Poslovni broj: P-231/2024-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, u pravnoj stvari tužiteljice JG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jadranka Matić, odvjetnica u Velikoj Gorici protiv tuženika ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, na temelju odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju zaključen dana 12. rujna 2022. između tuženika [adresa] iz [adresa] i OG [adresa]) OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a na kojem je ugovoru ovjeren potpis stranaka kod javnog bilježnika Ivana Malekovića pod brojem Ovjere OV-8683/2022 od 12. rujna 2022.

II. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog ugovora o darovanju zaključenog dana 12. rujna 2022. između tuženika [adresa] iz [adresa] i TG [adresa]) OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a na kojem je ugovoru ovjeren potpis stranaka kod javnog bilježnika Ivana Malekovića pod brojem ovjere OV-8683/2022 od 12. rujna 2022. tako da se na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] oranica u Lazci površine 250 čhv izvrši upis brisanja prava vlasništva tuženika te uspostava prijašnjeg zk. stanja odnosno upis prava vlasništva na ime OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

III. Nalaže se tuženiku ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužiteljici JG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.053,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 15. travnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 812,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik dana 12. rujna 2022. zaključio ugovor o darovanju sa svojim sada pokojnim ocem OG na kojem je ugovoru ovjeren potpis darovatelja kod javnog bilježnika Ivana Malekovića pod brojem ovjere OV-8683/2022 od 12. rujna 2022. te da je predmet tog ugovora darovanje nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] oranica u Lazici od 250 čhv u cijelosti (izvanknjižno vlasništvo), a koja odgovara kč.br . 757/3 kuća, 3 zgrade i dvorište J od 899 m2 na kojoj je u cijelosti upisan darovatelj kao posjednik. Navela je da je Ugovor o darovanju proveden u zemljišne knjige u zk ispravnom postupku broj Z-9576/22 temeljem zapisnika Z-7981/22 i tuženik je upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kč. br. [katastarska čestica] oranica u Lazci od 250 čhv. Dalje je navela da je darovatelj OG umro **.**.2023. , a tužiteljica je bila njegova izvanbračna supruga, da su živjeli zajedno više od deset godina i on je sačinio vlastoručnu oporuku kojom svu svoju imovinu ostavlja njoj. Također da ju je opunomoćio da ga zastupa u svim pravnim poslovima statusne naravi i u vezi s nekretninama što je ona i činila te se skrbila za njega tako da ga je vodila kod doktora, brinula za njegovo zdravlje, išla s nj ime u banku i obavljala sve poslove u njegovu korist. Oporuka je proglašena u ostavinskom postupku broj O-19/24, koji postupak je u tijeku pa tužiteljica ima neupitan pravni interes za vođenje ovog postupka. Tužiteljica je dalje navela da Ugovor o darovanju nekretnina koji je zaključio tuženik sa svojim sada pokojnim ocem sadrži odredbu kojom darovatelj osniva u svoju korist pravo osobne služnosti -prava uporabe na darovanoj nekretnini, a tuženik živi i radi u Njemačkoj i darovanjem nije stupio u posjed iste tako da je darovanje izvršeno bez prave predaje stvari. Ističe da OG nije predao ključ od kuće obdareniku te da ni prije darovanja obdarenik nije posjedovao nekretninu nego bi vrlo rijetko došao u posjet ocu jer je živio i radio u Njemačkoj gdje je i rođen. Navela je da je pokojni OG u zadnje tri godine života živio u domu gdje ga je tužiteljica redovito posjećivala i on joj je rekao da mu je bio sin i odveo ga kod javnog bilježnika na potpisivanje za zemlju, ali mu nije dao primjerak isprave koju je potpisao i da on to želi poništiti i tražio je tužiteljicu da idu poništiti ugovor, ali se to nije ostvarilo jer je nedugo nakon toga umro. Nakon potpisivanja pobijanog ugovora da se njegovo psihičko stanje pogoršalo, postao je neveseo, bezvoljan i deprimiran. Istaknula je da je odredbom članka 482 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da se ugovor o darovanju nekretnina sklapa u pisanom obliku, a da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Budući da predmetni ugovor nije sklopljen u propisanom obl iku jer nije došlo do prave predaje stvari, a norma je kogentne naravi, tužiteljica predlaže utvrditi predmetni ugovor ništetnim i naložiti brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog ugovora o darovanju tako da se na predmetnoj nekretnini izvrši upis brisanja prava vlasništva tužitelja te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno upis prava vlasništva na ime TG, uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

1.1. Na pripremnom ročištu održanom 29. siječnja 2025. tužiteljica je navela da osim što je predmetni ugovor ništav iz razloga nepostojanja propisane forme, da je ništav iz razloga što je protivan pravilima morala budući da je tuženik iskoristio teško zdravstveno stanje i nemoć svog oca, OG te ga na brzinu, bez objašnjenja i davanja na uvid isprave, odveo kod javnog bilježnika na potpisivanje predmetnog ugovora za kojeg OG nije znao što je potpisao. Isto tako, tuženik ga je pred smrt odveo da opozove punomoć na računu koji je dao tužiteljici.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu legitimaciju tužiteljice navodeći da ne postoji pravni interes tužiteljice za ovom tužbom budući da je rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici O-19/2024 tužiteljica upućena u parnicu radi utvrđenja da je živjela u izvanbračnoj zajednici s pokojnim OG, a ovdje tuženik je upućen u parnicu sa preostalim zakonskim nasljednicima radi utvrđenja da oporuka OG nije pravovaljana. Stoga, kako se osporava da bi tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici, a isto tako se osporava i oporuka pokojnog OG, to u slučaju uspjeha ovdje tuženika u navedenim postupcima tužiteljica neće biti niti oporučni niti zakonski nasljednik, pa samim time ista nema pravni interes za vođenje predmetne parnice. Dalje je naveo da je zajedno sa svojim sestrama UG i ŠG u ostavinskom postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem O-19/2024, osporio tužiteljici postojanje izvanbračne zajednice sa svojim ocem, pokojnim OG, a temeljem čega je tužiteljica upućena na pokretanje parnice protiv navedenih radi utvrđenja da je sa pokojnim OG živjela u izvanbračnoj zajednici. Tužiteljica neistinito navodi da se brinula i skrbila o pokojnom OG. Niti se brinula za njega, niti ga je vodila doktorima, jedino je točno da ga je odvela u banku i nagovorila da joj potpiše punomoć po računu, što je OG ubrzo, 10. studenoga 2023. opozvao i istovremeno ovlastio svoju kćer UG kao punomoćnicu na svojim računima otvorenim kod Zagrebačke Banke ([broj bankovnog računa] i HR 4623600003232307747). Tuženik osporava i navod da je OG sačinio vlastoručnu oporuku. Navodi da je Ugovor o darovanju između OG kao darodavca i ĐG je sklopljen u potpuno propisanom obliku, onako kako određuje članak 482 ZOO-a. Naime, ugovor je sklopljen u pismenom obliku, potpisi ugovornih strana su ovjereni od strane javnog bilježnika, a solemnizacija nije bila potrebna jer je obdarenik, ovdje tuženik stupio u posjed odmah, a to je i konstatirano člankom 7. Ugovora, što su stranke svojim potpisom i potvrdile. Odmah po potpisivanju darovnog ugovora, darovatelj je odbareniku uručio ključ od nekretnine i obdarenik ju je nakon toga nastavio konstantno koristiti, provodeći tamo sve godišnje odmore, veliki broj vikenda, kao i sve svjetovne i vjerske blagdane Republike Njemačke. Tuženik da održava kuću, plaća sve režijske i komunalne troškove, vrši, organizira i plaća sve popravke te slijedom navedenog ima nekretninu u posjedu u kontinuitetu od dana potpisa ugovora i predaje ključeva, pa sve do danas. Time da je njegov posjed neupitan, a darovni ugovor sastavljen u propisanoj formi. Predlaže donijeti presudu kojim se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija u cijelosti kao neosnovan, sve uz naknadu parničnog troška tuženiku. Podredno se predlaže zastati s postupka do okončanja postupaka koji predstavljaju prethodno pitanje u odnosu na predmetni tužbeni zahtjev.

3. Sud je tijekom postupka, a imajući u vidu da stranke nisu sporile vjerodostojnost dokumentacije priložene u preslikama, izveo dokaze uvidom i čitanjem u presliku Ugovora o darovanju 12. rujna 2022. (list 5-6 spisa), presliku izvoda iz posjedovnog lista 598 za kč. br. [katastarska čestica] (poleđina list 6 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (list 7- spisa), identifikaciju čestica (list 8 spisa), presliku Oporuke (list 9 spisa), presliku zapisnika o davanju punomoći (list 10-11 spisa), presliku zk izvatka za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (list 12 spisa), presliku ovlaštenja za raspolaganje sredstvima po računu (list 21-22 spisa), presliku pregleda transakcija (list 23 spisa) izjavu PG od 29. veljače 2024. (list 24 spisa), rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni boj O-19/2024-11 od 11. lipnja 2024. (list 25-30 spisa), presliku europske parkirališne karte osoba invaliditetom (list 34 spisa), presliku potvrde Karmex-dom j.d.o.o. od 22. listopada 2018. (list 35 spisa), presliku ugovora o međusobnim pravima i obvezama između Doma za starije i nemoćne osobe Pejaković i OG s anexom (list 36-39 spisa), presliku obavijesti (list 40 spisa), presliku liječničke potvrde (list 41 spisa i list 51 spisa), presliku fotografija (list 46-49 spisa i list 52-54 spisa), presliku zahtjeva za promjenama po polici osiguranja (list 57-58 spisa), preslike računa (list 60-63 spisa), saslušanjem tužiteljice i tuženika (list 90-98 spisa) te svjedoka AG, CG, ŠG (list 78-84 spisa), zatim svjedoka LG i UG (list 90-98 spisa), NG, KG, RG i FG (list 113-119 spisa), te svjedoke ŽG, HG, VG i SG (list 125-131 spisa).

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog za dopunsko saslušanje svjedokinje ŠG jer je s obzirom na iskaz te svjedokinje, ostalih saslušanih svjedoka te stranaka u ovom postupku kao i uvida u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se može odlučiti o tužbenom zahtjevu, pa se predloženi dokazni prijedlog ukazuje nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka. Naime predložena svjedokinja je detaljno iskazivala na ročištu održanom 14. srpnja 2025. i sud cijeni da nema potrebe dopunjavati njezin iskaz jer su stranke imale mogućnost da svjedokinji postavljaju sva relevantna pitanja prilikom saslušanja.

4. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 12. rujna 2022. sklopljenog između tuženika ĐG, kao obdarenika i njegovog pokojnog oca OG kao darovatelja , koji potpisi su ovjereni kod javnog bilježnika Ivana Malekovića 12. rujna 2022. kao i zahtjev da se naloži zemljišno- knjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici da na temeljem odluke iz ovog predmeta uspostavi zemljišno-knjižno stanje u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 12. rujna 2022., odnosno da izvrši upis brisanja prava vlasništva tuženika te uspostava prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja i upis prava vlasništva na ime OG.

6. Među strankama nije sporno da su darovatelj OG i tuženik ĐG kao obdarenik sklopili Ugovor o darovanju od 12. rujna 2022. na kojem je ovjeren potpis stranaka kod javnog bilježnika Ivana Malekovića u Velikoj Gorici pod brojem ovjere OV-8683/2022 od 12. rujna 2022. te da taj Ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene solemnizirane privatne isprave.

7. Između stranaka je sporno je li došlo do prave predaje predmeta darovnog ugovora te je li darovatelj u trenutku sklapanja darovnog ugovora znao što potpisuje , odnosno je li bio sposoban za rasuđivanje.

7.1. Radi utvrđivanja tih odlučnih činjenica sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka te uvidom u Ugovor o darovanju od 12. rujna 2022. pri čemu je o tužbenom zahtjevu odlučio primijenivši odredbe članka 482. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje: ZOO) i članka 15. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje: ZVDSP).

8. Vezano uz tuženikov prigovor pomanjkanja pravnog interesa tužiteljice, a time i aktivne legitimacije za vođenje ovog postupka, a što tuženik veže uz status zakonskog, odnosno oporučnog nasljednika valja istaknuti da tužiteljica ima pravni interes za isticanje ništetnosti predmetnog Ugovora o darovanju od 12. rujna 2022. Naime, tužiteljica u tužbi navodi kako je nekretnina koja je predmet Ugovora o darovanju od 12. rujna 2022. ujedno predmet i oporuke pokojnog OG, a kojom oporukom je OG svu svoju imovinu ostavio tužiteljici. Stoga tužiteljica ima pravni interes za vođenje ove parnice u kojoj traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 12. rujna 2022. i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja odnosno da se predmetna nekretnina ponovno uknjiži kao vlasništvo OG.

8.1. Kako, prema odredbi članka 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti te se na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju tužiteljica aktivno legitimirana.

9. Dalje, na tuženikov prijedlog sud nije prekinuo ovaj postupak do okončanja postupaka koji se vode radi osporavanja oporuke i radi utvrđenja izvanbračne zajednice između pokojnog OG i tužiteljice, a za koje tuženik smatra da imaju značaj prethodnog pravnog pitanja u ovoj pravnoj stvari. Naime, sud smatra da u konkretnom slučaju, u ovoj parnici, pitanje valjanosti oporuke OG i pitanje postojanja izvanbračne zajednice između pokojnog OG i tužiteljice nisu prethodno pitanje jer se ovaj postupak vodi radi utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju bez prave predaje stvari zbog nedostatka propisanog oblika pa odluka suda u ovoj parnici ne ovisi o prethodnom rješenju pitanja je li valjana oporuka pokojnog OG i je li između pokojnog OG i tužiteljice postojala izvanbračna zajednica već isključivo o tome utvrđenju je li u konkretnom slučaju između obdarenika i darovatelja došlo do prave predaje nekretnine. Stoga sud nije prihvatio tuženikov prijedlog za prekid postupka istaknut na pripremnom ročištu održanom 29. siječnja 2025. te je nastavio s raspravljanjem.

10. Odredbom članka 482. stavak 1. ZOO propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

10.1. Odredba članka 482. stavak 2. ZOO-a prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega je ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed, ako nije sklopljen u obliku propisanom odredbom iz članka 482. stavak 2. ZOO-a, ništetan.

10.2. Pritom se ističe kako se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 459/2020-4). U ovom postupku nije sporno da predmetni ugovor o darovanju nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, sporno je, je li izvršena realna predaja posjeda tuženiku.

11. Prema odredbi članka 15. stavak 2. ZVDSP, samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar.

11.1. Dalje, prema odredbi članka 10. stavak 3. ZVDSP kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stavkom 4. istog članka propisano je da se posjednikom smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično.

12. Uvidom u Ugovor o darovanju od 12. rujna 2022. zaključen između OG kao darovatelja i tuženika, ĐG kao obdarenika (list 5-6 spisa) sud je utvrdio da je predmet darovanja nekretnina u izvanknjižnom vlasništvu darovatelja upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena kao kč. br. [katastarska čestica] oranica u Lazci od 250 čhv na kojoj je darovatelj upisan u 3/48 dijela iako je vlasnik u cijelosti. Također da predmetna nekretnina koja je u katastru upisana u posjedovni list broj 598 k. o. [katastarska općina] i označena kao kč. br. [katastarska čestica] kuća, tri zgr. i dvor. Lasci od 899 m2 te da je darovatelj u cijelosti upisan kao njezin posjednik. Dalje je uvidom u predmetni ugovor utvrđeno da darovatelj daruje svoj sinu, ovdje tuženiku navedenu nekretninu dok u svoju korist osniva pravo osobne služnosti -prava uporabe na darovanoj nekretnini (članak 5. Ugovora) te da je odredbom članka 7 . Ugovora određeno da obdarenik, ovdje tuženik u posjed predmetne nekretnine stupa odmah. Potpise darovatelja i obdarenika ovjerio je javni bilježnik Ivan Maleković u Velikoj Gorici pod brojem ovjere OV-8683/2022 od 12. rujna 2022.

13. Tužiteljica saslušana kao stranka u postupku na ročištu održanom 23. rujna 2025. navela je da je TG, oca tuženika, upoznala 2011. i odmah joj je dao ključ od svoje kuće, a i ona je njemu dala ključ od svojeg stana. Ona je kod njega boravila skoro cijeli tjedan i stalno su bili zajedno te su se i zavoljeli, a TG je pričao da je ona zavrijedila naslijediti ga jer mu je kroz sve te godine pomagala. Tužiteljica je navela da je tuženik svog oca TG u kući posjećivao jedanput godišnje, a to zna jer joj je TG to rekao i susjedi te je to vidjela i sama i tada bi se on i otac svađali. Tuženik je prigovarao TG, uvijek je našao neku zamjerku. Navela je da i nakon što je TG završio u domu da ga je tuženik posjećivao jednom godišnje, pri čemu je prije nego što je išao posjetiti oca došao u kuću. Navela je i kako je iz početka odnosno od kada je ona poznavala TG tuženik dolazio u kuću, isto jednom godišnje, ali su bili u dobrim odnosima, on i ona, te je bila u dobrim odnosima i sa njegovom suprugom. Na upit suda navela je da nakon što je TG otišao u dom ključ od njegove kuće su imali samo ona i TG i on je rekao da ključ ne da nikome pa ni sinu. Na upit suda navela je kako ju je jednom prilikom, na dan kada su išli sklapati darovni ugovor, iz doma nazvao TG i rekao da je došao GG i da ga vodi nekud kod bilježnika da on ne zna zašto, a u pozadini je čula kako tuženik galami. Na daljnji upit navela je da ne zna je li se TG nekome u domu požalio da tuženik viče na njega i da li je tuženik bio upozoren zbog te vike. Na daljnji upit tužiteljica je navela da ju je nakon što se vratio od javnog bilježnika TG nazvao da je plakao i da ne zna što je potpisao kod javnog bilježnika i da ništa nije dobio, da će jedan uzeti taksi i ići provjeriti kod javnog bilježnika o čemu se radi. Na daljnji upit navela je kako TG nije otišao kod javnog bilježnika već da je išla ona pitati te da joj je bilježnik rekao da su TG i tuženik sklopili darovni ugovor te da joj ništa dalje ne smije govoriti i nije joj pokazao taj ugovor. Na upit suda tužiteljica je navela kako je ona ključ od Ilijine kuće imala do njegove smrti, a ima ga i sada, međutim da je Ilijina kćer Đ sa suprugom GG, nakon Ilijine smrti promijenila bravu na kući i da više nije mogla ulaziti u kuću. Dalje je navela da je sve račune za kuću dok je TG bio u domu plaćala ona s time da je nekih 2 mjeseca prije Ilijine smrti TG povukao punomoć koju joj je dao na svoj račun i prenio punomoć na kćer UG te da smatra da su ga kćeri na to nagovorile. Navela je kako TG nije imao primjerak ugovora o darovanju već je ona išla kod javnog bilježnika koji ju je uputio u zk odjel gdje su joj dali primjerak darovnog ugovora te ga je ona pokazala TG. Također je navela kako joj je TG rekao da sinu GG, a ovdje tuženiku, nikada neće dati ključ od kuće jer da on to nije zaslužio. Dalje je navela kako ne zna je li od trenutka potpisivanja ugovora tuženik dolazio u kuću, a zna da nije došao na Ilijin sprovod, a da je u vrijeme kada je ona dolazila po odjeću za TG dok je bio u domu, u dvorištu kuće bila parkirana kamp kućica i da je to kućica od tuženika i da joj je TG rekao kako u toj kućici tuženik spava. Na upit punomoćnice tužiteljice tužiteljica je navela kako je TG okućnicu, čak i za vrijeme dok je bio u domu održavao jedan čovjek koji se zove AG i da mu je ona donosila novac za tu uslugu, a koji je dizala s Ilijinog računa. Nakon potpisivanja darovnog ugovora okućnicu ne održava nitko. Na daljnji upit navela je da je natpis da se kuća prodaje na kuću stavljen nedugo nakon Ilijine smrti, a što je ona vidjela kada je išla na groblje budući da na tom putu mora proći kraj kuće. Dalje je navela da je na oglas za prodaju kuće naišla i na Njuškalu kada je za svog sina tražila kuće u blizini. Na upit punomoćnice tužiteljice tužiteljica je navela da je TG, nakon što mu je pokazala vlasnički list i da je kuća prenesena na tuženika, rekao da on nije znao što će potpisati i da je trebao prenijeti samo neku zemlju. Navodi kako TG nije mogao doći k sebi ni vjerovati što je potpisao. I tada je opet rekao da će uzeti taksi i ići provjeriti, ali nije otišao jer je pao u depresiju. Tužiteljica je navela da joj je TG rekao da bi on to sve najradije raskinuo, ali da se ona bojala tuženika. Na upit suda da pojasni kako to da je TG sinu trebao prenijeti samo neku zemlju, a u prethodnom dijelu iskaza je navela kako je TG govorio da sinu neće dati ništa jer to ne zaslužuje, tužiteljica je navela kako je TG išao samo pogledati za neku zemlju i da ga je tuženik nagovorio da mu prenese zem lju. Na upit punomoćnice tuženika tužiteljica je navela da joj je susjeda LG rekla da je vidjela da je na kući promijenjena brava i da su ju promijenili Đ i njezin suprug. Na daljnji upit tužiteljica je navela kako se od prozora LG i njezinog dvorišta vide ulazna vrata od Ilijine [adresa]. Tužiteljica je navela da je kuća od LG nasuprot O [adresa]. Tužiteljica je navela da je TG samo njoj rekao da ne zna što je potpisao kod javnog bilježnika i da su ga kćeri nagovorile da povuče punomoć te navodi da nikome drugome nije ni imao reći.

14. Tuženik saslušan kao stranka u postupku na ročištu održanom 23. rujna 2025. naveo je da je rođen u [adresa] 1964., da je prvih 6 godina života živio u [adresa] kod tete, a onda je otac došao po njega i majku i odveo ih u Njemačku te je on od 1970. u Njemačkoj. U Hrvatsku je dolazio s ocem, isprva jer je još bio premlad da samostalno putuje. Otac je u Hrvatskoj gradio kuću koja je predmet ugovora o darovanju, te se otac s nekih 52 godine života preselio u Hrvatsku. On je ostao u Njemačkoj, ali je stalno dolazio u Hrvatsku. Budući da mu je put iz Njemačke dalek, oko 800 kilometara, kada bi dolazio u Hrvatsku i išao recimo na odmor, uvijek je nekoliko dana odsjedao kod oca prilikom dolaska, te nekoliko dana prije negoli se vraćao u Njemačku. Tada nije imao ključ od kuće jer to nije bilo potrebno budući da je otac živio u kući i on se telefonski najavio. Naveo je da je nakon što je otac smješten u dom, on ga posjećivao s time da kada bi dolazio iz Njemačke, prvo je odlazio u dom jer mu je to bilo usput, a zatim u kuću. Tim prigodama ključ od kuće mu je dao otac i on mu ga vratio kada bi se vraćao u Njemačku jer ni je imao potrebu imati ključ kod sebe stalno. Na upit suda naveo je da nakon sklapanja darovnog ugovora nije dolazio u Hrvatsku sve do nakon očeve smrti kada je došao promijeniti brave na kući jer nije znao tko sve ima ključ i kako ne bi nešto iz kuće nestalo. Nije mogao doći na očev sprovod jer je imao koronu i bio je u bolnici u karanteni. Dalje je naveo da je prije sklapanja darovnog ugovora postojao problem s njegovim OIB [osobni identifikacijski broj]om, a budući da je stranac, pa su otac, on i sestre prvo morali ići u Zagreb da tuženik ishodi OIB, a budući da je to potrajalo išli su u Savsku jesti. Nakon toga otišli su kod javnog bilježnika u Velikoj Gorici te su sklopili ugovor o darovanju, a poslije toga je oca odveo na šišanje. Naveo je da mu je otac nakon sklapanja darovnog ugovora predao ključ od kuće. Ključ mu je predao u kafiću. Na pitanje punomoćnice tuženika tuženik je naveo da mu je otac prilikom predaje ključa rekao: "Evo ti sinko ključ, sada smo riješili sve što smo trebali.". Tada oca nije pitao ima li još netko ključ od kuće, jer se nije miješao ocu dok je bio živ i ta kuća je bila njegova i njega nije zanimalo kod koga je ključ. Naveo je da je otac bio priseban. Naveo je da je bravu odlučio promijeniti nakon smrti oca i u tu svrhu je u Njemačkoj kupio brave i jedinstveni ključ za sve brave u kući da ne nosi više ključeva jer je prije toga osim ključa za ulazna vrata, svaka soba u kući imala svoj poseban ključ i to mu je bilo nepraktično. Osim toga, da je smatrao dok je otac živ, to je njegova kuća i nije znao tko sve ima ključeve, ali kad je otac umro vidio je da je kuća prazna i da su stvari iznesene i promijenio je brave. Dalje je naveo kako u Hrvatsku dolazi često, što ovisi o tome nađe li u Njemačkoj zamjenu na poslu, da dolazi na godišnji odmor i ide na more, da je bio na proslavi Nove godine prije otprilike tri godine, da prvo dolazi u kuću i prenoći te da nakon toga ide posjetiti sestre. Naveo je da održava okućnicu te da je u tu svrhu kupio kosilicu i zadužio susjeda da kosi. Na upit punomoćnice tuženika tuženik je naveo kako je inicijativa za potpisivanje darovnog ugovora došla od njegovog oca i to još u svibnju te godine kada je on bio u Hrvatskoj na odmoru i otac mu je, prilikom posjete u domu, rekao da trebaju razgovarati, ali on tada nije imao vremena jer je išao na more. Naveo je da je u rujnu te godine ponovno došao u Hrvatsku i to avionom te ga je dočekala sestra i odvela ga kod sebe da prenoći, a sutradan su išli kod oca u dom. Iskazao je kako on planira u toj kući živjeti kada bude u mirovini, do čega mu je preostalo još 3 godine i da će tada kuću kompletno urediti jer sada ne želi ulagati u kuću budući da se oko nje vode sporovi i ne želi ulagati u nešto što nije sigurno njegovo. Na upit punomoćnice tužiteljice je li mu otac nakon potpisivanja darovnog ugovora dao svoj ključ ili je to bio novi ključ tuženik je odgovorio da mu je otac dao svoj ključ i pojasnio da je ključ koji mu je otac davao kada je bio u domu na sebi imao nešto crno, dok ovaj ključ koji mu je dao nije imao ništa na sebi. Naveo je da je tužiteljicu do sada vidio tri puta u životu i to jednom kada je došao k ocu u kuću u [adresa], drugi puta na ostavinskoj raspravi, te treći puta sada na sudu.

15. Svjedok AG, saslušan na ročištu održanom 14. srpnja 2025. naveo je da je dugi niz godina poznavao OG koji je živio u kući u [adresa], da mu je oko kuće puno pomagao, oko nabave i cijepanja drva, održavanja okućnice i sve što je trebalo budući da je TG onemoćao te su mu zbog bolesti odrezali palac nakon čega se otežano kretao. ĐG da ne poznaje i da ga nikada nije vidio, ali da zna da je on sin od TG i da je TG znao govoriti da čeka GG da dođe iz Njemačke, ali GG čak godinu dana nije dolazio. Naveo je da je prije smrti OG boravio u staračkom domu, dok je on, u posljednje tri-četiri godine prije Ilijine smrti skoro svaki dan bio kod njega jer mu je pomagao oko kuće, bilo da je trebalo pokositi travu, ili orezati voćke i lozu, tako da zna da ga djeca u tom razdoblju nisu posjećivala, ni GG a ni kćeri koje je samo jednom vidio kada su na pet minuta svratile posjetiti TG. Za te poslove oko kojih je pomagao, angažirao ga je TG. Naveo je da TG s njime razgovarao o planovima vezano uz kuću i hoće li je kome ostaviti niti zna što se sa kućom događalo, znam da je TG u njoj živio dok nije otišao u dom te njemu nije dao ključ od kuće, a dok je svjedok bio tamo također nije vidio da bi TG ikome davao ključ dok zna da je T, ovdje tužiteljica JG, znala gdje stoji ključ od kuće jer je ona dolazila kuhati. Kada TG nije bio kod kuće, novac za te usluge košnje i održavanja kuće dala mu je susjeda LG, kojoj ne zna prezime, a inače mu je za to plaćao sam TG. Naveo je da se posljednji puta s OG čuo dok je TG još bio u domu u Velikoj Gorici, a prije nego što je TG otišao u dom u Zagrebu, moguće je da su se još koji puta i nakon toga čuli. Naveo je da nema saznanja je li Ilijin sin GG, a ovdje tuženik, dolazio u kuću u [adresa] posljednjih godinu dana Ilijinog života jer svjedok tada više nije dolazio u tu kuću, a nije se ni tako često čuo s TG. Svjedok je naveo da mu je TG prije znao reći da nije u dobrim odnosima sa sinom, ali nije bio ni u dobrim odnosima s ostalom djecom. Dalje je naveo kako on nema saznanja niti je vidio da bi OG u vrijeme kada je već boravio u domu dolazio kući u [adresa].

16. Svjedokinja CG saslušana na ročištu održanom 14. srpnja 2025. navela je da je poznavala OG još iz vremena kada je živjela u [adresa] i tada je on dolazio do nje s JG jer je ona živjela u istoj zgradi kao i svjedokinja. OG upoznala je preko JG koja je živjela u istoj zgradi, a s kojom se družila. Ilijinu djecu nikada prije suda nije vidjela, a TG joj je rekao da ima troje djece, Đ, CG i GG, da mu kćeri žive u [adresa], a sin živi u [adresa]. Nikada nije bila kod TG u kući u [adresa], a JG pričala joj je kako ona ide kod TG te da mu pomaže i kuha, a budući da su živjele u istoj zgradi vidjela je da je i TG dolazio kod nje. Navela je da nije vidjela je li i kome TG davao ključeve od svoje kuće, zna da je JG tamo odlazila po neke stvari dok je TG bio u domu, a nakon njegove smrti ne zna je li odlazila. Na upit punomoćnice tužiteljice svjedokinja je odgovorila kako se sa pokojnim TG zadnji puta čula dok je on bio u domu u Petruševcu te da mu je davala moralnu podršku jer je bio depresivan i već se pomalo počeo gubiti.

17. Svjedokinja ŠG, saslušana na ročištu održanom 14. srpnja 2025. navela je da je s ocem OG bila u dobrim odnosima i u neprekinutom kontaktu. On je živio u svojoj kući u [adresa], nakon smrti svoje druge supruge 2000., pa nadalje živio je sam. U [adresa] je živio do odlaska u dom 2019. s time da je prvo bio u domu u Velikoj Gorici nekih 2 godine, a nakon toga do svoje smrti bio je u domu u Petruševcu nekih tri godine. Navela je da je njezin otac 2014. pao s krova te je imao težu povredu zbog koje je 12 dana bio u komi i nakon čega je imao dug oporavak za vrijeme kojeg mu je nekih 5 mjeseci nakon izlaska sa rehabilitacije pomagala njezina sestra CG. Dok je otac bio u domu ravnateljica doma je nju kao kćer zvala i obavještavala o svemu vezanom uz oca, te je oca u domu i posjećivala. Posljednji put u kući u [adresa] bila je prije nekih mjesec dana, da pokupi račune za režije budući da njezin brat koji je vlasnik kuće živi u [adresa], a imaju dogovor da on njoj da novac za režije, a ona ih onda plati. Kuća u [adresa] je rodna kuća njezinog pradjeda i oca i da je otac uvijek govorio da će ga naslijediti njegov sin, a budući da su sestra i ona cijeli život slušale kako sin nasljeđuje svu imovinu, to im je bilo normalno. Zna da je otac u rujnu 2022. s njezinim bratom GG sklopio darovni ugovor kojim mu je darovao tu kuću. Prethodno da joj je otac rekao neka izradi ključ od kuće za brata dok je ona svoj imala. Tom prilikom brat je avionom došao iz Njemačke te je ona vozila brata i oca kod odvjetnika, i na Poreznu da brat izvadi OIB, te kod javnog bilježnika i to u Veliku Goricu jer je otac imao povjerenja samo u javne bilježnike iz Velike Gorice. Prije nego što je došlo do zaključenja ugovora o darovanju kod javnog bilježnika, brat, otac i ona otišli su na ručak u restoran Merak na Savskoj u Zagrebu, a pridružila im se i sestra CG. Nakon ručka otišli su svi zajedno u Veliku Goricu kod javnog bilježnika te je tamo sklopljen darovni ugovor nakon čega su svi otišli na kavu i otac je pred svima bratu dao ključ od kuće i rekao: " To je sada tvoja kuća.". Otac je tada izrazio želju da ode do kuće, iako je već boravio u domu, te su ga odvezli tamo i GG je tada ušao u kuću. Na upit suda navela je kako su ključeve od kuće u tom trenutku imali otac, ona, s time da je taj ključ dijelila sa sestrom CG kada bi kojoj od njih zatrebao, GG, njihova sestrična LG koja inače održava kuću i prozračuje, te JG. Na daljnji upit suda navela je da su sve osobe koje je navela imale ključeve od kuće jer je tata u ugovoru pridržao sebi pravo uživanja do svoje smrti. Nakon očeve smrti da su njezin suprug i ona promijenili smo bravu na kući jer ih je to zamolio GG koji nije mogao doći na sprovod jer je tada imao koronu. Navela je kako je njezin brat dolazio u kuću i prije sklapanja darovnog ugovora, a svakako nakon sklapanja te je tamo provodio i praznike i blagdane, jedno vrijeme, oko dvije godine, je čak imao i kamp prikolicu u dvorištu kuće. GG je posjećivao i oca u domu o čemu zna ravnateljica doma. Prije odlaska u dom otac je većinom sam održavao kuću i okućnicu, a kada ne bi mogao, onda bi nekoga platio da mu pomogne. Navela je kako je u [adresa] i nakon sklapanja darovnog ugovora dolazila često, kao i prije, jer je netko trebao pokupiti račune, te se tamo i družila s bratom kada je dolazio za blagdane jer su povezani kao braća i sestre te se druže, a i sve odluke vezano uz oca su donosili zajedničko. Nakon sklapanja darovnog ugovora u kući boravi brat kada dolazi u Hrvatsku, dok ona i sestra svaka imaju svoj stan u kojem žive , a sada ključ od kuće, osim brata imaju ona i sestra radi sakupljanja računa, te sestrična LG koja održava i prozračuje kuću a što je radila otkad je tata otišao u dom. Na daljnji upit punomoćnice tuženika svjedokinja je navela kako kuću sada održava brat koji si dosta toga napravi sam, a kako je kuća stara, a brat se planira kroz nekih četiri godine preseliti u Hrvatsku, gleda i za adaptaciju. Ponekad mu oko radova pomogne i njezin suprug. Navela je da nikada nije čula ni vidjela osobu AG, dok CG također nije vidjela dok nije danas došla na sud. Navela je da je ključ od kuće njezinog oca imala gospođa JG, zato jer je bila prijateljica njezinog oca i da je otac imao više prijatelja i prijateljica, pa i prijateljicu imenom U i moguće je da je netko od njih isto imao ključ od kuće. Zna za oporuku kojom je njezin otac raspolagao imovinom u korist JG, jer je ta oporuka proglašena na ostavinskoj raspravi, ali tu oporuku su nasljednici osporili i sada se vodi postupak. Svjedokinja je navela kako je njezin brat nakon potpisivanja darovnog ugovora u kući prije očeve smrti boravio nekih 3 -4 puta s time da je prvi puta došao za Novu godinu, dakle prvu Novu godinu nakon potpisivanja ugovora, ali nije tada prespavao u kući jer je došao samo između Božića i Nove godine i nije želio paliti cijelo centralno grijanje pa je spavao kod nje, a gdje su proslavili Novu godinu. Nakon toga došao je u svibnju i rujnu te je krajem svibnja prespavao par dana u kući, a nakon toga je otišao sa ženom na more i u povratku s mora je također prespavao prije odlaska u Njemačku.

18. Svjedokinja LG saslušana na ročištu održanom 23. rujna 2025. navela je da je poznavala pokojnog OG budući da je on bio bratić od njezinog supruga. Nema saznanja o Ilijinim odnosima s tužiteljicom, zna, zato što joj je to TG rekao da će kuću ostaviti sinu, a budući da su kćeri već dobile svoj dio. Sjeća se da je TG bio u domu, ali se ne može vremenski odrediti kada je to bilo, a nema saznanja je li pitanje oko kuće imovinskopravno riješeno. Tužiteljicu poznaje jer je znala dolaziti kod TG, ali da ne zna pojedinosti njihovog odnosa. Navela je da je tuženik dolazio posjećivati oca kada bi dolazio iz Njemačke, a to zna zato što ga je vidjela jer oni blizu žive. Navela je da ne zna je li tuženik imao ključ od kuće, da valjda je. Na daljnji upit po čemu zaključuje da je tuženik valjda imao ključ od kuće svjedokinja odgovora da ne zna. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedokinja je odgovorila kako je kuća bila oglašena na prodaju, ali ne zna kada. Također je navela da je tuženik dolazio u kuću od pokojnog TG u razdoblju nekih godinu dana prije Ilijine smrti, a tada je boravio u toj kući i u Zagrebu kod sestre. Na pitanje suda svjedokinja je odgovorila kako je TG u kući živio dok nije otišao u dom, a da je i nakon toga znao dolaziti kući i tada je vidjela da ga je posjećivala gospođa JG. Svjedokinja je navela kako je tuženik dolazio iz Njemačke kada je TG već bio u domu i da je boravio u kući. Na daljnji upit je li tuženik sam otključao kuću ili mu je otključao netko drugi svjedokinja je odgovorila da pretpostavlja da je otključao sam jer je bio u kući, a da ključeve od kuće ima ona kao i tuženikove sestre. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedokinja je navela kako tuženik ima kamp kućicu koja je dosta dugo stajala u dvorištu kuće u [adresa], a onda ju je tuženik odvezao u Njemačku te da bi tuženik, kada bi dolazio iz Njemačke spavao i u kući i u kamp kućici. Na pitanje punomoćnice tuženika svjedokinja je navela kako je pokojni TG i nakon smrti svoje supruge Š govorio da će kuća ići njegovom sinu. Na pitanje suda svjedokinja je odgovorila kako ona ključ od kuće ima od kada je TG umro jer ga je onda dobila i da od tada koristi taj jedan te isti ključ, dok prije Ilijine smrti nije imala ključ od kuće. Na daljnji upit svjedokinja navodi da je ključ od kuće dobila od tuženika kako bi prozračivala kuću. Navela je kako nije vidjela je li tužiteljica u kuću dolazila sama kada je TG boravio u domu.

19. Svjedokinja UG saslušana na ročištu održanom 23. rujna 2025. navela je da je njen otac TG bio osoba "starog kova" koji je smatrao da ga treba naslijediti samo sin dok su one kao sestre bile samo sporedne. Zato je cijeloga života govorio da će kuću naslijediti njen brat a ovdje tuženik. Navela je kako je prije otprilike 2 godine, negdje u ovo vrijeme bila prisutna kada su otac i brat sklopili ugovor o darovanju kuće, s time da nije bila kod javnog bilježnika, ali su išli zajedno otac, brat, sestra i ona te su otac i brat išli kod javnog bilježnika, a sestra i ona su ih čekale u kafiću. Njen otac je u to vrijeme već nekih 4 godine bio u domu. Nakon što su se vratili od javnog bilježnika, otac i brat su sjeli k njima u kafić te je otac bratu predao ključeve od kuće i rekao mu da je to sada njegova kuća i neka se o njoj brine. Navela je kako ona nije nikada imala ključ od kuće jer to nije bilo potrebno, a imale su ga njena sestra kao i LG s time da misli da ga je LG imala oduvijek, ona ju to nije pitala, zna da je ona bila dobra s njenim ocem i zna da mu je često dolazila jer su susjedi. Na upit suda navela je kako ne zna je li njen brat nakon toga promijenio bravu na kući. Također da je nakon sklapanja ugovora njen brat u kuću dolazio nekoliko puta godišnje kako je već mogao, a u tim prigodama javio bi se i njoj. Navela je kako je kada bi dolazio u ljetnim mjesecima brat boravio u kući, dok bi u zimskom periodu, npr. za božićne blagdane boravio kod njihove sestre u Primorskoj ulici u Zagrebu zbog grijanja jer kuća ima sustav centralnog grijanja kojemu treba dulje vrijeme da se pogoni pa mu je bilo zgodnije boraviti kod sestre. Misli da nakon što su otac i brat sklopili ugovor ključ od kuće nije imao nitko osim brata, njihove sestre te LG. Na upit suda navela je kako je otac i nakon što je smješten u dom dolazio u kuću, oni su ga dovodili ili tuženik, išli su na groblje i slično. Isto je bilo i nakon što je sklopljen ugovor o darovanju. Na pitanje punomoćnice tuženika svjedokinja je navela kako brigu oko okućnice i plaćanja računa vodi njezin brat, ovdje tuženik, te da ispunjava sva vlasnička prava na kući, o njoj se brine i boravi u njoj i da mu ona nema što prigovoriti s te strane. Na daljnji upit navela je da njezin brat račune plaća i brine se o kući od dana potpisivanja ugovora o darovanju. Navela je kako je njezin brat imao kamp kućicu i da ju je držao u dvorištu kuće nekih godinu i pol da ju ne vozi u Njemačku, a budući da ju je svake 2 godine trebalo iznova registrirati. Na daljnji upit navela je kako njezin brat nije spavao u kamp kućici kada bi dolazio u kuću. Na daljnji upit navela je kako ona nije bila u kući po noći pa da bi vidjela gdje je njezin brat spavao odnosno da nije spavao u kamp kućici. Na daljnji upit navela je kako je ključ kojeg je otac dao bratu nakon potpisivanja ugovora o darovanju izradila njezina sestra, a koju je to zamolio otac. Na daljnji upit navela je kako je njezin brat prihvatio taj ključ te je nakon toga s tim ključem ulazio u kuću. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedokinja je navela kako njezin brat, prije nego što mu je otac nakon sklapanja ugovora o darovanju predao ključ, ključ od kuće nije imao. Na daljnji upit navela je kako je njezin brat dolazio u Hrvatsku na obiteljska okupljanja kao što su rođendani i godišnji, sve prema mogućnosti, a s obzirom da je u Njemačkoj zaposlen, misli da je dolazio i u dane koji su u Njemačkoj blagdani, a možda kod njih nisu budući da je znao doći u Hrvatsku kada bi ovdje bio radni dan. Tim prigodama boravio je u kući. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedokinja je navela kako je ugovor o darovanju potpisan prije 2 godine, negdje u rujnu, a ona ne zna točan datum i da je otac tada bio dobrog zdravstvenog stanja osim što je malo sporije i teže hodao. Navela je da su, a kada bi mu dolazili u posjete u dom, s njime odlazili na kave. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedokinja je navela kako je njezin otac umro **.**.2023. Na daljnji upit koliko puta je tuženik nakon potpisivanja ugovora o darovanja, a do smrti oca bio u kući svjedokinja je odgovorila da ona ne zna točno koliko puta, misli da je u tih godinu i pol bio oko 10-ak puta.

20. Svjedok EG saslušan na ročištu održanom 20. studenoga 2025. naveo je kako je pokojni OG bio njegov pacijent. Na pitanje tužiteljice je li on izdao potvrdu koju mu predočuje tužiteljica, a nalazi se na listu 51 spisa navodi kako jest. Na pitanje tužiteljice odgovara kako se sjeća da je OG kod njega u ordinaciju dolazio sam ili u pratnji tužiteljice, a tužiteljica je znala dolaziti i sama ili zvati sestru za recepte za OG. Na daljnji upit naveo je kako je OG bio njegov pacijent do negdje proljeća prošle godine, ali da nije siguran u taj podatak. Na daljnji upit naveo je kako je OG bolovao od visokog tlaka te je imao i moždani udar, ali se svih detalja oko pacijenta ne može sjetiti. Na upit tužiteljice je li na slikama koje mu se predočavaju, a nalaze se na listu 46-49 spisa svjedok je naveo kako je na slici koja se nalazi na pozadini lista 47 spisa i ispod koje je rukom dopisano 2012. g. prepoznao OG, dok za ostale slike ne može ništa izjaviti. Na upit tužiteljice da, nakon što mu se predočila liječnička potvrda od 28. studenog 2023. izdana od Specijalističke ordinacije obiteljske medicine dr. Sanja Mirković Hrnić, a pod čiju skrb je OG potpao smještajem u dom te da se izjasni je li od istih dijagnoza i on liječio OG svjedok je odgovorio kako to ne može reći bez uvida u zdravstveni karton OG. Na daljnji upit svjedok je odgovorio kako se ne sjeća, a bez uvida u karton pacijenta, je li OG u životu imao kakvu politraumu niti bilo kakvu drugu ozljedu ili bolest. Na daljnji upit naveo je kako zbog proteka vremena nije siguran je li znao za činjenicu da je njegov pacijent OG smješten u dom.

21. Svjedok KG saslušan na ročištu održanom 20. studenoga 2025. naveo je kako je poznavao pokojnog OG jer je dolazio kod njega u banku unazad 10 godina s time da jedno vrijeme nije dolazio kada je bio pao s krova, te u razdoblju kada je bio smješten u domu. Da je OG bio smješten u dom saznao je od tužiteljice i samog OG čiji broj telefona je imao te sam se s njim čuo jednom mjesečno. Na upit suda svjedok je odgovorio da je uobičajeno da se bankari čuju s klijentima s kojima su dobri. Na daljnji upit naveo je kako nakon što je OG smješten u dom on nije dolazio u banku već je dolazila tužiteljica. Na daljnji upit svjedok je naveo kako je tužiteljica imala punomoć na računu OG i da joj je tu punomoć dao OG u banci negdje u vrijeme korone. Na daljnji upit naveo je kako koliko on zna s OG, osim tužiteljice u banku nisu dolazile druge osobe, ni muške ni ženske, pri čemu ne zna je li tužiteljici otkazana punomoć za račun OG. Na daljnji upit naveo je kako je OG imao dva računa, pri čemu su mu na jedan račun sjedala sredstva iz Njemačke, dok je drugi bio domaći račun. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedok je naveo da kod njega nije otkazana punomoć tužiteljici. Na daljnji upit naveo je kako je OG živio u [adresa], a zatim u domu u Velikoj Gorici te u domu u Petruševcu. Na daljnji upit naveo je kako mu je OG rekao, u početku kada je počeo dolaziti u banku, da živi sam, a nakon prvog odsustva radi pada s krova kada je došao u banku rekao je da živi s nekim, kasnije je rekao da je to tužiteljica. Na daljnji upit tužiteljice je li mu OG spominjao kakve ugovore ili govorio o nekretninama svjedok je naveo da mu je jednom pred kraj života, kada je već bio slab rekao da je bio sa sinom kod javnog bilježnika, ali da detalje o tome ne zna. Na daljnji upit svjedok je naveo da mu OG nikad nije pričao o sinu, već samo o kćeri kod koje je bio poslije pada s krova. Na daljnji upit je li mu tužiteljica, kada je dolazila u banku, a nakon što je OG završio u domu, spominjala kakav ugovor svjedok je naveo kako mu je spomenula da je TG sa sinom sklopio neki ugovor kod javnog bilježnika, ali sadržaj tog ugovora svjedoku nije poznat te mu nije poznato je li sadržaj tog ugovora bio poznat tužiteljici. Na daljnji upit punomoćnice tužiteljice svjedok je naveo da mu je tužiteljica rekla kako je tim ugovorom TG nešto darovao sinu i da je ona zbog toga išla na sud i kod javnog bilježnika. Na pitanje punomoćnice tuženika svjedok je naveo da je OG u domu u Velikoj Gorici bio negdje od 2020., dok se ne sjeća je li OG bio u domu prije 2020. Na daljnji upit naveo je kako je OG punomoć tužiteljici dao negdje na početku korone. Na daljnji upit kako objašnjava da je OG dao punomoć tužiteljici na početku korone, a prethodno je naveo kako je OG u domu bio od 2020. te da od tada nije bio u banci, svjedok je naveo kako je OG punomoć tužiteljici dao dok je bio u domu u Velikoj Gorici. Na daljnji upit naveo je kako on nije bio osobni bankar OG te da OG nije imao osobnog bankara. Na daljnji upit svjedok je naveo kako on radi u Zagrebačkoj banci, na šalteru. Na daljnji upit naveo je da je OG tužiteljici dao punomoć u banci, pri čemu su u banku došli on i tužiteljica istovremeno, te je u banci isprintan obrazac punomoći koju su oboje pred njim potpisali. Na daljnji upit naveo je kako on kao djelatnik na šalteru ima ovlast raditi punomoći sa strankama. Na pitanje punomoćnice tužiteljice je li ikada bio u kući OG svjedok je odgovorio da je bio i to dva puta kada je vozio OG i tužiteljicu iz doma u [adresa] u [adresa].

22. Svjedok FG, saslušan na ročištu održanom 20. studenoga 2025. naveo je da tužiteljicu poznaje veoma slabo, da je znala dolaziti kod OG te da bi dolazila ujutro, a odlazila uvečer, da je to bilo negdje 2017. ili 2018., te da ne može baš točno odrediti jer nije o tome vodio brigu. Naveo je da je OG živio sam, nakon smrti druge supruge dok su mu povremeno znale dolaziti neke prijateljice. Da je TG imao sina i dvije kćeri, da su ga oni posjećivali, a kod kćeri LG je bio 5 mjeseci u razdoblju kada je bio šlagiran i nepokretan te da ga je ona vozila na terapije. Naveo je kako je TG bio smješten u dom u Velikoj Gorici te u Zagrebu, ali ga on nije često posjećivao. Poznato mu je da je TG sa sinom GG napravio darovni ugovor kako bi kuća poslije njegove smrti ostala GG, a da je to bila želja i Ilijine prve supruge P koja nakon razvoda nije tražila udio u kući, već je htjela da kuća pripadne sinu GG. Na daljnji upit naveo je kako ne zna kada su TG i GG sklopili taj ugovor. Na upit suda je li vidio da je OG tuženiku dao ključ od kuće svjedok je naveo da je vidio i da je to bilo u [adresa] kada mu je dao ključ, a da je to bilo prije nego je TG otišao u dom. Na daljnji upit suda je li vidio predaju ključa svjedok je naveo da je vidio, a na daljnji upit kako to da je baš u tom trenutku bio tamo svjedok je naveo kako živi nekih 700 metara od Ilijine kuće te da je došao vidjeti GG koji je bio u posjeti iz Njemačke te se tada našao tamo. Na daljnji upit naveo je kako je tada GG dao ključ od kuće kako bi mogao doći kad poželi. Na daljnji upit naveo je kako je TG zadržao svoj ključ od kuće, a imao je više ključeva od kuće dok svjedok ne zna kome je sve dao ključ od kuće. Na daljnji upit svjedok je naveo kako nakon što je TG otišao u dom TG nije vidio u kući u [adresa], dok je vidio GG koji je dolazio sa suprugom s time da je GG u kući boravio par dana i nakon toga je otišao nazad u Njemačku. Na daljnji upit svjedok je naveo da dok je TG bio u kući da je on vodio brigu oko održavanja okućnice, a nakon što je TG otišao u dom okućnicu bi uređivao GG kada bi došao, a u ostalom razdoblju neki čovjek iz Bune. Na daljnji upit svjedok je naveo kako je, nakon što je TG završio u domu ĐG dolazio u kuću dva, tri puta godišnje s time da bi znao doći na godišnji odmor, recimo oko mjesec dana od čega je tjedan dana proveo na moru, a znao bi doći i na dva, tri dana. Na pitanje suda svjedok je odgovorio kako mu je ĐG rekao da je s ocem sklopio ugovor o darovanju i to mu je rekao dok je TG još bio živ. Na daljnji upit je li mu TG što govorio o tome da je sklopio ugovor o darovanju sa sinom naveo je kako on s TG o tome nije ništa razgovarao. Na pitanje punomoćnice tuženika svjedok je naveo kako mu je TG za života govorio da će kuću ostaviti GG, dok mu je GG govorio da će kada ode u mirovinu živjeti u kući u [adresa]. Na daljnji upit naveo je kako ĐG od 2022. brine o kući, ali da kuća nije spremna za useljenje i stanovanje jer još treba puno uložiti. Na daljnji upit naveo je kako mu nije poznato je li prilikom sklapanja ugovora o darovanju na kući mijenjana brava. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedok je naveo kako ne zna je li nakon Ilijine smrti kuća oglašena za prodaju, jer on tamo više nije zalazio jer nema kome ići budući da je TG umro, a GG je u Njemačkoj. Na daljnji upit naveo je da je TG za života posjećivao dosta, sigurno nekih petnaest puta, ali da je uvijek bacio pogled na kuću kada bi pored nje prolazio, a to je dosta često jer u okolici ima i tetu. Na daljnji upit naveo je kako i sada zna prolaziti pokraj Ilijine kuće, zadnji puta je prolazio prije mjesec dana, ali tada nije obraćao pozornost je li ispred kuće kamp kućica. Na daljnji upit naveo je kako je kamp kućica znala biti u dvorištu, te da je stajala i godinu dana te ju je GG odveo nazad u Njemačku kada bi se vraćao s godišnjeg odmora. Na daljnji upit naveo je kako se ne sjeća kada je umrla Ilijina druga supruga Š. Na daljnji upit punomoćnice tužiteljice kada mu je prva Ilijina supruga P rekla da je TG s GG sklopio ugovor o darovanju, a s obzirom da je prethodno svjedok naveo da mu je za ugovor rekla P, svjedok je naveo da mu P nije rekla da je sklopljen ugovor, već da će TG kuću darovati GG zato što ona nakon razvoda ništa od kuće nije potražila već da kuća ostane GG. Na upit suda naveo je da mu je P o toj namjeri darovanja kuće govorila 1982. kada je svjedok pomagao kod gradnje kuće, a zna da je to bila 1982. jer mu se te godine rodio i sin. Na upit suda svjedok je naveo kako se Ilijina kuća gradila prije 1982., od 1974. ili 1975. dok su se P i TG rastali negdje 1983., ali nije siguran točno. Na upit punomoćnice tužiteljice koja je godina bila kada je on, slučajnim dolaskom u Ilijinu kuću, svjedočio predaji ključeva između TG i tuženika, svjedok je odgovorio kako ne zna točno koja je bila godina, da je to bilo prije više godina. Na daljnji upit svjedok je odgovorio kako ne zna je li se nakon Ilijine smrti na kući mijenjala brava jer on nakon Ilijine smrti nije bio u kući. Na daljnji upit naveo je kako je on bio na Ilijinom sprovodu, a GG nije bio jer je imao koronu, a bila je na sprovodu i tužiteljica. Na daljnji upit da li zna kada je TG nastradao svjedok je naveo kako ne zna, ali je čuo o tom događaju kada je TG pao sa skele. Dalje je naveo kako je TG bio šlagiran, te je bio u bolnici i nakon toga pet mjeseci kod kćeri LG, te da misli da je nakon toga TG išao u dom. Na upit suda svjedok je naveo kako ne može ni približno odrediti kada je TG boravio kod kćeri LG . Na upit punomoćnice tuženika svjedok je naveo da je ĐG ključ od kuće u [adresa] imao cijelo vrijeme, i prije sklapanja ugovora o darovanju, a kako bi mogao doći kada god poželi. Na upit punomoćnice tužiteljice kako zna i tko mu je rekao da je tuženik cijelo vrijeme imao ključ od kuće svjedok je odgovorio kako je on vidio kada mu je TG dao ključ, a osim toga da je tuženik znao gdje ključevi stoje te je kada bi došao u Hrvatsku mogao ući u kuću. Svjedok je dalje naveo kako je tuženik znao doći u kuću na dva, tri dana, a tada bi prespavao u kući ili u kamp kućici u dvorištu.

23. Svjedokinja RG saslušana na ročištu održanom 20. studenoga 2025. navela je da može reći da je OG živio u svojoj kući u [adresa], da su ga tamo posjećivala djeca, tuženik koji mu je sin te dvije kćeri, a da je kod TG dolazila i tužiteljica koju je nekoliko puta vidjela. Navela je da ona živim u kući do Ilijine, ali radi u Zagrebu. Navela je kako ne može vremenski odrediti kada je OG otišao u dom. Na upit suda je li TG nakon odlaska u dom dolazio u kuću navela je kako ga je jednom vidjela, ali da je većinom na poslu i ne zna je li više puta dolazio. Navela je kako je tom prilikom vidjela TG, ali ne i s kim je došao. Nakon što je TG umro nije vidjela tužiteljicu da bi dolazila u kuću, dok je vidjela tuženika i njegove sestre. Navela je kako može reći da je tuženik dolazio k TG svake godine, a da je dolazio i nakon što je TG završio u domu, pri čemu ne zna odnosno nije vidjela otključava li tuženik kuću i odakle vadi ključ, već ga je samo vidjela da je u kući. Navela je kako joj je majka pričala da je TG govorio kako će nakon njegove smrti kuća ostati sinu GG. Na pitanje punomoćnice tuženika svjedokinja je navela kako je tuženik u kuću dolazio za godišnji odmor te vjerske blagdane i neradne dane, a dolazio je sa suprugom, koliko je ona vidjela. Na daljnji upit navela je kako ne zna je li on u kuću ulazio sa svojim ključem, ali da vjerojatno je jer je u kuću ušao. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedokinja je navela kako je u dvorištu kuće bila kamp kućica, a na daljnje pitanje je li u njoj tuženik spavao svjedokinja je navela kako ona to ne zna. Na daljnji upit svjedokinja je navela kako je u Ilijinoj kući bila nekih pet puta. Na daljnji upit svjedokinja je navela kako je TG bio davno oženjen, a da je u skorije vrijeme živio sam dok je vidjela da tužiteljica dolazi kod TG, ali je navela kako nije bila u kući u isto vrijeme kada i tužiteljica i ne zna što je tužiteljica u kući radila. Na daljnji upit suda svjedokinja je navela kako je dok je TG još bio živ i živio u kući vidjela nekog čovjeka da održava okućnicu. Na upit suda svjedokinja je navela kako je tog čovjeka da održava okućnicu vidjela i nakon što je TG otišao u dom, dok ga nakon Ilijine smrti nije vidjela. Na daljnji upit suda svjedokinja je odgovorila da je okućnica sada nešto malo uređena, ali da se trava ne kosi redovito. Na daljnji upit suda svjedokinja je navela kako nije vidjela tuženika da bi održavao okućnicu u smislu da bi kosio ili orezivao granje ili drveće. Na daljnji upit suda svjedokinja je navela kako ne zna je li na kući mijenjana brava te tko ima ključ od kuće, da ga ona nema i nije ga nikad imala i ne zna je li netko iz sela imao ključ. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedokinja je navela da ne zna je li nakon Ilijine smrti kuća oglašena na prodaju.

24. Svjedok ŽG saslušan na ročištu održanom 17. ožujka 2026. naveo je kako poznaje stranke u ovom postupku. ĐG je njegov susjed u [adresa] i tamo ga viđa kada dolazi na godišnji odmor jer on tamo ne živi, već živi u [adresa]. JG poznaje jer je dolazila u njegovo susjedstvo u kuću k OG. Naveo je kako može reći da zna kako je ta kuća bila vlasništvo pok. OG i da je on njemu u nekoliko navrata rekao da će tu kuću ostaviti svojem sinu GG, jer su kćeri dobile svaka svoj dio. To mu je TG rekao prije nekih sigurno 10-ak godina. Na pitanje suda odgovorio je kako mu TG dalje nije ništa govorio je li sa sinom sklopio kakav ugovor i je li išao kod bilježnika. Naveo je kako je GG za života oca dolazio u kuću otprilike dva puta godišnje, kada bi išao na godišnji odmor, a da je tom dinamikom nastavio dolaziti u kuću i nakon očeve smrti. Prema njegovom saznanju i pretpostavci ĐG je imao ključ od kuće jer ne zna kako bi inače ušao u kuću kada bi došao s puta. Na poseban upit punomoćnice tuženika zna li na koji način je GG postao vlasnik kuće svjedok je odgovorio da on zna samo ono što mu je TG rekao i da ne zna je li i kako GG postao vlasnik. Na poseban upit punomoćnice tuženika jesu li postojale situacije kada je ĐG i češće dolazio u kuću svjedok je odgovorio da ne zna. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice gdje on stanuje u odnosu na kuću pok. TG svjedok je naveo da stanuje u kući pored na istoj strani ceste, te da tamo stanuje 16 godina. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice da li zna kada je pok. TG umro svjedok je odgovorio da prije tri godine, te da on nije bio na sprovodu Na poseban upit punomoćnice tužiteljice da li je pok. TG u kući živio neprekidno do smrti svjedok je odgovorio da nije, već da je bio u domu i u bolnici. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice je li JG živjela zajedno sa pok. TG svjedok je odgovorio da ne može sa sigurnošću reći da li je živjela, ali da zna da je dolazila TG. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice svjedok je odgovorio da je u dvorištu kod pok. TG postojala kamp kućica i da je to Željkova kampova kućica, te da je GG u njoj spavao.

25. Svjedokinja HG saslušana na ročištu održanom 17. ožujka 2026. navela je da poznaje JG te da je poznavala OG dok ĐG ne poznaje. Da se A [adresa] nalazi na glavnoj ulici dok ona živim u sporednoj ulici i od Ilijine kuće vidi samo krov. Zna da je kuća u kojoj je TG živio bila njegovo vlasništvo dok joj nikada nije govorio o svojim planovima za tu kuću. JG je upoznala prije više od 10 godina kod TG. TG joj je rekao da je JG upoznao na groblju te ju je ona znala viđati kod TG kada bi došla TG ošišati, a da je JG u tim prilikama kuhala i održavala kućanstvo. TG joj je pričao da ima djecu, kćeri Đ i LG te sina GG, ali ona ih nikada nije upoznala niti ih je vidjela kod TG. Na upit suda odgovorila je da nakon Ilijine smrti nije nikoga vidjela da bi dolazio u kuću iako pokraj njegove kuće povremeno prolazi kada ide prema školi ili groblju. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice svjedokinja je odgovorila da je Ilijina pok. Žena Š umrla prije nekih 30 godina, a da je ona TG dolazila šišati dok je Š još bila živa. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice svjedokinja je odgovorila da je TG umro prije nekih 3 godine. Na daljnji upit da li je TG do smrti neprekidno boravio u toj kući svjedokinja je odgovorila da ga jedno vrijeme nije bilo, pa je ona, susrevši JG na autobusnoj stanici pitala za TG i kako je, a JG joj je odgovorila da je TG u domu i da mu ona nosi stvari. Svjedokinja je napomenula da ona nije samoinicijativno dolazila kod TG već kad bi ju pozvao. Na daljnji upit zna li je li GG dolazio kod TG u posjete u kuću, svjedokinja je odgovorila da joj nije poznato i da ne zna da li je dolazio. Na daljnji upit da li je primijetila neki natpis na kući nakon smrti pok. TG, svjedokinja je odgovorila da je i da stoji još i sada, a odnosi se na prodaju kuće. Na daljnji upit svjedokinja je odgovorila da u dvorištu Ilijine kuće nije primijetila kamp kućicu. Na daljnji upit suda svjedokinja je odgovorila da ne zna je li ĐG imao ključ od kuće. Na pitanje punomoćnice tuženika svjedokinja je odgovorila da je TG šišala do trenutka kada je pao s krova, da je zatim završio u bolnici i u domu i poslije toga ga više nije šišala.

26. Svjedokinja VG saslušana na ročištu održanom 17. ožujka 2026. navela je da poznaje JG i da je poznavala OG dok ĐG ne poznaje ali zna da je to Ilijin sin. Ona je bila susjeda od TG, te je JG upoznala kada je ona došla živjeti kod TG, ne zna točno kada ali zna da je bilo prije dosta godina. Njena kuća nalazi se preko puta Ilijine [adresa] tako da se od njene kuće vidi u njegovo dvorište i ulazna vrata od njegove kuće. S TG nikad ni je razgovarala o vlasništvu njegove kuće, svi su pretpostavljali da je to njegovo vlasništvo jer je on oduvijek tu živio, a nije imao niti braće ni sestara. Zna da je TG imao dvije kćeri i jednog sina, kćeri nije nikada upoznala, a da TG nije htio o njima puno pričati, a ni sina ni je upoznala. Navela je kako Ilijinu djecu nije vidjela da bi dolazili kod TG. Na upit suda navela je kako ĐG nikad nije upoznala, ali da bi mogla pretpostaviti da je to on da ga je vidjela kod TG. Navela je kako može reći da je znala vidjeti kamp kućicu u Ilijinom dvorištu, da pretpostavlja da je to kamp kućica njegovog sina kada bi dolazio na odmor. Na daljnji upit navela je da joj nije poznato je li ĐG imao ključ od kuće, dok misli i pretpostavlja da je JG imala ključ od kuće jer je u kuću ulazila i kada bi TG nešto izvan kuće radio i obavljao. Na daljnji upit navela je da TG do svoje smrti nije bio neprekidno u kući jer je iz zdravstvenih razloga bio u domu. Dok je TG bio u domu nije vidjela da bi u Ilijinu [adresa] dolazila JG ili Ilijina djeca, odnosno neke ženske ili muške osobe za koje bi mogla pretpostaviti da su mu to djeca. Na upit punomoćnice tužiteljice svjedokinja je navela kako je jednom prilikom u seoskom dućanu vidjela mušku osobu za koju je po fizionomiji pretpostavila da je Ilijin sin i da je ta muška osoba prodavačici u dućanu rekla da je na sudu s JG, te je pitao prodavačicu poznaje li JG, na što je ona odgovorila da poznaje. Na daljnji upit svjedokinja je odgovorila da je s JG u dobrim odnosima i da i dalje komunicira s njom. Na daljnji upit svjedokinja je odgovorila da su oni u selu informacije o Ilijinom stanju nakon što je otišao u dom dobivali od JG. Na poseban upit suda je li TG u toj kući živio sa svojom pokojnom ženom C te jesu li imali djece i jesu li djeca živjela u toj kući svjedokinja je odgovorila da je živio sa C koju je doveo iz Njemačke, da nisu imali djece, dok je od Ilijine majke saznala da mu kćeri žive u [adresa], a sin u Njemačkoj, a ona ih nije vidjela dolaziti. Na daljnji upit punomoćnice tužiteljice svjedokinja je odgovorila da zna da je TG pao s krova i da je bio dugo u komi, a da joj je to rekla JG koja je i javila što se TG dogodilo. Na daljnji upit svjedokinja je odgovorila kako ne zna je li Ilijin sin imao ključ od kuće. Na upit tužiteljice osobno svjedokinja je odgovorila da je okućnicu dok je mogao održavao TG, a da mu je kasnije dolazio neki gospodin AG. Na daljnji upit punomoćnice tužiteljice svjedokinja je odgovorila da nakon što je gospodin AG prestao dolaziti održavati okućnicu nije vidjela nikoga da održava okućnicu. Na upit suda svjedokinja je odgovorila da je okućnica zapuštena i obrasla travom. Na upit suda svjedokinja je odgovorila da nakon Ilijine smrti nije vidjela tog gospodina AG da dolazi. Na daljnji upit punomoćnice tužiteljice svjedokinja je odgovorila da na kući sada stoji natpis da se kuća prodaje s brojem mobitela. Na daljnji upit punomoćnice tuženika svjedokinja je odgovorila da nakon što je TG završio u bolnici nakon pada s krova nije vidjela JG da dolazi u kuću.

27. Svjedokinja SG saslušana na ročištu održanom 17. ožujka 2026. navela je da je ona dugo godina bila susjeda s OG jer je njena kuća nasuprot njegove. Kod TG u kuću dolazila je dok je njegova žena Š bila živa, a poslije toga nije dolazila u kuću, ali je sa TG komunicirala preko ceste ili je on došao kod nje u kuću. Navela je kako poznaje i ĐG, sina od TG koji živi u [adresa] i da nije često dolazio kući, možda godišnje jednom i tada ga je viđala. Ne zna kako je GG ulazio u kuću. Zna da je dolazio i sa kamp kućicom, a isto i jedan njegov prijatelj, tako da je jedna kamp kućica bila u Ilijinom dvorištu, a druga u susjedovom. Na upit suda navela je da je nakon Ilijine smrti GG bio jednom doma, s time da je bio kod prvog susjeda, ali da ona nije vidjela je li i kako ušao u Ilijinu [adresa]. TG nije cijelo vrijeme neprekidno boravio u kući jer je nakon nezgode kada je pao s krova jedno vrijeme boravio kod kćerke, a prije smrti je boravio u staračkom domu, s time da je prvo bio u domu u Velikoj Gorici, ali mu se nije svidjelo i vratio se doma, što nije želio da znaju njegove kćerke, a za par dana je otišao u dom u Zagreb. Na daljnji upit svjedokinja je navela kako pretpostavlja da je u vrijeme kada je TG bio u bolnici i u domu u njegovu kuću dolazila JG jer joj je govorila da nosi TG stvari. Na daljnji upit navela je da nije vidjela da JG ima ključ od Ilijine ključ i da nije imala potrebe to ju ispitivati. Svjedokinja je navela da zna da je ključ od Ilijine kuće imala susjeda LG, punica od ŽG, koja je kuću zračila i pripremala za Željkov dolazak, ali da je on boravio u kamp kućici. To je bilo nakon Ilijine smrti. Na upit punomoćnice tužiteljice svjedokinja je odgovorila da ona nema neposredna saznanja je li ĐG bio na sprovodu svoga oca, dok je ona bila, ali se nije obazirala je li bio GG. Bile su kćeri i unučad. Na upit punomoćnice tužiteljice svjedokinja je odgovorila da je TG bio u domu zbog starosti i bolesti, a da mu je JG pomagala koliko je mogla. Svjedokinja je navela da je tako jednom prilikom iz svog vrta vidjela TG i JG da idu na autobus pa ih je pitala kuda idu, a oni su rekli da se TG vraća u dom u Zagreb.

28. Iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je iskazivala o prirodi svog odnosa sa pokojnim OG, darovateljem, sud nije posebno cijenio jer to nije od odlučnog značaja za ovaj postupak i spor. Dio iskaza tužiteljice koji se odnosi na činjenice važne za ovaj spor je kontradiktoran i nelogičan jer je tužiteljica navela da su, nakon što je pokojni OG otišao u dom ključ od kuće imali samo TG i ona, dok je navela da je tuženik OG posjećivao i nakon što je TG završio u domu, ali da je prije toga došao u kuću, a što nije logično da bi tuženik, ako nije imao ključ, prvo dolazio u kuću. Dio iskaza u kojem je tužiteljica iskazivala da je OG nakon potpisivanja predmetnog Ugovora o darovanju bio lošeg zdravstvenog stanja sud ne prihvaća jer te navode tužiteljica ničime nije dokazala niti je, u svrhu dokazivanja činjenice da pokojni OG nije znao što potpisuje i da nije bio svjestan, predložila kakve dokaze. Sud ne prihvaća ni dio iskaza tužiteljice u kojem je navela da je OG želio raskinuti predmetni ugovor, ali da se ona bojala tuženika jer u tom dijelu njezin iskaz nije logičan, posebno uzevši u obzir da je upravo tužiteljica pokrenula ovaj postupak protiv tuženika, a navela je da se bojala da OG pokrene postupak protiv sina.

29. Sud je poklonio vjeru iskazu tuženika ĐG u cijelosti jer je neposrednim opažanjem prilikom iskaza tuženika ocijenio da tuženik istinito iznosi činjenice i odgovara na pitanja suda, a njegov iskaz u skladu je i sa sadržajem osporavanog Ugovora o darovanju. Naime, sud životnim cijeni iskaz tuženika da je, kada bi dolazio u Hrvatsku i išao na odmor, nekoliko dana odsjedao kod oca prilikom dolaska, te nekoliko dana prije negoli se vraćao u Njemačku i da tada nije imao ključ od kuće jer to nije bilo potrebno budući da je otac živio u kući i on se telefonski najavio. Sud istinitim cijeni i iskaz tuženika da mu je otac, nakon što je smješten u dom, davao ključ od kuće kako bi tuženik mogao boraviti kući te da mu je tuženik ključ, kada bi se vraćao u Njemačku vratio jer nije imao potrebu imati ključ kod sebe stalno. Sud istinitim cijeni i dio iskaza tuženika u kojem je naveo da nakon sklapanja darovnog ugovora nije dolazio u Hrvatsku sve do nakon očeve smrti kada je došao promijeniti brave na kući jer nije znao tko sve ima ključ i kako ne bi nešto iz kuće nestalo. Sud je prihvatio i dio iskaza tuženika da mu je otac nakon sklapanja darovnog ugovora predao ključ od kuće te iskrenim cijeni i dio iskaza tuženika da prilikom predaje ključa nakon sklapanja ugovora o darovanju nije oca pitao ima li još netko ključ od kuće, jer se nije miješao ocu dok je bio živ i ta kuća je bila njegova i njega nije zanimalo kod koga je ključ odnosno da je smatrao dok je otac živ da je to očeva kuća te da je tek nakon očeve smrti promijenio brave.

30. Iskaz svjedokinje ŠG sud je prihvatio u dijelu u kojem je svjedokinja iskazala da je njezin otac, OG u ugovoru o darovanju pridržao sebi pravo uživanja predmetne kuće do svoje smrti jer je u tom dijelu njezin iskaz u skladu sa sadržajem predmetnog Ugovora o darovanju i iskazima tuženika te svjedokinje UG.

30.1. Iskaz svjedokinje ŠG u dijelu u kojem je navela da je da ona ključ od očeve kuće dijelila sa sestrom UG kada bi kojoj od njih zatrebao sud nije prihvatio jer je u suprotnosti s iskazom svjedokinje UG koja je iskazala kako nikad nije imala ključ od očeve kuće. Također, sud nije prihvatio ni iskaz svjedokinje u dijelu u kojem je navela da su ona i njezin suprug promijenili bravu na kući jer ih je to zamolio tuženik koji nije mogao doći na očev sprovod jer je tada imao koronu budući da je u tom dijelu njezin iskaz suprotan iskazu tuženika koji je naveo da je promijenio bravu na kući kada je prvi puta došao u Hrvatsku nakon smrti oca pri čemu je nesporno da tuženik nije bio na očevom sprovodu. Sud neistinitim cijeni i dio iskaza svjedokinje u kojem je navela da je tuženik nakon sklapanja Ugovora o darovanju u kući prije očeve smrti boravio nekih 3-4 puta s time da je prvi puta došao za Novu godinu, dakle prvu Novu godinu nakon potpisivanja ugovora jer je u tom dijelu njezin iskaz u suprotnosti s iskazom tuženika koji je iskazao da nakon sklapanja darovnog ugovora nije dolazio u Hrvatsku do nakon očeve smrti, dakle do 2023., kod nesporne činjenice da je predmetni ugovor sklopljen 2022., a da je OG umro 2023. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje u dijelu u kojem je iskazala da tuženik kuću sada održava i da si dosta toga napravi sam, te da mu oko radova pomogne i njezin suprug jer nitko od svjedoka koji žive u neposrednoj blizini predmetne kuće nije iskazao da je vidio tuženika da išta radi oko kuće niti su spomenuli da su vidjeli supruga svjedokinje, dok su iskazali da je okućnica sada zapuštena. Konačno, iskaz svjedokinje u dijelu u kojem je navela da je kuća u [adresa] rodna kuća njezinog pradjeda i oca sud nije prihvatio jer ga cijeni prilagođenim postizanju uspjeha u postupku na strani tuženika budući da je u tom dijelu njezin iskaz u protivnosti s iskazom samog tuženika koji je iskazao da je predmetnu kuću gradio njegov otac, te iskazom svjedoka FG koji je iskazao da je pomagao kod gradnje kuće, dakle nije logično da bi ta kuća bila rodna kuća OG, a pogotovo ne njegovog oca, pradjeda svjedokinje. Stoga u opisanom dijelu sud iskaz svjedokinje ocjenjuje unaprijed pripremljenim i prilagođenim utvrđivanju činjenica koje u ovom postupku idu u korist tuženiku.

31. Iskaz svjedokinje UG sud je prihvatio u dijelu u kojem je iskazala da tuženik prije sklapanja ugovora o darovanju nije imao ključ od kuće jer je u tom dijelu njezin iskaz suglasan s iskazom tuženika. Također sud je prihvatio njezin iskaz u dijelu u kojem je navela da je njezin otac, OG i nakon odlaska u dom dolazio u kuću jer je u tom dijelu njezin iskaz suglasan s iskazima drugih svjedoka koji su naveli da su OG viđali u kući.

32. Iskaz svjedokinje LG sud je prihvatio u dijelu u kojem je iskazala da je pokojni OG dolazio u kuću nakon odlaska u dom dok njezin iskaz nije prihvatio u dijelu u kojem je iskazala da je ključ od kuće OG dobila tek nakon njegova smrti i to od tuženika jer je u tom dijelu njezin iskaz proturječan s iskazom svjedokinje ŠG.

33. Iskaz svjedoka FG sud je prihvatio u dijelu u kojem je iskazao da je predmetnu kuću gradio OG jer je u tom dijelu njegov iskaz suglasan s iskazom tuženika dok u ostalom dijelu iskaz tog svjedoka sud nije prihvatio jer ga je ocijenio prilagođenim postizanju uspjeha u ovom postupku na strani tuženika, posebno u dijelu kada svjedok opisuje da je jednom prilikom slučajno došao kod OG baš u trenutku kada je OG tuženiku davao ključ od kuće. Osim toga, u dijelovima iskaza tog svjedoka sud je našao i nelogičnosti poput one da je svjedok vidio da OG daje ključ tuženiku kako bi mogao ući u kuću kad poželi da bi u daljnjem tijeku iskaza svjedok iskazao da je je tuženik mogao doći u kuću kad je poželio jer je znao gdje stoji ključ. Također, dio iskaza u kojem je naveo da nije vidio da OG dolazi u kuću nakon odlaska u dom proturječan je iskazu drugih svjedoka koji su suglasno iskazali da su viđali OG u kući i nakon odlaska u dom. Nelogično je da svjedok FG koji je iskazao da živi u blizini kuće OG, nekih 700 metara udaljenosti i da često prolazi pored kuće jer u okolici ima tetu baš ni jednom ne bi vidio OG da je došao u kuću iako su ga drugi svjedoci koji žive u blizini viđali, a nelogično je i da svjedok ne bi, kad prolazi kraj kuće, vidio da je kuća oglašena za prodaju, a iskazao je da: "je uvijek bacio pogled na kuću kada je kraj nje prolazio, to je dosta često jer u okolici ima i tetu". Stoga iskaz ovog svjedoka osim u dijelu koji se odnosi na gradnju kuće, a u kojem svjedok nije mogao unaprijed biti pripremljen za iskaz jer mu je pitanje nakon kojeg je iskazao da je kuću gradio OG postavio upravo sud, sud cijeni unaprijed pripremljenim i prilagođenim utvrđivanju činjenica koje u ovom postupku idu u korist tuženiku.

34. Iskaze svjedoka SG i KG sud je prihvatio u dijelu u kojem su iskazali da je OG dolazio u kuću nakon što je već bio smješten u dom jer su iskazi tih svjedoka u međusobnom suglasju o toj činjenici. U ostalom dijelu sud njihove iskaze nije posebno cijenio jer nisu iskazivali o činjenicama bitnim za ovaj spor.

35. Iskaze svjedoka AG, CG, HG i MG sud nije posebno cijenio jer iz njihovih iskaza proizlazi da nemaju saznanja o odlučnim činjenicama za ovaj spor. Iskaze svjedoka RG, ŽG i VG sud je prihvatio u dijelu u kojem su iskazali da je okućnica predmetne kuće sada zapuštena jer su u tom dijelu iskazi navedenih svjedoka koji žive u neposrednoj blizini kuće suglasni, a prihvatio je i iskaz svjedokinje RG u dijelu u kojem je iskazala da je vidjela OG da je došao u predmetnu kuću nakon što je već bio smješten u dom.

36. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, ocjenom iskaza stranaka i svjedoka sud je utvrdio da je pokojni OG, nekretninu koja je predmet Ugovora o darovanju posjedovao i prije i nakon zaključenja Ugovora o darovanju s tuženikom.

36.1. To proizlazi iz suglasnih iskaza svjedokinja ŠG, UG i LG čije je iskaze u tom dijelu sud ocijenio istinitima, te iz iskaza svjedoka SG, KG i RG.

37. Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju nakon sklapanja Ugovora o darovanju 12. rujna 2022. za darovatelja OG osnovano pravo plodouživanja, što između stranaka nije ni sporno, te kako je posjedovno stanje prije i poslije sklapanja Ugovora o darovanju ostalo nepromijenjeno. Odnosno, darovatelj je zadržao posjed predmetne nekretnine i ostao njezin neposredni posjednik dok je tuženik ĐG kao obdarenik postao tek posredni posjednik nekretnine. Naime, u situaciji kada tuženiku nekretnina nije predana u neposredan posjed nije došlo do prave predaje darovane nekretnine. To potvrđuje i sam tuženik kada u iskazu navodi da kod zaključenja Ugovora o darovanju nije oca pitao tko sve ima ključ od kuće i da je smatrao kako je to očeva kuća dok je otac živ. Sud stoga utvrđuje da je prava volja stranaka bila da darovatelj zadrži neposredan posjed, a da tuženik kao obdarenik neposredan posjed počne izvršavati tek po smrti darovatelja.

37.1. Sud ne prihvaća navode tuženika iz podneska od 10. listopada 2025. kojima tuženik pokušava izmijeniti svoj iskaz dan na glavnoj raspravi održanoj ističući da je radi nervoze pogrešno iskazao da nakon potpisivanja darovnog ugovora do smrti oca nije bio u Hrvatskoj, te da je u tom razdoblju bio u Hrvatskoj u nekoliko navrata jer je bilježio promete po računu otvorenom u Sparkasse u Hrvatskoj. S tim u vezi ukazuje se da je nelogično da se tuženik ne bi sjećao da je nakon potpisivanja ugovora o darovanju dolazio u Hrvatsku dok je ispis prometa po računu na koji se poziva tuženik dostavljen u preslici bez potpisa ovlaštene osobe banke ili bilo kakvih podataka iz kojih bi se moglo zaključiti o njegovoj vjerodostojnosti.

37.2. Također, za istaknuti je da, sve da sud i prihvati da je tuženik nakon potpisivanja spornog ugovora o darovanju dolazio u Hrvatsku i u predmetnu nekretninu, time i dalje nije ispunjen odlučni uvjet za valjanost predmetnog ugovor o darovanju, a to je prava predaja darovane nekretnine tuženiku u neposredan posjed.

38. Činjenica što je tuženik nakon zaključenja ugovora o darovanju posjedovao ključ nekretnine, pa čak i povremeno dolazio nakon sklapanja predmetnog ugovora nema značaj prave predaje darovane stvari u smislu odredbe članka 482. stavak 2. ZOO-a s obzirom na to da je posjedovno stanje ostalo neizmijenjeno, a niti je na ikakav način manifestirana promjena dotadašnjeg posjedovnog stanja pa je stoga takav Ugovor o darovanju trebao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, u skladu s odredbom članaka 482. stavak 2. ZOO-a. Budući da predmetni Ugovor o darovanju od 12. rujna 2022. nije zaključen u propisanom obliku, a što ni stranke ne spore, sud je utvrdio da je taj ugovor ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a presude (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-3196/2019-3 od 21. ožujka 2024. i Rev- 215/2021-2 od 12. travnja 2022.), slijedom čega je prihvaćen tužbeni zahtjev te je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

39. Posljedično odluci iz točke I. izreke ove presude valjalo je naložiti i uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja kao otklanjanje posljedica ništetnosti ugovora o darovanju u smislu odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

40. Vezano uz tužiteljičine navode da pokojni OG nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno da, kako to navodi tužiteljica, nije znao što potpisuje, ističe se da tužiteljica u svrhu dokazivanja tih navoda nije predložila adekvatne dokaze kojima bi potkrijepila navode da darovatelj u trenutku zaključenja ugovora nije bilo sposoban za rasuđivanje, dok iskaz tužiteljice da je nakon zaključenja ugovora bio depresivan i bezvoljan ne daje mjesta takvom zaključku.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku je, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (1.327,36 eura) i vrijednost boda od 2,00 eura kao potreban trošak priznat trošak sastavljanja tužbe u skladu s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, 107/2025; dalje u tekstu: OT) u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na dva ročišta (29. siječnja 2025. i 14. travnja 2025.) u iznosu od po 100,00 eura po radnji u skladu s Tbr. 9. t. 2. OT, zastupanja na četiri ročišta (14. srpnja 2025., 23. rujna 2025., 20. studenoga 2025. i 17. ožujka 2026.) u iznosu od po 200,00 eura po radnji u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT, sastavljanje podneska od 25. listopada 2024. i od 28. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 eura po radnji u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT, odnosno u iznosu od 1.600,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25% što daje iznos od 2.000,00 eura koji je valjalo uvećati za trošak sudske pristojbe na tužbu Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/2023) u iznosu od 26,55 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u skladu s Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi u iznosu od 26,55 eura slijedom čega je tužiteljici priznato pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.053,10 eura kojeg joj je, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a dužan naknaditi tuženik te je presuđeno kao u točki III. izreke ove presude. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, po stopi iz članka 29. ZOO-a za ostale odnose.

41.1. Tužiteljici nije priznato pravo na naknadu troška u iznosu od 812,50 eura do ukupno zatraženog iznosa troška od 2.865,60 eura. Podnesak od 4. travnja 2025. nije bio potreban za vođenje ove parnice jer je navode iz tog podneska tužiteljica mogla iznijeti na ročištu održanom 14. travnja 2025., kao što nije bio potreban za vođenje ove parnice ni podnesak tužiteljice od 17. rujna 2025. U ostalom dijelu odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu iznad onog koji joj prema odredbama OT pripada, odnosno u iznosu preko iznosa priznatog u točki 22. obrazloženja. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 155. ZPP-a odbijen je tužiteljičin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 812,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je odlučen kao u točki IV. izreke ove presude.

41.2. Tuženiku, koji nije uspio u ovom sporu, nije priznato pravo na naknadu troška parničnog postupka te je odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.

Velika Gorica, 15. travnja 2026.

Sutkinja

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.