Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-97/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u parničnom predmetu tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „SRNJAK-RAVNA GORA“ LEPOGLAVA, Kameničko Podgorje 16D, 42250 Kameničko Podgorje, OIB: 95319768213 , kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 1.176,99 eura, nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 12. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Martine Lesjak, odvjetnice u Varaždinu te zamjenice punomoćnika tuženika GR, odvjetničke vježbenice, na ročištu za objavu i uručenje presude 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „SRNJAK-RAVNA GORA“ LEPOGLAVA, Kameničko Podgorje 16D, 42250 Kameničko Podgorje, OIB: 95319768213 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 1.176,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 926,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.12.2022. godine pa do 31.12.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

- na iznos od 250,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.02.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.024,19 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 15. travnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika podnio tužbu radi isplate iznosa od 1.176,99 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

2. U tužbi se navodi da je dana 12. prosinca 2022. godine, oko 17:20 sati, u Lepoglavi bb, van naselja, došlo je do prometne nezgode na način da je DR upravljao teretnim vozilom marke Pegueot Expert, registarskih oznaka [registarska oznaka], te se kretao cestom broj D-74 iz smjera istoka u smjeru zapada. Dolaskom do cca 150 m prije table za mjesto Purga na kolnik mu je sa lijeve na desnu stranu, s obzirom na njegov smjer kretanja, istrčala srneća divljač te ga udarila u prednja lijeva vrata. Nakon naleta na vozilo divljač se udaljila s mjesta događaja u nepoznatom smjeru. Vozač nije bio pod utjecajem alkohola te nije utvrđena njegova prekršajna odgovornost. Na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja Moj auto broj 04401307337. Tužitelj je temeljem gore navedene police, vlasniku oštećenog vozila [registarska oznaka], BR, vlasniku Svila Dekor-M, trgovački obrt, dana 21.12.2022. godine nadoknadio štetu u iznosu od 6.984,03 kn / 926,94 EUR te zatim dana 16.02.2023. godine u daljnjem iznosu od 1.884,00 kn / 250,05 EUR. Tužitelj dodaje da budući da tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem V/119 Lepoglava, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva . Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da se predmetni štetni događaj nije dogodio u lovištu tuženika već u naseljenom mjestu, općina Lepoglava, a sukladno čl. 11. Zakona o lovstvu zabranjeno je ustanovljenje lovišta u naseljenom mjestu. S tim u vezi, tuženik ističe kako je u potvrdi MUP-a koju je tužitelj priložio uz tužbu navedeno kako je o navedenom događaju izvještena LU Trakošćan Bednja , pa da iz navedenog proizlazi da kako tuženik nije lovoovlaštenik na području nastanka predmetnog štetnog događaja. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i budući da bilo kakva ozlijeđena ili uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika nije pronađena. Tuženik napominje kako je pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu kao lex specialis, a da u konkretnom slučaju šteta nije nastala zbog provođenja lova. Osim toga, tuženik ističe da je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu), a nije opasna stvar te da je u sudskoj praksi napušten pogrešan stav o divljači kao opasnoj stvari, pa se ovakvi sporovi rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Ističe se nadalje da je tuženik provodio i provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovno gospodarskom osnovom i dr. Osim svega navedenog, tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva te osporava da su oštećenja na vozilu u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

4. Tužitelj se na odgovor na tužbu tuženika očitovao u podnesku od 14. veljače 2025. uz koji je priložio pisanu izjavu svjedoka DR od 26.11.2024., koju je zaprimio nakon podnošenja tužbe. U podnesku je naveo da je povodom predmetnog štetnog događaja obavljen očevid od strane policijskih službenika nadležne policijske postaje koji su prilikom obavljanja istog došli do slijedećih utvrđenja: - da su na vozilu osiguranika tužitelja pronađena mehanička oštećenja nastala prilikom udara u divljač, - da je prije mjesta naleta postavljen znak "divljač na cesti" što zapravo ukazuje na to da je na toj dionici velika vjerojatnost prelaska životinja preko ceste, - da je do prometne nezgode došlo na način da je došlo do naleta divljači u lijevi bočni dio vozilo osiguranika tužitelja, a kojim je upravljao DR, - da se divljač nakon naleta osobnog vozila na istu udaljila u nepoznatom smjeru, - da kod vozača nije pronađena koncentracija alkohola u krvi nakon predmetne nezgode, odnosno da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača za predmetni štetni događaj. Dakle, upravo su iz potvrde policije razvidne sve okolnosti koje tuženik smatra nedokazanim. Pri tome ističe da su policijski službenici pogriješili kada su o štetnom događaju obavijestili predstavnika LD Trakošćan Bednja, a ne predstavnika tuženika, budući da upravo tuženik gospodari lovištem unutar kojega je došlo do štetnog događaja. Prema izjavi svjedoka DR, do štetnog događaja je došlo otprilike 150 metara prije skretanja za mjesto Purga, odnosno oko 250 metara prije table za mjesto Rinkovec. Uvidom u kartu lovišta koja je dostavljena uz tužbu razvidno je kako se mjesto štetnog događaja nalazi unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik. U odnosu prigovor tuženika o primjeni prava, smatra da za utvrđivanje odgovornosti lovoovlaštenika, odnosno tuženika kao njegova osiguratelja, za predmetnu štetu, valja primijeniti odredbu čl. 1045. st.3. Zakona o obveznim odnosima jer divljač u pokretu koja se nekontrolirano kreće predstavlja opasnu stvar u smislu navedene odredbe. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik ističe da je iz priloženog izvida štete koji sadrži specifikaciju oštećenja te fotografija oštećenja razvidno kako su na vozilu osiguranika tužitelja nastala oštećenja u iznosu od 8.868,03 kn, odnosno 1.176,99 eura.

5. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju u spisu i to potvrda MUP-a (str. 5), web prijave štete (7-8), dopisi punomoćnika tužitelja DR od 2.10.2024. i 14.11.2024. (str. 9-10), karta lovišta V-119 Lepoglava (str. 11), detalji ugovora za lovište V-119 Lepoglava i ispis iz Središnje lovne evidencije (str. 12-15), polica osiguranja (str. 16), uvjeti osiguranja i vodič kroz usluge (str. 18-53), preslika vozačke dozvole za DR i prometne dozvole (st. 54-57), izvid štete (str. 58-59), fotoelaborat (str 60-63), naloge za isplatu štete i dokaze o isplati (str. 64-67), e-mail tužitelja od 22.12.2022. uz regresni zahtjev (str. 68-69), dopis Hrvatskog lovačkog saveza od 8.1.2023. (str. 70), e -mail NR od 20. veljače 2023. uz dopunu regresnog zahtjeva (str. 71-72), pisani iskaz DR od 26.11.2024. (str. 129), spis PU varaždinske, PP Ivanec sa zapisnikom o očevidu i situacijskim planom te fotoelaboratom i izuzetim rogom srneće divljači na mjestu prometnog događaja, koji je izuzet očevidom od 12.12.2022. (str. 155 -167 i kuverta u kojoj je rog zalijepljen na poleđini spisa), te su na ročištu 16. svibnja 2025. saslušani svjedok DR te zakonski zastupnik tuženika MR.

5.1. Osim toga tužitelj je predlagao još provođenje prometnog i geodetskog vještačenja, no ove dokazne prijedloge sud nije usvojio kao nepotrebne, budući da je na temelju provedenih dokaza stanje stvari razjašnjeno u mjeri dovoljnoj za odlučivanje o meritumu, iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.

6. Na temelju analize svakog provedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 1.176,99 eura eura, kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku i to plativši mu dana 21.12.2022. godine iznos od 926,94 eura te zatim dana 16.02.2023. daljnji iznos od 250,05 eura, s osnova police kasko osiguranja motornih vozila, radi naknade materijalne štete na osobnom automobilu registarskih oznaka [registarska oznaka], a koja šteta je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 12. prosinca 2022., kada je u navedeno osobno vozilo kojim je upravljao DR udarila srneća divljač.

8. Između stranaka nije sporno da je do prometne nezgode (štetnog događaja) došlo 12. prosinca 2022. u Lepoglavi bb, izvan naselja, u kojoj nezgodi je oštećen osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] koji je bio osiguran kod tužitelja policom osiguranja Moj auto broj 044013073.

9. Sporno je je li se dogodio nalet na divljač ili na neku drugu životinju, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika te visina štete.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je u konkretnom slučaju šteta nastala uslijed naleta srneće divljači na vozilo. Naime, iako u konkretnom slučaju nakon naleta vozila na životinju nije pronađena ozlijeđena životinja, jer se ista udaljila s mjesta naleta, policija je prilikom očevida pronašla rog srneće divljači kojeg je izuzela s mjesta nesreće (nalazi se u spisu u okviru spisa PU varaždinske, PP Ivanec sa zapisnikom o očevidu i situacijskim planom te fotoelaboratom), iz čega sud zaključuje o tome da je u konkretnom slučaju došlo do naleta srneće divljači na vozilo.

10.1. Da se radilo o naletu srne na vozilo posvjedočio je i svjedok DR, vozač predmetnog vozila, koji je dao pisani iskaz (str. 129 spisa), a saslušan je dodatno i na ročištu 16. svibnja 2025. i koji je iskazao da je vidio životinju koja je nakon udara ležala na cesti, a potom je pobjegla.

11. U odnosu na spornu činjenicu nalazi li se mjesto prometne nesreće u području lovišta kojim gospodari ovdje tuženik, sud je na temelju dokumentacije u spisu te iskaza svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika zaključio da se radi o lovištu oznake V/119 Lepoglava kojim upravlja ovdje tuženik.

11.1. Naime, prema izjavi svjedoka DR, do štetnog događaja je došlo otprilike 150 metara prije skretanja za mjesto Purga, odnosno oko 250 metara prije table za mjesto Rinkovec. Uvidom u kartu lovišta s detaljima lovišta, koja je dostavljena uz tužbu (str. 11-14 spisa) razvidno je kako se granica lovišta oznake V/119 Lepoglava proteže nakon mjesta Purga Lepoglavska uz mjesto Rinkovec, gdje ide linijom državne ceste broj D-74.

11.2. Zakonski zastupnik tuženika MR je u svom iskazu danom na ročištu 16. svibnja 2025. naveo da lovište kojim upravlja ovdje tuženik u mjestu Rinkovec graniči s lovištem Trakošćan-Bednja, kojim upravlja Lovačka udruga Trakošćan-Bednja, a granice lovišta utvrđene su tako da u mjestu Rinkovec granicu lovišta predstavlja državna cesta koja prolazi između Bednje i Trakošćana, pri čemu se jednim dijelom te ceste lovište kojim upravlja tuženik prostire i na lijevoj i na desnoj strani ceste, ali u većem dijelu je granica cesta, a što znači da gledajući iz smjera Lepoglave prema Trakošćanu tuženikovo lovište se prostire s lijeve strane te ceste, a desna strana spada pod lovište Bednja-Trakošćan. Karta lovišta utvrđena je u lovno gospodarskoj osnovi gdje se točno vidi koje područje pokriva lovište .

11.3. Prema tome, kako u mjestu Rinkovec granicu lovišta predstavlja državna cesta koja prolazi između Bednje i Trakošćana, pri čemu da se gledajući iz smjera Lepoglave prema Trakošćanu tuženikovo lovište prostire s lijeve strane te ceste (kako je to zakonski zastupnik tuženika pojasnio) te kako je iz karte lovišta vidljivo da se radi o državnoj cesti D-74, kojom pak se kretalo osobno vozilo u konkretnom slučaju upravo iz smjera istoka prema zapadu, a iz situacijskog plana sastavljenog od strane policije (str. 159 spisa) je vidljivo da je srneća divljač iskočila s lijeve strane ceste (a o čemu je iskazivao i svjedok-vozač automobila DR), zaključuje se da je srna na cestu iskočila s područja koje se nalazi unutar lovišta kojim upravlja ovdje tuženik.

12. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19 i 32/20, koji je važio u vrijeme predmetnog štetnog događaja) te općim propisima obveznog prava, odnosno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22. i 156/22. dalje u tekstu: ZOO-a).

13. Prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o lovstvu za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. toga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. toga Zakona.

13.1. U konkretnom slučaju se predmetni štetni događaj dogodio na način da je divljač istrčala s lovišta V-119 Lepoglava, kojim gospodari ovdje tuženik, ali do štete nije došlo u lovištu, već na kolniku lokalne ceste. Lokalna cesta ne spada u pojam lovišta, u smislu čl. 7. točka 10. Zakona o lovstvu te je i prema čl. 11. t. 2. toč. 5. Zakona o lovstvu zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. Zbog toga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o lovstvu o odgovornosti lovoolaštenika za štetu koju divljač prouzroči u lovištu.

14. Pasivna legitimacija tuženika u konkretnom sporu izvire iz odredbi ZOO- a o objektivnoj odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari. To zato što se divljač na javnoj cesti, po stavu ovoga suda, smatra opasnom stvari, a odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Nadalje, odredbom čl. 1066. ZOO-a propisano je da umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

14.1. Budući da je, dakle, divljač na cesti opasna stvar, a da prema navedenim relevantnim odredbama ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik, odnosno umjesto njega osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar, to bi ovdje tuženik, koji upravlja lovištem s kojeg je divljač istrčala, odgovarao za štetu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti-causae).

