaprimio je navedeni platni nalog 11. rujna 2025. (povratnica na listu 21 spisa) te protiv istog nije izjavio prigovor, pa je stoga platni nalog stekao svojstvo pravomoćnosti u odnosu na I-tuženika CM.

3. Protiv navedenog platnog naloga II-tuženica ĆM podnijela je prigovor u kojemu u bitnome ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, zastare te osporava osnovanost i visinu potraživanja. Nadalje, istaknula je da prije pokretanja ovršnog postupka nije zaprimila navodne račune te nikakvu obavijest od tužitelja odnosno opomenu prije utuženja. Ističe da nije bila korisnik usluga tužitelja, a sve s obzirom da posljednjih 25 godina živi u [adresa]. Isto tako, navodi i da tužitelj nije dokazao da bi tuženica u utuženo vrijeme bila vlasnica, posjednica ili korisnica sporne nekretnine. Tuženica ističe i da ona osobno nije potpisnica ugovora o potrošnji energije s tužiteljem, pa da stoga tužitelj nema valjani pravni osnov za bilo kakvo potraživanje od tuženice.

4. Tužitelj je u nastavku postupka u bitnome naveo da je kao davatelj usluga isporuke toplinske energije sa suvlasnicima stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], a koji su bili zastupani po predstavnicima suvlasnika LM, UM i FM, sklopio 28. kolovoza 2014. godine Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 165019201401. Ističe da su svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine krajnji kupci na koje se raspodjeljuje toplinska energija koja je isporučena na jedinstveno obračunsko mjerno mjesto na ulazu u zgradu, a sve prema načinu određenom Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. Istaknuo je da je tuženica bila suvlasnica stana u prizemlju, na adresi [adresa] u [adresa], a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i balkona u ukupnoj površini od 67,63 čm, i to u vrijeme kada je isporučena toplinska energija koja je predmet ovog postupka. Nadalje, ističe i da su sukladno sklopljenom ugovoru krajnji kupci obvezni u roku od 8 dana prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu vlasništva samostalne uporabne cjeline ili drugih podataka koji imaju utjecaj na ispostavljanje računa za toplinsku energiju i ugovorni odnos s kupcem toplinske energije, a što da tuženica nije napravila, pa da je obvezna podmiri dugovanje. Tužitelj nadalje ističe i da sukladno članku 11. stavak 7. Zakona o tržištu toplinske energije ovlašteni predstavnik suvlasnika sklapa ugovor o potrošnji toplinske energije na temelju odluke o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije, pa da je stoga neosnovan prigovor tuženice da ona nije potpisnica ugovora o potrošnji energije s tužiteljem. Isto tako, ističe i da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže da sud održi na snazi platni nalog, uz naknadu daljnjih prouzročenih troškova postupka.

5. Tuženica je u nastavku postupka navela da je njezin brat CM koristio predmetni stan u utuženom razdoblju te da je on stvarni korisnik toplinske energije. Nadalje, istaknula je i da se dostavljeni računi odnose i na razdoblje kada ona i I. tuženik CM više nisu bili suvlasnici predmetne nekretnine, a s obzirom da je iz zemljišne knjige vidljivo da je stan 13. prosinca 2022. uknjižen kao vlasništvo treće osobe. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), u Ugovor o potrošnji toplinske energije (list 43-52 spisa), u Odluku suvlasnika o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 53-58 spisa), u Odluku (list 59 spisa), u Odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije (list 61-64 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige (list 65-68 spisa) i u presliku računa (list 69-82 spisa).

7. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave. Isto tako, ističe se i da sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženice, s obzirom da je punomoćnik tuženika naveo da nema dokaznih prijedloga, a i odlučne činjenice u postupku su nesporne među strankama.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za toplinsku energiju u iznosu od 331,54 EUR za obračunsko mjesto na adresi [adresa] u [adresa], za razdoblje od rujna 2022. do ožujka 2023. godine.

10. Među strankama nije sporno da tuženica nije suvlasnica predmetne nekretnine od 13. prosinca 2022. te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje nakon što je tuženica prestala biti suvlasnica. Isto tako, nije sporno da tuženica nije obavijestila tužitelja da je prodala predmetnu nekretninu.

11. Na temelju čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14 i 129/15; dalje u tekstu: Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

12. Sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO), a na temelju čl. 342. st. 1. ZOO-a vjerovnik je ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Također, sudionici su dužni podmiriti svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje a u protivnom, dužnik pada u zakašnjenje (čl. 183. st. 1. ZOO-a).

13. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je tuženica bila suvlasnica stana u [adresa] u [adresa], i to do 13. prosinca 2022., a što među strankama nije niti sporno

14. Uvidom u Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 53-58) sud je utvrdio da su suvlasnici zgrade na adresi [adresa], 5 i 7 svojim potpisima ovlastili predstavnike suvlasnika FM, UM i LM, da u njihovo ime sklope ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem te koji je ugovor i sklopljen 28. kolovoza 2014. kako je to sud utvrdio uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije (list 43-52 spisa) koji obvezuje sve krajnje kupce toplinske energije, a tako i tuženika, sukladno odredbi čl. 1. st. 4. Ugovora te odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta koja propisuje da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Isto tako, odredbom čl. 1. st. 6. predmetnog ugovora propisano je da je krajnji kupac obvezan u roku od 8 dana prijaviti tužitelju svaku promjenu vlasništva samostalne uporabne cjeline.

15. Suvlasnici stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa] su 13. listopada 2014. (list 19 spisa) donijeli odluku da i nadalje ostanu kupci toplinske energije tužitelja, pa je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

16. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženica tijekom postupka nije osporavala vjerodostojnost iste.

17. Slijedom navedenog, tuženica je kao nesporni suvlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta, kojoj je pružena usluga isporuka toplinske energije, u vezi plaćanja isporučene toplinske energije sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO te odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012 i 152/2014), bila obveznik plaćanja utuženih potraživanja, i to neovisno je li koristila predmetnu nekretninu. Isto tako, tuženica je sukladno ugovornim odredbama bila dužna obavijestiti tužitelja o promjeni vlasništva, a što ista nesporno nije napravila, pa je i nadalje ostala obveznica plaćanja usluga tužitelja.

18. Dakle, s obzirom da je tuženica bila suvlasnik predmetne nekretnine do 13. prosinca 2022., obveza je tuženice bila da sukladno odredbi čl. 1. st. 6. Ugovor o potrošnji toplinske energije obavijesti tužitelja o promjeni vlasnika, pa je stoga sud prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice ocijenio neosnovanim.

19. Nadalje, u odnosu na visinu utuženog potraživanja, a koju je tuženica samo paušalno osporila, sud je utvrdio da iz dostavljene dokumentacije, i to izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 13 spisa) i preslike utuženih računa (list 69-82 spisa), proizlazi visina utuženog potraživanja.

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potrebno je napomenuti da je sud, čitanjem preslika utuženih računa (list 69-82 spisa) utvrdio da je tuženica evidentirana kao korisnik u kategoriji kućanstva. Stoga se u odnosu na utuženu tražbinu primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a.

21. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 13 spisa) i preslika utuženih računa (list 69-82 spisa) sud je utvrdio da je najstariji utuženi račun dospio na naplatu 24. listopada 2022., dok je postupak radi ostvarenja predmetne tražbine tužitelj pokrenuo 13. srpnja 2023., prije isteka jednogodišnjeg zastarnog roka, podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, čime je prekinuta zastara sukladno čl. 241. ZOO. Kako nije nastupila zastara iznosa naknade po predmetnim računima, nije nastupila zastara niti u odnosu na sporedna traženja tužitelja, odnosno u ovom slučaju zatezne kamate, u smislu čl. 223. ZOO. Stoga s obzirom da u odnosu na utuženu tražbinu nije protekao jednogodišnji zastarni rok (čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO- a), istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

22. Stoga je sud održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a. Dakle, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženice protiv platnog naloga nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku. Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa).

24. Tužitelju je tako priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 25 bodova (Tbr. 11/1 Tarife) i trošak sastava podneska od 21. listopada 2025. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 100,00 EUR te sve uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42 Tarife) daje ukupan iznos od 125,00 EUR. Isto tako, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 EUR te trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 144,91 EUR, s time da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na dosuđeni trošak prema čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Tužitelju nije priznat zatražen trošak postupka pred javnim bilježnikom, budući nastanak navedenih troškova tužitelj ničim nije dokazao, pri čemu valja dodati da iz sadržaja spisa jasno proizlazi da javni bilježnik nije niti postupao po predmetnom prijedlogu, već je spis predmeta dostavio na odlučivanje ovom sudu. Isto tako, tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 7. svibnja 2025., s obzirom da navedenog dana ročište nije održano, pa stoga navedeni trošak tužitelju nije niti nastao.

26. Budući da nije uspjela u postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao izreci.

U Zagrebu 15. travnja 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženici po pun.