REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-1704/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima iz Odvjetničkog ureda Štrok u Zagrebu, Gandhijeva 7, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-23/25-01/12, URBROJ: 513-04-25-2 od 20. lipnja 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-416-02/2023- 06/100, URBROJ: 513-07-01-2024-02 od 13. rujna 2024.,

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-416-02/2023-06/100, URBROJ: 513-07-01-2024-02 od 13. rujna 2024., kojim je djelomično uvažen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, dok je točkom III. izreke rješenja utvrđeno da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga koji na dan 1. siječnja 2024. iznosi ukupno 206,74 eura, a koji je utvrđen u 2006. i 2007., jer je isti osiguran uknjižbom založnog prava na suvlasničkom dijelu nekretnine u vlasništvu poreznog obveznika.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da u konkretnom slučaju, pozivanje na očite povrede materijalnog propisa, a time i na primjenu odredbi članka 129. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, u cijelosti da je neosnovano obzirom da se činjenično stanje iz rješenja o obustavi postupka povodom zahtjeva za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu dužnika TN, KLASA: UP/I-416-02/13- 01/258, URBROJ: 513-07/01-0618-02 od 20. srpnja 2018., razlikuje od činjeničnog stanja utvrđenog rješenjem koje se ovom žalbom pobija. Naime, u rješenju o obustavi postupka povodom zahtjeva za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu KLASA: UP/I-416-02/13-01/258, URBROJ: 51307/01-06-18-02 od 20. srpnja 2018. da se nigdje ne spominje da je 5. srpnja 2012. Općinski građanski sud u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel, temeljem rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1707/12 od 11. lipnja 2012. izvršio uknjižbu založnog prava radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, na nekretnini ČN, koja se sastoji od ½ dijela zk. čbr. [katastarska čestica] kuća [adresa] i dvorište pov. 99 čhv ili 356 m2., te da je člankom 109. stavak 10. Općeg poreznog zakona propisano da tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, te da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti niti iz opterećene stvari. Već da se upravo suprotno navodi da je uvidom u porezne evidencije odnosno knjigovodstvenu karticu poreznog obveznika utvrđeno da je 1. siječnja 2018. nastupila zastara prava na naplatu duga s osnove poreza i drugih davanja. Dakle, jasno da je razvidno kako u dva rješenja postoje dva različito utvrđena činjenična stanja te da stvarna osnova pobijanja rješenja o obustavi postupka povodom zahtjeva za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu 20. srpnja 2018., nije pogrešna primjena materijalnog propisa, već pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te da stoga niti ne postoje procesni uvjeti za primjenu odredbe članka 129. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku. Obzirom na vezanost činjeničnim stanjem utvrđenim prvotnim rješenjem koje se poništava ili ukida, a u okviru instituta iz članka 129. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, jasno da je razvidno kako je na činjenično stanje utvrđeno rješenjem o obustavi postupka povodom zahtjeva za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu 20. srpnja 2018., kao jedino mjerodavno, materijalni propis koji je pravilno primijenjen, te je ujedno u cijelosti neosnovano pobijano rješenje kojim se poništava po službenoj dužnosti rješenje o obustavi postupka povodom zahtjeva za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu dužnika GN, KLASA: UP/I-416-02/13-01/258, URBROJ: 513-07/01-06-18-02 od dana 20. srpnja 2018. Sama činjenica da je za predmetni porezni dug 5. srpnja 2012., Općinski građanski sud u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, temeljem rješenja o osiguranju, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovr-1707/12 od 11. lipnja 2012., uknjižio radi osiguranja novčane tražbine, založno pravo na nekretnini u vlasništvu GN da nije od utjecaja na činjenicu da je porezni dug prema tužitelju zastario. Naime, i sam zakonodavac u članku 109. stavak 10. Općeg poreznog zakona propisuje da tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, te da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti niti iz opterećene stvari. Prema tome, tuženik da je svoju tražbinu osigurao zalogom, ali to ne umanjuje činjenicu da je nastupila zastara poreznog duga.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Među strankama ovog postupka nesporna je osnova predmetnog poreznog duga. Međutim sporno je da li je prvostupanjsko tijelo moralo usvojiti zahtjev tužitelja i utvrditi nastup zastare prava na naplatu poreznog duga, iako je predmetna porezna obveza osigurana založnim pravom.

8. U odnosu na primjenu materijalnog prava mjerodavnog za rješavanje ove upravne stvari valja navesti da je pitanje zastare prava na naplatu predmetnog duga doprinosa regulirano odredbama Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja ("Narodne novine" broj: 147/02, 175/03, 177/04, dalje: Zakon o doprinosima za obvezna osiguranja), zatim, odredbama Zakona o doprinosima ("Narodne novine" broj: 84/08, 152/08, 94/08, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16; dalje: Zakon o doprinosima), te odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 127/00, 86/01, 150/02; dalje: OPZ/00), Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16; dalje: OPZ/08) i Općeg poreznog zakona. poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ/16).

9. U vrijeme podnošenja zahtjeva od 17. ožujka 2023. na snazi je bio Opći porezni zakon ("Narodne novine" br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022) u kojem je institut porezne zastare reguliran odredbama članka 108. i 109. toga Zakona.

10. Odredbom članka 108. stavka 1. i 4. OPZ-a, propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

11. Člankom 109. stavkom 10. OPZ-a propisano je da iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

12. Iz sadržaja prvostupanjskog rješenja razvidno je da je zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga odbijen u odnosu na porezni dug koji se odnosi na: 1) porez na tvrtku - šifra vrste prihoda 1732, za godinu 2006. i 2007., gdje je zastara počela teći 1. siječnja 2007. i 1. siječnja 2008.; 2) komorski doprinos – paušal, šifra vrste prihoda 5236, za godinu 2006. i 2007., gdje je zastara počela teći 1. siječnja 2007. i 1. siječnja 2008.

13. Navedeni porezni dug osiguran je založnim pravom na suvlasničkim dijelom nekretnine u vlasništvu tužitelja. Porezni dug je osiguran zasnivanjem založnog prava na nekretnini upisanoj na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u ½, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb. Založno pravo je upisano 21. lipnja 2012. pod poslovnim brojem Z-32659/12, temeljem Rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1707/12 od 11. lipnja 2012. u iznosu od 14.019,19 eura. Iz navedenoga proizlazi da je porezno tijelo kao vjerovnik svoje novčane tražbine osiguralo upisom u javnoj knjizi, zbog čega se ne otpisuje glavnica poreznog duga.

14. Slijedom navedenog, obzirom da iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da su predmetna dugovanja od 2006. i 2007. osigurana založnim pravom na nekretnini tužitelja, Sud nalazi da je pravilno osporavanim rješenjima utvrđeno da na dan podnošenja zahtjeva kao niti na dan donošenja prvostupanjskog rješenja, a koji trenutak Sud smatra relevantnim za odlučivanje o nastupu zastare prava na naplatu predmetnog duga, nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga po osnovi poreza na tvrtku i komorskog doprinosa paušala za navedene godine, slijedom čega se utvrđuje da je zahtjev tužitelja pravilno odbijen.

15. Vezano uz prethodno, Sud želi dodatno istaknuti da u situaciji kada je potraživanje osigurano zalogom isto se može namiriti i kada je obveza zastarjela, pa se nakon donošenja odluke o osiguranju založnim pravom više ne može s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis toga duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iz osigurane stvari i ako je proteklo vrijeme zastare, kako su to i tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno obrazložio u svojim rješenjima, a ovakvo shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u zaključku donesenom na sjednici Financijskog, radnopravnog i imovinskog odjela toga Suda poslovni broj 6 Su-421/2014-2 od 5. rujna 2014.

16. Analizirajući ukupnost činjenica utvrđenih iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst prethodno citiranih zakonskih normi, ovaj Sud nalazi da prigovorima tužitelja nije doveden u sumnju zakonitost upravnih akata koji se pobijaju u ovome sporu.

17. Slijedom izloženog, utvrđeno je da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava, zbog čega se pobijana rješenja ocjenjuju zakonitim, dok prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporene odluke.

18. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Odluka o troškovima ovog upravnog spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.

U Rijeci 15. travnja 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja iz Odvjetničkog ureda Štrok u Zagrebu, Gandhijeva 7

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5