Poslovni broj: Ovr-1384/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Dijani Vrkljan kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Eos matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, protiv ovršenika RI, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dana 15. travnja 2026. godine

.r i j e š i o  j e :

Odbacuje se prijedlog ovršenice od 18. lipnja 2024. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Rješenjem SU-3/2026 od 1. travnja 2026. ovom sucu je dodijeljen u rad spis uvodno naznačenih stranaka.

1.1. Razmotrivši spis utvrđeno je kako je ovršenica 18. lipnja 2024. podnijela sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na temelju ovršne isprave rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek br. Ovrv-26772/10 od 11. lipnja 2010., temeljem kojeg je ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu od FINE s računa ovršenika. U prijedlogu navodi kako je dana 22.02.2023. godine ovrhovoditelj je dostavio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdane od Javnog bilježnika Ilinka Lisonek, Zageb Trg hrvatskih velikana 4, pod br. Ovrv-26772/10 danom ovršnosti 01.09.2010. godine

1.2.U prijedlogu,ovršenik se poziva na Zaključak VS RH broj: Su: IV-87/2022 od 11. ožujka 2022. jer je riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

„U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju privatne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane isprve i sł.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe".

Izvorni vjerovnik je u Općim uvjetima naplaćivao kamatu i naknadu sukladno Općim uvjetima kreditora, a ovršenik je navedene Opće uvjete izgubio/zagubio, te je uputio izvornom vjerovniku zahtjev za dostavu istih, ali izvorni vjerovnik nije udovoljio ovršeniku. Stoga ovršenik predlaže sudu da zatraži od ovrhovoditelja da mu dostavi Opće uvjete, kao i vjerodostojnu ispravu na osnovu koje novi vjerovnik potražuje tražbinu. Kako naknada niti kamata nisu određeni niti odredivi i legitimacija cesionara, ovdje ovrhovoditelja, nije utvrđena jer nije moguće prijenos tražbine koja je određena prema jednostranom obračunu temeljem ništetne odredbe. Nastavno, iz ugovora o cesiji nije vidljivo o kojoj tražbini se ovdje radi, niti je ovrhovoditelj na bilo koji način dokazao da se baš radi o toj tražbini.

1.3. Ovršenik ulaže priziv zastare.Ovršna isprava — rješenje o ovrsi javnog bilježnika postao je ovršan 01.09.2010. godine, a pravo zahtijevati ovrhu na temelju takve isprave prestaje istekom desetogodišnjeg roka od nastupa ovršnosti, što je u konkretnom slu¿aju bilo 02.09.2020. godine. Budući je ovrhovoditelj novi prijedlog za ovrhu podnio sudu 22.02.2023. to jasno proizlazi kako je nastupila zastara prava na pokretanje ovršnog posupka temeljem predmetnog javnobilježničkog akta. Novčana tražbina i njezin izračun suprotan je prijedlogu za izravnu naplatu jer ovrhovoditelj potražuje iznos koji je neodređen i neodrediv, sve iz Općih uvjeta koje je ovršenik naveo. Ovrhovoditelj nije legitiman za provedbu ovog ovršnog postupka, ovrhovoditelj nema ovršnu ispravu. Ovrhovoditelj na osnovu tražbine koja nije niti utvrđena niti utvrdiva ovršeniku blokira račun, te ovršeniku stvara nenadoknadivu štetu, a sve iz razloga jer do konačnog sudskog rješenja, ovršenik će biti bez dijela svoje plaće. Slijedom navedenog ovršenik predlaže sudu donijeti rješenje kojim će se prijenos i pljenidba na temelju Rješenja o ovrsi ovjerenog kod Javnog bilježnika Ilinka Lisonek iz Zagreba pod brojem Ovrv-26772/10 pravomoćnog 01.09.2010. godine proglasiti nedopuštenim.

2. Prijedlog je dostavljen ovrhovoditelju koji se u odgovoru protivio prijedlogu ovršenika ističući kako je Ovrhovoditelj dana 4. srpnja 2024. godine primio prijedlog ovršenice kojim traži proglašenje nedopuštenim pljenidbu i prijenos po osnovi rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, donesenog dana 11. lipnja 2010. godine pod poslovnim brojem Ovrv-26772/10.

2.1.Ovrhovoditelj drži kako je prijedlog u cijelosti nedopušten te naslovni sud isti treba odbaciti primjenom odredbe članka 333. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, a vezi sa odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona, budući je ovršenica identičan prijedlog sa istim prilozima (kao i u ovom postupku) podnijela dana 13. travnja 2023. godine. U vezi tog postupka ovršenice, pred Općinskom sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba suda u Samoboru vodio se postupak pod poslovnim brojem Ovr- 572/2023. Na takav prijedlog ovršenice, ovrhovoditelj se očitovao dana 4. svibnja 2023. godine te je Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba suda u Samoboru dana 7. srpnja 2023. godine donio rješenje (Ovr-572/2023) kojom je ovršenicu uputio na pokretanje parnice radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

2.2. Dana 2. kolovoza 2023. godine, ovršenica je podnijela tužbu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa po osnovi rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, donesenog dana 11. lipnja 2010. godine pod poslovnim brojem Ovrv-26772/10. Postupak se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-666/2023 u kojem je dana 9. svibnja 2024. godine doneseno rješenje da se tužba tužiteljice, RI, smatra povučen primjenom odredbe članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, a s obzirom da je tužiteljica izostala s glavne rasprave koja se održala dana 9. svibnja 2024. godine.

2.3. Dakle, s obzirom da je o ovom predmetnom zahtjevu ovršenika odlučeno u pravomoćno okončanom postupku ovoga suda poslovni broj Ovr-572/2023 (a čak i u parničnom postupku Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P- 666/2023), te da sud po službenoj dužnosti treba paziti je li o nekom zahtjevu stranke odlučeno (res iudicata) i to sukladno odredbi članka 333. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa odredbom članka 21. Ovršnog zakona, ovrhovoditelj predlaže naslovnom sudu donošenje rješenja kojim se prijedlog ovršenice odbacuje kao nedopušten. Da je u ovakvim situacijama riječ o res iudicati zaključio je i Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu u svojoj odluci od dana 24. ožujka 2023. godine pod poslovnim brojem Ovr-249/2023, koju prilaže u spis.

2.4. Opreza radi, ovrhovoditelj se na navode iz prijedloga očituje kako slijedi. Navodi izneseni u prijedlogu u cijelosti su neosnovani. Prije svega, ovrhovoditelj ističe kako je sukladno odredbama čl. 80. - 87. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: Zakon o obveznim odnosima), trgovačko društvo EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, temeljem Ugovora o cesiji zaključenog između Erste Card Club d.o.o., Zagreb, Praška 5, OIB: 85941596441 i navedenog društva dana 01. srpnja 2016. godine te ovjerenog kod javnog bilježnika Vesne Pučar, istoga dana, pod poslovnim brojem OV-14149/16 postalo zakoniti vlasnik potraživanja koja se odnose na dospjelo, a nepodmireno dugovanje dužnika, ovdje ovršenice.

2.5. U odnosu na navode ovršenice o dostavi izvornika ovršne isprave tj. da se radi o situaciji da o tražbini nije odlučivao sud pa da bi iz tog razloga ovrhovoditelj trebao sudu dostaviti izvornik kao i navod da se na FINA-i nalazi ''preslika istovjetna s izvornikom'' ovrhovoditelj prvenstveno ističe kako bi sud trebao sve te navode zanemariti, a obzirom da sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu: Ovršni zakon) tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenica može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

S obzirom da citirane navode ovršenice prvi put iznosi tek u tužbi, isti su nedopušteni. Također, ti navodi nedopušteni su i na temelju odredbe članka 53. stavka 1. Ovršnog zakona koja jasno propisuje kako se žalba nakon proteka roka (što je pravno sredstvo zaštite ovršenika u situaciji kad se provodi izvansudska ovrha po osnovi javnobilježničkog rješenja o ovrsi te iako je ovršenica u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-572/2023 (temeljem kojeg je upućena na pokretanje ovog parničnog postupka) podnesak naslovila kao '' Prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom'' u svojoj osnovi radi se o Žalbi nakon proteka roka) može podnijeti samo iz razloga propisanih u odredbi članka 50. stavaka 1. i to:

- točke 7. (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika),

- točke 9. (ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave),

- točke 10 (ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave) ili

- točke 11 (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom). Dakle, iz iznesenog je jasno kako na temelju odredbe članka 55. stavka 3., a u vezi s primjenom odredbe članka 53. stavka 1. Ovršnog zakona jedini dopušteni razlozi pokretanja parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jesu prigovor nedostatka aktivne legitimacije (dopuštenost subjektivne preinake tijekom postupka) iz točke 7. članka 50. stavka 1. Ovršnog zakona kao i prigovor zastare iz točke 11. članka 50. stavka 1. Ovršnog zakona. Sve druge navode iz predmetne tužbe, osim gore navedenih, naslovni sud nije ovlašten raspravljati niti utvrđivati radi gore citiranih kogentnih zakonskih odredbi.

2.6. U odnosu na prigovor zastare, ovrhovoditelj ističe kako je isti u cijelosti neosnovan. Predmetna tražbina utvrđena je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba od dana 11. lipnja 2010. godine pod poslovnim brojem Ovrv- 26772/2010, a koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno dana 1. rujna 2010. godine. Na tako utvrđene tražbine primjenjuje se desetogodišnji zastarni rok, a sve to sukladno odrebdi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima koji jasno propisuje da se na sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Uzimajući u obzir odredbu članka 215. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (odredba članka 216. Zakona o obveznim odnosima). U konkretnom slučaju navedeno znači da je zastarni rok za tražbinu utvrđenu rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek od 11. lipnja 2010. godine pod poslovnim brojem Ovrv-26772/2010 počeo teći od 2. rujna 2010. godine i nastupio bi 2. rujna 2020. godine. Međutim, raniji vjerovnik je svojom radnjom usmjerenom na ispunjenje obveze doveo do prekida zastare, a kako to propisuje odredba članka 241. Zakona o obveznim odnosima koja jasno određuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Naime, raniji vjerovnik, Erste Card Club d.o.o., je dana 20. svibnja 2011. godine pokrenuo postupak naplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-26772/2010 pred Financijskom agencijom.

2.7. Među strankama je nesporno da je predmetna osnova isknjižena primjenom odredbe članka 12. Zakona o provođenju ovrhe na novčanim sredstvima 4. kolovoza 2018. godine. Među strankama nesporno (uvid u tužbene navode iznesene u tužbi od dana 2. kolovoza 2023. godine, stranica 2. tužbe) Prekid zastare trajao je sve do isknjiženja osnove kad je ponovno počeo teći ispočetka od 5. kolovoza 2018. godine, sukladno odredbi članka 245. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima koja jasno određuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Dakle, desetogodišnji zastarni rok počeo bi ponovno teći od 6. kolovoza 2018. godine i nastupio bi 6. kolovoza 2028. godine, da nije novom radnjom ovrhovoditelja, ovdje ovrhovoditelj, došlo do novog prekida zastare i to novim zahtjevom za naplatu tražbine iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ovrv-26772/2010 podnesenog Financijskog agenciji dana 22. veljače 2023. godine. Dakle, kako od 1. rujna 2010. godine pa do 20. svibnja 2011. godine, a ni od 6. kolovoza 2018. godine pa do 22. veljače 2023. godine nije nastupio desetogodišnji zastarni rok, to je prigovor zastare neosnovan. Osim toga kad do isknjiženja osnove iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje kojeg vodi Financijska agencija dođe zbog nedostatka novčanih sredstava na računima ovršenika, odnosno zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku i na koje ovrhovoditelj nije imao nikakvog utjecaja znači da je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže na ovršenici i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teci nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno. Radi se o stajalištu koje je Županijski sud u Zagrebu zauzeo u presudi od 18. listopada 2022. godine pod poslovnim brojem Gž-435/2022.

2.8. Dodatno, u prilog tome da je vjerovnik poduzeo sve radnje usmjerene na naplatu tražbine čime je doveo do prekida zastare govori i činjenica kako je predmetnu osnovu dostavio na provedbu i putem ovršenikova poslodavaca Stanić Beverages d.o.o. sukladno odredbi članka 284. stavka 2. Ovršnog zakona kojom je određeno kako ovrhovoditelj može na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. S obzirom da rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek od 11. lipnja 2010. godine pod poslovnim brojem Ovrv-26772/10 rješenje o ovrsi općenito na imovini ovršenika to je nesporno kako je ovrhovoditelj osnovano od poslodavca dužnika, ovdje ovršenice, zatražio postupanje po rješenju o ovrsi.

2.9. Ovrhovoditelj je, također, u postupku koji se pred naslovnim sudom koji je prethodio ovom postupku, a vodio se pod poslovnim brojem Ovr-572/23 priložio i sudsku praksu koja govori o tome kako činjenica da je osnova za plaćanje u postupku izravne naplate ranije isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ne sprječava ovrhovoditelja da tu istu osnovu za plaćanje ponovno podnese Financijskoj agenciji na naplatu, a niti je takva nemogućnost ponovnog podnošenja osnove za plaćanje propisana odredbama Zakona o provođenja ovrhe na novčanim sredstvima.

2.10.U tu svrhu, ovrhovoditelj ističe kako su navodi ovršenice da … novi vjerovnik koji je preuzeo ovrhu u tijeku nije ovlašten nastaviti voditi takav postupak s obzirom da je subjektivna preinaka u ovršnom zakonodavstvu uvedena formalno 1. rujna 2014. godine stupanjem na snagu ZID-a… i da se ista protivi takvoj preinaci… u cijelosti neosnovani. Naime, nesporno je da je ovrhovoditelj temeljem sklopljenog i gore citiranog Ugovora o cesiji postao zakoniti vlasnik potraživanja koje je predmet ovog postupka, a utvrđeno je rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-26772/10 od 11. lipnja 2010. godine, javnog bilježnika Ilinke Lisonek. Međutim, netočno ovršenica smatra da se radi o ovršnom postupku u tijeku i da je iz tog razloga bio potreban njezin pristanak za promjenu u osobi ovrhovoditelja. Naime, novi vjerovnik je dana 22. svibnja 2023. godine pokrenuo novi postupak izvansudske ovrhe prilikom kojeg je Financijskoj agenciji dostavio dokaz da je tražbina javno ovjerovljenom ispravom prenesena na njega, a sve kako propisuje odredba članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona. Da se radi o novom postupku, a ne o nastavku ranije pokrenutog postupka naplate tražbine pred Financijskom agencijom jasno je vidljivo i iz činjenice kako je za raniji postupak naplate (pokrenut dana 20. svibnja 2011. godine od strane ranijeg vjerovnika Erste Card Club d.o.o.) utvrđena nemogućnost daljnjeg postupka uslijed nedostatka novčanih sredstava na računu ovršenice, odnosno primjenom odredbe članka 12. Zakona o provođenju ovrhe na novčanim sredstvima.

2.11.. Svi ostali navodi ovršenice, poput onog da Financijskoj agenciji nije dostavljen izvornik nego preslika istovjetna s izvornikom, onog da je ovrhovoditelj dužan sudu priložiti izvornik, onog da je ovrhovoditelj dužan priložiti Opće uvjete poslovanja, onoga da je ova ovrha određena na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu nisu dopušteni su na temelju odredbe članka 53. stavka 1. Ovršnog zakona koja jasno propisuje kako se žalba nakon proteka roka može podnijeti samo iz razloga propisanih u odredbi članka 50. stavaka 1. točke 7., 9., 10. i 1. te naslovni sud u ovom postupku nije ovlašten raspravljati o tim navodima niti utvrđivati činjenice radi gore citiranih kogentnih zakonskih odredbi. Slijedom svega navedenog, ovrhovoditelj predlaže naslovnom sudu da sukladno odredbi članka 333. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa odredbom članka 21. Ovršnog zakona, donošenje rješenja kojim se prijedlog ovršenice odbacuje kao nedopušten. Podredno, ovrhovoditelj predlaže naslovnom sudu donošenje rješenja kojim će odbiti u cijelosti kao neosnovan prijedlog ovršenice da pljenidbu i prijenos po osnovi rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek od dana 11. lipnja 2010. godine pod poslovnim brojem Ovrv-26772/10 proglasi nedopuštenom.

2.12. U dokaz svojih tvrdnji ovrhovoditelj je priložio: Prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 13. travnja 2023. godine Očitovanje ovrhovoditelja od 4. svibnja 2023. godine, Rješenje o upućivanju u parnicu od 7. srpnja 2023. godine, Tužba tužiteljice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 2. kolovoza 2023. godine, Zapisnik s ročišta za glavnu raspravu od 9. svibnja 2024. godine, Rješenje o povlačenju tužbe od 9. svibnja 2024. godine, Rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od dana 24. ožujka 2023. godine pod poslovnim brojem Ovr-249/2023, Ugovor o cesiji s pripadajućim Dodatkom citirano rješenje o ovrsi, Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-26772/10, Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-26772/10-1 Službenim putem od Financijske agencije zatražiti očitovanje o postupanju pod osnovi rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-26772/10 Presuda Županijskog suda u zagrebu, poslovni broj Gž-435/2022 od 18. listopada 2022. godine, dopis upućen poslodavcu ovršenice, Presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž Ovr-449/2021, od dana 11. studenog 2021. godine, Rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 428/21, od dana 11. ožujka 2020. godine, Presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž Ovr- 487/2021, od dana 10. lipnja 2021. godine

3. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22 – dalje OZ) propisano je da nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

4. Razmatrajući pažljivo svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti ,a posebno sadržaj prijedloga ovršenika od 18. lipnja 2024. utvrđeno je kako se radi o identičnom prijedlogu podnesenom 29. svibnja 2023. o kojem je ovaj sud donio pravomoćnu odluku poslovni broj Ovr-572/2023, temeljem koje je upućena na pokretanje parničnog postupka i koji postupak je pravomoćno okončan Rješenjem o povlačenju tužbe od 9. svibnja 2024. godine.

5. Kako je u ovom predmetu već doneseno rješenje o istom prijedlogu, te se o istoj stvari ne može dva puta odlučivati, obzirom prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, to je temeljem čl. 333. ZPP (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/2001., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08.,123/08., 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) u svezi s čl. 21. st. 1. OZ valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

U Samoboru, 15. travnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Vrkljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave rješenja (čl. 11. St. 1. I 3. OZ). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA :

1. ovrhovoditelj

2. ovršenik