REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1465/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja DOJMI j.d.o.o., Šmrika (Kraljevica), Hrustina 2B, OIB 25809389326, kojeg zastupaju punomoćnice, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Trošelj i Sandra Zorc, Rijeka, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-643/2025-8 od 27. veljače 2026., 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-643/2025-8 od 27. veljače 2026.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 65,82 eur.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom:

- u točki I. izreke odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve za isplatu iznosa od 145,50 eur, za naknadu troškova parničnog postupka te za isplatu zateznih kamata na navedene tražbine

- u točki II. izreke naložio tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eur te zatezne kamate na taj iznos od 27. veljače 2026. do isplate.

2. U obrazloženju pobijane presude se navodi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 145,50 eur na ime dijela dospjelog, a neplaćenog računa kojeg je tužitelj izdao za popravak vozila oštećenice ŠV (u daljnjem tekstu: Oštećenica).

2.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj popravio vozilo Oštećenice, da je tužitelj za popravak vozila izdao račun Oštećenici na ukupan iznos od 666,41 eur te da je tuženik podmirio dio računa tužitelju. Pritom da tužitelj ne navodi da je on oštećen u prometnoj nezgodi te da ne navodi niti dokazuje da je potraživanje naknade štete s Oštećenice preneseno na tužitelja.

2.2. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. U tom pogledu da činjenica što je tuženik podmirio tužitelju dio računa za popravak vozila ne znači, samo po sebi, osnovanost tužiteljevog zahtjeva.

3. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Posebno naglašava da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba članka 354. stavka 2. točka 11., članka 8., članka 221.a i članka 338. stavka 4. Zakona o parničnom postupku.

3.1. Osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju njegove (tužiteljeve) aktivne legitimacije ukazuje da je ustup tražbine konsenzualan i neformalan pravni posao, da za njegovo postojanje i valjanost nije potreban poseban oblik te da je dovoljno postojanje suglasnosti volja obiju strana. S tim u vezi da je među strankama nesporno da je tuženik, u pogledu predmetnog računa, trošak popravka vozila u dva navrata plaćao upravo tužitelju, a ne vlasniku vozila. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno preinačiti pobijanu presudu. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 91,40 eur te trošak sudske pristojbe po odluci suda.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava osnovanost tužiteljevih žalbenih navoda. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 65,82 eur.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba članka 8., članka 221.a i članka 338. stavka 4. ZPP -a ističe se da se u skladu s odredbom članka 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog:

- pogrešne primjene materijalnog prava i

- bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 3. tog zakona.

7.1. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, to se pobijana presuda ne može pobijati zbog postupovnopravnih povreda na koje u žalbi upire tužitelj.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a budući da pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge za zaključak o nepostojanju tužiteljeve aktivne legitimacije.

8.1. Tužitelj u žalbi po prvi puta iznosi tvrdnju da mu je Oštećenica ustupila tražbinu slijedom čega se radi o novoj činjenici čije iznošenje, u skladu s odredbom članka 352. stavka 1. ZPP-a, nije dopušteno.

8.2. Činjenica da je tuženik platio tužitelju određeni iznos, sama za sebe, nije dostatna za zaključak o postojanju tužiteljeve aktivne legitimacije, a na što pravilno u pobijanoj presudi ukazuje prvostupanjski sud.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

10. Tuženikov odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Stoga je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka neosnovan slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Matas