Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
K-119/2019-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, po sucu toga suda Domagoju Lovriću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene AŠ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona ( „Narodne novine“ broj : 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje u tekstu: ODO Sisak) broj K-DO- 70/2019. od 28.veljače 2019. godine, na raspravi održanoj i zaključenoj dana 15.travnja 2026. godine u nazočnosti savjetnika Općinskog državnog odvjetništva u Sisku AŠŠ te okrivljenice, javno, istoga dana, objavio i
p r e s u d i o j e
I/ Na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 , 36/24, 72/25 i 13/26- dalje: ZKP) kazneni nalog Općinskog suda u Sisku izdan pod brojem K-119/2019 od 18. ožujka 2019. stavlja se izvan snage.
II/ Na temelju članka 453. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 , 36/24, 72/25 i 13/26- dalje: ZKP)
okrivljena AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći A i JŠ, rođena **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], umirovljenica sa statusom njegovatelja s primanjima od 800,00 eura mjesečno, bez druge imovine, vlasnica vozila marke Kia i Fiat Punto starosti 20 godina, vojsku nije služila, nije odlikovana, ne vodi se drugi kazneni postupak,
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da bi:
dana 15. prosinca 2018. oko 13,00 sati, kada ju je sa svog mobilnog broja [broj telefona] nazvala RŠ sa svog mobitela broja [broj telefona], u razgovoru i u nakani da ju prestraši rekla joj „Zgazit ću te autom kad te sljedeći put vidim na cesti“, što je RŠ preplašilo i uznemirilo,
II/ dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti,
III/ pa da bi time počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo u članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17- dalje u tekstu: KZ/11).
IV/ Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 7. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Optužnicom ODO Sisak broj K-DO-70/2019 od 28.veljače 2019. godine okrivljenoj CŠ stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11. Sud je dana 18. ožujka 2019. godine donio presudu-kazneni nalog koji je povodom prigovora okrivljenice stavljen izvan snage te je proveden kazneni postupak.
2. Pozvana da se očituje o optužbi, okrivljenica je iskazala da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je optužnicom stavljeno na teret.
3. RŠ tijekom postupka nije postavljala imovinskopravni zahtjev.
4. Sud je u dokaznom postupku na prijedlog okrivljenice pročitao njezinu obranu koju je ista dala na zapisnik 16. svibnja 2023. godine, na prijedlog ODO Sisak izvršen je uvid i pročitana je medicinska dokumentacija NPB Dr. Ivan Barbot u Popovači od 4. listopada 2023. godine za RŠ, preslik medicinskog kartona za RŠ od 29. studenog 2023. godine, očitovanje vještaka spec.psihijatra Ante Bagarića od 29. travnja 2024. godine, rješenje HZSR Kutina od 6. prosinca 2023. godine uz medicinsku dokumentaciju za žrtvu te iskaz žrtve od 16. svibnja 2023. godine, te zapisnik sa rasprave održane 26. rujna 2023. godine sa iskazom svjedoka GŠ.
5. Okrivljenica se tijekom postupka očitovala da se ne smatra krivom te je u svojoj obrani odlučno, jasno i bez kolebanja poricala da bi žrtvi uputila inkriminirane riječi, navodeći da je među njima nakon smrti njezine tete došlo do narušenih odnosa i međusobne telefonske svađe, da je moguće da je tom prilikom bilo ružnih riječi, ali je kategorički nijekala da bi izgovorila prijetnju usmrćenjem. Na raspravi održanoj 16. svibnja 2023. iznijela je obranu u tom smislu, a na kasnijoj raspravi ostala je kod tako danog iskaza.
6. Analizirajući obranu okrivljenice, sud nalazi da je ista u bitnim dijelovima dosljedna i životno uvjerljiva. Okrivljenica od početka postupka ne mijenja svoju osnovnu tvrdnju da prijetnje nije bilo, ali pritom ne pokušava umjetno prikazati da među njom i oštećenom nije bilo nikakvog sukoba, nego otvoreno priznaje da su njihovi odnosi nakon smrti njezine tete postali loši i da su se telefonom posvađale te da je bilo neprimjerenih i ružnih riječi. Sud upravo u toj okolnosti nalazi određenu mjeru spontanosti i uvjerljivosti obrane, jer okrivljenica ne negira sam konflikt kao takav, nego samo odlučno negira odlučnu činjenicu optužbe, odnosno da b i izrekla prijetnju usmrćenjem.
7. Nasuprot tome, iskaz žrtve RŠ predstavlja jedini neposredni dokaz na okolnost same prijetnje. Žrtva je navela da joj je okrivljenica u telefonskom razgovoru rekla da će, kada je sljedeći put vidi, zgaziti automobilom, te da se zbog toga osjećala preplašeno i uznemireno, kao i da je o tome naknadno obavijestila svog nećaka GŠ i prijavila događaj policiji. Sud ne gubi iz vida da sama činjenica da je žrtva jedini neposredni svjedok inkriminiranog događaja ne znači automatski da njezin iskaz nije vjerodostojan, osobito imajući u vidu da se prema optužbi radilo o telefonskom razgovoru bez nazočnosti trećih osoba. Međutim, upravo zato je takav iskaz trebalo cijeniti s posebnom pažnjom, u svjetlu svih ostalih izvedenih dokaza i okolnosti slučaja.
8. Pri toj ocjeni sud nalazi da iskaz žrtve nije takve kakvoće da bi na njemu, bez dodatne i pouzdane potvrde, bilo moguće utemeljiti osuđujuću presudu. Najprije, riječ je o iskazu osobe koja je s okrivljenicom očito bila u narušenim i konfliktnim odnosima, a predmet sukoba odnosio se na imovinske i druge prijepore nastale nakon smrti osobe koja je bila povezana i s žrtvom i s okrivljenicom. Žrtva je sama ukazivala na razloge zbog kojih smatra da joj je prijetnja upućena, pri čemu je događaj smještala u širi kontekst njihovih loših odnosa nakon smrti pokojne MŠ. Takva konfliktna pozadina sama po sebi ne isključuje mogućnost da je prijetnja izrečena, ali istodobno otvara prostor pojačanom oprezu pri ocjeni iskaza sudionika takvog sukoba.
9. Sud nadalje osobito važnim smatra iskaz svjedoka BŠ , koji iako nije neposredni očevidac niti je bio sudionik telefonskog razgovora, pa njegov iskaz nije dokaz o samom izricanju prijetnje. Međutim, njegov iskaz jest relevantan za ocjenu vjerodostojnosti iskaza žrtve, jer je upravo njemu žrtva neposredno nakon događaja prenijela što se navodno dogodilo. Svjedok je potvrdio da mu je žrtva rekla kako joj je okrivljenica u telefonskom razgovoru rekla da će ju zgaziti automobilom, ali je istodobno izričito naveo da žrtvi ne vjeruje, da je smatra nepouzdanom osobom zbog njezina narušenog psihičkog zdravlja, dugogodišnjeg liječenja i problema sa zlouporabom alkohola, te je opisao i druge situacije iz kojih, po njegovu viđenju, proizlazi da žrtva događaje interpretira nepouzdano i konfliktno. Svjedok je izričito naveo i da mu žrtva tada nije rekla da je uplašena, nego samo da će podnijeti prijavu.
10. Sud je svjestan da iskaz svjedoka BŠ također treba ocjenjivati oprezno, budući da se radi o nećaku žrtve koji ima vlastitu percepciju obiteljskih odnosa i zdravstvenog stanja oštećene. Međutim, njegov iskaz je u onom dijelu u kojem opisuje da mu je žrtva prenijela sadržaj navodne prijetnje bio spontan, logičan i bez unutarnjih proturječja, a posebno je važno to što taj svjedok, iako rodbinski povezan s žrtvom, ne podupire njezinu verziju događaja, nego upravo suprotno, izričito dovodi u pitanje njezinu pouzdanost i istodobno o jasno navodi zbog čega ne vjeruje žrtvi. Drugim riječima, radi se o svjedoku od kojega bi se, s obzirom na rodbinsku povezanost, moglo očekivati da podupre žrtvu, no on to ne čini. Ta okolnost, po ocjeni suda, njegov iskaz čini posebno značajnim za ocjenu postojanja razumne sumnje, jer ne potvrđuje odlučnu činjenicu optužbe, nego je relativizira i doprinosi zaključku da je optužna teza ostala na razini sumnje.
12. Kada se u kontekstu analiziranih iskaza uzme u obzir i medicinska dokumentacija žrtve, koja je tijekom postupka pribavljena upravo radi razjašnjenja njezina zdravstvenog stanja, iz iste proizlazi da je žrtva u razdoblju od još od 1991. boluje o ozbiljnih psihičkih poremećaja i bolesti čija prisutnost se bilježi prije, u vrijeme i nakon inkriminiranog događaja. Radi se o ozbiljnim stanjima i dijagnozama kao što su bipolarni afektivni poremećaj, trajna promjena osobnosti, alkoholizam, radi čega je žrtva bila više puta hospitalizirana. Sud pritom naglašava da sama činjenica postojanja psihičkih tegoba ili liječenja ne čini osobu a priori nevjerodostojnim svjedokom. Međutim, u konkretnom predmetu, ta dokumentacija nije poslužila kao čvrsta potvrda navoda žrtve o inkriminiranom događaju, nego je promatrana zajedno s iskazom svjedoka BŠ i obranom okrivljene dodatno ulila sudu sumnju u vjerodostojnost i istinitost iskaza žrtve kao jedinog neposrednog dokaza o odlučnoj činjenici.
13. Od odlučnog je značenja i to što u spisu ne postoje drugi objektivni i neovisni dokazi koji bi potvrdili da je okrivljenica doista izgovorila riječi koje joj se stavljaju na teret. Nema snimke razgovora, nema pisanih poruka, nema neposrednih svjedoka, niti bilo kakvog drugog materijalnog traga koji bi, makar posredno, dao čvrstu potporu iskazu oštećene. Tako je sud ostao suočen s jednim izravnim teretnim iskazom žrtve, jednim posrednim iskazom svjedoka koji žrtvi ne vjeruje, te obranom okrivljenice koja prijetnju odlučno niječe. U takvoj dokaznoj situaciji nije moguće sa sigurnošću, isključujući razumnu sumnju, utvrditi da je upravo prijetnja usmrćenjem bila izrečena.
14. Kaznena osuda ne može se temeljiti na pretežitoj vjerojatnosti, dojmu ili mogućnosti da se događaj zbio na određeni način, nego isključivo na dokazima koji tvore zatvoren i pouzdan krug iz kojeg proizlazi izvjesnost o odlučnim činjenicama. U ovom predmetu takav standard nije dosegnut.
15. Slijedom svega navedenog, sud je sve provedene dokaze ocijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi sukladno članku 450. stavak 2. ZKP i članku 9. stavak 3. ZKP te utvrdio da dokazi prikupljeni u ovom kaznenom postupku nisu dostatni da bi se izvan razumne sumnje utvrdilo počinjenje kaznenog djela iz optužnice, stoga je sud na temelju članka 453. stavka 1. točke 3. ZKP -a okrivljenicu oslobodio od optužbe.
16. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 149. stavku 1. ZKP-a, budući da u slučaju oslobađajuće presude troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 7. ZKP-a nužni izdaci optuženika, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Sisak, 15. travnja 2025.
Sudac
Domagoj Lovrić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, te će o istoj odlučivati nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO u Sisku, na broj K-DO-70/2019
2. Okrivljena AŠ
3. Žrtva RŠ
