REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

Poslovni broj: 19. Povrv-444/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nini Radiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB: 6963144506, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, protiv tuženika REAL BEEF d.o.o., OIB: 68924918423, Oreškovićeva ulica 1A, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Sidoniji Grbavac, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tuženika OIŠ i zamjenika punomoćnice tuženika, odvjetnika Domagoja Vlašića, dana 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec, Zagreb, Trg Kralja Tomislava 4, poslovni broj Ovrv-88/2020 od 20. travnja 2020., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 63.801,06 EUR/ 480.709,06 kn[1] , sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 10. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 829,52 EUR/6.250,00 kn sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec, Zagreb, Trg Kralja Tomislava 4, poslovni broj Ovrv-88/2020 od 20. travnja 2020. i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju ovršne troškove u iznosu od 19,34 EUR/ 145,75 kn[2] , s pripadajućim zateznim kamatama.

III/

Utvrđuje se da tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 63.801,06

EUR/ 480.709,06 kn[3] ne postoji.

IV/

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 663,61

EUR u roku od 15 dana.

VI/

Tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 9.041,28 EUR s pripadajućim zateznim kamatama odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 7. travnja 2020. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 480.709,06 kn, s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10. studenog 2019. do isplate, kao i naknade nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 6.287,50 kn, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi, odnosno njegove pravomoćnosti do isplate.

2. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Zagrebu Vlasta Zajec donijela je 20. travnja 2020. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-88/2020, protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor u kojem je osporio osnovanost utuženog potraživanja. Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-2318/20 dana15. prosinca 2020. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka ne spori da je kao zakupoprimac sa Republikom Hrvatskom kao zakupodavcem sklopio 14. travnja 2015. Ugovor o zakupu šumskog zemljišta, a kojim je primio u zakup ukupno 2.932,0100 ha zemljišta i Ugovor o zakupu šumskog zemljišta kojim je primio u zakup ukupno 791,3200 ha zemljišta . Međutim, tuženik osporava zahtjev tužitelja za isplatu zakupnina temeljem navedenih ugovora navodeći da tužitelj nije aktivno legitimiran ostvarivati utuženu tražbinu budući da su tužitelj i Republika Hrvatska tuženiku prouzročili štetu dajući mu u zakup za pašarenje šumsko zemljište koje nije udovoljavalo uvjetima za pašarenje, odnosno poljoprivrednu proizvodnju. Ističe da se, nakon stupanja u posjed zemljišta danih mu u zakupu, tuženik prijavio radi sudjelovanja s predmetnim zemljištem u ostvarivanju poticaja za poljoprivrednu proizvodnju. Ističe da je nadležna agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, prilikom unosa podataka o zakupljenom šumskom zemljištu u ARKOD (evidenciju uporabe poljoprivrednog zemljišta u digitalnom grafičkom obliku), utvrdila da znatan dio zemljišta, primljenog u zakup temeljem navedenih ugovora o zakupu zemljišta, nije prihvatljiv za poljoprivrednu proizvodnju, odnosno pašarenje. Zbog toga tuženik smatra da su šumska zemljišta koja su mu dana u zakup imala nedostatke, budući da nisu imala svojstva potrebna za svrhu radi koje su ugovori sklopljeni, dakle za pašarenje radi uzgoja stoke. Navodi da je, s obzirom na ugovorima o zakupu predviđenu svrhu u koju će se zemljište koristiti, zakupodavac bio dužan na korištenje predati pašnjake, a ne zemljište obraslo grmljem ili drvećem koje nije podobno za pašarenje. Smatra da, s obzirom da je sama Republika Hrvatska propisala kriterije prihvatljivosti pašnjaka za poljoprivrednu proizvodnju u svrhu dobivanja odgovarajućih poljoprivrednih potpora, to da je zakupodavac očito znao za nedostatke zemljišta, a na to da tuženika nije upozorio. Navodi da mu je nastala šteta u visini zakupnina koje je temeljem sklopljenih ugovora o zakupu šumskog zemljišta platio u odnosu na površinu zemljišta danu mu u zakupu, a koja, prema utvrđenjima nadležne agencije, nije bila podobna za poljoprivrednu proizvodnju, odnosno pašarenje. Na opisani način smatra da mu je nanesena šteta u visini preplaćenih zakupnina u razdoblju od 2015. do 2018. u iznosu od 2.461.200,83 kn. Stoga ističe prigovor radi prebijanja po osnovi naknade štete zbog neispunjenja ugovora od strane zakupodavca, odnosno zbog materijalnih nedostataka predmeta zakupa u visini utužene tražbine tužitelja, dakle u iznosu od 480.709,06 kn. Nadalje, tijekom postupka tuženik se, po osnovi odgovornosti zakupodavca za materijalne nedostatke, poziva i na pravo na sniženje zakupnine.

4. Tužitelj je tijekom postupka naveo da se tražbina tužitelja u predmetnom postupku odnosi na neplaćeni iznos zakupnine iz Ugovora o zakupu šumskog zemljišta, sklopljenog između Republike Hrvatske kao zakupodavca i tuženik kao zakupoprimca, kojim je tuženik primio u zakup ukupno 2.932,0100 ha zemljišta na pet godina i kojim se tuženik obvezao plaćati zakupninu u iznosu od 888,399,03 kn uvećano za PDV godišnje. Tužitelj navodi da je tuženik prvu ratu zakupnine podmirio, a da su se ugovorne strane usuglasile da će preostale četiri rate u iznosu od tuženik podmiriti u 4 jednogodišnje rate u iznosima od po 888,399,03 kn uvećano za PDV s dospijećem 1. travnja svake godine trajanja ugovora. Četvrtu ratu je tuženik bio dužan podmiriti do 1. travnja 2019. godine, slijedom čega je tužitelj izdao račun broj 283- 1500-1. Međutim, budući da je predmetni ugovor o zakupu raskinut prije isteka, to je račun broj 283-1500-1 storniran i izdan je račun broj 1215-1500-1 na iznos od 480.709,06 kn, odnosno 63.801,06 EUR[4] (osnovica od 384.567,25 kn uvećan za PDV) za razmjerni dio 4. rate zakupnine za razdoblje od 1. travnja do 5. rujna 2019., a plaćanje kojeg tužitelj potražuje u predmetnom postupku. Nadalje navodi da osporene aktivna i pasivna legitimacija stranaka u predmetnom postupku proizlaze iz njihovih konkurentnih radnji (obavljenih uplata na ime zakupnina za zakup predmetnih zemljišta od strane tuženika i davanja istih u zakup tuženiku od strane tužitelja) proizašlih iz sklopljenih ugovora o zakupu šumskih i propisa na temelju kojih su isti zaključeni, a kojima je tužitelj ovlašten na naplaćivanje zakupnine za šumska zemljišta koja Republika Hrvatska daje u zakup. Osporio je postojanje tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja i tvrdnju o postojanju nedostataka predmeta zakupa . Ističe da je predmeti ugovor o zakupu tužitelj raskinuo, izjavom od 28. lipnja 2019., sukladno ugovorom predviđenim odredbama, jer tuženik nije uredno podmirio posljednju četvrtu ratu zakupnine.

5. Rješenjem poslovni broj Povrv-2318/2020 dana 25. ožujka 2022. određen je zastoj postupka na trideset dana radi donošenja odluke o spajanju predmetnog postupka s postupkom koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv- 2309/20, nakon čega je 25. travnja 2022. rješenjem predmetni postupak nastavljen pod novim poslovnim brojem.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun od 11. ožujka 2019. (list 9 spisa), račun od 10. listopada 2019. (list 10 spisa), odluka o davanju u zakup šumskog zemljišta (list 19 spisa), potvrda o uplati ( list 20 spisa, račun od 23. rujna 2014., zapisnik o uvođenju i predaji u posjed (list 22-23 spisa), ugovor o zakupu šumskog zemljišta od 14. travnja 2015. (list 24-25 i 81-82 spisa), očitovanje državnog odvjetništva (list 27 i 83 i 85 spisa), obavijest o promjeni naziva i ustrojbenog oblika (list 28 -30 spisa), nalog za prisilnu naplatu potraživanja (list 31-32 spisa), opomena od 16. svibnja 2017. (list 33 spisa), odgovor na zahtjev za produljenje roka za plaćanja (list 38 spisa), analitička kartica (list 39-41 spisa), zahtjevi za produljenje roka za plaćanje (list 42 -45 spisa), analitička kartica (list 46 spisa), dopis tužitelja od 19. travnja 2018. (list 48 spisa), zahtjev za sniženje zakupnine (list 49-53 spisa), očitovanje na zahtjev za sniženje zakupnine (list 56-58 spisa), odgovor na opomenu (list 58-60 spisa), izjava o jednostranom raskidu ugovora o zakupu šumskog zemljišta od 14. travnja 2015. (list 62 spisa), opomena od 13. lipnja 2019. (list 63 - 70 spisa), opomena od 10. srpnja 2019. (list 71 -73 spisa), obavijest o pravnim posljedicama izjave o jednostranom raskidu ugovora o zakupu šumskog zemljišta od 14. travnja 2015. (list 74 spisa), ugovor o zakupu šumskog zemljišta od 14. travnja 2015. (list 84 -85 spisa), izjava zastupnika po zakonu tuženika OI (list 183-187 spisa), izjava zastupnika po zakonu tužitelja KI (list 192-193).

7. Sud nije provodio daljnje dokaze radi utvrđenja da je predmetno zemljište tuženik mogao koristiti za pašarenje i da je tuženik sa stanjem predmeta zakupa bio upoznat, odnosno dokaz saslušanjem lugara, revirnika šumarije, upravitelja šumarije, rukovoditelja odjela za ekologiju, djelatnika Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, saslušanje stranaka niti vještačenje po vještaku odgovarajuće struke, niti je pribavio od nadležne porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu. Nadalje, sud je kao nepotreban sud odbio tuženikov dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja radi utvrđenja visine ove tražbine. Naime, izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka pa bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka.

8. Predmet spora je isplata zakupnine na temelju Ugovora o zakupu šumskog zemljišta od 14. travnja 2015. (Klasa 321-04/14-01/221, Ur. broj 525-11/0900-14-2), za razdoblje od 1. travnja 2019. do 5. rujna 2019. u iznosu od 480.709,06 EUR, odnosno 63.801,06 EUR[5] , kao i utvrđenje postojanja tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja do visine utužene tužiteljeve tražbine, s osnove naknade štete zbog neispunjenja ugovora od strane zakupodavca, odnosno zbog materijalnih nedostataka predmeta zakupa.

9. Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja s obzirom na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, zatim zahtjev za sniženje zakupnine zbog materijalnih nedostataka zakupljene stvari i tražbinu istaknutu u prigovoru radi prebijanja po osnovi naknade štete zbog neispunjenja ugovora od strane zakupodavca, odnosno po osnovi materijalnih nedostataka predmeta zakupa.

10. Odlučne činjenice među strankama nisu u bitnome sporne, odnosno utvrđene su na temelju isprava priloženih spisu i to kako slijedi.

11. Na temelju Odluke o davanju u zakup šumskog zemljišta od 9. rujna 2014. (list 24 spisa) nadležnog ministarstva poljoprivrede, a koja je odluka donesena na temelju javnog poziva, tuženiku (ranijeg naziva i ustrojbenog oblika Family products j.d.o.o.) je dano u zakup šumsko zemljište u svrhu pašarenja, u odluci određenih zemljiših čestica, u ukupnoj površini od 2.932,0100 ha, na vrijeme od 5 godina počevši od uvođenje zakupnika u posjed, uz ugovorenu zakupninu u godišnjem iznosu od 888.399,03 kn (uvećano za PDV). Određeno je da se zakupnina uplaćuje na žiro račun tužitelja, te da će, na temelju ove odluke i potvrde o uplati jedne godišnje zakupnine nadležni ministar i zakupnik zaključiti ugovor o zakupu.

12. Iz izjave zastupnika po zakonu tužitelja KI od 1. prosinca 2022. (OV-6279/2022) (list 192-193 spisa), koju tuženik nije osporavao, proizlazi da je javnom pozivu prethodio tuženikov zahtjev za davanje u zakup šumskog zemljišta u svrhu pašarenja, a u odnosu na koje je potom zakupni odnos i zasnovan. Zemljištem datim u zakup gospodari tužitelj, čestice koje su predmetom zakupa su odabrane od samog tuženika i iste je tuženik prije sklapanja ugovora o zakupu pregledao i bio je upoznat s njihovom površinom i stanjem u naravi. Tuženik nije ni na koji način prigovarao da predmetna zemljišta nisu podobna za pašarenje. Navodi da je tuženi običnim obilaskom zemljišta i pregledom mogao uočiti da se radi o zemljištima koje imaju nedostatke, odnosno da nisu u cijelosti pogodna za zatraženu svrhu, ali je unatoč tome zatražio zakup ukupne površine.

13. Nakon što je tuženik na račun tužitelja uplatio 31. ožujka 2015. jednogodišnju zakupninu u iznosu od 888.399,03 kn (uz PDV), zaključen je 14. travnja 2015. Ugovor o zakupu šumskog zemljišta između zakupodavca Republike Hrvatske i zakupnika tuženika (list 24-25 spisa). Sukladno predmetnom Ugovoru, šumsko zemljište navedeno u ugovoru određeno katastarskim podacima o zemljišnim česticama je tuženiku u zakup dano isključivo u svrhu pašarenja. Ugovorom je određeno plaćanje i preostalih godišnjih zakupnina, do 1. travnja svake tekuće godine. Nadalje, predviđeno je pravo zakupodavca na otkaz (raskid) ugovora, između ostalih i, ako zakupnik zakupninu ne podmiruje u skladu s ugovorom ili zemljište ne koristi u svrhu pašarenja.

14. Iz zapisnika o uvođenju i predaji u posjed (list 23 spisa), razvidno je da je tuženik u posjed uveden 28. travnja 2015., po svom predstavniku ŠI pri čemu je terenskim obilaskom čestica navedenih u ugovoru utvrđeno da su granice površina obuhvaćene ugovorom označene na terenu.

15. Između stranaka nije sporno da je tuženik na tužiteljev račun podmirio i ugovorene godišnje zakupnine za 2016., 2017. i 2018.

16. S obzirom da tuženik, po opomeni tužitelja od 13. lipnja 2019., nije podmirio zakupninu koja je dospijevala 1. travnja 2019., tužitelj je obavijestio nadležno ministarstvo da su se ispunile ugovorom predviđene okolnosti za jednostrani raskid ugovora. Zakupodavac je potom tuženiku dostavio izjavu o jednostranom raskidu, primitkom koje je ugovor raskinut po proteku otkaznog roka od 30 dana. S obzirom na raskid ugovora prije isteka ugovorenog roka, tužitelj je ispravio račun izdan tuženiku za plaćanje zakupnine za posljednju godinu zakupnog odnosa te računom od 10. listopada 2019. (list 10 spisa) potražuje plaćanje zakupnine za razdoblje od 1. travnja 2019. do raskida ugovora 5. rujna 2019., u iznosu od 480.709,06 kn, s dospijećem 9. studenog 2019. Tuženik je tijekom postupka naveo da visina predmetnog računa nije sporna, dakle nije sporno da je tuženik pravilno obračunao zakupninu za posljednje razdoblje za koje tuženik zakupninu nije podmirio (od 1. travnja 2019.) pa do raskida predmetnog ugovora 5. rujna 2019.

17. Nije sporno niti da je uz predmetni ugovor o zakupu tuženik s Republikom Hrvatskom zaključio još jedan ugovor o zakupu šumskog zemljišta, također u postupku povodom javnog poziva, a drugi ugovor da je zaključen za površinu od 791,3200 ha ha.

18. Tuženik se tužitelju, po osnovi oba navedena ugovora o zakupu, obratio sa zahtjevom za sniženje zakupnine 27. svibnja 2019. (list 49-54 spisa) u kojem zahtjevu u bitnome navodi, kao i u pisanoj izjavio zastupnika po zakonu tuženika OI (list 183-187 spisa) od 19. listopada 2022. (OV-14343/2022), da je nakon što je ugovore o zakupu zaključio i zemljište preuzeo u posjed, tuženik zemljište prijavio nadležnoj agenciji radi ostvarivanja potpora za poljoprivrednu proizvodnju. Međutim, nadležna agencija da je, prilikom unosa predmetnog zemljišta na temelju oba navedena ugovora o zakupu, u ukupnoj površini od 3.723,24 ha, izostavila znatan dio zemljišta iz sustava poljoprivrednih potpora ocjenjujući da je zemljište u izostavljenom dijelu površine neprihvatljivo za poljoprivredu odnosno pašarenje. Tuženik stoga smatra da ima pravo na sniženje zakupnine, odnosno povrat prethodno podnošenju ovog zahtjeva plaćenih zakupnina, u dijelu površine zemljišta kojeg je nadležna agencija zakupodavca utvrdila neprihvatljivim za pašarenje. Naime, po utvrđenjima nadležne agencije, za poljoprivrednu proizvodnju odnosno pašarenje da su pogodni samo oni dijelovi zemljišta na kojima nije bilo grmlja i drveća, odnosno na kojima se nalaze stijene, odnosno da po utvrđenjima agencije da nisu poljoprivredno zemljište (pašnjaci) na temelju kojih se ostvaruju potpore šumarci i šuma površine preko 500 m2.

19. Neosnovano tuženik prigovara nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, smatrajući da, jer nije stranka predmetnog Ugovora o zakupu, odnosno zakupodavac, nema pravo zahtijevati naplatu zakupnine koja je predmet spora, za posljednje razdoblje do raskida predmetnog zakupnog odnosa.

20. Naime, odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o šumama ("Narodne novine" br. 140/05., 82/06., 129/08., 80/10., 124/10., 25/12., 68/12., 148/13., 94/14.,), koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja predmetnog Ugovora o zakupu, tužitelj je osoba koja kao trgovačko društvo gospodari šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske. Nadalje, u skladu s odredbom čl. 7. Uredbe Vlade RH o načinu i kriterijima za davanje u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 76/14., dalje Uredba), a na temelju koje je predmetni Ugovor o zakupu i zaključen, zakupnina se uplaćuje na žiro-račun tužitelja koji je o plaćanju dužan voditi evidenciju i o tome obavještavati nadležno ministarstvo.

21. Stoga, tužitelj na temelju ugovora o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske stječe vlastito i neposredno pravo prema zakupoprimcu po osnovi tražbine zakupnine, u smislu odredbe čl. 337. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje ZOO). Dakle, tuženik neosnovano smatra da bi tužitelj bio od strane zakupodavca ovlašten isključivo primiti ispunjenje zakupnine, u smislu odredbe čl. 164. st. 1. ZOO-a, no ne iz zahtijevati ispunjenje od zakupnika.

22. Vezano za tvrdnje tuženika o materijalnim nedostacima predmeta zakupa, a s obzirom na činjenicu da je nadležna agencija kojoj se tuženik prijavio sa zakupljenim šumskim zemljištem radi ostvarivanja potpora za poljoprivrednu proizvodnju, utvrdila da predmetno zemljište dijelom nije prihvatljivo za poljoprivrednu proizvodnju odnosno pašarenje, ukazuje se sljedeće.

23. Zaključak tuženika da bi obveza zakupodavca na temelju predmetnog Ugovora o zakupu bila predati tuženiku šumsko zemljište u stanju podobnom za pašarenje je pogrešan. Tuženik to shvaćanje temelji na obvezi zakupodavca zakupniku stvari predati u ispravnom stanju, a stvar je u ispravnom stanju ako je u stanju određenom ugovorom, a u nedostatku ugovora u stanju da može poslužiti svrsi radi koje je ugovor sklopljen (čl. 521. ZOO-a). No, predmetni ugovor o zakupu zaključen je na temelju odredbe čl. 58. st. 1. Zakona u šumama, sukladno kojoj se pojedina šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske mogu se davati u zakup do privođenja namjeni koja je određena šumskogospodarskim planovima, a način i kriterije za davanje u zakup šumskoga zemljišta propisuje Vlada. Ove je kriterije Vlada propisala u odredbi čl. 2. Uredbe, sukladno kojoj je predmet zakupa šumsko zemljište u vlasništvu RH koje nije privedeno namjeni koja je određena šumskogospodarskim planovima; a zemljište se u zakup može davati do privođenja namjeni određenoj šumskogospodarskim planovima. Nadalje, sukladno citiranoj odredbi Uredbe, šumsko se zemljište u zakup može dati u svrhu: odmora, rekreacije i sporta (trim-staze, staze za jahanje, privremeni sportski tereni i sl.); pašarenja i žirenja; postavljanja pomičnih naprava, reklamnih panoa, štandova i drugih građevina gotove konstrukcije do 15 m2.

24. Odredbom čl. 2. Zakona o šumama, propisano je da su šume i šumska zemljišta dobra od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobitu zaštitu, a zaštićuju se i koriste na način određen ovim Zakonom i posebnim propisima. Nadalje, u skladu s odredbom čl. 4. istog Zakona, šumom se, u smislu predmetnog Zakona, smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari (st. 1.); šumom se smatraju i: šumski rasadnici i sjemenske plantaže koje su sastavni dio šume, šumska infrastruktura, protupožarni prosjeci te ostala manja otvorena područja unutar šume, šume u zaštićenim područjima prema posebnom propisu, šume od posebnoga ekološkoga, znanstvenoga, povijesnog ili duhovnog interesa, vjetrobrani i zaštitne zone – zaštitni pojasevi drveća površine veće od 10 ari i širine veće od 20 m (st. 2.); no šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskoga drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici i sjemenske plantaže koje nisu sastavni dio šume, vjetrobrani i zaštitne zone – zaštitni pojasevi drveća površine manje od 10 ari i širine manje od 20 m, drvoredi i parkovi u naseljenim mjestima, šumskim zemljištem smatra se i zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je radi svojih prirodnih obilježja i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma (st. 4.).

25. Dakle, svrha predmetnog ugovora o zakupu šumskog zemljišta je davanje u zakup šumskog zemljišta, kako je definirano Zakonom o šumama, u vlasništvu Republike Hrvatske, koje zemljište nije privedeno namjeni koja je određena šumskogospodarskim planovima, a do provođenja ovog šumskog zemljišta takvoj namjeni. Pri tome, s obzirom da se radi o specifičnom predmetu zakupa, zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, zakupodavac takvo zemljište može koristiti isključivo u svrhe određene Uredbom, odnosno samim ugovorom o zakupu.

26. Stoga je tuženik pogrešno smatra da je obveza zakupodavca na temelju predmetnog Ugovora o zakupu bila u šumsko zemljište koje je predmetom ugovora o zakupu predati mu u stanju pogodnom za pašarenje. Obveza je zakupodavca bila predati zemljište koje, sukladno mjerodavnim propisima, može biti predmetom ugovora o zakupu šumskog zemljišta, dakle šumsko zemljište, u vlasništvu RH, koje nije privedeno namjeni određenoj šumskogospodarskim planovima. No, zakupnik takvo zemljište može koristiti isključivo u svrhu pašarenja. Međutim, iz odredaba propisa na temelju kojih je predmetni ugovor zaključen, kao niti iz samog Ugovora o zakupu ne proizlazi, suprotno shvaćanju tuženika, da bi se zakupodavac obvezao predati zakupniku poljoprivredno zemljište pogodno za pašarenje, odnosno da bi navedeno bila svrha zaključivanja predmetnog ugovora o zakupu šumskog zemljišta.

27. Dakle, nisu osnovane tvrdnje tuženika da bi mu u zakup bilo predano zemljište koje nije bilo u ispravnom stanju sukladno Ugovoru o zakupu, odnosno da zakupodavac nije uredno ispunio svoje obvezu u smislu odredbe čl. 521. ZOO -a, (takav stav je zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi posl. br Pž- 2090/2024-2 od 1. kolovoza 2024.).

28. Čak i u slučaju da se radi o materijalnim nedostacima zakupljenog zemljišta u dijelu u kojem ga tuženik nije mogao koristiti za poljoprivrednu proizvodnju, odnosno pašarenje, a za koji nedostatak zakupodavac odgovara u smislu odredbe članka 525. ZOO-a, to tuženik ne bi imao prava s osnove odgovornosti za materijalne nedostatke. Naime, tuženik se prethodno javnom pozivu zakupodavca istom obratio podnošenjem zahtjeva za davanje u dugogodišnji zakupu šumskog zemljišta u svrhu ispaše radi ekološkog uzgoja životinja, u kojem je sam tuženik odredio zemljišne čestice koje je zainteresiran uzeti u zakupu, a u odnosu na koje je kasnije predmetni ugovor i sklopljen, očito je da je sa stanjem predmeta zakupa tuženik bio upoznat prije sklapanja Ugovora o zakupu, odnosno da mu stanje predmeta zakupa nije moglo biti nepoznato, a kojem stanju zemljišta nije prigovarao ni u trenutku kada mu je ono predano u posjed. Naime, iz Zapisnika o uvođenju i predaji u posjed , konstatirano je da je predstavnik tuženika terenski obišao zakupljene čestice, a nakon čega tuženik nije isticao da postoji neki materijalni nedostatak zakupljenog zemljišta, već je nakon toga uredno koristio to zemljište i plaćao tužitelju zakupninu. Dakle, neosnovano se tuženik poziva i na odredbu članka 526. stavka 2. ZOO -a zato što je sam zahtijevao zakup predmetnih zemljišnoknjižnih čestica koje je nesporno obišao prilikom njihove predaje u posjed.

29. Stoga, prema shvaćanju ovog suda, tuženik nema prava s osnova odgovornosti za materijalne nedostatke zakupljenog zemljišta pa nije osnovan njegov zahtjev za sniženje zakupnine koja je predmet spora. Nadalje, iz istih je razloga neosnovan i tuženikov zahtjev kojeg ističe prigovorom radi prebijanja smatrajući da zbog materijalnih nedostataka zakupljene stvari ima pravo na sniženje prethodno plaćenih zakupnina, odnosno povrat više plaćenog po ovoj osnovi. Neosnovani su i tuženikovi navodi o šteti koje temelji na tvrdnji da su mu zakupodavac i tužitelj nanijeli štetu jer po osnovi zakupljenih površina nije mogao ostvarivati poljoprivredne potpore. Iz predmetnog ugovora o zakupu ne proizlazi pravo zakupnika na ostvarivanje poljoprivrednih potpora, niti kakva obveza tužitelja ili zakupodavca s tim u vezi.

30. Dakle, utvrđeno je da je tuženik dužan podmiriti tužitelju tražbinu po osnovi zakupnine za razdoblje od 1. travnja 2019. do 5. rujna 2019., u ukupnom iznosu od 480.709,06 kn/63.801,06 EUR[6] .

31. S obzirom da je predmetna obveza, sukladno ugovorom o zakupu utvrđenim rokovima plaćanja, dospjela još 1. travnja 2019., osnovano tužitelj zatezne kamate zbog kašnjenja u ispunjenju novčane obveze potražuje od kasnijeg datuma, prema dospijeću navedenom u ispravljenom računu nakon jednostranog raskida ugovora o zakupu (9. studenog 2019.), odnosno od 10. studenog 2019. (čl. 183. ZOO -a). Zatezne kamate dosuđene su u visini zatražene stope, propisane odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a, mjerodavnom za ostale odnose.

32. Utvrđeno je da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta prigovorom radi prebijanja, po osnovi više plaćenih zakupnina, do visine utužene tužiteljeve tražbine .

33. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada mu pravo na naknadu parničnih troškova na teret tužitelja, a tužitelju je dužan naknaditi prouzročene troškove (čl. 154. st. 1. ZPP-a). U odnosu na troškove ovršnog postupka kako su oni određeni rješenjem o ovrsi, tužitelju je, temeljem odredbe čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22.), prizna t trošak javnobilježničke nagrade, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn/829,52 EUR[7] .

34. U preostalom djelu, u odnosu na zahtjev za naknadom javnobilježničkih troškova dostave u iznosu od 30,00 kn, uvećano za PDV, ukupno 37,50 kn kao i zahtjev tužitelja za naknadu predvidivih javnobilježničkih troškova u iznosu od 108,25 kn, sveukupno 145,75 kn/ 19,34 EUR je odbijen primjenom odredbe čl. 151. st. 1. u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, jer tužitelj nije dokazao da bi ovaj izdatak učinio.

35. Odluka o zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka osniva se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje OZ), dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose, sukladno postavljenom zahtjevu (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

36. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP -a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 63.801,06 EUR/ 480.709,06 kn, s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 829,52 EUR/6.250,00 kn, također s pripadajućim zateznim kamatama i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude, dok je u preostalom dijelu ovršnog troška u iznosu od 19,34 EUR/145,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama, platni nalog ukinut, a zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom II/ izreke presude.

37. Tužitelju je, s obzirom na uspjeh u sporu, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/2023) priznat zahtjev za naknadu zatraženog troška za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 663,61 EUR.

38. Nadalje, budući da je tuženik u cijelosti izgubio u predmetnom sporu u cijelosti je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 9.041,28 EUR.

39. Slijedom sveg navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu dana 15. travnja 2026.

Sudac

Nino Radić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju uz pristojbu za presudu

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana