REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1945/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, zastupanog po punomoćniku Ivan Župan, odvjetnik u OD Župan & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupan po punomoćnici Ivana Štih, odvjetnica u OD Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 30. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 426,70 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 04. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 464,06 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 € kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 187,50 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 09. svibnja 2025. nastala je šteta na vozilu, marke i tipa PEUGEOT BOXER 2.2, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OTP LEASING d.d. koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 20. svibnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 250503205570/2 i utvrdili da je šteta pravno osnovana te je tuženik poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, čime je tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi i tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 815/01/02, a koji račun u ukupnom iznosu od 4.741,10 € (PDV uključen). Osnovicu po navedenom računu u iznosu od 3.792,88 € je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 3.366,18 € (uključujući ugovorenu odbitnu franšizu u iznosu 504,93 €), a razliku od 426,70 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete.

Dodaje kako je na izvidu štete napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a to je 26,00 €/ sat plus PDV za limarske i lakirerske radove, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 43,00 € / sat plus PDV u ovoj šteti koja je službena cijena sata rada njegove radionice

Ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 22. srpnja 2025. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 426,70 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik. Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže, nakon provedenog postupka, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Ističe kako tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom odnosu, odnosno tužitelj nije s tuženikom sklopio kasko policu nego je kasko policu sklopio s vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila koji je kao kao ugovaratelj i osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, pa ne može tužitelj ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila.

Tuženik je ukazao oštećeniku/osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno Uvjetima određuje tuženik.

U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni, a osporava i Službeni cjenik radionice tužitelja pa tuženik ustraje u navodima da je cijena sata proizvoljno određena i smatra da je cijena upravo ovakva jer se naknada štete pokušava ostvariti od osiguravajućeg društva, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun tužitelja (list 9 i 10 spisa), u zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 11 spisa),u narudžbenicu za popravak (list 13 spisa), ponudu (list 14 spisa), u nalog o isplati (list 16 spisa), u Cjenik (list 17 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 18 i 19 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 20 i 21 spisa), u uputu o radionici za popravak vozila (list 73 i 74 spisa), u Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 75 do 112 spisa), u račune i dokumentaciju o drugim štetama (list 139 do 157 spisa) i saslušao svjedoka TC.

Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

4. Valja naglasiti da je tužitelj predložio provesti dokaz saslušanjem svjedoka ĆC na okolnost nastanak prometne nezgode, popravka vozila te sklapanja ugovora o ustupu, kao i zakonskog zastupnika tužitelja LC na okolnost visine i cijene sata rada, a predložio je provesti i dokaz prometnog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada.

Tuženik je predlažio provesti dokaz prometnog i financijskog vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada limara i lakirera u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete u servisu Autocentar Agram d.o.o., Zagreb i Auto Holetić d.o.o. kao i saslušati svjedoka TC na okolnost upućivanja oštećenika u radionice za popravak vozila.

5. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 426,70 € na temelju računa br. 815/01/02

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visina i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom br. 815/01/02.

9. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 2. srpnja 2025. utvrđeno, između ostaloga, da je zakonski zastupnik OTP leasing d.d., ĆC kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa br. 815/01/02, prema izvidu štete broj 250503205570/2 u iznosu od 426,70 €.

10. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 250503205570/2 utvrđeno je da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što proizlazi i iz tužiteljevog računa br. 815/01/02, odnosno utvrđeno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 250503205570/2

11. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika OTP leasing d.d., prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim tuženikov istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je oštećenik tražbinu ustupio tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

12. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljske police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u obrazloženoj ponudi. Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u nespornom dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik je time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

13. U odnosu na osporenu osnovu utuženog potraživanja, valja naglasiti da je tuženik u obavijesti o šteti od 20. svibnja 2025. izrijekom naveo da je utvrđeno postojanje tuženikove obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu te da je isti stoga pravno osnovan. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete broj 250503205570/2 određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

14. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu tužitelja broj br. 815/01/02, odnosno po cijeni radnog sata od 43,00 € (uvećano za PDV) već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

15. Iz utuženog računa br. 815/01/02, sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 3.792,88 € (što uvećano za 25% PDV-ukupno iznosi 4.741,10 €), da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 250503205570/2 te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 7,1 sat za lakirerske radove i 18 sati za limarske radove, dok je u tuženikom izvidu štete broj 250503205570/2 isto navedeno da je za limarske radove potrebno 18 sati, a za lakirerske radove 7,1 radnih sati.

16. U tužiteljevom računu obračunata je cijena radnog sata od 43,00 €, što uvećano za PDV iznosi 53,75 €, dok je u izvidu štete tuženik naveo cijenu sata rada u iznosu od 26,00 €/h.

17. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (43,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju priznaje tuženik, valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja utvrđeno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolimarskih i autolakirerskih radova na osobnim vozilima po cijeni od 43,00 € što uvećano za 25% PDV-a iznosi 53,75 €, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je i oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

18. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

19. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik. Tim više što je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

20. Svjedok TC je iskazao da on radi kao procjenitelj kod tuženika oko dvije godine i godišnje napravi oko 2000 do 3000 procjena tako da se nikakvih detalja o bilo kojoj procjeni ne sjećam, ali prema uputi nadređenih, kada se radi o kasko šteti, pored izvida štete šalje i uputu o dva servisa s kojima tuženik surađuje kako bi oštećenik štetu popravio u ovlaštenim servisima za pojedinu marku vozila , a radi se o ovlaštenim servisima s kojima Euroherc surađuje tako da imaju cjenik npr. Tomić d.o.o. i te su cijene niže od ostalih servisera ovisno o marki vozila jer su to serviseri koji s tuženikom imaju ugovor. Na izvidu štete se obično napiše cijena sata rada koju tuženik priznaje a sve opet sukladno serviseru o kojem se radi.

21. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka TC jer je sam iskazao kako se detalja ne sjeća jer godišnje napravi između 2.000 i 3.000 procjena nego je samo opisao uobičajeni postupak kod procjena šteta.

22. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

23. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz obavijesti o šteti od 20. svibnja 2025. utvrđeno da je odštetni zahtjev podnesen 9. svibnja 2025. o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

24. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u toč. I. izreke.

25. Odluka o troškovima postupka iz toč. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

26. Tužitelju je priznat trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 € (Tbr. 7. 1.), za zastupanje na ročištu 26. siječnja 2026. i 30. ožujka 2026. u iznosu od po 100,00 € (Tbr. 9. 1.) i za zastupanje na ročištu za objavu presude 15. travnja 2026. u iznosu od 50,00 € (Tbr.9.3.) ukupno 350,00 € uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 87,50 €, dakle ukupno 437,50 €.

Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 € (čl.

1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje:

ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 13,28 € Dakle, tužitelju je ukupno priznat parnični trošak u iznosu od 464,06 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

27. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 21. listopada 2025. u iznosu od 125,00 € zajedno s PDV-om (Tbr.8.1.i 46.) jer taj podnesak sukladno čl. 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje postupka budući tužitelj u njemu samo ponavlja sve rečeno u tužbi i dostavlja sudsku praksu, slijedom čega je odlučeno kao u toč III izreke.

28. Odluku o parničnom trošku iz toč. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 15. travnja 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana