Pr-73/2023-58

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EIL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Saši Pufler, odvjetnici iz Osijeka protiv tuženog E. P. – 1940. d. o. o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 06843121197, zastupani po Sandri DKaralić, odvjetnici iz Vukovara, radi sklapanja ugovora, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. prosinca 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom kako glasi:

" I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika E.P. -1940 d.o.o., OIB: 06843121197 sa sjedištem u [adresa] izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06.06.2023. godine, te da radni odnos tužitelja EIL, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kod tuženika E. P. -1940 d.o.o., OIB: 06843121197 sa sjedištem u [adresa] nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku E.P.-1940 d.o.o., OIB: 06843121197 sa sjedištem u [adresa], da u roku od 8 (osam) dana, pod prijetnjom ovrhe, vrati tužitelja EIL, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], na rad sukladno Ugovoru o radu sklopljenom dana 31.01.2023. godine.

III. Nalaže se tuženiku E.P. -1940 d.o.o., OIB: 06843121197 sa sjedištem u [adresa], da tužitelju DIL, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom koja iznos parničnih troškova teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana."

u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju DIL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku E. P. – 1940. d. o. o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 06843121197 naknadi prouzročeni parnični trošak ovoga postupka u iznosu 1.856,64 eura, prema određenju suda, uvećan za zatezne kamate koje na isti teku od 15. travnja 2026. do konačne isplate, po stopi u smislu članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječe kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve roku 15 dana.

III. S preostalim dijelom za naknadu parničnog troška tuženik se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača teretnog vozila za prijevoz stoke i to na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 31.01.2023. godine. Temeljem tog Ugovora o radu tužitelj na istom radnom mjestu obavlja poslove radnog mjesta neprekidno 7 mjeseci. Tužitelj je dana 19. lipnja 2023. godine dobio obavijest Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u kojoj ga obavještavaju da je s danom 18. lipnja 2023. godine odjavljen s mirovinskog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje temeljem uspostavljene prijave o prestanku osiguranja M-2P. Na temelju navedene obavijesti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, putem koje je tužitelj na posredan način saznao da mu je otkazan Ugovor o radu, tužitelj je kao radnik prema tuženiku kao poslodavcu u ostavljenom roku dana 03. srpnja 2023. godine podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, osporavajući postupke tuženika, te je predložio da o navedenoj odluci i zahtjevu za zaštitu prava tuženik kao poslodavac donese odluku kojom će se zaštititi njegova prava iz radnog odnosa. Tuženik je na zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa odgovorio dana 20. srpnja 2023. godine na način da nije uvažio isti, te je predložio mirno rješenje spora. Kako tužitelj nije bio zadovoljan odgovorom poslodavca jer isti ne štiti prava tužitelja kao radnika, slijedom navedenoga tužitelj je odbio prijedlog za mirno rješenje spora i u zakonskom roku podnosi ovu tužbu radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa. Tužitelj u prvom redu ističe da je zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa sukladno čl.133. Zakona o radu podnesen u zakonskom roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, a kako je tužitelj za povredu prava saznao 19. lipnja 2023. godine, to je u roku od 15 dana, dana 03. srpnja 2023. godine podnio zahtjev za zaštitu prava. Nadalje, tuženik uopće nije tužitelju dostavio otkaz ugovora o radu na način kako je to određeno čl. 120. Zakona o radu, čime je ujedno tuženik povrijedio i čl. 132. Zakona o radu, kojim se između ostaloga propisuje dostava odluke o otkazu, na način da to bude dostava preporučenom poštom s povratnicom na adresu stanovanja navedenu u ugovoru o radu na neodređeno vrijeme koji je tužitelj kao radnik potpisao s tuženikom kao poslodavcem, a na koju dostavu se primjenjuju navedene odredbe Ugovora o radu. Tuženik u Odgovoru na zahtjev za zaštitu prava navodi kako je tužitelju pokušao izvršiti dostavu otkaza ugovora o radu od 06. lipnja 2023. godine, te pritom navodi da je tužitelj s direktorom tuženika najprije dogovorio sporazumni otkaz ugovora o radu, što svakako nije istina, a što potvrđuje i činjenica da je tuženik isto pokušao potkrijepiti nepotpisanim sporazumom za otkaz ugovora o radu, koji s obzirom da nije potpisan ni s jedne strane nikako ne može proizvoditi učinak, a isto tako protivno ni Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik priložio uz Odgovor na zahtjev za zaštitu prava, a koji je navodno tužitelj odbio preuzeti, nije potpisana od strane tuženika kao poslodavca. Tuženik u Odgovoru na zahtjev za zaštitu prava najprije navodi da je s tužiteljem dana 03. lipnja 2023. godine sklopio sporazumni otkaz Ugovora o radu, što nije istinito iz prethodno navedenog razloga, no zatim navodi da mu je dana 06. lipnja 2023. godine pokušao uručiti izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. U obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koji je tužitelj vidio tek kada ga je tuženik dostavio punomoćnici tužitelja, u Odgovoru na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, stoji da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu zato što je navodno neopravdano izostao s radnog mjesta, te da ga ta povreda diskvalificira za daljnji rad kod tuženika, te je tuženik naveo da nije u mogućnosti pružiti tuženiku pravo za obranu jer iz postupka tužitelja kao radnika proizlazi da tužitelj nije zainteresiran za rad kod tuženika. Tužitelj navodi kako čl. 6. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme propisuje da radnik kod poslodavca radi u punom radnom vremenu, da je radno vrijeme raspoređeno u šest radnih dana u tjednu, temeljem odluke koju donese poslodavac. Kako poslodavac nije donio nikakvu odluku, tužitelj kao radnik nije dobio nikakav nalog za obavljanje posla, što je s obzirom na njegovo radno mjesto - vozač teretnog vozila za prijevoz stoke, neophodno, dakle tuženik je taj koji mora tužitelju kao radniku dati nalog koji posao, gdje i u kojem roku da obavi posao, što isti nije učinio, s obzirom da se tužitelju nakon preuzimanja vozila uopće nije javljao putem telefona niti na bilo koji drugi način, a tužitelj je pokušao stupiti u kontakt sa zz tuženika putem mobilnog telefona i putem drugog radnika, EI, kojega je zamolio da zz tuženika prenese poruku da je potrebno da dogovore okončanje radnog odnosa. Slijedom navedenoga, nikako ne postoji bitna povreda obveze iz radnog odnosa koja bi bila razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer tužitelj nije obavljao posao, jer je upravo tuženik taj koji je propustio tužitelju dati nalog za obavljanje posla, a što je sukladno čl. 6. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme bio dužan učiniti. Nadalje, tuženik u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu navodi da iz ponašanja tužitelja kao radnika proizlazi da tužitelj nije zainteresiran za rad kod tuženika, te da stoga tuženik nije u mogućnosti tužitelju kao radniku pružiti pravo na obranu. Naime, sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu poslodavac je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini- u konkretnom slučaju, s obzirom da je tužitelj izostao na radnom mjestu jer mu tuženik nije dao nalog da mora obavljati posao, nikako nije opravdano od poslodavca da je radniku uskratio pravo na obranu. Navedeno govori o tome da je tuženik u konkretnom slučaju postupao na temelju subjektivnih osjećaja ne poštujući zakonsku regulativu i prava tužitelja kao radnika. Tužitelj nadalje ističe kako je s tuženikom dana 31. siječnja 2023. godine sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozača teretnog vozila za prijevoz stoke. U navedenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, između ostaloga, člankom 11. regulirani su otkazni rokovi, te se u odnosu na iste upućuje da je se primjenjuju odredbe propisane Zakonom o radu. Tuženik nije obavijestio tužitelja o otkazu Ugovora o radu i nije mu uručio odluku o otkazu Ugovora o radu čime je tuženik postupio protivno čl. 115 Zakona o radu, te protivno čl. 11. Ugovora o radu kojim se upućuje na članke Zakona o radu. Jednako tako, tuženik je svojim postupkom propustio obavijestiti tužitelja o razlozima za otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, čime je također posredno povrijedio i odredbe Zakona o radu na koji se poziva u Ugovoru o radu od 31. siječnja 2023. godine, a koje se u čl. 121. i čl. 122. odnose na otkaz i otkazni rok. Nadalje, ne obavijestivši tužitelja o otkazu Ugovora o radu, tuženik nije tužitelja upoznao s podatkom koji se odnosi na dane neiskorištenog razmjernog dijela godišnjeg odmora za 2023. godinu, te i na koji način će te dane iskoristiti. Slijedom navedenoga, tuženik je svojim postupanjem zanemario odredbe Zakona o radu, odredbe Ugovora o radu od 31. siječnja 2023. godine – odnosno tuženik kao poslodavac nije zaštitio prava tužitelja kao radnika. Nadalje, tuženik prilikom odjave tužitelja sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, prema čijoj obavijesti je tužitelj zaključio da mu je otkazan Ugovor o radu, nije uzeo u obzir okolnost koja uključuje životnu dob tužitelja, činjenicu da tužitelj ima 51 godinu starosti, nije uzeo u obzir okolnost da u toj dobi tužitelj otežano može pronaći drugi posao te da su prihodi koje je ostvarivao na navedenom poslu predstavljali njegova jedina primanja kojima se uzdržavao. Naime, čl. 116. Zakona o radu propisuje da poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu izvanrednim putem zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, ako nastavak radnog odnosa nije moguć. U konkretnom slučaju tuženik nije uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a naročito okolnost da on nije dao naputak tužitelju da radi, a da zbog toga što tužitelj nije radio, nije nastala nikakva šteta. Naime, sudska praksa kaže da je nevaljan razlog poslodavca za izvanredni otkaz i da radni odnos nije prestao u slučaju kad je sud utvrdio činjenično stanje gdje je radnik bio dostavljač, i da je njegovim propustom došlo do kašnjenja dostave važnih pošiljaka za nekoliko sati, ali da zbog tog kašnjenja nije uopće nastala šteta te da radnik nije imao prije nikakvih pisanih upozorenja od poslodavca (Županijski sud u Osijeku, presuda broj Gž R 222/2020-3 od 18.02.2021. godine). Još jedan primjer je presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R 184/2020-2 gdje je sud utvrdio da otkaz nije bio zakonit u slučaju kad je radnik došao na radno mjesto alkoholiziran, no svojim ponašanjem nije odavao alkoholiziranost niti je obavljao opasnu djelatnost te tako nije ugrozio druge ili sebe. Kada se poslodavac odlučuje na izvanredni otkaz radniku, kao najteži oblik prestanka radnog odnosa, bez otkaznog roka i bez prava radnika na Zavodu za zapošljavanje, tada je dužan voditi računa o navedenim posljedicama za radnika, a u konkretnom slučaju iako je radnik bio alkoholiziran te iako je poslodavac propisao internim aktima nultu toleranciju za alkohol, radnik nije prouzročio nikakvu štetu za poslodavca. Obje presude govore o tome da izvanredni otkaz uslijed skrivljenog ponašanja radnika mora biti opravdan i da poslodavac mora uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, odnosno da mora nastati konkretna šteta koju je uzrokovao radnik svojim ponašanjem kako bi se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu smatrala opravdanom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužitelj sa tuženikom dana 31. siječnja 2023.g. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je tužitelj obavljao poslove na radnom mjestu vozača teretnog vozila za prijevoz stoke, te je obavljao i poslove nabave i prodaje žive stoke, obavljao otpremu, brinuo se o stoci, te je trebao obavljati druge poslove po nalogu poslodavca. Tužitelj je sa radom počeo dana 01. veljače 2023.g. Dana 06. lipnja 2023.g. tuženik je kao poslodavac donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu budući je dana 23. svibnja 2023.g. tužitelj izostao sa radnog mjesta, a o tome nije obavijestio tuženika kao poslodavca, izostanak nije opravdao i nije dostavio liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti u zakonski propisanom roku. U to vrijeme tužitelj je bio jedini zaposlenik kod tuženika te je zbog ponašanja tužitelja tuženik pretrpio štetu jer nije imao drugog vozača, pa su došle u pitanje isporuke dobavljačima. Obaveza tužitelja kao radnika bila je da svjesno ispunjava svoje radne obaveze i da o eventualnoj nemogućnosti obavljanja tih obaveza na vrijeme obavijesti poslodavca. Citiranu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik je tužitelju poslao dana 06. lipnja 2023.g. preporučenom pošiljkom koja se dana 16. lipnja 2023.g. vratila s opaskom poštara – Obaviješten, nije podigao pošiljku. Tuženik je sukladno odredbi ćl.116.st.2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu- ZR) izvanredno otkazao ugovor od radu u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Odredbom stavka 120.st.1-3 ZR-a propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, da mora sadržavati obrazloženje te da se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Dakle, tuženik je poštivao i tu odredbu Zakona o radu. Na dostavu odluke o otkazu ugovora o radu primjenjuje se odredba čl.132. ZR-a koja propisuje da se na odgovarajući način dostava obavlja temeljem propisa kojima je uređen parnični postupak. Odredbom čl.142.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22- u daljnjem tekstu-ZPP) propisano je da se fizičkoj osobi dostava obavlja osobno, a odredbom čl.143.st.2. ZPP-a propisano je da se u slučaju neuredne dostave dostava obavlja stavljanjem pismena na oglasnu ploču te da se smatra da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na oglasnu ploču poslodavca, ovdje tuženika stavljena je 17. lipnja 2023.g., a skinuta dana 25. lipnja 2023.g. Dakle, dostava odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu je u skladu sa zakonom. Kako je dostava odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu bila dana 25. lipnja 2023.g. , a tužitelj je zaštitu prava iz radnog odnosa podnio 03. srpnja 2023.g. isti zahtjev je podnesen u zakonskom roku, a na koji je tuženik odgovorio. U odnosu na toč.7 tužbe tuženik navodi da je tužitelj bio jedini zaposlenik, te da je obavljao poslove propisane čl.2. Ugovora o radu od 31.01.2023.g. . Odredba čl.6. Ugovora je potpuno nebitna za ovaj postupak budući da je Ugovorom o radu jasno propisano koje poslove je trebao obavljati tužitelj, u kojem radnom vremenu, propisan je dnevni, tjedni i godišnji odmor te je propisana plača i dodaci na plaču (čl.10 Ugovora). Nadalje tuženik se ne protivi saslušanju svjedoka EI , budući da iz tužbe proizlazi da je tužitelj imao namjeru „okončati radni odnos“. Sukladno odredbi čl.119.st.2. ZR-a poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tužitelj kao jedini zaposlenik tuženika nije došao na posao, o tome nije obavijestio tuženika, te je posao tuženika trpio, a nakon 11. lipnja 2023. više nije dolazio na posao. Ovakvo skrivljeno ponašanje tužitelja kao jedinog zaposlenika tuženika je osobito teška povreda obaveza iz radnog odnosa jer je tužitelj znao da tuženik bez njega kao jedinog zaposlenika ne može obavljati posao i da taj posao trpi i da tuženik zbog toga trpi štetu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme do 31. siječnja 2023., Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 3. srpnja 2023., obavijest Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. lipnja 2023., povratnicu od 7. srpnja 2023. (stranica 16 spisa), odgovor poslodavca na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te prijedlog za mirno rješenje spora od 20. srpnja 2023., Odluku o izvanrednog otkazu ugovora o radu od 6. lipnja 2023., presliku potvrde o dostavi odnosno neuspjeloj dostavi od 16. lipnja 2023., preslike tahografskih listića (list 36 do 49 spisa), te saslušao svjedoke VIL, EI, tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika DI.

4. Tužitelj VI u svom iskazu navodi da je kod tuženika bio zaposlen šest mjeseci. Za tuženika je trebao nabavljati i prodavati stoku, s obzirom na njegovo iskustvo koje ima u tom poslu. Kako kod tuženika nije bio zaposlen vozač, a on ima kategoriju tako ga je tuženik prijavio da vozi i kamion. Kamion je povremeno vozio, a povremeno ga je vozio i DI. Dana 23. svibnja 2023. nije trebao obavljati nikakav prijevoz budući je taj dan imao ročište na Općinskom sudu u Gospiću protiv ĆI, ali ne zna broj tog predmeta. Nakon 23. svibnja 2023. nekoliko puta je dolazio na posao, ali nije radio ništa jer nije mogao doći do DI ni putem telefonskih poziva ni poruka, tražio ga je i osobno. Otkaz ugovora o radu dobio je na mail negdje u šestom mjesecu 2023., ali odluka mu nikada nije dostavljena pismeno.

Ne zna točno što je dobio putem maila. Od poslodavca ranije nije dobio upozorenje o kršenju radnih obveza. Prije otkaza ugovora o radu nije pozvan na davanje pisane obrane, na koji poziv bi se odazvao. 23. svibnja 2023. je prije odlaska u Gospić, rano ujutro, dovezao krave u štalu. Ostavio je kamion na štali, ŽI je dao novac, ključeve od kamiona i otišao je za Gospić svojim osobnim autom. Kod kuće je redovno podizao poštu.

5. Zakonski zastupnik tuženika DI u svom iskazu navodi da tužitelja poznaje i da je tužitelj bio zaposlen u njegovoj firmi, ali nije bio zaposlen šest mjeseci nego negdje dva i pol do tri mjeseca. S tužiteljem je bilo dogovoreno da on vozi kamion, što nije radio. Dana 11. svibnja 2023. bio je izvoz žive stoke za Crnu Goru, a tužitelj je otišao u tvrtku Žito po stoku sa tuženikovim kamionom te je tu stoku i dovezao kod tuženika u [adresa] u štalu, gdje je ostavio kamion i rekao da mora ići. Nakon toga je tužitelja zvao jednom i nije mu se javio te se obratio svojoj odvjetnici. Tužitelj ga nije pokušao kontaktirati. Dana 23. ili 24. svibnja 2023. sjedio je na benzinskoj pumpi Tifon na kavi sa gospodinom EI gdje je u jednom trenutku došao tužitelj i sjeo s njima. Želio je problem okončati u miru i da mu vrati ključeve od kamiona, koje mu i danas nije vratio. Tom prilikom mu se tužitelj počeo prijetiti da će se vidjeti na sudu. Par dana nakon 11. svibnja 2023. donesena je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Odluka o otkazu ugovora tužitelju je dostavljana poštom i putem maila. Misli da odluku poštom tužitelj nije primio. Tužitelju je odluka dostavljena i putem oglasne ploče. Navodi da su imali mail adresu tužitelja, a putem maila nikada nisu komunicirali. Ne zna da li je tužitelju ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu putem maila, ali kao što je rekao želio je da se problem okonča u miru. Odluka o izvanrednom otkazu je s datumom 6. lipnja 2023., tužitelj je sa zdravstvenog i mirovinskog odjavljen 18. lipnja 2023. U firmi je oduvijek bila oglasna ploča i stoji i dan danas. Prije 11. svibnja 2023. tužitelj nije upozoravan povrede iz radnog odnosa. Koliko zna tužitelju je poslan mail na koji on nije odgovorio. Koliko zna papire odnosno dokumentaciju je njemu poslao knjigovođa, a on je proslijedio tužitelju.

6. Svjedok VIL u svom iskazu navodi da tužitelja i tuženika poznaje i dolazi kod oca z. z. tuženika. Poznato mu je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika i poznato mu je da je dobio otkaz jer se nije javio da dođe ponovno raditi. Tuženik je tužitelja ponovno zvao da dođe raditi, ali se nije javio. Tužitelj mu nikada nije proučio da kaže z. z. tuženika da mu se javi.

7. Svjedok EI u svom iskazu navodi da nije zaposlen niti je ikada bio zaposlen kod tuženika. Tužitelja poznaje najmanje 15 godina, poznato mu je da je bio zaposlen kod tuženika. Kako ima svoj OPG surađivao je i surađuje sa tuženikom i DI mu je rekao da tužitelj nije došao na utovar i da se "pokupio i otišao". Zna da mu je tužitelj jednom na benzinskoj pumpi Tifon nešto govorio, a on je, koliko se sjeća, odgovorio "ma pusti ciganiju probajte to riješiti". Čuo se sa tužiteljem i zadnji puta, prije otprilike mjesec dana, mu se javio vezano za neki prijevoz stoke i o otkazu nisu pričali. Kod tuženika postoji oglasna ploča koju je on čak pomogao i postaviti.

8. Ocjenjujući svaki dokaz posebno te u njihovoj uzajamnoj sprezi ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

9. Iz Ugovora o radu od 31. siječnja 2023. proizlazi da je tužitelj kod tuženika zasnovao radni odnos koji je počeo s danom 1. veljače 2023. na radnom mjestu vozača teretnog vozila za prijevoz stoke uz koje poslove će obavljati i poslove nabave i prodaje žive stoke, obavljati otpremu, brinuti se o stoci kao i druge poslove prema nalogu poslodavca, a poslove će obavljati u [adresa], a po potrebi i u drugim mjestima na području Republike Hrvatske.

10. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. lipnja 2023. proizlazi da je tuženik tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog čega je nastavak radnog odnosa nemoguć.

10.1. Tužitelj je počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer je 23. svibnja 2023. izostao s radnog mjesta, a nije dostavio liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti u zakonski propisanom roku te odsutnost s posla nije evidentirana kao korištenje godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta.

11. Iz Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa od 3. srpnja 2023. proizlazi da je tužitelj 19. lipnja 2023. dobio obavijest Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u kojem ga obavještavaju da je s danom 18. lipnja 2023. odjavljen s mirovinskog osiguranja. Tim putem je tužitelj na posredan način saznao da mu je otkazan ugovor o radu. Ističe da mu poslodavac nije uopće dostavio otkaz ugovora o radu kako je to propisano odredbom članka 120. Zakona o radu. Ne obavijestivši tužitelja o otkazu ugovora o radu i ne uručivši mu Odluku o otkazu ugovora o radu poslodavac je postupio protivno odredbi članka 115. Zakona o radu te protivno članku 11. Ugovora o radu, kao i odredbi članaka 121. i 122. Zakona o radu koje se odnose na otkaz i otkazni rok niti ga je upoznao sa podatkom koji se odnosi na dane neiskorištenog razmjernog dijela godišnjeg odmora za 2023. godinu i na način kako će te dane iskoristiti. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da se nisu ispunili uvjeti za otkaz ugovora o radu.

12. Iz obavijesti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. lipnja 2023. proizlazi da je Zavod neku osobu obavijestio da je s danom 18. lipnja 2023. odjavljena s mirovinskog osiguranja. U navedenoj obavijesti nije vidljivo tko je obaviješten o odjavi.

13. Iz povratnice (stranica 16 spisa) vidljivo je da je tuženik Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa primio 7. srpnja 2023.

14. Iz odgovora poslodavca na Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te prijedloga za mirno rješenje spora proizlazi da tuženik smatra da nije neosnovano tužitelju otkazao ugovor o radu, da je tuženik sa tužiteljem dogovarao sporazumni raskid ugovora o radu, da je ugovor o radu otkazan zbog vidno skrivljenog ponašanja radnika koji se ranije, a ni kasnije nije javljao poslodavcu niti vratio zadužene ključeve teretnog vozila, dokumentaciju i povjereni novac. Nadalje, tuženik je pozvao tužitelja da se osobno obrati poslodavcu i vrati njegovu imovinu i dokumentaciju.

15. Iz preslike tahografskih listića vidljivo je da se isti odnose na razdoblje od 26. veljače 2023. do 11. svibnja 2023.

16. Odredbom članka 112. stavak 1. točka 9. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – u daljnjem tekstu: ZOR) propisano je da između ostalog ugovor o radu prestaje otkazom. Odredbom članka 116. stavkom 1. ZOR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

16.1. Odredbom članka 116. stavkom 2. ZOR-a propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

17. Tuženik je 6. lipnja 2023., kao poslodavac, donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu budući je tužitelj 23. svibnja 2023. izostao sa radnog mjesta, a o tome nije obavijestio tuženika, kao poslodavca, izostanak nije opravdao i nije dostavio liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti u zakonski propisanom roku. U to vrijeme tužitelj je bio jedini zaposlenik kod tuženika te je zbog ponašanja tužitelja tuženik pretrpio štetu jer nije imao drugog vozača pa su došle u pitanje isporuke dobavljačima. Obaveza tužitelja kao radnika bila je da svjesno ispunjava svoje radne obaveze i da o eventualnoj nemogućnosti obavljanja tih obaveza na vrijeme obavijesti poslodavca. Citiranu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik je tužitelju poslao 6. lipnja 2023. preporučenom pošiljkom koja se 16. lipnja 2023. vratila s opaskom poštara – Obaviješten, nije podigao pošiljku. Tuženik je sukladno odredbi članka 116. stavka 2. ZOR-a izvanredno otkazao ugovor od radu u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Odredbom stavka 120. stavaka 1., 2. i 3. ZOR-a propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, da mora sadržavati obrazloženje te da se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Na dostavu odluke o otkazu ugovora o radu primjenjuje se odredba članka 132. ZOR-a koja propisuje da se na odgovarajući način dostava obavlja temeljem propisa kojima je uređen parnični postupak. Odredbom članka 142. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da se fizičkoj osobi dostava obavlja osobno, a odredbom članka 143. stavka 2. ZPP-a propisano je da se u slučaju neuredne dostave dostava obavlja stavljanjem pismena na oglasnu ploču te da se smatra da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na oglasnu ploču poslodavca, ovdje tuženika stavljena je 17. lipnja 2023., a skinuta 25. lipnja 2023.

17. 1. Ugovor o radu otkazan je 25. lipnja 2023. te je poštivan rok iz članka 116. stavka 2. ZOR-a.

17.2. Kako je dostava Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu bila dana 25. lipnja 2023., a tužitelj je Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa podnio 3. srpnja 2023. isti je podnesen u zakonskom roku.

18. U odnosu na preslike tahografskih listića (list 36 do 49 spisa) isti se odnose na razdoblje od 26. veljače 2023. do 11. svibnja 2023. što znači prije dana 23. svibnja 2023. kada tužitelj nije došao na posao tako da iste ovaj sud nije uzeo u obzir.

19. Iz iskaza svjedoka EI proizlazi da kod tuženika postoji oglasna ploča te ju je čak on pomogao postaviti.

20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da navodno 23. svibnja 2023. nije trebao obavljati nikakav prijevoz jer je tada, navodno, imao ročište na Općinskom sudu u Gospiću protiv ĆI, ali broj predmeta ne zna. Ovaj sud nije povjerovao ovom dijelu iskaza budući da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz o obvezi prisustvovanja na ročištu pred Općinskim sudom u Gospiću.

21. Slijedom navedenog, ovaj sud je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, Tbr. 7. t. 2. Tarife sudskih pristojbi propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, a za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Punomoćnik tuženika je troškovnikom od 15. prosinca 2025. zatražio jednokratnu nagradu za četiri radnje, koji jednokratnu naknadu mu je sud i dosudio.

22.1. Punomoćnik tuženika je troškovnikom od 15. prosinca 2025. dalje potraživao trošak za zastupanje na ročištima 15. prosinca 2025. u visini 50 bodova odnosno iznos od 100,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 15. travnja 2026. u visini 50 bodova odnosno iznos od 100,00 eura, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, a koji iznos mu je ovaj sud i dosudio.

22.2. Punomoćnik tuženika je potraživao i putni trošak, sukladno Tbr. 50., iznos od 40,00 eura za rasprave od 15.3.2024., 9.5.2024., 19.9.2024., 24.1.2025., 19.9.2025., 15.12.2025. i objavu presude, 280,00 eura, Vukovar-Osijek-Vukovar, sukladno Tbr. 38. izbivanje iz ureda 25 bodova puta 1 sat za dane 15.3.2024., 9.5.2024., 19.9.2024., 24.1.2025., 19.9.2025., 15.12.2025. i objavu presude ukupno 350,00 eura.

22.3. Ovaj sud je tuženiku dosudio trošak zastupanja u iznosu 1.480,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u iznosu 370,00 eura što čini ukupan iznos od 1.850,00 eura

22.4. Ovaj sud je tuženiku dosudio trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu 6,64 eura sukladno Tbr. 1. t. 2. Tarife sudskih pristojbi.

22.5. Stoga je ovaj sud tuženiku dosudio ukupan parnični trošak u iznosu 1.856,64 eura.

22.6. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška ovaj sud je tuženika odbio.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 15. travnja 2026.

Sudac

Saša Rešetar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI

- pun. tužitelja

- pun. tuženika