Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-33/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u parničnom predmetu tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „GREBENGRAD“ MAĐAREVO, Madžarevo 3032, 42220 Madžarevo, OIB: 68566629748, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 685,96 eura, nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 12. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Martine Lesjak, odvjetnice u Varaždinu te zamjenice punomoćnika tuženika NE, odvjetničke vježbenice, na ročištu za objavu i uručenje presude 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „GREBENGRAD“ MAĐAREVO, Madžarevo 3032, 42220 Madžarevo, OIB: 68566629748 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 685,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.09.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 829,64 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 15. travnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika podnio tužbu radi isplate iznosa od 685,96 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

2. U tužbi se navodi da je dana 21. kolovoza 2023. oko 05:20 sati ČE upravljala osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], kolnikom iz smjera Donjeg Makojišća u smjeru Topličice, kojom prilikom je na kolnik istrčala srneća divljač te je na kolniku Zlatarske ulice u mjestu Topličica došlo do naleta prednjeg lijevog dijela vozila na divljač. Nakon naleta na vozilo divljač je otrčala u nepoznatom smjeru. Vozačica nije bila pod utjecajem alkohola niti je utvrđena njezina prekršajna odgovornost. Na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja Moj auto broj 04401439204. Tužitelj je temeljem navedene police vlasniku vozila ČE dana 19. rujna 2023. nadoknadio štetu u iznosu od 685,96 eura. Tužitelj navodi da budući da tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem V/122 Mađarevo, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega od tuženika potražuje navedeni iznos od 685,96 eura uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da se predmetni štetni događaj nije dogodio u lovištu tuženika već u naseljenom mjestu, točnije u Novom Marofu, mjesto Topličica, Zlatarska ulica, a sukladno čl. 11. Zakona o lovstvu zabranjeno je ustanovljenje lovišta u naseljenom mjestu. Uz to, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženik ističe budući da bilo kakva ozlijeđena ili uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika nije pronađena. Tuženik napominje kako je pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu kao lex specialis, a da u konkretnom slučaju šteta nije nastala zbog provođenja lova. Osim toga, tuženik ističe da je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu) , a nije opasna stvar te da je u sudskoj praksi napušten pogrešan stav o divljači kao opasnoj stvari, pa se ovakvi sporovi rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Ističe se nadalje da je tuženik provodio i provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovno gospodarskom osnovom i dr. Osim svega navedenog, tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva te osporava da su oštećenja na vozilu označena u izvidu štete u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

4. Tužitelj se na odgovor na tužbu tuženika očitovao u podnesku od 22. travnja 2025. u bitnome ističući da su, suprotno navodima tuženika, iz dostavljene dokumentacije, konkretno potvrde MUP-a, razvidne sve okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja, među kojima i činjenica da je do štetnog događaja došlo unutar lovišta kojim gospodari tuženik. Navedena potvrda predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1 Zakona o parničnom postupku, pa dokazuje istinitost (činjenica) onoga što se u njoj potvrđuje i određuje. U odnosu prigovor tuženika o primjeni prava, smatra da za utvrđivanje odgovornosti lovoovlaštenika, odnosno tuženika kao njegova osiguratelja, za predmetnu štetu, valja primijeniti odredbu čl.1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima jer divljač u pokretu koja se nekontrolirano kreće predstavlja opasnu stvar u smislu navedene odredbe.

5. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju u spisu i to potvrda MUP-a, web prijava štete, zapisnik o alkotestiranju, dopis svjedokinji ČE od 03.02.2025. godine, karta lovišta V-122 Mađarevo, detalji ugovora za lovište V-122 Mađarevo, ispis iz središnje lovne evidencije za lovište V-122 Mađarevo, Polica osiguranja Moj auto broj 04401439204, uvjeti osiguranja HR-IPID- 102-0422, Web prijava štete, prometna dozvola, izvid štete KA10554_23_1_1, fotoelaborat, nalog za isplatu štete od 18.09.2023. g., dokaz o isplati od 19.09.2023. godine, e-mail tužitelja od 05.10.2023. godine, regresni zahtjev od 05.10.2023. godine, opomena od 22.11. 2023. godine, dopis Hrvatskog lovačkog saveza od 05.01.2024. godine, spis PP Novi Marof (str. 96-111) te je saslušana svjedokinja ČE.

5.1. Osim toga tužitelj je predlagao još provođenje prometnog vještačenja, no ovaj dokazni prijedlog sud nije usvojio kao nepotreban, budući da je na temelju provedenih dokaza stanje stvari razjašnjeno u mjeri dovoljnoj za odlučivanje o meritumu, iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.

6. Na temelju analize svakog provedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 685,96 eura, kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku dana 19. rujna 2023. s osnova police kasko osiguranja motornih vozila, radi naknade materijalne štete na osobnom automobilu registarskih oznaka [registarska oznaka], a koja šteta je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. kolovoza 2023., kada je navedeno osobno vozilo, kojim je upravljala ČE, kolnikom iz smjera iz smjera Donjeg Makojišća u smjeru Topličice, udarilo divljač koja je pretrčavala kolnik.

8. Između stranaka nije sporno da je do prometne nezgode (štetnog događaja) došlo 21. kolovoza 2023. na kolniku Zlatarske ulice u mjestu Topličica, u kojoj nezgodi je oštećen osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] koji je bio osiguran kod tužitelja policom osiguranja Moj auto broj 04401439204.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva i to prvenstveno pasivna legitimacija tuženika.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je u konkretnom slučaju šteta nastala uslijed naleta divljači na vozilo. Naime, iako u konkretnom slučaju nakon naleta vozila na životinju nije pronađena ozlijeđena životinja, jer se ista udaljila s mjesta naleta, svjedokinja ČE (vozačica predmetnog vozila) uvjerljivo je svjedočila o tome da je upravo srneća divljač udarila u vozilo.

10.1. Naime, svjedokinja ČE je na ročištu 12. ožujka 2026. iskazala da je toga jutra, kada se vozila na posao, na cesti prema Topličici u jednom trenutku u lijevu stranu auta udarila srna. Vidjela je srnu kad je udarila u auto, ali je nakon toga pobjegla i više ju nije vidjela. Odmah je zaustavila vozilo i najprije je zvala policiju, nakon toga svog supruga. Došla je prvo policija i sjeća se da su išli provjeriti postoji li znak opasnosti za divljač, ali ga nije bilo i zna da je tek prošle godine postavljen. Nakon toga je došao i njen suprug, ali srnu više nisu nigdje vidjeli, a na autu je bila vidljiva zelenkasta izlučevina želuca, ali nije bilo ni tragova krvi ni dlake. Na tom mjestu gdje je došlo do naleta su s lijeve strane uz cestu oranice i srna je dotrčala sa tih oranica.

10.2. Iskaz navedene svjedokinje sud ocjenjuje uvjerljivim i istinitim, budući da je okolnosno i uvjerljivo svjedočila o tome da je u konkretnom slučaju kao vozačica predmetnog motornog vozila vidjela srnu kada je istrčala sa oranice s lijeve strane kolnika i udarila u lijevu stranu njenog vozila. Prema tome radilo se o naletu vozila na divljač-srnu.

11. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19 i 32/20, koji je važio u vrijeme predmetnog štetnog događaja) te općim propisima obveznog prava, odnosno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22 dalje u tekstu: ZOO-a).

12. Prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o lovstvu za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. toga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. toga Zakona.

12.1. U konkretnom slučaju se predmetni štetni događaj dogodio na način da je divljač istrčala s lovišta V-122 Mađarevo, kojim gospodari ovdje tuženik, ali do štete nije došlo u lovištu, već na kolniku lokalne ceste. Lokalna cesta ne spada u pojam lovišta, u smislu čl. 7. točka 10. Zakona o lovstvu te je i prema čl. 11. t. 2. toč. 5. Zakona o lovstvu zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. Zbog toga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o lovstvu o odgovornosti lovoolaštenika za štetu koju divljač prouzroči u lovištu.

13. Pasivna legitimacija tuženika u konkretnom sporu izvire iz odredbi ZOO- a o objektivnoj odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari. To zato što se divljač na javnoj cesti, po stavu ovoga suda, smatra opasnom stvari, a odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Nadalje, odredbom čl. 1066. ZOO-a propisano je da umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

13.1. Budući da je, dakle, divljač na cesti opasna stvar, a da prema navedenim relevantnim odredbama ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik, odnosno umjesto njega osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar, to bi ovdje tuženik, koji upravlja lovištem s kojeg je divljač istrčala, odgovarao za štetu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti-causae).

14. Prema odredbama čl. 1067. st. 1. - 3. ZOO-a vlasnik opasne stvari može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (viša sila), ili da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, a ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti. Stoga je tuženik u ovome postupku trebao dokazati da u konkretnom slučaju postoji neki od ekskulpacijskih razloga iz članka 1067. ZOO-a za (potpuno ili djelomično) oslobođenje od odgovornosti. No tuženik navedeno nije dokazao.

15. U sudskoj praksi se pojam više sile tretira vrlo restriktivno. Izlazak srneće divljači na cestu te udar motornog vozila u istu na žalost je jako čest, a posljedično i lako predvidiv te ne potpada pod pojam više sile, onako kako ju definira ZOO. Budući da postoje razne mjere odnosno razni načini sprječavanja ili izbjegavanja izlaska srneće ili kakve druge divljači na cestu te da se takav događaj može predvidjeti i ne predstavlja ništa neuobičajeno, a posebno u blizini lovišta kao u predmetnom slučaju, ne može se uzeti da bi se u konkretnom slučaju mogla primijeniti odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a za tuženikovo oslobođenje od odgovornosti (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-3762/2022).

16. Nadalje, iz stanja spisa ne proizlazi da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika (vozača oštećenog vozila) ili treće osobe, niti da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, već proizlazi da je jedini uzrok štete iznenadni izlazak, odnosno istrčavanje divljači na cestu. Naime, policijski službenici prilikom izlaska na mjesto štetnog događaja nisu utvrdili bilo kakvu prekršajnu odgovornost osiguranika tužitelja, odnosno nisu utvrdili da bi vozačica upravljala vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama, što nedvojbeno proizlazi iz zapisnika o očevidu (str. 104-106 spisa). S druge strane, tuženik u tijeku ovog postupka nije predložio nikakve druge dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi postojanje ekskulpacijskog razloga iz čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a, odnosno da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, ili da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

17. S obzirom na sve navedeno, valjalo je primjenom odredaba čl. 963. st. 1. u vezi s odredbama čl. 1064. i 1067. ZOO-a, obvezati tuženika na isplatu iznosa od 685,96 eura, koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovi naknade štete (točka I. izreke).

18. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, iz dostavljenih dokaza, a posebno iz izvida štete koji sadrži specifikaciju oštećenja i kalkulaciju, odnosno obračun troškova popravka, zatim naloga za isplatu i izvoda po računu tužitelja, razvidno je da je tužitelj na ime troškova popravka vozila platio iznos od 685,96 eura dana 19. rujna 2023.

19.1. Budući da dakle tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, dužan je tužitelju platiti i zatezne kamate (članak 29. stavak 1. ZOO -a), počevši od sljedećeg dana od dana tužiteljevog plaćanja, dakle od 20. rujna 2023., po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, odnosno za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora, niti iz ugovora između trgovaca i osoba javnog prava.

20. O troškovima parničnog postupka riješeno je pod toč . II. izreke te je tužitelju, primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku priznat parnični trošak u iznosu 829,64 eura, a koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. t. 1. vezano uz Tbr. 7. toč.1. Tarife), trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu 16. srpnja 2025. i 12. ožujka 2026. u iznosu od po 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. vezano uz Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 22. travnja 2025. iznos od 150,00 eura (Tbr. 8. t. 1. vezano uz Tbr. 7. toč.1. Tarife), što ukupno iznosi 600,00 eura, čemu se pribraja trošak PDV-a od 25% u iznosu od 150,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura, te na presudu od 39,82 eura što ukupno daje iznos od 829,64 eura.

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 3. travnja, 1. listopada, 3. studenoga, 1. prosinca 2025. te 2. siječnja 2026., jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 15. travnja 2026.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. Pun. tužitelja - Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu,

2. Pun. tuženika - Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu.