Poslovni broj: Us I-444/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Valentin Jakovac, odvjetniku u Zagrebu, Nehruov trg 6, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, V. Policijska postaja Zagreb, u Zagrebu, Antuna Bauera 1, OIB: 36162371878, radi napuštanja EGP-a, nakon održane usmene rasprave, dana 15. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, V policijske postaje Zagreb, Klasa: UP/I-216-04/26-01/242, Urbroj: 511-19-31-26-1 od 21. siječnja 2026. godine.

II) Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu.

II) Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću iz Zagreba, Vodovodna 13/I, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR i za pristup na ročište dana 13. travnja 2026. g. iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR i na taj iznos i 25% PDV-a što je 250,00 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć. III) Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška besplatne pravne pomoći u preostalom iznosu od 2.500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, V policijske postaje Zagreb, Klasa: UP/I-216-04/26- 01/242, Urbroj: 511-19-31-26-1 od 21. siječnja 2026. godine pod točkom 1. određuje se da se protjeruje iz [adresa], NH, rođena **.**.1997. godine u mjestu Panchthar, Nepal, državljanka Nepala, nositeljica putne isprave Nepala broj 11134726 izdane 23.10.2018. godine s rokom važenja do 22.10.2028. godine, pod točkom 2. se utvrđuje da se državljanki treće zemlje iz točke 1. izreke tog rješenja ukida dozvola za boravak i rad izdana od strane Policijske uprave zagrebačke, Klasa: UP/I-216-02/25-09/126480, Urbroj: 511-19-23-25-1, od dana 04.07.2025. godine, s rokom važenja od 25.07.2027. godine do 22.07.2028. godine, pod točkom 3. se utvrđuje da državljanki treće zemlje iz točke 1. izreke tog rješenja prestaje zakonit boravak u Republici Hrvatskoj i dužna je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja, pod točkom 4. se utvrđuje da se državljanki treće zemlje iz točke 1. izreke toga rješenja određuje se zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP-u) u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP-a) odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen, pod točkom 5. se određuje da će se državljanku treće zemlje iz točke 1. izreke toga rješenja prisilno će se udaljiti u državu njenog podrijetla, Nepal, državu iz koje je došla u Republiku Hrvatsku ili uz njen pristanak u drugu treću zemlju, ako ne napusti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku za dragovoljni odlazak koji joj je određen i pod točkom 6. se određuje da se državljanka treće zemlje iz točke 1. izreke toga rješenja dužna prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP-a).

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke i ističe da pobijano rješenje pobija u cijelosti zbog nezakonitog donošenja upravnog akta – pobijanog rješenja odnosno iz razloga što zakon nije pravilno primijenjen, nepoštivanja zakonskih odredbi koje je upravno tijelo bilo dužno primijeniti, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog nepravilnosti u postupku koji je aktu prethodio iz bitnih razloga što se nije postupilo prema pravilima postupka, odnosno zbog povrede osnovnih načela upravnog postupka od strane javnopravnog tijela, povrede načela zakonitosti, povrede načela upotrebe jezika i pisma na štetu pojedinca, ali i ostalih temeljnih načela, ali i bitnih povreda prilikom provođenja samog upravnog postupka obzirom nije primijenjeno načelo zaštite pojedinca obuhvaćenog upravnim aktom jer je u ovom slučaju trebalo primijeniti institut prethodnog (prejudicijalnog) pitanja je li uopće kazneno djelo krivotvorenja počinjeno. Naime, u bitnom tuženik je izdao upravni akt s obrazloženjem i izrekom kako je ranije opisano. Nadalje, pozivanjem na taksativno navedene odredbe Zakona o strancima u obrazloženju pobijanog rješenja i relevantnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku nadležno tijelo je donijelo ranije opisanu odluku, a posebice temelji svoju odluku na Prekršajnom nalogu državnog inspektorata KLASA: 116-02/26-01/261, URBROJ: 443-01-13-01/26-5 od 20.1.2026., kojim je nalogom tužiteljici nepravomoćno izrečena novčana kazna od 1.000,00 eura. Protiv navedenog Prekršajnog naloga tužiteljica je podnijela pravodoban prigovor preporučenom poštom o čemu se u prilogu dostavljaju dokazi. Slijedom navedenog, podnositeljica ove tužbe ističe kao i ranije da je predmetni pobijani akt nezakonit. Naime, tužiteljica je osoba koja nije državljanka Republike Hrvatske, i osoba koja se isključivo koristi nepalskim jezikom. Donositelj ovog pobijanog akta nije omogućio tužiteljici da se koristi u ovom postupku svojim jezikom i zbog toga je povrijeđeno osnovno pravo tužiteljice, načelo upotrebe jezika i pisma na štetu pojedinca. U rješenju se nigdje ne navodi da bi tužiteljici bio omogućen adekvatni sudski tumač i zbog toga je vidljivo da iz iskaza tužiteljice i donesenog rješenja postoje nesporne nedoumice. Iz tog razloga tužiteljica smatra da je rješenje paušalno napisano, da izreka nije u skladu s obrazloženjem, a da činjenično stanje nije točno utvrđeno, niti je zbog jezične barijere uopće moglo biti točno utvrđeno, a k tome je donositelj pogrešno primijenio i materijalno pravo. Nadalje, zbog osnovnog nerazumijevanja jezika, tužiteljica nije mogla niti znala iskomunicirati zbog jezične barijere da preda nadležnom javnopravnom tijelu relevantne dokumente na uvid koje je imala sa sobom, a koji dokazuju da ima elemente za zakonit boravak na području Europskog gospodarskog prostora kao što je potvrda o zaposlenju u firmi i da objasni na kojim poslovima radi. Obzirom na navedeno navedeno rješenje je nezakonito i grubo krši temeljna prava tužitelja, a posebice što se na valjanom jeziku tužiteljica nije mogla izjasniti o svojim pravima. Nadalje, tuženik – Ministarstvo unutarnjih poslova RH je nezakonito donijelo i zaključak u rješenju da je počinjen prekršaj na temelju čega izdaje ovako pogubno restriktivne mjere u izreci pobijanog rješenja i grubo krši temeljna ljudska prava i slobode tužiteljice. Da bi netko počinio prekršajno djelo, za to djelo određena osoba mora biti pravomoćno osuđena i djelo mora biti kao takvo i protupravno utvrđeno kao prekršajno od strane suda. U ovom slučaju nije u skladu s zakonom da policijski službenik smije samostalno diskrecijski odlučiti da li je počinjeno prekršajno djelo i na temelju takve diskrecijskog mišljenja donijeti takvo rješenje kojim se grubo zadire u prava i slobode pojedinca i da se donosi odluka opisana kao u izreci rješenja. Tuženik u ovom slučaju nije smio nikako donijeti pobijanu odluku na temelju takvog nezakonitog i pogrešnog zaključka te je stoga rješenje o protjerivanju i zabrani ulaska i sa svim ostali opisanim negativnim posljedicama po tužiteljicu nezakonito obzirom je predmetno pitanje eventualnog počinjenja prekršajnog djela trebalo regulirati prethodnim pitanjem sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i prije bilo kakve meritorne odluke prekinuti upravni postupak dok se za odluku ne steknu uvjeti. Naime, Zakonom je propisano da samo za to ovlašten sud može utvrditi da je netko počinio prekršajno djelo, nikako ne službena osoba u upravnom tijelu i na temelju toga donijeti odluku u upravnom postupku,posebice odluku kojom se odlučuje o pravima i slobodama pojedinca i njihovom ograničavanju. U upravnom postupku prethodno pitanje se definira kao pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, za čije je rješavanje nadležan sud ili koji drugi organ (dakle, ne onaj koji vodi upravni postupak), a koje je prema svojoj prirodi takvo da se bez njegova prethodnog rješavanja ne može riješiti konkretna upravna stvar koja je predmet postupka. Zakonom je propisano da kad se prethodno pitanje odnosi na pitanje prekršajnog djela, organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak do pravomoćne sudske odluke (nikako ne može to prethodno pitanje riješiti samostalno u okviru upravnog postupka) što je u ovom slučaju nezakonito napravljeno. Da je organ koji donosi pobijani akt ispravno primijenio zakon trebao je već u upravnom postupku zatražiti od nadležnog suda rješavanje prethodnog pitanja, a postupak prije donošenja odluke svakako i nužno prekinuti do konačne odluke nadležnog prekršajnog suda. Stoga, tužiteljica moli Naslovni sud da uzme u obzir sve činjenice ovog predmeta i posljedice koje po nju može imati odluka suda, a posebice grubo kršenje zakona i osnovnih načela postupka od strane tuženika prilikom donošenja pobijanog rješenja. Predlaže da naslovni sud donese presudu kojom se poništava osporavano rješenje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako ostaje kod svih navoda iz pobijanog rješenja donesenog zakonito i smatraju da tužbu treba odbiti kao neosnovanu. Tijekom upravnog postupka, sudjelovala je ovlaštena prevoditeljica za h indu jezik gđa. DH. Vezano za tužbene navode, da rješenje o protjerivanju nije na zakonu zasnovano, napominju da je predmetno rješenje doneseno sukladno važećem Zakonu o strancima („Narodne novine" broj: 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025). Što se tiče navoda tužiteljice da je nad njom bio proveden inspekcijski nadzor suprotno propisima, odnosno da je rješenje o protjerivanju doneseno na na)cin da je policijski službenik samostalno diskrecijski odlučio da je počinjeno prekršajno djelo i na temelju takvog diskrecijskog mišljenja donio takvo rješenje, napominju da| policijski službenici nisu provodili inspekcijski nadzor, već sukladno čl. 239. Zakona o Strancima isključivo tijelo Državnog inspektorata, a u suradnji s policijskim službenicima, koje je, kao što je Sudu poznato, dana 20. siječnja 2026. godine, na adresi rada u [adresa], u trgovini „Kathmandu Mart", od strane Službe za nadzor radnih odnosa, Središnjeg ureda Državnog inspektorata, državljanki Nepala NH izdalo Prekršajni nalog Kl. 116-02/26-01/261 urbr: 443-01-13-01/26-5 od 20.01.2026. godine. Navedenim prekršajnim nalogom utvrđen je prekršaj iz čl. 88. Zakona o strancima, temeljem inspekcijskog nadzora provedenog od strane Državnog inspektorata neposrednim opažanjem inspektora rada, policijskih službenika te na temelju uvida u podatke MUP-a (prilog 2.). U upravnom postupku koji je proveden sukladno odredbama Zakona o strancima i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" broj: 47/2009, 110/2021) utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je tužiteljici doneseno i uručeno rješenje o protjerivanju. U vezi s navedenim, a imajući u vidu da Republika Hrvatska ima relativno mali broj stanovnika (u usporedbi s drugim državama članicama EU), kao i ograničene gospodarske, socijalne i druge materijalne uvjete koje im može pružiti, Republika Hrvatska ne može dozvoliti daljnji boravak onim državljanima trećih zemalja koji nezakonito rade, pa i kada se radi o prekršajima kao u konkretnom slučaju, a bez ozbiljnih kratkoročnih i dugoročnih posljedica po sigurnost vlastitih građana. Prilikom odlučivanja o određivanju mjere protjerivanja i duljini njezinog trajanja pravilno su uzete u obzir sve okolnosti iz članka 191. Zakona o strancima koji se odnosi na zaštitu u postupku povratka. Tužiteljica nema obiteljske veze i druge interese u Republici Hrvatskoj koje bi trebalo zaštiti, a zbog kojih ne bi trebalo izreći mjeru protjerivanja. Mišljenja su da ostali navodi iz tužbe, u ovom slučaju ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari, te da je odluka proporcionalna i obrazložena te ostaju kod svih navoda iz pobijanog rješenja i smatra ju da tužbu treba odbiti kao neosnovanu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 13. travnja 2026. g. održao usmenu raspravu u prisustvu zamjenika opunomoćenika tužiteljice i odsustvu uredno pozvanog tuženika tuženika pa je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, V policijske postaje Zagreb, Klasa: UP/I -216- 04/26-01/242, Urbroj: 511-19-31-26-1 od 21. siječnja 2026. godine Sud je utvrdio da je istim pod točkom 1. određeno se da se prot jeruje iz [adresa], NH, rođena **.**.1997. godine u mjestu Panchthar, Nepal, državljanka Nepala, nositeljica putne isprave Nepala broj 11134726 izdane 23.10.2018. godine s rokom važenja do 22.10.2028. godine, da je pod točkom 2. utvrđeno da se državljanki treće zemlje iz točke 1. izreke tog rješenja ukida dozvola za boravak i rad izdana od strane Policijske uprave zagrebačke, Klasa: UP/I-216-02/25-09/126480, Urbroj: 511-19-23-25- 1, od dana 04.07.2025. godine, s rokom važenja od 25.07.2027. godine do 22.07.2028. godine, da je pod točkom 3. utvrđeno da državljanki treće zemlje iz točke 1. izreke tog rješenja prestaje zakonit boravak u Republici Hrvatskoj i dužna je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja, da je pod točkom 4. utvrđeno da se državljanki treće zemlje iz točke 1. izreke toga rješenja određuje zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP-u) u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP-a) odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen, pod točkom 5. određeno da će se državljanku treće zemlje iz točke 1. izreke toga rješenja prisilno će se udaljiti u državu njenog podrijetla, Nepal, državu iz koje je došla u Republiku Hrvatsku ili uz njen pristanak u drugu treću zemlju, ako ne napusti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku za dragovoljni odlazak koji joj je određen i da je pod točkom 6. određeno da se državljanka treće zemlje iz točke 1. izreke toga rješenja dužna prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP-a), s obrazloženjem kako je u provedenom postupku utvrđeno kako je imenovana državljanka Nepala, NH, zatečena dana 20.0.2026. godine u 10,30 sati prilikom provođenja inspekcijskog nadzora od strane inspektora rada Državnog inspektorata u suradnji s policijskim službenicima Ministarstva unutarnjih poslova, u trgovini maloprodaje u okviru poduzeća „Kathmandu Mart" d.o.o.,, na adresi u [adresa], kako obavlja poslove prodavačice, odnosno suprotno poslovima čistačice, temeljem koje ima izdanu dozvolu za boravak i rad. Izvršenim provjerama utvrđeno je kako je imenovana 14.03.2022. godine u Republiku Hrvatsku ušla zakonito, temeljem vize Republike Hrvatske broj 300069366, a koja je izdana temeljem odobrene dozvole PP Zaprešić 04.07.2021. godine za radno mjesto pekara u Dubravici, s rokom važenja od 17.12.2021. do 16.12.2022. godine nakon čega je nastavila raditi i boraviti u [adresa] s odobrenim dozvolama za boravak i rad, posljednjom dozvolom za boravak i rad izdane 04.07.2025. godine za radno mjesto čistačice u pod. „Kathmandu Mart" d.o.o., OIB: 02077014452 s rokom važenja od 25.07.2025. godine do 22.07.2028. godine. Nadalje je utvrđeno da je temeljem navedene dozvole za boravak i rad usvo jene **.**.2025. godine, državljanka Nepala NH, i zatečena prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, dok je obavljala poslove prodavačice, a što je u suprotnosti poslovima temeljem kojih je izdana dozvola za boravak i rad odnosno u suprotnosti poslovima čistačice. Zbog počinjenog prekršaja iz članka 88. stavka 1. Zakona o strancima, kojim je propisano da državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, imenovanoj je od strane Državnog inspektorata, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja te međunarodnu suradnju izdan prekršajni nalog, klasa: 116-02/26-01/261, urbroj: 443-01-13-01/26-05, od 20. siječnja 2026. godine, kojim joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1 .000,00 eura. Slijedom navedenog, a sukladno članku 189. stavku 1. podstavku 3. Zakona o strancima, utvrđeno je kako je imenovana svojim ponašanjem, odnosno obavljajući poslove prodavačice, za što ne posjeduje dozvolu za boravak i rad niti potvrdu o radu, dok ima odobrenu dozvolu za boravak i rad za radno mjesto čistačica, počinila prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja. Prilikom donošenja ovoga rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzete su u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze stranca s državom podrijetla, te nije utvrđena nikakva zaštita od protjerivanja iz Republike Hrvatske opisana u članku 191. stavku 1. i 2. Zakona o strancima. Zabrana ulaska i boravka izrečena ovim rješenjem o protjerivanju koja ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina, izrečena je sukladno članku 192. stavku 5. Zakona o strancima i određena joj je u primjerenom trajanju od 1 (jedne) godine iz razloga jer je imenovana državljanka treće zemlje tijekom svoga boravka u Republici Hrvatskoj, svjesno i grubo prekršila pravne propise Republike Hrvatske, na način opisan u prekršajnom nalogu Državnog inspektorata, a u takvom protupravnom ponašanju se ne nalazi nikakva stvarna i ozbiljna njena namjera poštivanja zakonskih odredbi propisanih pravnim normama Republike Hrvatske.Temeljem svih navedenih razloga, a osobito uzimajući u obzir prekršajni nalog izdan od strane Državnog inspektorata, utvrđeno je da imenovana državljanka treće zemlje svojim ponašanjem krši propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja. Državljanki treće zemlje je ovim rješenjem određen i rok za dragovoljni odlazak, o čemu je sukladno članku 186. stavka 2. Zakona o strancima odlučeno istim rješenjem. Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima uzete su u obzir i sve osobne okolnosti kao i vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, a koje sukladno članku 184. stavku 3. Zakona o strancima ne može biti kraće od 7 niti duže od 30 dana, te sukladno članku 184. stavku 4. Zakona o strancima u slučajevima iz članka 185. stavka 1. točke 1 .,2. i 4. istoga Zakona se može odrediti u trajanju kraćem od 7 dana, kao i osobito stoga što državljanin treće zemlje posjeduje vlastitu važeću putnu ispravu i dovoljno novaca za povratak u matičnu državu - Nepal.Uvažavajući odredbu članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2009. i 110/2021.), državljanka treće zemlje je dala izjavu na zapisnik o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja o čemu postoji dokaz u spisu.

Sijedom svega gore navedenog, valjalo je temeljem članka 193. stavka 1., članka 189. stavak 1. točke 1. i stavka 2. točke 4. i članka 186. stavka 1. Zakona o strancima, te u svezi s člankom 42. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2009. i 110/2021.) riješiti kao u izreci rješenja.

8. Odredbom članka 183. stavak. 1. točka 2. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.

9. Odredbom članka 184. stavak 2. Zakona o strancima propisano je da će se rješenjem iz stavka 1. toga članka utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

10. Prema ocjeni suda, pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Naime, u provedenom upravnom postupku je utvrđeno, a u ovom upravnom sporu nije s uspjehom osporeno osim samo paušalnim osporavanjem tuženog rješenja, kako policijski službenici nisu provodili inspekcijski nadzor, već sukladno čl. 239. Zakona o strancima isključivo tijelo Državnog inspektorata, a u suradnji s policijskim službenicima, koje je, dana 20. siječnja 2026. godine, na adresi rada u [adresa], u trgovini „Kathmandu Mart", od strane Službe za nadzor radnih odnosa, Središnjeg ureda Državnog inspektorata, državljanki Nepala NH izdalo Prekršajni nalog Klasa: 116-02/26-01/261 urbr: 443-01-13-01/26-5 od 20.01.2026. godine. Navedenim prekršajnim nalogom utvrđen je prekršaj iz čl. 88. Zakona o strancima, temeljem inspekcijskog nadzora provedenog od strane Državnog inspektorata neposrednim opažanjem inspektora rada, policijskih službenika te na temelju uvida u podatke MUP-a. U upravnom postupku koji je proveden sukladno odredbama Zakona o strancima i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" broj: 47/2009, 110/2021) utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je tužiteljici doneseno i uručeno rješenje o protjerivanju. U vezi s navedenim, a imajući u vidu da Republika Hrvatska ima relativno mali broj stanovnika (u usporedbi s drugim državama članicama EU), kao i ograničene gospodarske, socijalne i druge materijalne uvjete koje im može pružiti, Republika Hrvatska ne može dozvoliti daljnji boravak onim državljanima trećih zemalja koji nezakonito rade, pa i kada se radi o prekršajima kao u konkretnom slučaju, a bez ozbiljnih kratkoročnih i dugoročnih posljedica po sigurnost vlastitih građana. Prilikom odlučivanja o određivanju mjere protjerivanja i duljini njezinog trajanja pravilno su uzete u obzir sve okolnosti iz članka 191. Zakona o strancima koji se odnosi na zaštitu u postupku povratka. Tužiteljica nema obiteljske veze i druge interese u Republici Hrvatskoj koje bi trebalo zaštiti, a zbog kojih ne bi trebalo izreći mjeru protjerivan. Tužiteljica u ovom upravnom sporu nije dokazao da bi gore utvrđeno činjenično stanje još u upravnom postupku bilo netočno ili nepotpuno utvrđeno. Stoga je pravilno i zakonito, po mišljenju Suda odlučeno kao u izreci osporavanog rješenja.

11. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12.

U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

13. 14. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužiteljice, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.1.) i zastupanje na ročištu 13. travnja 2026. godine od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.2.), pa je stoga priznato u trošak tužitelju, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, što onda ukupno iznosi 1.000,00 EUR plus 25% PDV-a,što je 250 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR. Sud tužiteljici nije priznao ni zaseban trošak sastava prijedlog za privremenu mjeru jer je ista bila sastavni dio tužbe, a ne zasebno obrazložen podnesak. Zbog svega gore navedenoga je zahtjev tužiteljice za naknadu troška besplatne pravne pomoći u preos talom iznosu od 2.500,00 EUR odbijen.

U Zagrebu, 15. travnja 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Odvjetnik Valentin Jakovac – putem e komunikacije

2. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, V. Policijska postaja Zagreb, u Zagrebu, Antuna Bauera 1

3. U spis