REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1186/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2026., u prisutnosti MC, odvjetničke vježbenice u zamjenu za punomoćnicu tužitelja Mariju Jukić Jurišić, odvjetnicu, 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju BC na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 2.785,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13.5.2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja BC za isplatu daljnjeg iznosa od 610,00 eura s osnove neimovinske štete sa zateznim kamatama koje teku od 13.5.2025. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju BC zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete od 900,00 eura koje na taj iznos teku od 13.5.2025. do 2.6.2025. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužitelju BC troškove parničnog postupka u iznosu od 1.479,32 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15.4.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja BC za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 258,18 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 2.1.2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o. u Šumariji Sokolovac prilikom obavljanja poslova sječe i izrade drvnih sortimenata motornom pilom. Prilikom obaranja stabla koje je pri padu slomilo vrh drugog stabla, tužitelj je povlačeći se od padajućih dijelova stabla, stao u neopaženo udubljenje na tlu te istegnuo gležanj. Tužitelj je svoj posao obavljao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i te je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 13.5.2025., a tuženik mu je dana 2.6.2025. isplatio iznos od 900,00 eura koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelj se javio na Centar za hitnu medicinu Opće bolnice Dr. Tomislav Bardek u Koprivnici gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Distorsio ATC et pedis sin i Laesio Lisfanc pedis sin. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom izbjegavanja grane stao u udubljenje na tlu i ozlijedio lijevi gležanj i stopalo koji su odmah otekli uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je nakon RTG snimanja lijevog stopalo propisano mirovanje, držanje noge na povišenom, stavljanje hladnih obloga, nošenje elastičnog zavoja i uzimanje analgetika, a kako bolovi u gležnju i otečenost nisu prolazili morao je hodati uz pomoć štaka bez stajanja na ozlijeđenu nogu, a stopalo mu je imobilizirano longetom za stopalo. Unatoč provedenom liječenju i provedenoj fizikalnoj terapiji kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u gležnju uz oticanje gležnja uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje traži da sud naloži tužitelju isplatiti iznos od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13.5.2025. pa do isplate, nadalje traži da sud naloži tuženiku isplatiti zatezne kamate koje na iznos od 900,00 eura teku od 13.5.2025. do 2.6.2025. kao i da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da je dana 2.1.2025. godine tužitelj zadobio ozljedu na radu kod osiguranika tuženika – Hrvatske šume d.o.o., Šumarija Sokolovac. Nije sporna pasivna legitimacija, jer je na dan štetnog događaja poslodavac tužitelja imao sa tuženikom zaključeno osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima temeljem police br. [broj police]. Nadalje, nije sporna osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno odgovornost poslodavca tužitelja za nastanak predmetne ozljede po principu objektivne odgovornosti. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da je kod tužitelja došlo do neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje te sa njom povezane imovinske štete koje bi opravdavalo dosudu daljnje naknade štete u visini tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je zadobio lakšu tjelesnu ozljedu u vidu natuka lijevog gležnja i stopala bez koštane traume. Navodi da se tužitelj se dana 13.5.2025. obratio tuženiku s vansudskim zahtjevom, temeljem kojeg mu je tuženik isplatio naknadu štete u iznosu od 900,00 eura za neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje i tuđu pomoć i njegu. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku specijalisti kirurgu/traumatologu. Tuženik osporava da tužitelju pripada zatezna kamata na imovinsku štetu od podnošenja zahtjeva. Zahtjev za isplatu naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege predstavlja nenovčanu/nerepariranu imovinsku štetu koja se dosuđuje po diskrecionoj odluci suda i na koju zatezna kamata počinje teći od dana donošenja prvostupanjske odluke. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju plaćanje prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja podneskom od 21.1.2026. specificirao tužbeni na način da traži od suda da naloži tuženiku isplatiti naknadu štete u iznosu od 3.395,00 eura, kao i zatezne kamate na iznos od 900,00 eura koje teku od 2.6.2025. do 2.6.2025., uz troškove parničnog postupka.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege zbog štetnog događaja koji se dogodio 2.1.2025. kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na ranije podmireni iznos štete iz istog štetnog događaja.

7. Među strankama nije sporno:

- nastanak štetnog događaja,

- odgovornost tuženika,

- da je tužitelju priznata ozljeda na radu 7.1.2025. od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zbog predmetnog štetnog događaja,

- da je tuženik isplatio nesporan dio štete u iznosu od 900,00 eura dana 2.6.2025.

8. Sporna je visina potraživanja tužitelja, osobito zbog povrede prava osobnosti, kao i tijek zateznih kamata na imovinsku štetu s osnove pružene pomoći i njege.

9. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovriću spec. kirurgu i traumatologu iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio istegnuće lijevog gležnja.

10. Vještak je naveo da trajne posljedice zbog predmetne ozljede nisu zaostale odnosno nema trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. U pogledu straha, sekundarni strah trajao je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 8 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ozljede oko 21 dan. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 14 dana, te manjeg intenziteta još oko 75 dana. Tuđu pomoć i njegu trebao je po 1 sat dnevno kroz 37 dana.

11. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka niti su tražile da vještak usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje. Nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Zvonimira Lovrića sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

12. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah, naruženje te smanjenje životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13. Uzimajući u obzir zadobivene ozljede u štetnom događaju, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 3.500,00 eura, a koji iznosi se odnose na kvalifikatorne okolnosti - 2.400,00 eura mu pripada zbog pretrpljenih bolova te 1.100,00 eura za pretrpljeni strah.

14. Sud je u odmjeravanju visine neimovinske naknade štete vodio računa o svim okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pa je s obzirom na težinu i vrstu povrede i svih drugih okolnosti slučaja, zaključio da taj iznos predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Pri tome je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), kao i visok stupanj inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do lipnja 2025.

15. Međutim, unatoč tome što je sud uzeo u obzir visok stupanj inflacije, ocjena je ovog suda da je zahtjev tužitelja za isplatu daljnjih 610,00 eura s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti neosnovan budući da objektivno premašuje pravičnu novčanu naknadu koju je u smislu svih navedenih kvalifikatornih okolnosti i okolnosti slučaja moguće odmjeriti.

16. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 37 sati nestručne tuđe pomoći pripada zatraženi iznos od 185,00 eura. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) u zatraženom iznosu od 5,00 eura po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u [adresa], mjestu prebivališta tužitelja.

17. Prema tome, uzimajući u obzir da je ovaj sud utvrdio da tužitelju pripada iznos od 3.500,00 eura s osnove neimovinske štete, zatim iznos od 185,00 eura s osnove imovinske štete, a da je ujedno tuženik nesporno isplatio iznos od 900,00 eura, tužitelju pripada daljnji iznos od 2.785,00 eura.

18. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 13.5.2025., kamate na dosuđeni iznos teku od navedenog dana.

19. U pogledu zateznih kamata za iznos imovinske štete valja primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Budući da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružana nakon štetnog događaja od 2.1.2025., a bila mu je potrebna u trajanju od 37 dana, ovaj sud je utvrdio da je 13.5.2025. (od kojeg dana traži zatezne kamate) ta tražbina tužitelja nedvojbeno dospjela. Prema tome, neosnovan je prigovor tuženika koji se odnosi na tijek zateznih kamata na imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege, odnosno da kamate na imovinsku štetu teku od presuđenja.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. i toč. II. izreke ove presude.

21. U pogledu zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 900,00 eura teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13.5.2025. pa do dana isplate 2.6.2025. je osnovan. Naime, tuženik nije ni osporo, a zatim, niti dokazao da je zatezne kamate na taj nesporni iznos platio, a pod toč. 18. i toč. 19. ove presude su obrazloženi razlozi radi kojih tužitelju pripadaju zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 2., čl. 155. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

24. Odredbom čl. 154. st. 2. propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25. Tužitelj je u ovom sporu s osnovom zahtjeva usp io u cijelosti, dakle u omjeru od 100% sa zahtjevom za imovinsku i neimovinsku štetu.

26. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 3.395,00 eura, a u sporu je uspio sa iznosom od 2.785,00 eura, što predstavlja uspjeh u sporu u pogledu visine od 82,03 %. Zbrajajući 100% osnove s kojom je tužitelj uspio te 82,03 % visine njegovog potraživanja te matematičkom operacijom dijeljenja na 2, dolazi se do rezultata da je tužitelj u sporu usp io u omjeru od 91,02%.

27. Stoga je za zaključiti da je tuženik u sporu uspio s omjerom od 8,98 %, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP oduzeo od postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio te je dobio omjer od 82,04 %.

28. Tako su tužitelju priznati troškovi za:

- odštetni zahtjev u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.8. Tarife,

- sastav tužbe, u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 3.10.2025. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- sastav podneska od 17.10.2025. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.3. Tarife,

- sastav podneska od 21.1.2026. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 24.3.2026. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu a kojem se presuda objavljuje u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.3. Tarife.

29. Dakle tužitelju su priznati troškovi za zastupanje u iznosu od 1.150,00 eura uz PDV, što iznosi 287,50 eura, odnosno ukupno 1.437,50 eura. Uzimajući uspjeh u sporu od 82,04%, tužitelju je pripada omjer od 1.179,32 eura, na koji iznos valja dodati troškove vještačenja 300,00 eura. Prema tome, tužitelju pripada ukupan iznos troškova od 1.479,32 eura. Zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka odbijen je za iznos od 258,18 eura.

30. Tužitelju na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

31. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. IV. i pod toč. V. izreke ove presude.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Sutkinja:

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku