Poslovni broj Psp-47/2024-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Nevešćanin u pravnoj stvari tužitelja PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Boženi Budimir, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika ad.1 JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2 DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po OD Kotlar & Vidov, radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave u prisutnosti tužitelja osobno i uz punomoćnika i tuženika ad. 1. i ad. 2. osobno i uz zamjenika punomoćnika te objave dana 15. travnja 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. ''Utvrđuje se da su tuženici JP i DP dana 11. svibnja 2024. smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], na način da su uklonili nabacano kamenje sa:

- dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prikazanog točkama 4-C1-x-6-7-4 obojanog žutom bojom

- dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prikazanog točkama 6-7-8-9-6, obojanog zelenom bojom

- dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prikazanog točkama 12 -13-z-y-15-16-12, obojanog sivom bojom,

- dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prikazanog točkama 10-11-12-16, obojanog ljubičastom bojom,

sve prikazano na skici sudskog očevida dipl. ing. geod. ĆP od 6. kolovoza 2025., kao sastavnom dijelu ovog rješenja, slijedom čega im se nalaže uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da na isto mjesto vrate uklonjeno kamenje u roku od 15 dana, te im se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće."

II. Nalaže se tužitelju solidarno naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 497,50 EUR-a sa zateznim kamatama koje kamate teku od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je posljednji mirni posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to jednog užeg dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi uz čest. br. 335/7, dok je tuženik ad 1) posljednji mirni posjednik ostatka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da između tužitelja i tuženika JP se pred ovim sudom vodi izvanparnični postupak uređenja međe između čest. br. 335/6 i čest. br. 335/7 obje k. o. [katastarska općina], pod poslovnim brojem R1-289/2022, u kojem je donijeto Rješenje od 24. travnja 2024, kojim je uređena međa između stranaka i to pravcem označenim točkama 1 -2-3, prema skici uređenja međe izrađenoj od strane ovlaštenog inženjera geodezije UP od 4. travnja 2024., kao sastavni dio tog rješenja . Na priloženoj skici uređenja međe prikazana je sporna međna površina, označena točkama A-A1-A2-C4-C3-C2-C1-C-A, površine 13 m2, s obzirom da su stranke različito tumačile pravac međe, i različito ga pokazale na očevidu održanom u tom predmetu. Navedenim rješenjem naslovni sud uređuje među navodno prema posljednjem mirnom posjedu nekretnina, međutim u stvarnosti sud među uređuje prema katastarskom stanju, potpuno zanemarujući posljednji mirni posjed stranaka, te iskaze stranaka dane na očevidu. Tako je sam tuženik JP kao predlagatelj u postupku uređenja međe, na očevidu potvrdio da je dvije hrpe kamenja koje su zatečene na licu mjesta postavio susjed, misleći na ovdje tužitelja kao nespornog posjednika čest. br. 335/7 i to unazad više godina. Dalje, u nastavku iskaza, potvrđuje da su dva velika kamena cilja, na skici prikazana točkama C3 i C4, postavili njegov i tužiteljev otac, prije više od 50 godina, da nisu micana, i da međa ide točno polovinom tog postavljenog kamenja, dakle točno onako kako je među na terenu pokazao ovdje tužitelj, a ne onako kako ju je rješenjem uredio sud. Zbog navedenih proturječnosti odluke suda i utvrđenih činjenica u postupku uređenja međe, protiv tog je rješenja podnesena žalba, te je odluka za sada nepravomoćna. Opisana sporna površina od 13 m2 je u dugogodišnjem mirnom posjedu tužitelja, te u pogledu toga nikada nije bilo spora. Na opisanom dijelu tužitelj godinama drži nabacano kamenje, kako je potvrdio i tuženik ad 1) te u tom pogledu nikada nije bilo spora između stranaka. Na priloženoj skici uređenja međe evidentirano je da kod točke C1 skice, i ispod točke C1 postoji nabacano kamenje, koje se nalazilo jednim manjim dijelom na posjedu JP, zatim jednim dijelom na spomenutoj spornoj površini od 13 m2, te većim dijelom na čest. br. 335/7.

1.1. Tuženik ad 1) i njegov sin, tuženik ad 2) su zajedno 11. svibnja 2024., uklonili nabacano kamenje prikazano na priloženoj skici uređenja međe, čime su počinili smetanje posljednjeg mirnog posjeda tužitelja.

1.2.Podneskom od 01. srpnja 2024 g, tužitelj navodi da su tuženici započeli s promjenama, a način da drvenim letvama označavaju navodnu među između parcele BP i tužiteljeve parcele, i prije nego li je pravomoćnim rješenjem suda utvrđena međa. S obzirom na navedeno ovim putem tužitelj zahtijeva od suda da tuženicima izrekne privremenu mjeru zabrane mijenjanja postojećeg stanja predmeta spora. Ukoliko se tuženicima isto ne zabrani, postoji mogućnost i daljnjeg dodatnog mijenjanja stanja stvari, za što tuženici nemaju nikakvu pravnu osnovu, jer kako je rečeno, rješenje o utvrđivanju njihove međe nije pravomoćno. Na prigovor tužitelja ili njegove supruge, tuženik JP odgovara povišenom tonom i prijetnjama, zbog čega prijeti nastanak nasilja, pa slijedom navedenog predlažu donošenje privremene mjere.

2. Tuženici ad.1 i ad.2. u odgovoru na tužbu navode da u cijelosti osporavaju navode iz tužbe, te predlažu sudu da odbaci tužbu iz razloga što je ista nepodobna za raspravljanje te nepravovremeno podnesena i to iz razloga jer u parnicama radi smetanja posjeda je tužitelj dužan dokazati posljednji mirni posjed, jer nema mjesta utvrđivanju smetanja posjeda sve dok tužitelj ne dokaže kako je doista bio posljednji mirni posjednik (ŽS Zadar, Gž-449/2021-2 od dana 18. svibnja 2021. godine).

2.1. Nadalje, a u odnosu na utuženi dio nekretnine za kojeg ovdje tužitelj sada tvrdi da je u ''mirnom posjedu'' tužitelj i tuženik ad. 1. pred naslovnim sudom već vode izvanparnični postupak R1-289/2022, radi uređenje međe u kojem postupku ''sporna međašna površina'' odgovara ovdje utuženom dijelu nekretnine. U istom je postupku dana 19. veljače 2024. godine održan uviđaj na licu mjesta, na kojem uviđaju su ovdje tužitelj i ovdje tuženici iznosili suprotstavljene tvrdnje o postojanju ''mirnog posjeda'' na ''spornoj međašnoj površini'' – odnosno utuženom dijelu nekretnine. Drugim riječima, tužitelj nije u mogućnosti u ovom postupku dokazati svoj mirni posjed utuženog dijela nekretnine u posljednjih 30 (trideset) dana prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, a obzirom kako iz već samog zapisnika s uviđaja u izvanparničnom predmetu: R1- 289/2022 od dana 19. veljače 2024. godine vidljivo da tužiteljev navodni ''posjed'' istog dijela nekretnine nije miran. S obzirom da tužitelj nije u mogućnosti dokazati činjenicu vlastitog ''mirnog posjeda'' u zadnjih 3 (tri) mjeseca, odnosno 30 (trideset) dana koji prethode podnošenju ove tužbe – predlaže se tužbu tužitelja odbaciti kao nepravovremenu i nepodobnu za raspravljanje.

2.2. Također se predlaže prekid postupka uslijed postojanja prethodnog pitanja o postojanju mirnog posjeda o kojem se odlučuje u izvanparničnom postupku R1- 289/2022, a u kojem postupku radi uređenja međe je sud donio rješenje koje do dana sastava ovog odgovora na tužbu nije postalo pravomoćno. Istim prvostupanjskim izvanparničnim rješenjem utvrdio da ''sporna međašna površina'' (ovdje utuženi dio nekretnine) u ''mirnom posjedu'' ovdje tuženika ad. 1, riječima: '' (…) sporna međašna površina u posljednjem mirnom posjedu predlagatelja (ovdje tuženika) i to više od 10 godina.'' Ovdje tužitelj, izvjesno nezadovoljan zaključcima o mirnom posjedu sadržanima u prvostupanjskom izvanparničnom rješenju isto nastoji na sve načine pobijati – u kojem smislu je na navedeno prvostupanjsko izvanparnično rješenje podnio žalbu, a sada i ovu tužbu. Međutim, pitanje mirnog posjeda (faktične vlasti) nad spornim

– ovdje utuženim dijelom nekretnine već se raspravlja u izvanparničnom postupku naslovnog suda, poslovni broj: R1-289/2022 – koje pitanje u odnosu na ovaj postupak predstavlja prethodno pitanje sukladno čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("NN " br. 53/91. - 155/23).

2.3. Ukoliko naslovni sud ne odbaci tužbu zbog nepodobnosti i nepravovremenosti , predlaže se sudu donijeti rješenje o prekidu ovog parničnog postupka do donošenja odluke po žalbi ovdje tužitelja (ondje protustranke) u izvanparničnom predmetu, poslovni broj: R1-289/2022 i pravomoćnosti rješenja donesenog u istom predmetu. Ukoliko drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsko izvanparnično rješenje – pravomoćno će biti utvrđeno da je ovdje utuženi dio nekretnine u posljednjem mirnom posjedu ovdje tuženika, slijedom čega tužba podnesena u ovom predmetu mora biti odbijena.

2.4. Nabacano kamenje nije odlučno za utvrđivanje ''mirnog posjeda'', a osporavaju se i argumenti tužitelja koji se odnose na činjenicu ''nabacanog kamenja'' u kontekstu ocjene ''mirnog posjeda''. Naime, i sam tužitelj u izvanparničnom postupku na licu mjesta pokazuje među koja ide ''preko nabacanih kamenja pokrivenih tzv. ''latom'' (ruzinavim limom)''. Drugim riječima, među strankama nije sporno da ''mirni posjed'' ide preko hrpe kamenja, sporno je samo gdje je granica istog, a što je razvidno i iz skice lica mjesta izrađene za potrebe predmeta: R1-289/2022. Stoga postojanje nabacanog kamenja nije odlučno za utvrđivanje posljednjeg mirnog posjeda. Uostalom, iz samih izjava tužitelja na uviđaju 19. veljače 2024. godine je jasno da su kamenje postavile i jedna i druga strana, pa tako'' (…) stavio sam latu i kamenje da on (predlagatelj) ne baca u moje (…) '' i '(…) on (predlagatelj) je bacao kamenje u moje (…)''

2.5.Iz svih navedenih razloga predlaže sudu odbaciti tužbu, podredno parnični postupak prekinuti, podredno odbiti tužbu u cijelosti, te naložiti tužitelju naknadu troškova parničnog postupka.

3. U odnosu na prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere tuženi se istom u cijelosti protive kao zakonski neosnovanom te predlažu naslovnom sudu isti odbiti. Tuženici ne osporavaju da su odnosi između tužitelja i tuženika duboko narušeni i da o predmetu međe postoji međusobno nerazumijevanje – međutim, u cijelosti osporavaju da bi tuženici na bilo koji način protiv tužitelja ili supruge tužitelja djelovali agres ivno, nasilno ili istima na bilo koji način prijetili. Uostalom, za napomenuti je da je sam tužitelj mijenjao postojeće stanje na predmetu spora, jer je 29. i 30. lipnja 2024. godine pomakao limove preko dijela pijeska (a koji pijesak se nalazi na 1,40 cm gdje počinje međa) u vlasništvu i posjedu tuženika, a koji pijesak je zaštita od vode tuženiku.

4. Sud je dana 10. srpnja 2024. godine donio Rješenje kojim se odbija kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze i to: Rješenje Općinskog suda u Zadru, R1-289/2022 od 24. travnja 2024. (l.s. 5-9, 32-38), Skicu uređenja međe (l.s. 12), zapisnik s uviđaja u predmetu poslovni broj: R1-289/2022 od dana 19. veljače 2024. godine (l.s. 13-17, 44-48), fotografije (l.s. 24, 53, 63-66), žalbu u predmetu posl. br. R1-289/22 (l.s. 29-31), odgovor na žalbu (l.s. 40), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke (l.s. 92-98), dopunu nalaza i mišljenja (l.s. 102), pribavio i izvršio uvid u spis poslovni broj: R1-289/2022, saslušao svjedoka PPE (l.s. 111), te saslušao stranke (l.s. 115-118).

5.1.Tijekom postupka tužitelj je odustao od provođenja dokaza saslušavanjem svjedoka IP.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Dana 11. srpnja 2025. proveden je sudski očevid po vještaku mjerniku ŽP koji je identificirao predmetne nekretnine (l.s. 88), te naveo da bi se pokazani predmet spora po kazivanju tužitelja se nalazio na međi između čest. br. 335/7 i čest. br. 335/6 k. o. [katastarska općina].

7.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke proizlazi da je na skici sudskog očevida (l.s. 93) označen predmet spora i to položaj hrpa kamenja koje je ranije postojalo, (a položaj da je preuzet iz skice uređenja međe R1-289/22), s tim da je likovima i to brojkama iste i označio, a uz skicu su priložene i fotografije predmeta spora. Po prijedlogu tužitelja, vještak je nadopunio skicu sudskog očevida te je naznačio još jednu lomnu točku, a sve kako bi tužitelj po istoj uredio tužbeni zahtjev na sporne dijelove, pa su tako u dopuni nalaza nadodani i likovi označavajući ih slovima x, y i z. 7.2 Tužitelj je podneskom od 4. rujna 2025. godine, a nakon nalaza i mišljenja i dopune istog uredio tužbeni zahtjev opisan u izreci ovog rješenja pod točkom I.

8. Iz priklopljenog spisa ovog suda poslovnog broja R1-289/2022 proizlazi da se isti vodi između predlagatelja JP, ovdje tuženog ad. 1. i protustranke PP, ovdje tužitelja radi uređenja međe između nekretnina u vlasništvu predlagatelja čest. br. 335/6, 335/10 i 335/8 k. o. [katastarska općina] i čest. br. 335/9, u posjedu protustranke , a u kojem postupku je dana 24. travnja 2024. godine donijeto Rješenje kojim se uređuje međa između stranaka, i to čest. zem. [katastarska čestica] i čest. br. 335/7 k. o. [katastarska općina], a u kojem Rješenju je sporna međašna površina površine od 13 m2, uz koju prileže skica uređenje međe od 19. veljače 2024. Na predmetno Rješenje žalbu su uložile stranke, te je spis proslijeđen na odlučivanje po žalbi Županijskom sudu u Splitu.

9. Među strankama je sporno da li su tuženici ad.1 i ad. 2 zajedno 11. svibnja 2024., uklonili nabacano kamenje sa dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prikazanog točkama 4-C1-x-6-7-4 obojanog žutom bojom, dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prikazanog točkama 6-7-8-9-6, obojanog zelenom bojom, dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prikazanog točkama 12-13-z-y-15-16-12, obojanog sivom bojom, dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prikazanog točkama 10-11-12-16, obojanog ljubičastom bojom, sve prikazano na skici sudskog očevida dipl. ing. geod. ĆP od 6. kolovoza 2025., čime su počinili smetanje posljednjeg mirnog posjeda tužitelja.

10. Prema odredbi čl. 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, o savjesnosti i nesavjesnosti posjeda te o zahtjevima za naknadu štete.

10.1. Odredbom čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Prema čl. 21. st. 1. ZV koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

10.2. Dakle, smetanje posjeda, ima za svrhu da se uzdrži postojeće posjedovno stanje, zato se posjed može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je on poduzet, pa ovaj sud nije našao potrebnim prekinuti ovaj postupak do pravomoćno okončanja izvanparničnog predmeta posl. br. R1-289/2022.

10.3. Odredbom čl. 22. ZV propisano je da je posjednik kome je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu, s time da se pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

11. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari svoj zahtjev temelji na tvrdnji da su tuženici zajedno smetali njegov posjed predmetne nekretnine na način da su uklanjali nabacano kamenje sa gore točno označenih dijelova nekretnina opisanih u izreci.

11.1. Tuženici u bitnome iskazuju svoje protivljenje tužbenom zahtjevu koje temelje na tvrdnji da tužitelji nisu bili posljednji, ni mirni, posjednici predmetne nekretnine kao i to da je navedena tužba šikanozne naravi i da nije pravodobna obzirom na protek zakonskog roka, te da je motiv za podnošenje ovog tužbenog zahtjeva da je trenutno vođenje izvanparničnog postupka uređenja međe, a ujedno ne spore da su narušeni i susjedski odnosi.

12. Iz citiranih odredbi slijedi da je u posjedovnim parnicama od odlučnog značaja utvrditi je li nastupila prekluzija, posljednje stanje posjeda i čin smetanja.

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka JPE, supruge tužitelja, proizlazi da su ona i suprug odlučili graditi betonski zid oko kuće, pa da je suprug donio kamenja koja bi stavili u temelje zida i to od hrpe kamenja koja su bila na njihovom dijelu terena. Upravo ta kamenja o kojima sada govori da su stavljena na njihov dio terena 2011. te i danas stoje tamo budući se ogradni zid gradio dugi niz godina. Točno u svibnju 2024. godine da je vidjela, da je drugotuženi i to DP nosio u škip upravo ta kamenja i bacio ih u kamion od susjeda. Iskazuje da mu se nisu obratili da ne dira ta kamenja jer su oprezni sa tuženima, budući nisu u dobrosusjedskim odnosima. Upravo prije ovoga događaja su kroz prozor kuće vidjeli DP kako je uzeo upravo ta kamenja i bacio ih u dvorište njihove kuće. Nakon incidenta od svibnja 2024. godine da su primijetili da im fale i drugi dio kamenja na drugoj hrpi pa da su ona i suprug zaključili da ih je opet DP dirao. Na upit pun. tuženika gdje su bila kamenja o kojem je sada govorila ista pokazuje na skici sudskog očevida da su kamenja bila poviše oznaka 7 ,8,9,6,7 te da su tu bila smještena kamenja koju su položili ona i suprug. Na upit pun. tuženika da li ste vidjeli da je JP prvotuženi micao ili dirao vaša kamenja ista odgovara da njega nije vidjela već samo DP. Na upit pun. tuženika da li su se kamenja dijelom nalazila na nekretnini u vlasništvu tuženika ista odgovara da nisu već su bila položena na nekretnini koja je u vlasništvu nje i supruga.

14. Tuženi su prigovorili iskazu svjedokinje u cijelosti kao nevjerodostojan, neistinit te pristran i prilagođen potrebama ovoga postupka, ističe se da svjedokinja očito ni ne zna gdje su se predmetna kamenja nalazila obzirom da prema skici vještaka koja je pokazana od strane tužitelja proizlazi da su se dio kamenja nalazila na nekretnini u posjedu tuženika te ujedno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da svjedokinja tuženika JP nikad nije vidjela da navodno odnosi bilo kakva kamenja. Pun. tužitelja u odnosu na netom iznijete prigovore je istaknuo da svjedokinja naravno da kao nestručna osoba ne može po skici precizno utvrditi lokaciju kamenja, čija je pozicija međutim utvrđena skicom sudskog očevida iz ranijeg predmeta koja je priložena uz tužbu, a vezano za promašenu pasivnu legitimaciju ističe da ni sami tuženici u svom odgovoru na tužbu nisu osporili da bi predmetni čin smetanja počinio samo jedan od njih.

15. Nadalje, sud je proveo dokaz i stranačkog saslušanja u ovom postupku pa tako iz iskaza tužitelja proizlazi da tamo gdje su bila kamenja su i sada, te da ih nitko nije micao, odnosno da ih on nije micao. Nakon što mu je predočena skica lica mjesta od 6. kolovoza 2025. (iz Nalaza i mišljenja vještaka) isti navodi da bi kamenja bila smještena na mjestu označenim likovima 6-7-8-9-6, a koja su se nalazila na njegovoj parceli, a koji dio nekretnine je u njegovom posjedu i koja kamenja su i sada na istom mjestu. Na upit suda kada su se micala kamenja, isti odgovara da ih je tuženi DP micao i to prije 4 – 5 godina, ali da se ne može točno sjetiti kada. Tu, upravo tuženi DP da ga nije pitao, već je bez njegova znanja počeo čupati rukama travu s njegove nekretnine i pomicati kamenje na veću hrpu upravo na onom dijelu kojem je sudu pokazao na skici i to na drugo mjesto na njegovoj nekretnini. Sve to da je vidio s dvorišta svoje nekretnine gdje se tada nalazio ali da mu nije ništa rekao. Drugi put, ne zna točno kad od prvog pomicanja kamenja od strane tuženog, drugi put je isto tuženi prebacivao sa istog tog dijela koji je pokazao na skici, a gdje su bila kamenja i to s njegove nekretnine, da je počeo prebacivati ta kamenja na njegovu nekretninu preko zida i tamo gdje mu je smješten vrt. I opet, iako je vidio, da mu se nije obratio da to prestane raditi, jer on i žena imaju strah od DP koji ih je verbalno napao prije ovih događaja i to u njegovom dvorištu, 3 m od njegove kuće i dobro da se sjeća kad je to bilo, kad je on gradio svoju kuću.

Na poseban upit pun. tužitelja sjeća li se postupka koji se vodi kod sutkinje Melite Lisice (R1-289/22) kad ste s njom prije 2 godine bili na terenu, da li su tada postojala kamenja koje ste sada pokazali na skici, isti odgovara da se sjeća i da su tamo b ila postavljena kamenja. Na daljnji upit jesu li ta kamenja i dalje tamo, isti odgovara da jesu i da ih nitko nije micao. Na daljnji upit zbog čega je onda podnio predmetnu tužbu, isti odgovara da je vidio da su tuženi jedan i drugi odnosili kamenja i stav ljali ih u kamion. Odnosno, da je odnosio sada tuženi DP. Na daljnji upit, "sad mi odgovorite kad je to bilo", isti odgovara da se ne sjeća, odnosno da je to bilo nakon sudskog očevida s sutkinjom Melitom Lisicom.

Na poseban upit pun. tuženika da li se sjeća je li ikada nosio i prebacivao kamenja sa dijela nekretnine koju je ranije pokazao na skici sudskog očevida, isti odgovara da je nosio kamenja i upotrebljavao ta kamenja za zid koji je gradio kraj kuće, a na dal jnji upit pun. da li se sjeća kad je to bilo, isti odgovara da se ne sjeća, da je radio u više navrata i to po lijepom vremenu, a to se sve dogodilo kad je iza sudskog očevida u drugom predmetu sa sutkinjom Melitom Lisicom.

Pun. tuženika prigovara iskazu tužitelja u dijelu koji je suprotan navodima tuženika. Ističe se da je tužitelj u svom iskazu prikazao da je predmet spora samo dio označen brojevima 6-7-8-9-6 te se ističe da je isti kontradiktoran u svom iskazu gdje u jednom dijelu navodi da tuženik ad.1 nema nikakve veze sa bilo kakvim smetanjem dok u drugom dijelu spominje da navodno ima. Zatim, obzirom na netom izneseni iskaz, tuženici još jednom ističu kako je prigovor vandobnosti podnošenja tužbe tako i prigovor promašene pasivne legitimacije.

16. Iz iskaza tuženika DP proizlazi (a nakon što mu je predočena skica sudskog očevida od 06.kolovoza 2025.) da je na dijelu nekretnine oznake 4-5-6-7-4 njegov posjed, a o kojem se on brine jer je na istom hortikultura, te su zasađene razne biljke, dok je na dijelu nekretnine lika 6-7-8-9 posjed tužitelja. Na jednom i drugom dijelu nekretnina, koje je naveo, a točno po skici 4-5-6-9-8-7-4 su bila smještena kamenja i to njegova na njegovom dijelu nekretnine, a tužiteljeva kamenja na njegovom dijelu nekretnine. U niti jednom trenutku on da ta kamenja nije pomicao s nijedne nekretnine niti s njihove a niti sa tužiteljeve. Pojašnjava u iskazu da na njegovom dijelu nekretnine uz bilje koje je već opisao da su bila i kamenja kao sastavni dio vrta. Nadalje navodi da je kamerom zabilježeno i na 4 fotografije priložene kao dokaz u spisu, a na kojim PP (tužitelj) manipulira kamenjem, odnosno prilikom prilaženja iz smjera njegova oca BP **.**.2024., tužitelj PP uzima 3 kamena i to sa dijela nekretnine označene na skici 15-16 i stavlja ih u naručje i odnosi ih prema svojoj kući. A upravo taj dio nekretnine je ono što je sporno između njih i zbog čega se vodi postupak uređenja međe, a taj dio nekretnine ne smije se dirati nakon održanog očevida kojeg tuženik spominje ranije u svom iskazu. Upravo tužitelj u svom iskazu krivo iskazuje navodeći da kamenja na dijelu nekretnine 6-7-8-9-6 i dalje i danas postoje a činjenica je da ne postoje što je razvidno iz slike br. 5 iz nalaza i mišljenja, jer ta kamenja koja su na slici su na dijelu nekretnine likom označena 4-5-6-7-4, a koji dio je u njihovom posjedu. Opet ponavlja da kamenja koja su bila smještena prema kazivanju tužitelja sa dijela nekretnine 6-7-8-9 nikad nije dirao niti pomicao, a ne vidi ni razloga zašto bi dirao kamenja s njegovog dijela nekretnine kad postoje na njegovoj nekretnini isto tako kamenja.

Na upit odgovara da mu je boravište službeno u [adresa] budući da već nekoliko godina tamo živi i radi te za vrijeme navodnog čina smetanja da je bio u Zagrebu, odnosno da u svibnju 2024. godine nije bio u Bibinjama.

17. Iz iskaza saslušanog tuženika JP proizlazi da je 11. svibnja 2024. godine došao u svoju kuću odnosno dvorište te je vidio tužitelja kako na spornoj međi gdje su bila smještena kamenja, diže u naručje 2-3 kamena i da ga je pitao "zašto to radi jer je bio sudski očevid i tu se ne smiju dirati omeđena kamenja", na što ga je on samo pogledao, možda ga i nije ni čuo jer mu nije ništa rekao, pa da je onda samo ušao u svoju kuću. Nikada nije dirao ni dotaknuo kamenja, niti blizu, a kako je sporna međa, još više da ne smije dirati sporna kamenja, i da oni imaju na svom dijelu nekretnine kamenja, isto kao i što tužitelj ima na svom dijelu nekretnine kamenja. Iskazuje da je sada pričao o svojim kamenjima na dijelu nekretnine 12-13-14-15-16, a njegova da su položena na dijelu njegove nekretnine oznakama 10-11-12-16-10, ali da je tužitelj te prigode upravo sa zajedničke hrpe kamenja dizao kamenja i odnosno ih prema svom dijelu nekretnine zbog čega da je reagirao, a točno da ne može znati da li je kamen bio s njihove nekretnine ili naše. Na dijelu nekretnine 6-7-8-9-6 nema kamenja, a da on kamenja kako je već rekao nije nikad dirao.

Na poseban upit pun. tužitelja da li su se kamenja, kad ste bili na sudskom očevidu u postupku R1-289/22 nalazila na dijelu nekretnine oznake 6-7-8-9-6 i 10-11-12-16-10, isti odgovara da se sjeća da se hrpa kamenja nalazila na dijelu nekretnine 10-11-12-16- 10 ali da se ne sjeća da li su se kamenja nalazila na dijelu 6-7-8-9-6. Na daljnji upit pun. da li ste vidjeli da je tužitelj nosio kamenja sa dijela 10-11-12-16-10, isti odgovara da ima snimak na kojem tužitelj nosi kamenje, a koje fotografije sa snimke je dostavio u spis, a koje je nosio u rukama kako sam maloprije opisao.

18. Iz fotografija (l.s. 63.-66) proizlazi da je na istima tužitelj, što nije među strankama sporno, te da se isti nalazi na terenu, kao i da nešto okopava (l.s. 65), ali sud ne može sa sigurnošću, a kako to navode tuženi, utvrditi točnu lokaciju na kojoj se nalazi tužitelj odnosno na kojem dijelu nekretnine se isti nalazi, a niti može utvrditi točno vrijeme boravka tužitelja na nekretnini.

19. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, kako je i odlučeno kao u točki I ove izreke Rješenja. Naime, tužitelj u tužbi navodi da bi se čin smetanja njegova posjeda na nekretninama označenih u izreci Rješenja, dogodio 11. svibnja 2024. i to na način da su tuženik ad.1 i njegov sin tuženik ad 2. zajedno uklonili nabacano kamenje sa njegovog dijela nekretnine. Upravo suprotno navodima iz tužbe tužitelj u svom iskazu navodi da tamo gdje su bila kamenja su i sada, te da ih nitko nije micao, a nakon što mu je predočena skica lica mjesta od 6. kolovoza 2025. isti navodi da bi kamenja bila smještena na mjestu označenim likovima 6-7-8-9-6, a koja da se nalaze na njegovoj parceli, a koji dio nekretnine je u njegovom posjedu i da su kamenja i sada na istom mjestu, a u daljnjem iskazu koji već sada kontradiktoran s navodima iz tužbe u pogledu čina smetanja, iskazuje da je kamenja pomicao tuženi DP i to prije 4 – 5 godina, ali da se ne može točno sjetiti kada. Suprotno iskazu tužitelja, iz iskaza saslušane svjedokinje njegove žena proizlazi da je u svibnju 2024. godine vidjela, da tuženi i to (samo) DP nosio u škip kamenja i bacio ih u kamion od susjeda a koja kamenja su se nalazila na njihovom dijelu nekretnine. Ovaj sud ne može povezati dokaze odnosno navode iz iskaza tužitelja i svjedokinje, njegove žene u svezu, niti u pogledu vremena navodnog čina smetanja posjeda, budući da tužitelj iskazuje da je tuženi DP iste uklanjao 4-5 godina prije pokretanja ovog postupka, dok njegova supruga navodi da se uklanjanje kamenja dogodilo u svibnju 2024 godine, a niti su identično iskazivali i pogledu samog mjesta smetanja posjeda, što se neće dodatno obrazlagati kad je već sada stanje dovoljno raspravljeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

Naime, člankom 21 st. 3. je propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

20. Nadalje, isto tako iz iskaza svjedokinje (supruge tužitelja) i samog tužitelja, (a što potvrđuje tuženi JP) proizlazi da je navodno kamenja uklanjao samo tuženi DP, slijedom čega proizlazi da je istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije tuženog ad. 2 JP osnovan, budući i iz njegova iskaza proizlazi da na hrpu stavljena kamenja nikad nije micao ni dirao niti sa tužiteljevog dijela posjeda a niti sa svog posjeda.

21. Sud nespornim utvrđuje, a nakon provedenog dokaznog postupka, da su kamenja stavljena i na dijelu posjeda tužitelja i posjeda tuženih, a kako i proizlazi iz fotografija sa lica mjesta (l.s. 121), a nije sporno da je između njihovih nekretnina sporna međa, pa tako nije za čuditi se tužitelju kad isti smatra pa tako i prisvaja i svojata kamenja i smatra da on ima pravo ista koristiti za zid koji gradi sa svog dijela nekretnine, a da tuženi ista ne smije koristiti i bacati u njegovo dvorište ili kamion, koje shvaćanje ovaj sud smatra neopravdanim, a poglavito uzimajući u obzir da je još uvijek u tijeku spor u pogledu uređenja međe a na kojoj međi se i nalaze kamenja. Isto tako kraj takvog stanja stvari, te činjenice da se posjedovna zaštita ne može pružiti ako ne postoji, odnosno ako nije utvrđeno postojanje već samo jedne od prethodno navedenih činjenica, konkretno činjenice posljednjeg posjeda, to je tužbeni zahtjev tužitelja već iz ovog razloga valjalo odbiti kao neosnovan i to bez provođenja ostalih predloženih dokaza, iako je tužba i nepravovremena, kako je već utvrđeno, a niti da je tužba pravovremeno postavljena, JP ne bio pasivno legitimiran u ovom postupku.

22. Slijedom svega navedenoga valjalo je odlučiti u izreci ovog rješenja

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12), po kojima je tuženiku valjalo priznati jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak zbog smetanja postupka u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 2.), tj. ukupno 398,00 EUR-a uvećano za 25 %PDV u iznosu 99,50 EUR-a odnosno u sveukupnom iznosu od 497,50 EUR-a koji iznos su im dužan naknaditi tužitelj u roku od 15 dana.

U Zadru, 15. travnja 2026.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. Tužitelju po punom.

2. Tuženima ad.1 i ad. 2 po punom.