15. Prema odredbama čl. 1067. st. 1. - 3. ZOO-a vlasnik opasne stvari može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (viša sila), ili da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, a ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti. Stoga je tuženik u ovome postupku trebao dokazati da u konkretnom slučaju postoji neki od ekskulpacijskih razloga iz članka 1067. ZOO-a za (potpuno ili djelomično) oslobođenje od odgovornosti. No tuženik navedeno nije dokazao.

16. U sudskoj praksi se pojam više sile tretira vrlo restriktivno. Izlazak srneće divljači na cestu te udar motornog vozila u istu na žalost je jako čest, a posljedično i lako predvidiv te ne potpada pod pojam više sile, onako kako ju definira ZOO. Budući da postoje razne mjere odnosno razni načini sprječavanja ili izbjegavanja izlaska srneće ili kakve druge divljači na cestu te da se takav događaj može predvidjeti i ne predstavlja ništa neuobičajeno, a posebno u blizini lovišta kao u predmetnom slučaju, ne može se uzeti da bi se u konkretnom slučaju mogla primijeniti odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a za tuženikovo oslobođenje od odgovornosti (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-3762/2022).

17. Nadalje, iz stanja spisa ne proizlazi da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika (vozača oštećenog vozila) ili treće osobe, niti da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, već proizlazi da je jedini uzrok štete iznenadni izlazak, odnosno istrčavanje divljači na cestu. Naime, policijski službenici prilikom izlaska na mjesto štetnog događaja nisu utvrdili bilo kakvu prekršajnu odgovornost osiguranika tužitelja, odnosno nisu utvrdili da bi vozač upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama, što nedvojbeno proizlazi iz zapisnika o očevidu (str. 156-158 spisa). S druge strane, tuženik u tijeku ovog postupka nije predložio nikakve druge dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi postojanje ekskulpacijskog razloga iz čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a, odnosno da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, ili da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

18. S obzirom na sve navedeno, valjalo je primjenom odredaba čl. 963. st. 1. u vezi s odredbama čl. 1064. i 1067. ZOO-a, obvezati tuženika na isplatu iznosa od 1.176,99 eura, koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovi naknade štete (točka I. izreke).

19. Što se tiče visine štete te uzročnost, iz dostavljenih dokaza, a posebno iz izvida štete koji sadrži specifikaciju oštećenja i kalkulaciju te fotografije oštećenja razvidno je kako su na vozilu osiguranika tužitelja nastala oštećenja u iznosu od ukupno 1.176,99 eura, dok je naloga za isplatu i izvoda po računu tužitelja razvidno da je tužitelj na ime troškova popravka vozila platio dana 21.12.2022. iznos od 6.984,03 kn, odnosno 926,94 eura te zatim dana 16.02.2023. iznos od 250,05 eura, što zbrojeno daje 1.176,99 eura.

20. Budući da dakle tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, dužan je tužitelju platiti i zatezne kamate (članak 29. stavak 1. ZOO -a), počevši od sljedećeg dana od dana tužiteljevog plaćanja, dakle u odnosu na iznos od 926,94 eura od 22. prosinca 2022., a na iznos od 250,05 eura od 17. veljače 2023., po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, odnosno za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora, niti iz ugovora između trgovaca i osoba javnog prava.

21. O troškovima parničnog postupka riješeno je pod toč . II. izreke te je tužitelju, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a priznat parnični trošak u iznosu 1.024,19 eura, a koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. t. 1. vezano uz Tbr. 7. toč.1. Tarife), trošak odvjetničkog zastupanja na ročištima 7. travnja 2025., 16. svibnja 2025 te 12. ožujka 2026. u iznosu od po 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), dok za pristup na ročište 29. siječnja 2026. tužite lj ima pravo na 25% nagrade odnosno iznos od 37,50 eura (Tbr. 9. t. 3. Tarife), zatim za sastav podneska od 14. veljače 2025. iznos od 150,00 eura (Tbr. 8. t. 1. vezano uz Tbr. 7. toč.1. Tarife), što ukupno iznosi 787,50 eura, čemu se pribraja trošak PDV-a od 25% u iznosu od 196,87 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura te na presudu od 19,91 eura što ukupno daje iznos od 1.024,19 eura.

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 22. siječnja 2025., 28. svibnja 2025 te 4. veljače 2026. jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 15. travnja 2026.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. Pun. tužitelja - Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu,

2. Pun. tuženika - Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu.