Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-145/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Sisku, Ferde Hefelea 57, Sisak, protiv tuženika AE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Škare, odvjetnik Zajedničkog odvjetničkog ureda Nenad Škare i Silvije Petrović, Zagreb, Dalmatinska 2, radi predaje u posjed i isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AE da tužiteljici Republici Hrvatskoj preda u posjed putem Agencije za poljoprivredno zemljište nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i označene kao

k. č. br. [katastarska čestica] livada Crnajski Čret površine 105565 m2,

k. č. br. [katastarska čestica] livada Crnajski Čret površine 18898 m2,

k. č. br. [katastarska čestica] livada Rovišće površine 262803 m2 i

k. č. br. [katastarska čestica] livada Rovišće površine 214247 m2, te nekretnine na upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i označene kao

k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Krči površine 224.796 m[2] i

k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Krči, površine 72.389 m[2] , a koje nekretnine su nastale parcelacijom nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Krči površine 297.536 m[2] , z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku AE da tužiteljici Republici Hrvatskoj isplati na ime naknade za privremeno korištenje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske isplati iznos od 6.305,42 eur sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku AE da tužiteljici Republici Hrvatskoj isplati na ime naknade za privremeno korištenje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske iznos od 18.916,26 eur sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 6.305,42 eur od 1. srpnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 6.305,42 eur od 1. srpnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 6.305,42 eur od 1. srpnja 2016. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužiteljica Republika Hrvatska podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika AE, radi predaje nekretnine u posjed i isplate.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da da su nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao čest. kat. br. 160/1, 161/1, 1277/1 i 1300/1 vlasništvo tužiteljice te su iste nekretnine Ugovorom o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, sklopljenog između Republike Hrvatske, kao davatelja poljoprivrednog zemljišta i tuženika, kao privremenog korisnika, dane tuženiku na privremeno korištenje. Tužiteljica navodi da je navedeni ugovor raskinut 14. 7. 2017. sukladno čl. 10. Ugovora kao i temeljem odredbe čl. 38. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu te da tuženik nije podmirio dospjela potraživanja na ime naknade za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta prema ugovoru za 2013., 2014., 2015. i 2016. u iznosu od ukupno 190.032,88 kn. Kako tuženik nije od raskida ugovora u roku od 30 dana predao navedene nekretnine u posjed vlasniku, te nije podmirio naknadu za privremeno korištenje, tužiteljica predlaže da mu se naložio predaja nekretnina tužiteljici u posjed i isplata navedenog iznosa tužiteljici, sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelj uz tužbu uopće ne dostavlja dokaz o visini potraživanja tuženika zbog čega se dokazni prijedlog tužitelja da se na okolnost nepodmirivanja potraživanja na ime naknade za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta kao i na okolnost utvrđenja visine potraživanja sasluša u svojstvu svjedoka GE, voditelj financijske jedinice Općine Velika Ludina, tuženik smatra neprihvatljivim i neprikladnim, jer se iskazom svjedoka ne može utvrditi osnova i visina potraživanja. Opreza radi napominje, u slučaju pretpostavke da tužitelj svoje potraživanje temelji na analitičkim karticama Općine Velika Ludina, dakle na vjerodostojnoj ispravi- sukladno odredbi čl. 31. Ovršnog zakona, da su ostvareni uvjeti za ovrhu sukladno odredbama Ovršnog zakona. U takvom slučaju je za izdavanje platnog naloga potrebno da tužitelj učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa za isti (čl. 446. st. 2. ZPP-a), budući se isti efekt može postići efikasnijim pravnim sredstvom, odnosno podnošenjem prijedloga za ovrhu. Kako tužitelj u ovom pravnom predmetu navedeni pravni interes nije učinio vjerojatnim, tuženik ovime stavlja prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka. Sukladno tome, predlaže se da sud donesen posebno rješenje kojim se odbacuje tužba tužitelja kao nedopuštena. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nisu točni navodi da se tuženik nije očitovao na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora. Kao što je već i navedeno u očitovanju na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora ponovno ističe kako ne bježi niti je ikada osporavao ili bježao od obveze plaćanja zakupnine sukladno citiranom Ugovoru, a o čemu najbolje govori podatak da predmetne nekretn ine ima u zakupu više od šesnaest godina te da do 2013. nikada nije kasnio sa plaćanjem niti je bilo problema s plaćanjem. No, zbog razloga koji su bili uzrokovani višom silom došlo je do financijskih poteškoća, nemogućnosti plaćanja dospjelih obveza, slijedom čega i do raskida predmetnog Ugovora. Posebno napominje da je do neplaćanja zakupnina počev od 2013. godine došlo iz sljedećih razloga: izlijevanja kanala Hrvatskih voda u 2013.g, slijedom čega je pretrpio štetu na nasadima i usjevima na predmetnim nekretninama, neisplaćivanje poticaja za period 2013. do 2015., šteta od divljači u 2015. i 2016.g, šteta od domaćih životinja u vlasništvu CE. Ističe da sve gore navedeno, pojedinačno i u svojoj međusobnoj povezanosti, uzrokom je zašto je došlo do neplaćanja dospjelih zakupnina, a što smatra da bi se moglo povesti pod pojavom "više sile", odnosno pod okolnost na koje nije moga utjecati, niti iste predvidjeti. Raskidom predmetnog ugovora, njegova egzistencija i egzistencija njegove obitelji, koja isključivo živi od poljoprivrede dovedena je u pitanje. Upravo u tom smislu je išao i prijedlog za sklapanje izvansudske nagodbe, dakle da se pokuša razmotriti mogućnost obnove predmetnog Ugovora o zakupu, a kojim bi se reguliralo plaćanje eventualno zaostalih neplaćenih obroka, odnosno sklapanje sporazuma kojim bi se reguliralo plaćanje eventualno dospjelih i budućih obroka uz eventualno dodatno osiguranje tužitelja. Ističe kako su podaci o površinama predmetnih nekretnina nisu usklađeni, odnosno iz Ugovora proizlazi da bi se radilo o ukupno 89,9049 ha, dok prema podacima iz ARCOSA-a je to cca 9 ha manje, a što je rezultatom da su bez valjane osnove i poticaji za predmetno zemljište umanjeni, sve na njegovu štetu. Sveukupna površina po Ugovoru nekretnina danih mu na privremeno korištenje iznosi 89.9049 ha, dok zbroj površina katastarskih čestica navedenih u tužbi iznosi 60.1513 m2, puno manje po površine utvrđene Ugovorom, a na temelju koje površine je tužitelj i obračunavao visinu naknade u iznosu od 47.508,22 kn. Obzirom na navedeno, osnovanim se ukazuje na prigovor visine potraživanja, jer visina naknade ne odgovara površini nekretnina danih na privremeno korištenje. Sukladno svemu navedeno smatra da su ispunjeni uvjeti iz čl. 10. Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH, a kojim je određeno da se Ugovor o privremenom korištenju raskida ako Korisnik, i nakon opomene Davatelja-ne plati naknadu do kraja rujna tekuće godine, osim u slučaju više sile. Prema tome, raskid Ugovora od strane tužitelja je protivi samom Ugovoru i kao takav je nezakonit, pa se i tužbeni zahtjev usmjeren ka povratu, odnosno preda jom nekretnina u posjed ukazuje neosnovanim i preuranjenim. Sukladno svemu predlaže da se tužba odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Na ročištu održanom 8. 4. 2019. tužiteljica je preinačila tužbu na način da u točki 1/ tužbenog zahtjeva, pored istaknutog zahtjeva za predaju u posjed nekretnina u k. o. [katastarska općina], tužiteljica zahtijeva i predaju u posjed nekretnina na čest.kat. broj 845/1, oranica Krči, površine 224796 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i nekretnina na čest.kat broj 845/2, oranica Krči, površine 72389 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kojoj preinaci se tuženik protivio. te je sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) rješenjem br. P-308/2020-8 od 16. 3. 2022. navedena preinaka tužbe dopuštena.

4. Nadalje, u podnesku od 2. 1. 2021. tuženik je podnio protutužbu kojom zahtjeva da se utvrdi da je obavijest Republike Hrvatske, Agencije za poljoprivredno zemljište KLASA: 945-01717-01/1710, URBROJ: 370-08-17-6 od 29.06.2017. kojom se raskida Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske KLASA: 945-01/13- 01/266, URBROJ: 370-13-35 od 13.05.2013. godine, sklopljen između Republike Hrvatske zastupane po ravnateljici Agencije za poljoprivredno zemljište dr.sc. AEĆ u svojstvu Davatelja i IE, u svojstvu Korisnika, nedopuštena i nezakonita te da se utvrdi da ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske KLASA: 945-01/13-01/266, URBROJ: 370-13-35 od 26.04.2013. godine, ovjeren dana 13.05.2013. godine pod brojem OV-6685/13 kod v.d. javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, sklopljen između [adresa] i IE, nije raskinut sa danom 14. srpnja 2017. temeljem obavijesti o raskidu Republike Hrvatske, Agencije za poljoprivredno zemljište KLASA: 945-01717-01/1710, URBROJ: 370-08-17-6 od 29.06.2017. te da isti i dalje ostaje na snazi.

5. Podneskom od 8. 3. 2022. tuženik je povukao protutužbu iz toč. 4. ovog obrazloženja, kojem povlačenju se tužiteljica nije protivila, te je rješenjem suda br. P-308/2020-8 od 16. 3. 2022. utvrđeno da je protutužba povučena.

6. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. 3. 2022. tuženik je podnio protutužbu radi utvrđenja da je obavijest kojom se raskida Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta nedopuštena i nezakonita te radi utvrđenja ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 26.04.2013., nije raskinut sa danom 14. srpnja 2017. temeljem obavijesti o raskidu od 29.06.2017., te da isti i dalje ostaje na snazi, povodom koje protutužbe je rješenjem suda br. P-308/2020-8 od 16. 3. 2022. razdvojen postupak u ovom parničnom predmetu te je po istoj oformljen zaseban parnični predmet i proveden je zaseban parnični postupak , pod br. P-79/2022.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišnih knjiga (str. 3-7, 32-33 spisa), ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta (str. 8-10, 14, 34-38 spisa), raskid ugovora (str. 11 i 12 spisa), preslika povratnice (str. 13 spisa), zapisnik o postupku primopredaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području općine Velika Ludina (str. 15-17 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora i preslike povratnica (str. 18-21, 26-28 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora/prijedlog za sklapanje izvansudske nagodbe i preslike povratnica (str. 26-29 spisa), odluke o otpisu dijela zakupnine (str. 70- 73 spisa), odluku o proglašenju elementarne nepogode 06-tuča za područje grada Popovača i općine Velika Ludina (str. 74-77 spisa), zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (str. 78-80 spisa), fotografije (str. 84-88 spisa), izvršen je uvid u predmet Općinskog suda u Kutini br. Pn -108/2019 i u predmet ovog suda br. P-79/2022, saslušana je svjedokinja GE te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

8. Svjedokinja GE iskazala je da je od 2013.g zaposlena u Općini Velika Ludina, a od 2015.g pročelnica Jedinstvenog upravnog odjela općine Velika Ludina. Poznato joj je da je ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta uz vlasništvu RH od 26.04.2013. raskinut 2017.g točnog datuma se sada ne može sjetiti i to iz razloga što tuženik nije plaćao naknadu za korištenje zemljišta. Ističe da je općina Velika Ludina Agenciju za poljoprivredno zemljište obavijestila o tome da tuženik ne plaća naknadu te je potom navedena Agencija obavijestila Općinu da je ugovor raskinut, a radi se o dopisu od 29.6.2017. Ističe da je Općina Velika Ludina na traženje državnog odvjetništva isto izvijestila da dugovanje tuženika po ugovoru od 26.04.2013, za 4 godine prije raskida ugovora, dakle za 2016.,2015.,2014. i 2013. g ukupno iznosi 190.032,88 kuna odnosno za svaku pojedinu godinu 47.508,22 kune, a koja naknada je definirana navedenim ugovorom te su oni državno odvjetništvo, nakon provjere da li je na račun izvršena uplata, izvijestili da tuženik nije navedeni iznos platio. Njezina je dužnost po zakonu u to vrijeme bila obavijestiti Agenciju za poljoprivredno zemljište o neplaćanju naknade, odnosno nepoštivanju ugovorne obveze. Ističe da je ugovor od 26.04.2013. u ime RH sklopila Agencija za poljoprivredno zemljište. Ističe da je Općina Velika Ludina još 2016.g obavijestila navedenu Agenciju o tome da tuženik ne plaća naknadu koju je ugovorio, a nije joj poznato zašto je Ugovor raskinut tek 2017.g Napominje da je tuženik i prije 2016.g opomenut radi neplaćanja, iako ističe da je u Općini Velika Ludina 2021.g izbio požar u kojem je izgorjela sva arhiva.

9. Tuženik AE u svom je iskazu naveo da nekretnine iz točke 1. tužbenog zahtjeva ne obrađuje već oko 3 godine pa zapravo i ne zna da li je u posjedu istih pri čemu ističe da je na čestici 1277/1 vidio da je ista obrađena, no ne zna tko ju obrađuje te ju on ne obrađuje. Ističe da je 2013.g došao u financijske poteškoće jer je 2012.g imao sušu, a šteta koju je tada pretrpio bila je oko 200.000,00 kn, stoga nije imao sredstava da plati naknadu po Ugovoru iz 2013. Ističe da u 2013. nije dobio niti poticaj od 130.000,00 kn koji je trebao dobiti. Nadalje, 2014. je imao poplavu u kojoj je opet pretrpio štetu, a imao je štete od divljači zbog koje je vodio sporove i ostvario minimalne naknade. Dakle, navedeni iznos nije plaćao zbog spleta tih svih okolnosti koje su se dogodile zbog više sile. Nadalje, ističe da je on od 2002. g bio korisnik navedenog zemljišta također suglasno ugovorima, no on se sada ne sjeća koja naknada je bila ugovorena prije 2013. već samo može reći da je bila manja. Ističe da je tek nakon što je uveden ARKOD sustav zapravo utvrdio da je površina svog tog zemljišta koje je njemu dodijeljeno na korištenje manja od površine navedene u zemljišnim knjigama, odnosno misli da je sveukupna površina za oko 12 ili 13 hektara manja od ugovorene, odnosno površine u zemljišnim knjigama. Ističe da je sve ovo počelo kada je on DORH-u podnio prijavu za smetanje posjeda.

10. Temeljem ocjene izvedenih dokaza kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

11. Između stranaka nije sporno da su Republika Hrvatska, kao davatelj poljoprivrednog zemljišta na privremeno korištenje i tuženik AE, kao privremeni korisnik 26. 4. 2013. sklopili Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske koji je ovjeren od strane javnog bilježnika pod br. Ov-6685/13 od 13. 5. 2013. (dalje: Ugovor od 26. 4. 2013.) te je odredbom čl. 1. Ugovora od 26. 4. 2013. ugovoreno da davatelj daje, a korisnik prima na privremeno korištenje poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine Velika Ludina, k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], sveukupne površine 89,9049 ha, sveukupne visine naknade 47.508,22 kn, te su prema popisu čestica u privitku navedenog ugovora čest. kat. br. 845 k. o. [katastarska općina], te čest. kat. br. 160/1, 1277/1 i 1300/1, sve k. o. [katastarska općina].

12. Prema navodima odgovora na tužbu, nije sporno da je tuženik korisnik predmetnog zemljišta od vremenskog perioda i prije sklapanja ugovora od 26. 4. 2013., a navedeno ujedno proizlazi i iz predmeta ovog suda br. P- 79/2022 jer je uvidom u potvrde Općine Velika Ludina o plaćenim naknadama razvidno da je tuženik za 2011. i 2012. u cijelosti platio naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta prema površini koja je navedena i u Ugovoru od 26. 4. 2013., te da je upravo tužitelj 2013. podnio Agenciji za poljoprivredno zemljište zahtjev za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, i to oznake i površine zemljišta kako to proizlazi iz Ugovora od 26. 4. 2013.

13. Prema odredbi čl. 2. Ugovora od 26. 4. 2013., ugovoreno je privremeno korištenje na rok od 5 godina, zatim, prema čl. 3. istog ugovora korisnik se obvezao plaćati godišnju naknadu za privremeno korištenje u iznosu od 47.508,22 kn, koja dopijeva za prvu godinu do 15. 5. 2013., a za svaku sljedeću godinu do 30. 6. tekuće godine, te prema odredbi čl. 10. st. 1. toč. 2. Ugovora od 26. 4. 2013., ugovor o privremenom korištenju raskida se ako korisnik i nakon opomene davatelja, ne plati naknadu do kraja rujna tekuće godine, osim u slučaju više sile.

14. Nadalje, uvidom u obavijest od 29. 6. 2017., koju je tuženik primio 14. 7. 2017., utvrđeno je da tužiteljica obavještava tuženika da je raskinula Ugovor od 26. 4. 2013. te iz navedene obavijesti proizlazi da se ugovor raskida na prijedlog Općine Velika Ludina, da je razlog raskida neplaćanje zakupnine za 2013., 2014., 2015. i 2016. zbog čega korisnik ima nepodmirene obveze u sveukupnom iznosu od 240.001,98 kn (glavnica u iznosu od 190.032,88 kn, te dospjele zatezne kamate na dan 7. 6. 2017. 50.959,10 kn) te da se temeljem odredbe čl. 38. st. 7. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ugovor smatra raskinutim danom dostave obavijesti o raskidu ugovora o privremenom korištenju.

15. Nije sporno između stranaka niti da tuženik nije platio naknadu ugovorenu Ugovorom od 26. 4. 2013., i to za 2013., 2014., 2015. i 2016. , a proizlazi i iz iskaza svjedokinje GE.

16. Dakle, utoliko što je odredbom čl. 10. st. 1. toč. 2. Ugovora od 26. 4. 2013., ugovoreno da se ugovor raskida ako korisnik i nakon opomene davatelja, ne plati naknadu do kraja rujna tekuće godine (osim u slučaju više sile), ispunjenje obveze u ugovorenom roku je bitan sastojak Ugovora od 26. 4. 2013. u kojem se slučaju neispunjenjem ugovorene obveze u tom roku ugovor raskida po samom zakonu, sukladno odredbi čl. 361. st. 1. Zakona o obveznima odnosima Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21 i 114/22, 155/23, dalje: ZOO).

17. Nema mjesta pozivanju tuženika na postojanje više sile (članak 10. stavak 1. Ugovora od 26. travnja 2013., članak 38. stavak 4.a. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 39/13 i 48/15, dalje: ZPZ) ) odnosno na druge nepredviđene okolnosti (članak 38. stavak 4.a. ZPZ) koje bi predstavljale opravdani razlog neplaćanja naknade za korištenje kako je ugovorena Ugovorom od 26. travnja 2013. zbog čega bi raskid navedenog ugovora bio nedopušten i nezakonit obzirom da je uvidom u predmet ovog suda br. P-79/2022 koji se vodio po tužbi tužitelja AE, protiv tuženice Republike Hrvatske utvrđeno da je pravomoćnom presudom br. P-7972022-20 od 3. 11. 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je Obavijest Republike Hrvatske, Agencije za poljoprivredno zemljište KLASA: 945 -01717- 01/1710, URBROJ: 370-08-17-6 od 29.06.2017. godine kojom se raskida Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske KLASA: 945-01/13-01/266, URBROJ: 370-13-35 od 13.05.2013. godine, sklopljen između Republike Hrvatske zastupane po ravnateljici Agencije za poljoprivredno zemljište dr.sc. AEĆ u svojstvu Davatelja i IE, [adresa], 10 310 Trebovec, OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu Korisnika, nedopuštena i nezakonita te radi utvrđenja da Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske KLASA: 945-01/13-01/266, URBROJ: 370-13-35 od 26.04.2013. godine, ovjeren dana 13.05.2013. godine pod brojem OV-6685/13 kod v.d. javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, sklopljen između Republike Hrvatske zastupane po ravnateljici Agencije za poljoprivredno zemljište dr.sc. AEĆ u svojstvu Davatelja i IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu Korisnika, nije raskinut sa danom 14. srpnja 2017. godine temeljem obavijesti o raskidu Republike Hrvatske, Agencije za poljoprivredno zemljište KLASA: 945-01717-01/1710, URBROJ: 370-08-17-6 od 29.06.2017. godine, te da isti i dalje ostaje na snazi.

18. Nadalje, odredbama čl. 361. st. 1. i 2. ZOO propisano je da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu te da vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora.

19. Prema odredbi čl. 361. st. 4. ZOO, ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.

20. Kako, dakle, ispunjenje obveze plaćanja naknade do kraja rujna tekuće godine, prema odredbi čl. 10. st. 1. toč. 2. Ugovora od 26. 4. 2013., u vezi s odredbom čl. 361. st. 1. ZOO čini bitan sastojak ugovora o zakupu, pa utoliko što tuženik kao zakupnik nije ispunio navedenu ugovornu obvezu plaćanja naknade u ugovorenom roku još za 2013. godinu, a tužitelj nije dokazao da je kao zakupodavac sukladno odredbi čl. 361. st. 2. ZOO obavijestio tuženika kao zakupnika da zahtijeva ispunjenje ugovora (i na taj način održao ugovor o zakupu na snazi), ugovor o zakupu je sukladno odredbi čl. 361. st. 1. ZOO raskinut po samom zakonu – 30. 9. 2013., te na navedenu odluku suda nije od utjecaja okolnost što je zakupodavac temeljem obavijesti o raskidu ugovora o zakupu od 29. lipnja 2017., tuženika obavijestio da je ugovor o zakupu raskinut danom dostave navedene obavijesti tuženiku kao niti iskaz svjedokinje GE.

21. Nadalje, utoliko što je ugovor o zakupu sukladno odredbi čl. 361. st. 1. ZOO raskinut po samom zakonu, tuženik nema pravo na posjed nekretnina koje su predmet navedenog ugovora i ovog spora, a tuženik nije dokazao suprotno te je tuženik tužiteljici, sukladno odredbi čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 8115 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV) dužan utužene nekretnine predati u posjed (toč. I. izreke presude).

22. Tuženik je kao zakupnik sukladno odredbi čl. 534. st. 1. ZOO, u vezi s odredbom čl. 10. st. 1. toč. 2. Ugovora od 26. 4. 2013., dužan tužiteljici isplatiti ugovorenu zakupninu odnosno naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta u zakupu za 2013. godinu u ugovorenom iznosu od 6.305,42 eur (47.588,22 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450) sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2013. kao prvog sljedećeg dana nakon dospijeća ugovorene obveze plaćanja naknade za 2013. godinu – 15. svibnja 2013. (čl. 3. st. 2. Ugovora od 26. 4. 2013.).

23. Obzirom da je Ugovorom od 26. 4. 2013., čl. 1. navedenog ugovora, točno ugovorena i površina poljoprivrednog zemljišta u zakupu kao i visina godišnjeg iznosa zakupnine, bespredmetni su prigovori tuženika koji nakon više od petnaest godina od sklapanja navedenog ugovora prigovora i površini zemljišta u zakupu i visini ugovorene naknade.

24. Nadalje, prema odredbi čl. 368. ZOO raskidom ugovora obje stranke oslobođene svojih obveza, pa nema mjesta zaključku da bi tuženik bio u obvezi plaćanja tužiteljici zakupnine za 2014., 2015. i 2016. godinu, odnosno nakon raskida ugovora o zakupu po samom zakonu, te je stoga u preostalom dijelu zahtjeva tužitelja radi isplate u iznosu od ukupno 18.916,26 eur, sa zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

25. Na odluku suda u ovoj pravnoj stvari nije od utjecaja predmet Općinskog suda u Kutini br. Pn-108/2019, međutim, uvidom presudu Općinskog suda u Kutini br. Pn-108/2019-23 od 29. 6. 2021, koja je postala pravomoćna 7. 12. 2021., u parničnom predmetu tužitelja AE, protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja AE, radi naknade štete u iznosu od 22.404,00 kn, sa zateznim kamatama, a iz obrazloženja navedene presude razvidno je da predmet spora šteta za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio na nekretninama u k. o. [katastarska općina], koje je dobio na temelju Odluke o privremenom raspolaganju poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH, a koje je zasijao pšenicom i ječmom, te da je na istima došlo do štete plavljenjem (izlijevanjem kanala Hrvatskih voda u 2013.). Iz navedenog predmeta proizlazi da se radi o šteti prouzročenoj na nekretninama na čest. kat. br. 1277/1 i 1300/1 k. o. [katastarska općina], 2013. godine te zapravo potvrđuje da je iste godine sporna nekretnina bila pod usjevima tuženika.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u sporu odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

27. Zbog svega navedeno odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 15. travnja 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po zakonskom zastupniku

2. tuženiku po punomoćniku